Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-746/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Tatjani Varžić, u pravnoj stvari tužitelja HEP-TOPLINARSTVO d.o.o., OIB: 15907062900, Zagreb, Miševečka 15a, koga zastupa punomoćnica Jadranka Kustura, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Mittlere Südoststeiermark eGen, OIB: 25376204437, Austrija, Paldau, Paldau 40, koga zastupa punomoćnica Jelena Damjanović Barić, odvjetnica u Čakovcu, radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3021/2024-6 od 5. prosinca 2024., 23. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3021/2024-6 od 5. prosinca 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Ukida se platni nalog ovog suda poslovni broj Pl-953/2023-2 od 1. prosinca 2023., ispravljen pravomoćnim rješenjem od 21. listopada 2024., kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 37,51 eura sa zateznim kamatama na iznos od:

-10,39 eura od 24.06.2022. do isplate

-9,04 eura od 23.07.2022. do isplate

-9,04 eura od 25.08.2022. do isplate

-9,04 eura od 23.09.2022. do isplate, te se tužbeni zahtjev odbija.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka.

III Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu

125,00 eura u roku 15 dana."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP) te pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troška žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode tužitelja, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi na temelju odredbe čl. 467. st. 1. ZPP-a.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 37,51 eura, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama kao u izreci pobijane presude, i to zbog isporuke toplinske energije za stan u [adresa], u razdoblju od svibnja do kolovoza 2022. godine.

7. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, presuda suda prvog stupnja jasna je i razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama te nema proturječnosti i nejasnoća pa se može ispitati, tako da donošenjem iste sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

8. Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj kao ovrhovoditelj nadležnom javnom bilježniku podnio prijedlog za ovrhu na temelju izvatka iz poslovnih knjiga u kojem navodi da mu tuženik, kao ovršenik, duguje iznos od 282,50 kn / 37,49 eur na ime glavnice s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te je Općinski građanski sud u Zagrebu donio rješenje 1. prosinca 2023. poslovni broj Pl-953/2023-2, kojim je prihvatio predloženi platni nalog, a koje rješenje je ispravljeno u toč. I. izreke na pripremnom ročištu od 21. listopada 2024. (list 102-103 spisa) tako da umjesto „1. i 2. tuženicima solidarno“ ispravno piše „tuženiku“, a umjesto „27,49 eur/282,50 kn“ ispravno piše „37,51 eura“. Protiv navedenog rješenja o platnom nalogu tuženik je pravovremeno podnio prigovor, kojim pobija isto u cijelosti, navodeći da osporava i osnovu i visinu potraživanja tužitelja te ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Povodom prigovora tuženika, sud prvog stupnja je presudom poslovni broj P-3021/2024-6 od 5. prosinca 2024. ukinuo platni nalog i obvezao tužitelja da naknadi tuženiku trošak parničnog postupka 125,00 eura.

9. Suprotno navodima žalitelja, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da tuženik nije bio krajnji kupac u utuženom razdoblju, radi čega je ocijenio osnovanim prigovor tuženika glede nedostatka pasivne legitimacije.

13. Naime, sud prvog stupnja se u obrazloženju pobijane presude (toč. 9.) pozvao na čl. 2. st. 2. toč. 4. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije (NN 35/14, 129/15, dalje Opći uvjeti), prema kojem je krajnji kupac ona fizička ili pravna osoba koja je vlasnik samostalne uporabne cjeline ili zgrade/građevine, a koja kupuje toplinsku energiju za vlastite potrebe. Taj je pojam na jednak način definiran čl. 3. st. 2. toč. 14. Zakona o tržištu toplinske energije (NN 80/13, 14/14, 102/14, 95/15, 76/18 i 86/19, dalje ZTTE). Člankom 11. st. 5. ZTTE propisano je da ovlašteni predstavnik suvlasnika sklapa ugovor o potrošnji toplinske energije s kupcem toplinske energije koji se smatra sklopljenim sa svim krajnjim kupcima unutar zgrade/građevine. Nadalje, člankom 4. st. 6. Općih uvjeta propisano je da ugovor o potrošnji toplinske energije sklopljen između kupca toplinske energije i ovlaštenog predstavnika suvlasnika obvezuje i svakog novog krajnjeg kupca u opsegu prava i obveza koje je imao njegov prethodnik. Odredbom st. 7. istog članka propisano je da je krajnji kupac na kojeg se prenose prava i obveze dužan u roku od 8 dana od nastale promjene putem ovlaštenog predstavnika suvlasnika prijaviti kupcu toplinske energije svaku promjenu koja ima utjecaj na ugovorni odnos s kupcem toplinske energije.

13.1. Čitanjem povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka (list 79-83 spisa) sud prvog stupnja je utvrdio je da je tuženik bio vlasnik predmetne nekretnine u razdoblju do 28. studenog 2018. (kada je predbilježeno pravo vlasništva IP, koja predbilježba je opravdana 31. prosinca 2018.).

13.2. Dakle, pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja, koje kao takvo prihvaća i ovaj sud, da u utuženom razdoblju tuženik nije bio vlasnik predmetne nekretnine pa stoga nije mogao biti niti krajnji kupac.

13.3. Nadalje, budući da ZTTE ne regulira ništa vezano uz promjenu osobe krajnjeg kupca, to je upravo IP kojem je tuženik prodao nekretninu i koji je postao vlasnik iste bio dužan, putem ovlaštenog predstavnika suvlasnika, prijaviti tu promjenu tužitelju, dok tuženik to nije bio dužan učiniti, a što je sukladno i naprijed navedenim Općim uvjetima (čl. 4. st. 7.). Pored navedenog, pravilno je zaključio sud prvog stupnja da je tužitelj mogao provjeriti javno dostupne podatke iz zemljišne knjige o vlasništvu nekretnine, utvrditi tko je osoba krajnjeg kupca i tužiti krajnjeg kupca, a ne ovdje tuženika.

14. Slijedom navedenog, i po stavu ovog suda, pravilno je sud prvog stupnja ocijenio osnovanim tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije.

15. Žalbenim navodima nije dovedena u sumnju ni pravilnost primjene materijalnog prava. Naime, obveza tuženika na plaćanje utuženog iznosa ne proizlazi niti iz odredbi čl. 9. i 10. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 38/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO) te je sud prvog stupnja primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a ukinuo predmetni platni nalog.

16. Odluka o troškovima parničnog postupka također je valjano obrazložena i donijeta u skladu s odredbom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, uz pravilnu primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23).

16. Kako tužitelj nije uspio sa žalbom, to mu ne pripada ni trošak žalbe (čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a).

17. Slijedom iznijetog, budući da nisu ostvareni žalbeni razlozi, kao ni oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena pobijana presuda.

Osijek, 23. lipnja 2025.

Sutkinja

Tatjana Varžić