Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-1796/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Roberti Pandža, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja RŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Vedrana Belin, odvjetnica u Dubrovniku, Sv. Križa 3, protiv tužene PŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Tvrtko Klobučar, odvjetnik u Zagrebu, Vranovinski ogranak 2 i GŠ, sin tuženice, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženice protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Psp-50/2022-24 od 8. prosinca 2023., 23. lipnja 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužene PŠ, kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Psp-50/2022-24 od 8. prosinca 2023. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, u dijelu kojim se utvrđuje da je tuženica točno neutvrđenog dana u mjesecu listopadu 2022. samovlasno oduzela i time smetala posljednji mirni posjed tužitelja, na način da je promijenila brave na ulaznim vratima stambenih jedinica (apartmana i sobe), i to na
- apartmanu oznake A5, koji se nalazi na prvom katu zgrade, prva vrata desno južno, ukupne površine cca 30,00 m2,
- apartmanu oznake A7, koji se nalazi na prvom katu zgrade, istočno, ukupne površine cca 23,00 m2,
- sobi oznake S1, koja se nalazi u prizemlju zgrade, srednja vrata istočno prema terasi, ukupne površine cca 13,00 m2,
- apartmanu oznake A3, s velikom terasom, u zelenoj boji, koji se nalazi u prizemlju zgrade, vrata ravno prema jugoistoku, ukupne površine cca 20,00 m2, a koji se apartmani i soba nalaze u nekretnini oznake kat čest. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te se nalaže tuženici u roku od 8 dana, označene stambene jedinice (apartmane i sobu) predati tužitelju u suposjed na način da tužitelju preda primjerak ključeva promijenjenih brava na ulaznim vratima ovih stambenih jedinica (apartmana i sobe) te joj se zabranjuje takvo ili slično smetanje ubuduće, kao i u odluci o troškovima postupka pod točkom III. izreke, u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:
"I. Utvrđuje se da je tužena točno neutvrđenog dana u mjesecu listopadu 2022. godine samovlasno oduzela i time smetala posljednji mirni posjed tužitelja, na način da je promijenila brave na ulaznim vratima stambenih jedinica (apartmana i sobe), i to na
- apartmanu oznake A5, koji se nalazi na prvom katu zgrade, prva vrata desno južno, ukupne površine cca 30,00 m2,
- apartmanu oznake A7, koji se nalazi na prvom katu zgrade, istočno, ukupne površine cca 23,00 m2,
- sobi oznake S1, koja se nalazi u prizemlju zgrade, srednja vrata istočno prema terasi, ukupne površine cca 13,00 m2,
- apartmanu oznake A3, s velikom terasom, u zelenoj boji, koji se nalazi u prizemlju zgrade, vrata ravno prema jugoistoku, ukupne površine cca 20,00 m2,
a koji se apartmani i soba nalaze u nekretnini oznake kat čest. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te se nalaže tuženoj, u roku od 8 dana, označene stambene jedinice (apartmane i sobu) predati tužitelju u suposjed na način da tužitelju preda primjerak ključeva promijenjenih brava na ulaznim vratima ovih stambenih jedinica (apartmana i sobe) te joj se zabranjuje takvo ili slično smetanje ubuduće, dok se u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.
II. Utvrđuje se da je tužitelj povukao prijedlog za određivanje privremene mjere podnesen sudu 10. studenog 2022. koji glasi:
"I. Nalaže se tuženici, da odmah i pod prijetnjom ovrhe, preda tužitelju ključeve od ulaznih vrata nekretnina kako slijedi:
- apartmana oznake A5, koji se nalazi na prvom katu zgrade, prva vrata desno južno, ukupne površine cca 30,00 m2,
- apartmana oznake A7, koji se nalazi na prvom katu zgrade, istočno, ukupne površine cca 23,00 m2,
- sobe oznake S1, koja se nalazi u prizemlju zgrade, srednja vrata istočno prema terasi, ukupne površine cca 13,00 m2,
- apartmana oznake A3, s velikom terasom, u zelenoj boji, koji se nalazi u prizemlju zgrade, vrata ravno prema jugoistoku, ukupne površine cca 20,00 m2,
a koje nekretnine se sve nalaze u zgradi - nekretnini oznake k. č. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i k. č. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na adresi [adresa]."
