Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-4342/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sutkinji tog suda Jadranki Matić, u pravnoj stvari tužiteljice ZR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Jure Grbavac, odvjetnik u Splitu, protiv tuženice Zagrebačke banke d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, koju zastupa punomoćnik Kruno Knežević, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-3462/2021-10 od 09. svibnja 2024., dana 23. lipnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tuženice Zagrebačke banke d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10 kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-3462/2021-10 od 09. svibnja 2024. te se kao neosnovan odbija i zahtjev tuženice za naknadu troška žalbe
II. Odbija se zahtjev tužiteljice ZR iz [adresa] za naknadu troška odgovora na žalbu kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je kao neosnovan prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Splitu za suđenje u predmetnoj pravnoj stvari.
2. Protiv tog rješenja žali se tuženica pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP). Predlaže da žalbeni sud uvaži žalbu i da preinači pobijano rješenje u skladu s navodima žalbe ili da ukine pobijano rješenje i da predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak, a zahtjev i naknadu troška nastalog podnošenjem žalbe.
3. Odgovorom na žalbu tužiteljica osporava osnovanost žalbe tuženice i predlaže da žalbeni sud potvrdi pobijano rješenje te zahtjeva naknadu troška nastalog podnošenjem odgovora na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Sud prvog stupnja u pobijanom rješenju obrazlaže da tuženica nije dostavila ili predložila dokaze iz kojih bi se moglo utvrditi da se o prorogacijskoj klauzuli pregovaralo i da se ne radi o tipskoj ugovornoj odredbi, a da je ugovaranje mjesne nadležnosti suda prema sjedištu kreditora suviše otegotno za tužiteljicu kao potrošača, budući da joj se time nameće obveza putovanja do suda koji je od njezina mjesta prebivališta udaljen 410 km i time joj se stvaraju dodatni troškovi i ulaganje dodatnog vremena što da predstavlja značajnu neravnotežu u pravima stranka na štetu tužiteljice kao potrošača. Takvu odluku sud temelji na čl. 49., čl. 50. točka 19., čl. 51 i čl. 55. Zakona o zaštiti potrošača (Nar. nov. broj 41/14., 110/15., dalje: ZZP) u vezi s odlukama Suda Europske unije broj C-240/98 do C-244/98 i C-137/08 te čl. 1. st. 3. Direktive vijeća 93/13 EEZ.
6. U odnosu na žalbu tuženice podnesenu protiv te odluke valja istaknuti da su stranke putem podnesaka dostavljenih prvostupanjskom sudu imale mogućnost iznijeti svoja stajališta i uvjerenja u odnosu na odredbu Ugovora o kreditu kojom je ugovorena mjesna nadležnost suda prema sjedištu tuženice. Tako je tužiteljica već u uvodnom dijelu tužbe obrazložila zbog čega smatra da je imala pravo, unatoč tako ugovorenom, tužbu podnijeti i pred Općinskim sudom u Splitu te se o ovom prigovoru tuženice dodatno očitovala i u podnesku 10. ožujka 2023., dok je tuženica činjenice zbog kojih prigovor smatra osnovanim iznijela u odgovoru na tužbu, a strankama je i na pripremnom ročištu održanom 9. svibnja 2024. dana mogućnost da se dodatno očituju i predlože dokaze (nesporno tuženik nikakvih dokaza nije imao). Stoga u takvoj situaciji, prema ocjeni ovoga suda, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a na koju ukazuje tuženica. Isto tako, s obzirom na opisano držanje tuženice, na kojoj je bio teret dokazati da se ne radi o tipskoj odredbi, odnosno da se radi o odredbi o kojoj se pregovaralo, što nije dokazala, uz što nije sporno da je udaljenost između sjedišta tuženice i prebivališta tužiteljice velika i da to po logici stvari otežava potrošaču ostvarivanje njegovih prava, to ovaj sud u takvoj situaciji ocjenjuje da nije osnovano niti pozivanje na odluku Suda Europske unije broj C-472/11 od 21. veljače 2013.
7. Nadalje, žalbeni navodi tuženice koji se odnose na mogućnost tužiteljice da angažira odvjetnika iz Zagreba nisu odlučni, jer se radi o zadiranju u pravo stranke da je zastupa punomoćnik po njezinom izboru. Osim toga, tuženica gubi iz vida da i stranka koju zastupa punomoćnik u skladu s čl. 89. st. 2. ZPP-a uvijek može doći pred sud, a udaljenost suda od mjesta potrošačeva prebivališta 410 km ima odvraćajući učinak na izbor u vezi s korištenjem tog prava.
8. Osnovano, međutim, žaliteljica ukazuje na povredu iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a budući da sud nije dao razloge o svojoj nadležnosti u smislu čl. 46. 48. i 59 ZPP-a . No, ta povreda nije rezultirala pogrešnom primjenom materijalnog prava.
8.1. Naime, Prema odredbi čl. 46. st. 1. ZPP-a za suđenje je nadležan sud koji je općemjesno nadležan za tuženicu, a prema čl. 48. st. 1. ZPP-a za suđenje u sporovima protiv pravnih osoba općemjesno je nadležan sud na čijem se području nalazi njihovo registrirano sjedište, dok je čl. 59. ZPP-a određeno da je za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, a spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda općemjesne nadležnosti nadležan i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi. Kako tijekom postupka nije bilo sporno da tuženik ima svoju poslovnicu ili poslovnu jedinicu u [adresa] gdje je i sklopljen Ugovor o kreditu, to je sukladno čl. 59. ZPP-a, nadležan i sud na čijem se području nalazi poslovna jedinica tuženika.
9. Slijedom toga je odluka suda pravilna i kao takva je potvrđena na temelju čl. 380. točka 2. ZPP-a, bez potrebe odgovaranja na navode žalbe izvan rečenog (čl. 375. st. 1. ZPP-a).
10. Tuženici trošak žalbe nije priznat jer sa žalbom nije uspjela (čl. 154. st. 1. ZPP- a), a tužiteljici nije priznat trošak odgovora na žalbu jer nije bio potreban (čl. 155. st. 1. ZPP-a).
U Zagrebu 23. lipnja 2025.
Sudac:
Jadranka Matić
