Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž Ovr-426/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Jasni Bratek, u ovršnom postupku ovrhovoditelja EŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Anti Pecirepu, odvjetniku iz Zagreba, protiv ovršenice Republike Hrvatske-Ministarstva obrane, OIB: 52634238587, Zagreb, Trg Kralja Petra Krešimira IV/1, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu Gospić, Građansko - upravnom odjelu, radi naknade troškova izvansudske ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj Ovr- 218/2022-3 od 14. travnja 2023., 23. lipnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I Žalba ovršenice Republike Hrvatske odbija se kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj Ovr-218/2022-3 od 14. travnja 2023.

II Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova odgovora na žalbu.

III Odbija se zahtjev ovršenice za naknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

„Nalaže se ovršeniku Republici Hrvatskoj - Ministarstvu obrane OIB:52634238587 u Zagrebu, Trg Kralja Petra Krešimira IV/1 naknaditi ovrhovoditelju trošak izravne naplate u iznosu od 171,09 € / 1.289,06 HRK 1 u roku od 8 dana, sa zakonskim zateznim kamatama prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za (3%) tri postotna poena koje teku od dana donošenja ovog rješenja do isplate.“

2. Ovo rješenje suda prvog stupnja pravovremeno podnesenom žalbom pobija ovršenica zbog razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1., toč. 2. i toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22.,114/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže da nadležni drugostupanjski sud uvaži žalbu na način da pobijano rješenje preinači u skladu sa žalbenim navodima ili da ga ukine u pobijanom dijelu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odlučivanja. Traži trošak sastava žalbe.

3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj osporava sve žalbene navode ovršenice i predlaže da nadležni drugostupanjski sud odbije žalbu kao neosnovanu i potvrdi pobijano prvostupanjsko rješenje. Traži trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje suda prvog stupnja, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode ovršenice, te navode ovrhovoditelja iz odgovora na žalbu, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

5. Pobijanim rješenjem sud prvog stupnja je odlučio o troškovima postupka izravne naplate koji je ovrhovoditelj pokrenuo dana 14. studenog 2022. podnošenjem Financijskoj agenciji zahtjev za naplatu svoje novčane tražbine po pravomoćnoj i ovršnoj presudi Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-21/17 od 28. lipnja 2022. dosudivši mu trošak sastava zahtjeva za izravnu naplatu u iznosu od 49,77 EUR/375,00 Kn, trošak izvida pravomoćnosti i ovršnosti navedene ovršne isprave u iznosu od 33,18 EUR/250,00 kuna, trošak pribavljanja potvrde od Porezne uprave u iznosu od 49,77 EUR/375,00 kuna, trošak podneska kojim je ovrhovoditelj zatražio naknadu troška u iznosu od 12,44 EUR/93,75 kuna i na navedene radnje obračunati trošak PDV-a 25% što sve u zbroju čini trošak od ukupno 171,09 EUR /1.289,06 Kn.

5.1. Pri donošenju navedene odluke sud prvog stupnja pozvao se na odredbu čl. 14. st. 4. i 6. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. i 131/20. - u daljnjem tekstu OZ) te na primjenu odredbi Tbr. 32. st. 2., Tbr. 11. st. 5. u svezi Tbr. 7. t. 1., Tbr. 11. st. 8. u svezi Tbr. 7. st. 1. i Tbr. 20. st. 3. u svezi st. 1. i st. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22., u nastavku teksta Tarifa).

6. Ovršenica žalbom spori ovrhovoditelju pravo samo na priznati mu trošak sastava zahtjeva za naknadu troška postupka izravne naplate s priznatim pripadajućim troškom PDV-a i pravo na priznati mu trošak pribavljanja potvrde pravomoćnosti i ovršnosti ovršne isprave, također zajedno s pripadajućim dosuđenim troškom PDV-a.

6.1. Pri tome u žalbi u bitnome ističe da sastav zahtjeva za naknadu troškova izravne naplate predstavlja u suštini troškovnik, za čiji sastav nije odredbama Odvjetničke tarife predviđeno pravo na naknadu troškova niti se ne radi o trošku koji je bio nužan za provedbu postupka izravne naplate, i da je vezano za naveden pravo Vrhovni sud RH rješenjem Revd-5035/2021 dopustio izjavljivanje revizije. Isto tako, ističe da ovrhovoditelju ne pripada niti pravo na naknadu troška pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti, a sve to s obzirom da se ista izdaje i dostavlja strankama u elektroničkom obliku.