II. Ova privremena mjera trajati će do pravomoćnog okončanja ovog postupka.“
III. Svaka stranka snosi svoj trošak parničnog postupka.“.
2. Protiv navedenog rješenja u dijelu pod točkom I. izreke u dijelu kojim je tužitelju pružena suposjedovna zaštita (kao dijelu u kojem nije uspjela u sporu) te u odluci o troškovima postupka pod točkom III. izreke, u dijelu u kojem nije prihvaćen njezin zahtjev za naknadu troškova (kao dijelu u kojem nije uspjela u sporu), žali se tuženica zbog svih žalbenih razloga iz čl.353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP). Predlaže rješenje u pobijanom dijelu preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno u tom dijelu rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. U odgovoru na žalbu tužitelj u bitnome ističe da je žalba tuženice neosnovana, a prvostupanjska odluka zakonita i pravilna. Predlaže žalbu odbiti.
4. Žalba tuženice nije osnovana.
5. Ispitivanjem pobijanog rješenja i postupka koji mu je prethodio, nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. ZPP-a, u svezi s čl. 381. ZPP-a. Suprotno žalbenim navodima tuženice, pobijano rješenje prvostupanjskog suda se može ispitati, izreka rješenja je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima rješenja, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnima za donošenje odluke u ovom predmetu, jasni su i neproturječni, slijedom čega nisu osnovani žalbeni navodi kojima tuženica sadržajno žalbenim navodima ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.
6. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom sporu te je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo.
7. Predmet ovoga spora je zahtjev za pružanjem posjedovne zaštite koji tužitelj temelji na tvrdnji da je bio isključivi posjednik tri apartmana (oznake A3, A5 i A7) i sobe (oznake S1), koji se nalaze u zgradi na adresi [adresa] u [adresa], na kojim apartmanima i sobi je tuženica, njegova majka, u mjesecu listopadu 2022. promijenila brave na ulaznim vratima (za što je tužitelj saznao 9. studenog 2022.), kojim postupanjem je tužitelja smetala i oduzela mu posjed istih.
8. Prvostupanjski sud je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja ocjenjujući da je tužitelj bio u posjedu predmetna tri apatrtmana i sobe te da je tuženica počinila smetanje posjeda promjenom brava na navedenim stambenim jedinicama u listopadu 2022., otklanjajući pri tome istaknute tvrdnje tuženice da se radilo o dopuštenoj samopomoći, temeljem čega je tužitelju pružio suposjedovnu zaštitu primjenom odredbe čl. 441. ZPP-a, u svezi s odredbama čl. 10. st. 1., čl. 20. st. 1. i 2., čl. 21. st. 1. i 3. i čl. 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, dalje: ZV), djelomično odbijajući zahtjev u dijelu kojim tužitelj traži predaju opisanih apartmana i sobe u isključivi posjed, dok u odnosu na predloženu privremenu utvrđuje da je tužitelj povukao prijedlog za određivanje privremene mjere.
9. U žalbenom stupnju postupka i dalje je sporno je li tužitelj bio u posjedu predmetnih apartmana i sobe, s obzirom na to da tuženica tvrdi da je ona bila isključiva posjednica cijele nekretnine, kao vlasnica nekretnine, pa tako i predmetnih jedinica, a da je tužitelj iste koristio po njezinom dopuštenju (kao punomoćnik u posjedovanju), osporavajući mu faktičnu vlast nad njima, s time da žalbenim navodima tuženica prigovara i utvrđenju suda prvog stupnja da se promjena brava od strane tuženice ne može cijeniti kao dopuštena samopomoć, kao i ocjeni iskaza saslušanih svjedoka, izričito u žalbenom stupnju postupka osporavajući i to da bi promijenila bravu na apartmanu A3.
