REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-eu-2/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli - Pola, po sucu toga suda Bruni Frankoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagatelja Margraf d.o.o. za usluge i trgovinu, OIB: 93544079508, iz Širineca, Širinec 79R, zastupanog po punomoćnici Ivani Lončar, odvjetnici iz Zagreba, protiv protustranke CB, vl. [obrt], OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi izdavanja potvrde o europskom ovršnom naslovu, odlučujući o žalbi predlagatelja protiv rješenja Općinskog suda u Virovitici poslovni broj: R1-eu-6/2025-3 od 13. svibnja 2025., 23. lipnja 2023.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba predlagatelja i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Virovitici poslovni broj: R1-eu-6/2025-3 od 13. svibnja 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja odbijen je kao neosnovan zahtjev predlagatelja za izdavanje potvrde o europskom ovršnom naslovu na rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Dubravke Filipović- Kovačić, poslovni broj: Ovrv-1026/2021 od 10. siječnja 2022.

2. Protiv navedenog rješenja žalbu, pravodobno, podnosi predlagatelj. Žalbu podnosi zbog pogrešne primijene materijalnog prava. U žalbi, u bitnome, ističe da nije sporno da na njegov prijedlog, kao ovrhovoditelja protiv protustranke, kao ovršenika određena ovrha rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Dubravke Filipović- Kovačić, poslovni broj: Ovrv- 1026/2021 od 10. siječnja 2022., koje je postalo pravomoćno 1.4.2022. i da unatoč tome nije uspio naplatiti svoje dospjelo potraživanje prema ovršeniku. Međutim, sud prvog stupnja je u konkretnom slučaju pogrešno primijenio materijalno pravo zaključujući da predlagatelj ima samo saznanja da je ovršenik odselio u drugu državu članicu Europske Unije, a ne naznačuje „države članice izvršenja“, jer odredbe Ovršnog zakona koje uređuju postupak za izdavanje potvrde o europskom ovršnom naslovu za nesporne tražbine te za određivanje i provedbu ovrhe na temelju europskog ovršnog naslova ne propisuju obvezu ovrhovoditelja da izričito navede državu članicu izvršenja ovrhe. Takvu odredbu ne sadrži niti Uredba (EZ) br. 805/2004 Europskog parlamenta i Vijeća Od 21. travnja 2004. godine (dalje u tekstu: Uredba). Stoga, nenavođenje države članice izvršenja ne može biti jedan od razloga odbijanja izdavanja potvrde o europskom ovršnom naslovu u odnosu na rješenje o ovrsi. Osim toga, za izdavanje potvrde o europskom ovršnom naslovu, nije nužno učiniti čak ni vjerojatnim da će se ovrha tražbine na koju se ovršni naslov odnosi provoditi u inozemstvu. Nadalje, žalitelj smatra da je pogrešan zaključak suda prvog stupnja da se Uredba primjenjuje samo na sudske odluke koje se odnose na nesporne tražbine, pri čemu ukazuje na odredbu čl. 3. st. 1. Uredbe koja propisuje kada se tražbina smatra nespornom te je jedna od alternativno navedenih mogućnosti u točci b) - situacija da dužnik nikada nije osporio tražbinu, u skladu s odgovarajućim postupovnim pravilima, prema pravu države članice podrijetla, u tijeku sudskog postupka. Prema čl. 57. st. 1. OZ rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave se dostavlja ovršeniku koji ima pravo uložiti prigovor na isto u roku od 8 dana. Obzirom da u predmetnom slučaju ovršenik nije uložio prigovor na rješenje o ovrsi, a isto mu je uredno dostavljeno, isto je postalo pravomoćno i ovršno te se time tražbina smatra neospornom, pri čemu ukazuje i na svrhu navedene Uredbe.

Žalbeni je prijedlog da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba predlagatelja nije osnovana.