6.2. Zbog navedenog, ovršenica smatra da se pobijano rješenje u navedenom pobijanom dijelu temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju a onda da je doneseno i uz pogrešnu primjenu materijalnog prava.

7. Na žalbene navode ovršenice za navesti je da i prema ocjeni ovoga suda ovrhovoditelj ima pravo na trošak pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti sa PDV sukladno odredbi Tbr. 32 Tarife, te je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio citiranu odredbu, naloživši ovršenici naknaditi ovrhovoditelju navedeni trošak izvansudske ovrhe, te je pravilno utvrdio visinu sukladno Tarifi, a koja činjenična utvrđenja i primjenu materijalnog prava pravilnim prihvaća i ovaj sud, te ista nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima ovršenice. Stav ovoga suda, kao i prvostupanjskog suda sukladan je zaključku Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sastanku Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske i predsjednika građanskih odjela županijskih sudova 29. ožujka 2018., potvrđen zaključkom sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 26. studenog 2021., a prema kojem se troškovi izravne naplate priznaju kao troškovi ovršnog postupka .

7.1. Pribava potvrde pravomoćnosti i ovršnosti sudske presude koja je stekla to svojstvo ispunjenjem zakonskih pretpostavki, te dostava Financijskoj agenciji na provedbu predstavljaju nužnu pretpostavku namirenja tražbine u ovršnom postupku izvansudske ovrhe. Budući da naknadu tih troškova ovrhovoditelj nije mogao tražiti u parničnom postupku, jer oni tada još nisu niti nastali, te obzirom da se predmetne potvrde ne izdaju automatski po službenoj dužnosti, trošak pribave predmetnih potvrda u potpunosti je opravdan.

8. Pravo na trošak za navedenu radnju, kada istu radnju za stranku poduzima njegov punomoćnik u osobi odvjetnika, regulirano je odredbama Odvjetničke tarife, pa je tako u odredbi Tbr. 32. st. 2. izričito propisano pravo na nagradu za izvid ili pribavu pravomoćnosti ili izvršnosti presude, rješenja i platnih naloga i to u vrijednosti od 25 bodova. Dakle, pravo na navedeni trošak postoji već i samo za izvid (provjeru) nastupanja svojstva pravomoćnosti i ovršnosti.

8.1. Kada osporava pravo ovrhovoditelja na navedeni trošak u predmetnom slučaju, ovršenica se neutemeljeno poziva na odredbe Pravilnika o elektroničkoj komunikaciji („Narodne novine“ broj 139/21 – dalje u tekstu Pravilnik) kojima je uređena elektronička komunikacija suda i vanjskih korisnika (što su i odvjetnici kao punomoćnici stranaka) putem informacijskog sustava, pri čemu su neosnovane tvrdnje da sud, nakon što u e-spisu kreira potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti neke svoje prethodno donesene odluke, istu potvrdu samoinicijativno tj. po službenoj dužnosti dostavlja punomoćniku stranke u njegov sigurni elektronički pretinac. To stoga što takve tvrdnje proturječe i odredbi Sudskog poslovnika gdje je odredbom čl. 67.a propisano da sudac utvrđuje pravomoćnost i ovršnost sudske odluke (st. 1.), da se potvrde o pravomoćnosti i ovršnosti sudske odluke izdaju u elektroničkom obliku i ovjeravaju se kvalificiranim elektroničkim pečatom koji je u primjeni u sudu te prilažu sudskoj odluci (st. 2.) i da ispis potvrda o pravomoćnosti i potvrda o ovršnosti iz stavka 2. tog članka je prikaz vanjskog obrasca elektroničkog sudskog pismena koji sadrži odgovarajući barkod odnosno QR kod, kontrolni broj i internetsku stranicu za provjeru vjerodostojnosti pismena i preuzimanje izvora (st. 3.). Dakle, sud će u skladu s navedenim kreirati potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti odluke koju je donio i to nakon što odluka stekne navedena svojstvo, ali tu potvrdu ne dostavlja strankama samoinicijativno ili po službenoj dužnosti kako to tvrdi ovršenica.