10. Iz rezultata provedenog prvostupanjskog postupka proizlazi:
- da između stranaka nije sporno da se apartmani oznake A3, A5, A7 i soba oznake S1, nalaze u nekretnini oznake čest. zem. [katastarska čestica], u naravi kuća i dvorište ukupne površine 740 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na adresi [adresa] u [adresa],
- da između stranaka nije sporno niti to da je tuženica u mjesecu listopadu 2022., davanjem naloga izvođaču radova, s ulaznih vrata predmetnih stambenih prostora (apartmana i sobe), skinula postojeće brave i potom na ulazna vrata postavila nove brave koje otključavaju ključevi različiti od onih koji su otključavali skinute brave, dakle, da je tuženica poduzela radnju promjene brava na ulaznim vratima predmetnih stambenih prostora,
- da je uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] zk. ul. [broj ZK uloška] sa stanjem na dan 7. prosinca 2022. (list spisa 60-61), utvrđeno da je došlo do promjene upisa prava vlasništva na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (sastavni dio koje su predmetni stambeni prostori), na način da je brisano pravo vlasništva tuženice uz uknjižbu prava vlasništva u korist GŠ te uknjižbu osobne služnosti – prava plodouživanja, stanovanja i uporabe na označenoj nekretnini u korist tuženice, a što potvrđuje i daljnji navod tuženice da su od 11. studenog 2022. u suposjedu predmetne nekretnine i time i predmetnih stambenih prostora, tuženica i njezin sin GŠ,
- da je svjedok OŠ, prijatelj tuženice, u svom iskazu naveo da ga je negdje u listopadu 2022. tuženica zvala rekavši da je izgubila ključeve i ako joj može promijeniti brave na nekim od prostora predmetne nekretnine, što da je on i učinio, dodajući da su nakon što je on promijenio brave novi ključevi ostali tuženici koja je bila uz njega dok je on mijenjao brave na vratima, točnije na ulazu u sobu i dva apartmana,
- da svjedokinja KŠ, prijateljica tuženice, u svom iskazu potvrđuje da je tužitelj iznajmljivao neke od apartmana, onako kako su se u obitelj GŠ dogovorili, da dozvola za iznajmljivanje glasi na ime tuženice, ali da se ona sa svojom djecom dogovorila tko će što iznajmljivati, pa da su tako njezina djeca to iznajmljivala prema dogovoru i boravila u [adresa] ljeti, jer su radili vezano za to iznajmljivanje apartmana, dodajući da je viđala tužitelja kako boravi u ovoj nekretnini, u jednoj sobi u kući i da njemu tuženica nije ništa branila, da mu tuženica nije otvarala vrata, već da je on slobodno koristio kuću,
- da iz iskaza tužitelja proizlazi da su se 2015. dogovorili da će brat GŠ i tužitelj podijeliti apartmane u predmetnoj kući i da će svatko iznajmljivati svoje za sebe, da su tužitelju u toj podjeli pripala upravo 3 predmetna apartmana i soba u kojoj bi on boravio kad bi došao u [adresa], što je i činio sve do sporne promjene brava, dodajući da je ključeve od svojih apartmana imao on, a da je brat imao ključeve od svojih apartmana, on da je oglašavao svoje apartmane za najam i uzimao za sebe prihode ostvarene od njegovih apartmana, a ključeve apartmana da je osobno ili putem kćeri ŽŠ davao turistima kojima bi apartmane iznajmio, da su u trenutku sporne promjene brava u sobi bile njegove osobne stvari i alati te sve stvari potrebne za iznajmljivanje apartmana, da tuženica nikada nije uzela njegove ključeve i spremila ih, već da su ti ključevi uvijek bili kod njega, samo da ih od promjene brava više ne može koristiti, dodajući da je za promjenu brava saznao po dolasku u [adresa] 9. studenog 2022., nakon čega da je on pokušao otvoriti sve apartmane i sobu i uvjerio se da su brave promijenjene, a da ga o promjeni brava nitko nije obavijestio,