5. Tijekom ovog postupka utvrđeno je da je predlagatelj 28. travnja 2024. podnio prijedlog za izdavanje potvrde o europskom ovršnom naslovu prema odredbi čl. 9. st. 1. Uredbe (EZ) br. 805/2004 Europskog parlamenta i vijeća od 21. travnja 2004. (u daljnjem tekstu: Uredba), a sukladno odredbama čl. 357. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 –u daljnjem tekstu: OZ), a na rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Dubravke Filipović- Kovačić, poslovni broj: Ovrv-1026/2021 od 10. siječnja 2022., koje je postalo pravomoćno 1.4.2022. i da je potom sud prvog stupnja, pobijanim rješenjem, postupajući sukladno odredbi čl. 358. st. 4. Ovršnog zakona („ Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 - dalje: OZ), takav njegov prijedlog, kao neosnovan odbio, zaključujući, u bitnome, da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za izdavanje potvrde o europskom ovršnom nalogu jer imajući u vidu nespornu činjenicu da su obje stranke u postupku državljani Republike Hrvatske s prebivalištem u [adresa] (predlagatelj u prijedlogu samo navodi da ima saznanja da je protustranka odselila u drugu državu članicu Europske Unije), da prema podacima iz Jedinstvenog registra osoba RH (MUP) ovršenik - protustranka CB, ima aktivno prebivalište u [adresa] na adresi [adresa], od 10. siječnja 2013. (str. 20 spisa), te da predlagatelj u prijedlogu ne naznačuje „državu članica izvršenja” i da se navedeno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, koje u Republici Hrvatskoj donosi javni bilježnik, a protiv kojeg nije bilo prigovora, ne može smatrati da se zahtjev predlagatelja odnosi na nespornu tražbinu u smislu članka 3. st.1. Uredbe ( EZ ) broj 805/2004.

6. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome - dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi ovršnog postupka ( čl. 365. uvezi odredbe čl. 381. Zakona o parničnom postupku - „Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP, a sve u vezi odredbe čl. 21. st. 1. OZ), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijano rješenje pravilno i zakonito.

6.1. Prije svega, u ovom postupku valja istaknuti da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba ovršnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju navedenih zakonskih odredbi, pa ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitnih povreda odredaba ovršnog postupka.

7. U ovom postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

8. Na temelju odredbe čl. 356. OZ propisano je da se odredbama ove glave (Glave trideset četvrte) uređuje postupak izdavanja potvrde o europskom ovršnom naslovu za nesporne tražbine prema Uredbi (EZ) br. 805/2004. Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. godine kojom se uvodi europski ovršni naslov za nesporne tražbine (u daljnjem tekstu: Uredba) te postupak određivanja ovrhe na temelju europskoga ovršnog naslova.

9. Mjerodavnom odredbom čl. 4. st. 1. točke 2. propisano je da se u smislu ove Uredbe (Uredba (EZ) br. 805/2004 Europskog parlamenta i vijeća od 21. travnja 2004. o uvođenju europskog naloga za izvršenje za nesporne tražbine – dalje: Uredba) primjenjuju sljedeće definicije: - „tražbina” znači zahtjev za isplatu određenog novčanog iznosa koji je dospio ili za koji se datum dospijeća navodi u sudskoj odluci, sudskoj nagodbi ili u autentičnoj ispravi, dok je odredbom točke 3. definiran pojam „autentične isprave“ koju predstavlja:

a) isprava koja je službeno sastavljena ili registrirana kao autentična isprava i čija se vjerodostojnost odnosi na potpis i sadržaj isprave i utvrđuje se od strane državnog tijela ili drugog tijela koje je u tu svrhu ovlastila država članica iz koje isprave potječe ili sporazum u vezi s obvezama uzdržavanja sklopljen pred administrativnim tijelima ili koji su ona potvrdila.

10. Na temelju odredbe čl. 3. st. 1. navedene Uredbe propisano je da se ona primjenjuje na sudske odluke, sudske nagodbe i autentične isprave koje se odnose na nesporne tražbine, a tražbina se smatra nespornom ako: (a) se dužnik izrijekom usuglasio s tražbinom priznajući ju ili putem nagodbe koju je potvrdio sud ili je sklopljena pred sudom tijekom postupka; ili (b) dužnik nikada nije osporio tražbinu, u skladu s odgovarajućim postupovnim pravilima, prema pravu države članice podrijetla, u tijeku sudskog postupka; ili (c) dužnik je izostao s ročišta ili nije bio zastupan na ročištu o predmetnoj tražbini, nakon što je prvotno osporio tražbinu tijekom sudskog postupka, pod uvjetom da takvo postupanje podrazumijeva prešutno priznavanje tražbine ili činjenica koje navodi vjerovnik u skladu s pravom države članice podrijetla; ili (d) dužnik izričito prihvaća tražbinu u autentičnoj ispravi, dok je odredbom stavka 2. ovog članka propisano da se Uredba primjenjuje i na odluke donesene nakon ispitivanja sudske odluke, sudske nagodbe ili autentične isprave koje su potvrđene kao europski nalog za izvršenje.

