REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli-Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Gž-888/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli - Pola, po sucu toga suda Bruni Frankoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja IBT, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Rude i partneri d.o.o., odvjetnicima iz Šibenika, protiv tuženika Zagrebačka bana d.d., OIB:92963223473 iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri, odvjetnicima iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj: P-958/2021-8 od 27. travnja 2025., 23. lipnja 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj: P-958/2021-8 od 27. travnja 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja, kao neosnovan odbijen je prigovor tuženika kojim je prigovorio mjesnoj nadležnosti suda prvog stupanja.
2. Protiv navedenog rješenja žalbu, pravovremeno, podnosi tuženik. Žalbu podnosi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primijene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka. Žalbeni je prijedlog da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak ili da se ono preinači na način da se kao osnovan prihvati njegov prigovor mjesne nenadležnosti suda prvog stupnja uz obvezu tužitelja naknaditi mu troškove ovog žalbenog postupka.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba tuženika nije osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka temeljem odredbe čl. 365. u svezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijano rješenje zakonito i pravilno.
5.1 Prije svega, u ovom postupku valja istaknuti da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 6. u vezi odredbe čl. 381. ZPP jer tuženiku nije zbog nezakonitog postupanja suda, a osobito propuštanjem dostave onemogućeno da raspravlja pred sudom, budući je upravo povodom njegova prigovora mjesne nenadležnosti prvostupanjski sud, temeljem odredbe čl. 20. st. 1. u vezi odredbe čl. 70. st. 1. i 3. ZPP raspravljao i pravilno odlučio o takvom njegovom prigovoru.
5.2. Osim toga, sud prvog stupnja nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč.11. u vezi odredbe čl. 381. ZPP na koju također ukazuje žalitelj obzirom da su u pobijanom rješenju navedeni dovoljno jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedenog rješenja nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njegova zakonitost i pravilnost.
5.3. Sud prvog stupnja nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. u vezi odredbe čl. 381. ZPP, pa ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da u ovom postupku nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.
6. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio i činjenično stanje, ono pravno relevantno za odluku o navedenom prigovoru tuženika o mjesnoj nenadležnosti suda prvog stupnja i posljedično tome pravilno je odlučio o takvom njegovom prigovoru.
6.1. Naime, suprotno žalbenim navodima žalitelja, u ovom postupku u kojem tužitelj zahtjeva isplatu iznosa od 26.670,76 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a sve po pravilima o stjecanju bez osnove smatrajući da je taj iznos tuženik od njega stekao temeljem ništetnih ugovornih odredbi o ugovorenoj valutnoj klauzuli sadržanih u Ugovoru o kreditu broj: 3209755290 od 14. lipnja 2007. ( dalje: Ugovor), sklopljenog između stranaka u postupku, sud prvog stupnja je, i po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, pravilno zaključio da je odredba čl. 11. 5. navedenog Ugovora kojom je između stranaka u postupku ugovorena mjesna nadležnost suda u sjedištu banke ( tuženika), kao odredba unaprijed formuliranog ugovora o kojoj nije posebno pregovaralo i na sadržaj na kojeg tužitelj nije mogao utjecati, nepoštena, jer suprotno načelu savjesnosti i poštenja izaziva znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja, kao potrošača obzirom na ekonomičnost i mogućnost pristupa sudu, obzirom da je mjesto prebivališta tužitelja u [adresa] znatno udaljeno od sjedišta tuženika i sjedišta suda ugovorene mjesne nadležnosti u Zagrebu, pa bi posljedično tome to za tužitelja izazvalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja u ostvarivanju njegovih povrijeđenih prava i prava na pristup sudu zajamčenog čl. 6. točkom 1. Europske konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama ( „Međunarodni ugovori“, broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 09/05, 1/06 i 2/10).
6.2. Prije svega, u ovom postupku valja istaknuti da je u Zakon o zaštiti potrošača ( dalje: ZZP), između ostalih, implementirana i smjernica broj: 99/2013 Europske ekonomske zajednice o nepoštenim odredbama potrošačkih ugovora, posljedično čemu je hrvatsko zakonodavstvo usklađeno sa pravnom stečevinom Europske unije u području zaštite potrošača.
6.3. Na temelju odredbe čl. 49. st. 1. i 2. ZZP propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
6.4. Temeljem odredbe čl. 51. ZZP propisano je da će se prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat u obzir priroda proizvoda ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor.