- da iz iskaza tuženice proizlazi da je ona odlučila raskrstiti sve odnose s tužiteljem, pa da je na kraju sezone u listopadu 2022., promijenila brave na apartmanima koje je koristio tužitelj, jer nije htjela da tužitelj više iznajmljuje te apartmane, dodajući da je promijenila i bravu na sobi u kojoj je on boravio kad bi bio u [adresa], jer nije htjela da niti tu sobu koristi, u kojoj sobi da se nalaze stvari koje je kupio tužitelj za apartmane, a da od promjene brava tužitelj više ne može ući u kuću niti apartmane koje je ranije koristio, potvrđujući i to da je ona tužitelju te apartmane dala na korištenje te da je tužitelj čistio te svoje apartmane i da ona nije dobila novce od toga što tužitelj iznajmljuje, već da je tužitelj od novaca koje je dobio od iznajmljivanja apartmana sebi kupio auto i stan u [adresa],
- da temeljem iskaza tuženica sud prvog stupnja utvrđuje da je tužitelj u posjed predmetnih stambenih jedinica ušao uz odobrenje tuženice, da je raspolagao ključevima predmetnih apartmana i sobe koje je dugi niz godina samostalno koristio upravo za osobne potrebe, pa tako sobu za boravak i skladištenje stvari za apartmane, a apartmane za iznajmljivanje te da je u trenutku predmetne promjene brava tužitelj bio posljednji mirni posjednik predmetnih stambenih jedinica (apartmana i sobe), što potvrđuju i iskazi svjedoka ŽŠ i ČŠ, kćeri tužitelja, a unuke tuženice, i iskaz njezinog nevjenčanog supruga, dok da iz iskaza svjedokinje KŠ, prijateljice tuženice, utvrđuje da je tužitelj predmetne apartmane i sodu koristio slobodno i bez potrebe traženja posebnog odobrenja tuženice,
- da iz Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog 21. listopada 2019. između tužitelja, kao davatelja uzdržavanja i UŠ, kao primateljice uzdržavanja, ovjerenog po javnom bilježniku, ugovorne strane u čl. 4. navode da se davatelj uzdržavanja (tužitelj), od ranije nalazi u posjedu nekretnine koja je predmet Ugovora, a to je upravo nekretnina u kojoj se nalaze predmetni stambeni prostori,
- da je neposrednim opažanjem prilikom provođenja uviđaja na licu mjesta (zapisnik na listu spisa 99-106), utvrđeno da se u predmetnim stambenim jedinicama nalaze kuhinjska oprema, namještaj i posteljina, pri čemu se u apartmanu oznake A7 nalaze stvari za koje tužitelj navodi da su njegovo vlasništvo, razni alat i odjeća, što tuženica, niti njezin punomoćnik, nisu osporili, a koje stvari su se ranije nalazile u prostoru oznake S1, koje činjenice govore u prilog utvrđenju da je tužitelj sobu oznake S1 koristio za skladištenje svojih stvari i stvari potrebnih za iznajmljivanje apartmana, alata i odjeće, dok je apartmane oznake A3, A5 i A7 koristio za davanje u najam.
11. Po stavu ovoga suda, pravilno sud prvog stupnja na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja zaključuje da je tužitelj bio u posjedu predmetna tri apatrtmana i sobe, imjući u vidu da je tužitelj raspolagao ključevima apartmana i sobe koje je dugi niz godina samostalno koristio upravo za osobne potrebe, i to sobu za boravak i skladištenje stvari za apartmane, a apartmane za iznajmljivanje, čime je imao faktičnu vlast nad njima, kao što pravilno zaključuje i to da je tuženica počinila smetanje posjeda promjenom brava na navedenim stambenim jedinicama u listopadu 2022., na koji način je tužitelja samovlasno smetala u njihovom posjedu.
12. Pravilno sud prvog stupnja, suprotno žalbenim navodima tuženice, na temelju naprijed navedenih činjenica zaključuje i o tome da radnja promjene brava nema karakter dopuštene samopomoći u smislu čl. 27. ZV-a, već karakter samovlasnog smetanja posjeda kojim je tužitelju u potpunosti oduzet posjed predmetnih stambenih jedinica. To stoga, kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja, što je tuženica promijenila brave jer je odlučila raskrstiti sve odnose s tužiteljem i jer nije htjela da on više iznajmljuje apartmane i da koristi sobu, a ne iz razloga (kako to tuženica tvrdi u odgovoru na tužbu i sada u žalbi), da bi promjenom brava ona štitila svoj mirni posjed predmetnih stambenih prostora, koja radnja promjene brava nije poduzeta niti u roku iz čl. 21. st. 3. ZV-a (računajući od oduzimanja ključeva od strane tužitelja tijekom 2021. koje tuženica spominje u svom iskazu).