11. Odredbom čl. 6. navedene Uredbe propisani su uvjeti za potvrđivanje europskog naloga za izvršenje pa je tako u stavku 1. propisano da se sudska odluka o nespornoj tražbini donesena u državi članici, potvrđuje kao europski nalog za izvršenje na prijedlog za potvrđivanje, upućen u bilo koje doba sudu podrijetla ako:

a) je sudska odluka izvršiva u državi članici podrijetla;

b) sudska odluka nije u sukobu s pravilima o nadležnosti iz odjeljaka 3. i 6. poglavlja II Uredbe (EZ br. 44/2001);

c) sudski postupak u državi članici podrijetla zadovoljava uvjete iz poglavlja III., kada je tražbina nesporna u smislu odredaba čl. 3. st. 1. točaka b. ili c. ; d) sudska odluka donesena u državi članici stalnog boravišta dužnika u smislu odredaba čl. 59. Uredbe (EZ BR. 44/2001) u slučajevima u kojima: - je tražbina nesporna u smislu odredaba čl. 3. st. 1. točaka b. ili c. , - se odnosi na ugovor koji je sklopila osoba, potrošač, za potrebe koje se mogu smatrati izvan opsega njegova poslovanja ili zanimanja i - je dužnik potrošač.

12. Cijeneći sadržaj ovih mjerodavnih odredbi i nesporno utvrđenu činjenicu da se prijedlog predlagatelja odnosi na izdavanje potvrde o europsko ovršnom naslovu na rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Dubravke Filipović- Kovačić, poslovni broj: Ovrv-1026/2021 od 10. siječnja 2022., ( dakle ne sudsku odluku) i da se ono ne odnosi na nespornu tražbinu u smislu odredbe čl. 3. navedene Uredbe, to je ocjena i ovog suda drugog stupnja da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za izdavanje potvrde o europskom ovršnom naslovu, a sve kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja.

12.1. Pri tome je, suprotno žalbenim navodima žalitelja, sud prvog stupnja i po pravnom shvaćanju ovog suda drugog stupnja, prilikom ocjene o osnovanosti ovog zahtjeva predlagatelja pravilno uzeo u obzir i pravno shvaćanje Suda Europske Unije u predmetu C, u kojem se objašnjava zahtjev o nespornosti tražbine iz javne isprave u smislu odredbe čl. 3. d Uredbe, gdje se u čl. 3. Uredbe definiraju uvjeti pod kojim se tražbina smatra nespornom, pri čemu postoji razlika između slučajeva iz st. 1. točka a) do c) tog članka koji se odnose na tražbine utvrđene u okviru sudskog postupka i slučajeva iz točke d) tog stavka koji se tiču tražbina koje je dužnik izričito prihvatio u javnoj ispravi, pri čemu je Sud europske Unije apostrofirao da „pravilna primjena tog članka ne dopušta da se nepostojanje dužnikova prigovora izjednačava s izričitim prihvaćanjem tražbine u smislu članka 3. st. 1 (d) Uredbe, jer ono mora biti navedeno u javnoj ispravi za koju se izdaje potvrda“, posljedično čemu zaključuje „da rješenje o ovrsi koje u Hrvatskoj donosi javni bilježnik na temelju vjerodostojne isprave, a protiv kojeg nije bilo prigovora, ne može potvrditi kao europski ovršni naslov ( EON) jer se ono ne odnosi na nespornu tražbinu u smislu članka 3. st.1. Uredbe.“

13. Slijedom navedenog, kako je i po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja u svemu pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, kako je na tako utvrđeno činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo, a pri tom nije počinio ni one bitne povrede ovršnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu žalitelja odbiti u cijelosti, kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 380. točke 2. ZPP u vezi odredbe čl. 21. st. 1. OZ riješiti kao u izreci ovog rješenja.

Pula - Pola, 23. lipanj 2025.

S u d a c:

Bruno Franković