7. U konkretnom slučaju navedeni ugovor o kreditu sklopljen je na unaprijed formuliranom obrascu, pa se posljedično tome, temeljem zakonske presumcije ima smatrati da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranke u postupku nisu pregovarale i obzirom na to tužitelj nije imao nikakve mogućnosti utjecati na sadržaj odredbe o ugovorenoj mjesnoj nadležnosti Općinskog građanskog suda u Zagrebu za postupanje u ovoj pravnoj stvari, radi čega je i po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda takva odredba za tužitelja, kao potrošača nepoštena, a kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud.
7.1. Osim toga, cijeneći okolnosti konkretnog slučaja i sadržaj navedenih odredbi, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda, da se radi o ugovornoj odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je od strane tuženika sročena sa ciljem da se ugovaranjem mjesne nadležnosti suda za postupanje u sporovima koji budu proizašli iz navedenih ugovora o kreditu u sjedištu njegova poslovanja smanje njegovi troškovi postupka, za razliku od troškova tužitelja, koji na takvu ugovornu odredbu nije mogao utjecati i obzirom na takvu ugovornu odredbu i njegovu udaljenost od mjesta ugovorene nadležnosti Općinskog građanskog suda u Zagrebu, ovaj drugostupanjski sud zaključuje da je time u znatnijoj mjeri narušena procesnopravna ravnoteža položaja ugovornih strana, pa je posljedično tome valjalo zaključiti da u konkretnom slučaju između stranaka u postupku nije sklopljena valjana prorogacijska klauzula u smislu odredbe čl. 70. st. 1. i 4. ZPP, a kako to pravilno smatra i sud prvog stupnja sud, pa je posljedično tome žalbu tuženika valjalo ocijeniti u cijelosti neosnovanom.
7.2. Pri tome u odnosu na žalbene navode žalitelja valja istaknuti da se u konkretnom slučaju, suprotno žalbenim navodima žalitelja, prilikom odlučivanja o mjesnoj nadležnosti imaju primijeniti odredbe Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj: 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15, 52/16 - dalje: ZPK) i da je posljedično tome odredbom čl. 19.l st. 1. ZPK, koja se u konkretnom slučaju ima primijeniti kao lex specialis u odnosu na odredbe ZPP, propisano da u sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište, ili, neovisno o sjedištu druge ugovorne strane, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište, pa posljedično tome nama mjesta primjeni odredbi čl. 46. st. 1. odnosno čl. 48. st. 1. ZPP, kako to pogrešno shvaća tuženik.
7.3. Osim toga, na takav pravilan zaključak prvostupanjskog suda valja ukazati i na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo pod poslovnim brojem:
Su IV – 308/2020, od 5. studenog 2020., a u kojem je izraženo pravno shvaćanje da je prorogacijska klauzula (o mjesnoj nadležnosti) u korist registriranog sjedišta banke, klauzula o kojoj se nije posebno pregovaralo ništetna ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača imajući u vidu vrijednost predmeta spora, udaljenost između prebivališta tužitelja (potrošača) i sjedišta tuženika (banke), mogućnost dolaska na sud (u mjeri da taj trošak i način dolaska stranku odvrati od bilo kakvog prigovora ili pravnog lijeka ili tužbe), opće imovno stanje potrošača, te ostale relevantne okolnosti koje predstavljaju questio facti, a što je prvostupanjski sud i cijenio prilikom odlučivanja o ovom prigovoru tuženika cijeneći utvrđenu udaljenost o mjesta prebivališta tužitelja do sjedišta tuženika, pa je žalbu žalitelja valjalo ocijeniti neosnovanom i u ovom dijelu.
7.4. Pri tome, u odnosu na žalbene navode žalitelja u kojima ukazuje na pravna shvaćanja drugih županijskih sudova valja istaknuti da ovaj drugostupanjski sud nije „vezan“ za takva pravna shvaćanja drugih županijskih sudova, a u odnosnu na konkretno pravno shvaćanje izraženo u ovom rješenju valja istaknuti da je ono podudarno sa pravnim shvaćanjima ovog županijskog suda izraženim u drugim sličnim predmetima, kakav je i ovaj aktualan ( pa tako npr. i u rješenjima ovog suda poslovni broj: Gž-1098/2019, Gž-1134/2019, Gž-284/2020, Gž- 1400/2021, Gž-304/2022 i sl.), a i sa navedenim pravnim shvaćanjima Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pa je žalbu žalitelja valjalo ocijeniti neosnovanom i u ovom dijelu.
8. Slijedom navedenog, valjalo je kao neosnovanu odbiti žalbu tuženika i na temelju odredbe čl. 380. točke 2. ZPP riješiti kao u izreci ovog rješenja.
Pula - Pola, 23. lipanj 2025.
S u d a c:
Bruno Franković