13. Pri tome, neosnovano tuženica žalbenim navodima prigovara ocjeni dokaza kako to čini sud prvog stupnja, konkretno ocjeni iskaza saslušanih svjedoka, uz tvrdnju da se pobijana presuda temelji isključivo na iskazima svjedoka ŽŠ i ČŠ (kćeri tužitelja i njezinog izvanbračnog supruga), dok da se u odnosu na iskaz svjedoka OŠ (prijatelja tuženice), sud prvog stupnja „hvata za pojedine riječi, a ne za smisao cijelog konteksta“, imajući u vidu da je prvostupanjski sud temeljem svih izvedenih dokaza koje su predložile izvesti obje stranke, pa tako i saslušanjem svjedoka i stranaka, pravilno zaključio o posjedu tužitelja i njegovom smetanju, koji zaključak žalbenim prigovorima tuženice nije doveden u sumnju. Svoja uvjerenja do kojih je došao temeljem izvedenih dokaza, prvostupanjski sud je opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima, koja uvjerenja, po stavu ovoga suda, suprotno žalbenim prigovorima tuženice, imaju pravnu i činjeničnu osnovu koju prihvaća i ovaj sud. To stoga što je sud prvog stupnja zaključak o posjedu apartmana i sobe koji su predmetom ovoga spora, donio na način da je sve izvedene dokaze, pa tako i iskaze saslušanih svjedoka i iskaze stranaka, prvotno ocijenio zasebno, a potom ih, dovodeći tako izvedene dokaze u međusobnu korelaciju, ocijenio u konačnome po slobodnom uvjerenju, koju ocjenu u potpunosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, pa tako i ocjenu, u onome bitnome, o vjerodostojnosti i uvjerljivosti iskaza saslušanih svjedoka koji su predloženi od strane tužitelja, koju vjerodostojnost tuženica nije uspjela osporiti niti jednim izvedenim dokazom po njezinom prijedlogu, pa tako niti iskazom svjedoka OŠ, ali isto tako niti iskazom svjedokinje KŠ, prijateljice tuženice (koja je potvrdila da je upravo tužitelj iznajmljivao apartmane po dogovoru stranaka te da je iste slobodno koristio), ali niti vlastitim stranačkim iskazom, čime se ukazuje promašenim prigovaranje tuženice i sada u žalbi, nevjerodostojnosti i kontradiktornosti iskaza saslušanih svjedoka ŽŠ i ČŠ koji ni u čemu nisu u suprotnosti (u onome bitnome), s preostalim izvedenim dokazima i s iskazima stranaka.
14. Utoliko su bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke i žalbene tvrdnje tuženice kojima prigovara da je sud prvog stupnja prihvaćao personalne dokaze, umanjujući snagu materijalne dokumentacije, upirući time na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Sud prvog stupnja je, po ocjeni ovoga suda, tijekom postupka raspravio sva sporna pitanja i ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je na temelju izvedenih dokaza i njihove pravilne ocjene u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje koje je odlučno za ocjenu osnovanosti postavljenog tužbenog zahtjeva.
15. Suprotno žalbenim navodima tuženice, tužitelj nije bio njezin punomoćnik u posjedovanju predmetnih apartmana i sobe. Naime, to što je tužitelj u posjed predmetnih stambenih jedinica ušao uz odobrenje tuženice kao vlasnice nekretnine u kojoj se isti nalaze, imajući u vidu da je iste temeljem njihovog zajedničkog dogovora kroz dugi niz godina samostalno koristio za osobne potrebe, navedeno upućuje na zaključak da se u konkretnom slučaju radilo o izvršavanju faktične vlasti spram predmeta spora od strane samog tužitelja, kao neposrednog posjednika, i to zajedno s tuženicom, kao posrednom posjednicom.