8.2. Isto tako, okolnost što je stjecanje svojstva pravomoćnosti i ovršnosti vidljivo kroz sustav e-spisa, također nema nikakvog utjecaja na pravo ovrhovoditelja na naprijed navedeni trošak, jer da bi ovrhovoditelj mogao podnijeti zahtjev za izravnu naplatu on uz ovršnu ispravu mora i priložiti navedenu potvrdu. Naime, u predmetnom slučaju nije sporno da je odvjetnik, koji je u ime i za račun ovrhovoditelja podnio FINA-i zahtjev za izravnu naplatu, zastupao ovrhovoditelja kao punomoćnik i u postupku u kojem je donesena presuda na temelju koje je i zatražena izravna naplata, pa je sasvim logično da je navedeni punomoćnik, ako ništa drugo, vršio prvo provjeru (izvid) nastupa pravomoćnosti i ovršnosti, a sasvim je izvjesno da je nakon toga i pribavio tu potvrdu, jer iz stanja spisa proizlazi da je ista i priložena uz ovršnu ispravu i podneseni zahtjev za izravnu naplatu, pri čemu nije od utjecaja kako ju je punomoćnik ovrhovoditelja pribavio, pa makar i elektroničkim putem što je kao obavezni sudionik elektroničke komunikacije sa sudom to bio u mogućnosti učiniti.

8.3. Dakle, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da ovrhovoditelju pripada pravo na naprijed navedeni trošak, to sve tim više što iz naprijed citirane odredbe Tbr. 32. t. 2. Odvjetničke tarife potpuno jasno proizlazi da pravo na taj trošak pripada već samo i za radnju izvida nastupa pravomoćnosti i ovršnosti određene odluke suda.

9. Neosnovane su i žalbene tvrdnje da ovrhovoditelju ne bi pripadalo pravo na trošak sastava zahtjeva za naknadu troškova postupka izravne naplate.

10. U skladu sa odredbom čl. 14. st. 4. OZ-a ovrhovoditelju pripada pravo na sve one troškove koji su bili potrebni za ovrhu, a takvim troškom se, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ima smatrati i trošak navedenog zahtjeva, iako se ne radi o trošku koji bi ovrhovoditelju nastao u samom postupku izravne naplate, ali je riječ o trošku koji je ovrhovoditelju nastao u svezi s pokretanjem postupka izravne naplate. Naime, bez podnošenja navedenog zahtjeva sudu ovrhovoditelj ne bi mogao ostvariti naplatu troškova koji su mu nastali zbog toga što ovršenica svoju obvezu utvrđenu ovršnom ispravom nije dobrovoljno ispunila u paricijskom roku, a zbog čega je ovrhovoditelj bio prisiljen tražiti njeno prisilno ostvarenje pokretanjem postupka izravne naplate. Upravo zbog navedenog navedeni trošak ima se smatrati troškom na koji ovrhovoditelj ima pravo temeljem naprijed citirane odredbe čl. 14. st. 4. OZ-a.

10.1. Isto tako, treba reći i to da su potpuno neutemeljene žalbene tvrdnje da pravo na navedeni trošak ovrhovoditelju ne pripada zbog toga što pravo na naknadu tog troška nije predviđeno niti odredbama Odvjetničke tarife. Naime, u odredbama Tbr. 11. u točkama 1. do 7. navedeni su podnesci za koje je izričito propisan iznos naknade, a u točki 8. je propisana naknada za sastav i ostalih podnesaka u ovršnom postupku ili postupku osiguranja i upravo ta odredba se odnosi i na sastav zahtjeva za naknadu troškova postupka izravne naplate, primjenom koje je sud prvog stupnja ovrhovoditelju i dosudio trošak za njegov sastav.

11. Slijedom svega naprijed navedenog valjalo je, temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a, odlučiti kao u izreci.

12. O troškovima žalbenog postupka ovršenice odlučeno je u smislu odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 21. st. 1. OZ-a, budući da ovršenica nije uspjela sa žalbom.

13. Odluka o troškovima žalbenog postupka ovrhovoditelja temelji se na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a u vezi odredbe čl. 21. st. 1. OZ-a, obzirom da isti trošak nije bio potreban.

Osijek, 23. lipnja 2025.

Sutkinja

Jasna Bratek