16. Naime, prema odredbi čl. 10. st. 1., 2., 3., 4. i 6. ZV-a, propisano je da je osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari, njezin posjednik, da je onaj tko svoju faktičnu vlast izvršava osobno ili posredovanjem pomoćnika u posjedovanju, neposredni posjednik, da kad netko stvar posjeduje kao plodouživatelj, založni vjerovnik, zakupoprimac, najmoprimac, čuvar, posudovnik ili u kojem drugom sličnom odnosu u kojemu je prema drugome ovlašten ili obvezan kroz neko vrijeme posjedovati je, da je onda posjednik te stvari i taj drugi (posredni posjednik), s time da stoji li posredni posjednik prema nekomu trećemu u takvu odnosu, i taj je posredni posjednik, da se posjednikom smatra i osoba koja svoju faktičnu vlast ima u pogledu dijela neke stvari, premda taj dio ne bi mogao biti samostalnim objektom stvarnih prava, poput sobe ili druge prostorije u stanu i slično, a da kad isti posjed stvari ili prava ima više osoba, da su one suposjednici.
17. Upravo stoga, kako činjenično nije bilo sporno da je tuženica promijenila brave na ulaznim vratima apartmana i sobe i time potpuno isključila tužitelja iz toga posjeda, sud prvog stupnja pravilno tužitelju pruža zatraženu posjedovnu zaštitu
18. U odnosu na žalbene navode tuženice kojima osporava promjenu brave na jednom od apartmana (A3), valja odgovoriti da tijekom prvostupanjskog postupka nije bilo spora o tome da je do promjene brava došlo na svim apartmanima koji su obuhvaćeni tužbenim zahtjevom, što je utvrđeno i na uviđaju na licu mjesta, na kojem tuženica nije iznosila suprotne tvrdnje, koje stoga, ne može s uspjehom iznositi niti sada u žalbi.
19. Isto tako, u odnosu na žalbene navode kojima tuženica prigovara promašenoj pasivnoj legitimaciji, pozivajući se na činjenicu da je sada u suposjedu predmetne nekretnine zajedno sa svojim drugim sinom koji je postao vlasnik nekretnine (uz tvrdnju da tužitelj ne može od tuženice tražiti uspostavu posjedovnog stanja), za odgovoriti je da je u parnici zbog smetanja posjeda pasivno legitimirana osoba koja je počinila smetanje, što je neupitno tuženica koja se i nadalje nalazi u posjedu nekretnine zajedno sa svojim drugim sinom koji je postao vlasnik nekretnine, tako da činjenica raspolaganja predmetnom nekretninom trećoj osobi nakon počinjenog smetanja, nije odlučna, kao niti tijek postupka koji se po tužbi tuženice vodi protiv tužitelja radi raskida Ugovora o doživotnom uzdržavanju, u odnosu na koju parnicu tuženica neosnovano i u žalbenom stupnju postupka predlaže „zastati s ovim postupkom dok se ne riješi navedena parnica“.
20. Dakle, pravilno je prvostupanjski sud, uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, ocijenio da je tužitelj u ovoj parnici dokazao svoj posljednji mirni posjed predmeta spora (aktivnu legitimaciju), ali isto tako i pasivnu legitimaciju tuženice, pa kako je pravilno utvrđeno i to da je tuženica na naprijed opisani način počinila smetanje posjeda, valjalo je osnovom tako utvrđenog činjeničnog stanja, koje u potunosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, primjenom citiranih odredbi ZV-a, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku odluku potvrditi te riješiti kao u izreci ove odluke.
21. S obzirom na djelomičan uspjeh stranaka u ovome sporu, pravilna je i odluka o troškovima parničnog postupka koja je donesena na temelju odredbe čl. 154. st. 4. ZPP-a, pri čemu u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. ZPP-a, drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, slijedom čega je valjalo potvrditi i odluku o troškovima postupka.
U Zagrebu 23. lipnja 2025.
Sutkinja:
Roberta Pandža
