REPUBLIKA HRVATSKA Broj: Ppž-2919/2025
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Anđe Ćorluka, predsjednice vijeća te Ivanke Mašić i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog ČČ, zbog prekršaja iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine broj 70/17., 126/19., 84/21., 114/22. i 36/24. ), odlučujući o žalbi okrivljenog ČČ podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Donjem Miholjcu, broj Pp-302/2025 od 24. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 23. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog ČČ i potvrđuje se pobijana presuda.
II. Na temelju članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljeni ČČ obvezuje se naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 50,00 (pedeset) eura u roku 15 dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Donjem Miholjcu, broj Pp-302/2025 od 24. siječnja 2025., okrivljeni ČČ je proglašen krivim zbog počinjenog prekršaja iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji te mu je izrečena novčana kazna od 600,00 eura, u koju je na temelju odredbe članka 40. Prekršajnog zakona uračunato lišenje slobode dana 24. siječnja 2025. kao 39,82 eura kazne, uz pogodnost plaćanja dvije trećine kazne.
Istom presudom okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera iz članka 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji – zabrane približavanja na udaljenost ispod 100 metara, uznemiravanja ili uhođenja žrtve ĆČ u trajanju od dva mjeseca.
Na ime troškova prekršajnog postupka dužan je platiti paušalni iznos od 20,00 eura.
2. Protiv te presude, okrivljeni ČČ je po svom branitelju Branislavu Hajdukoviću, odvjetniku iz Zagreba, podnio pravodobnu žalbu, pobijajući je iz svih zakonom dopuštenih razloga te prijedlogom da se ista ukine i predmet vrati na ponovnu odluku.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ovaj sud, sukladno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu u dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Istaknuti žalbeni osnov bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točka 11. Prekršajnog zakona konkretiziran je izostankom zakonskog obilježja obitelji, međutim, o zakonskim obilježjima prekršaja za koji je okrivljenik proglašen krivim će se ovaj sud očitovati u okviru žalbenih osnova pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede materijalnog prekršajnog prava, dok bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točka 11. Prekršajnog zakona nije utvrđena. Pobijanu presudu je moguće ispitati.
6. Pobijajući prvostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, žalitelj prvenstveno ističe da prvostupanjski sud pogrešno vjeruje žrtvi, uzimajući za relevantan njezin iskaz iz policije, koji je bitno različit od iskaza danog u dokaznom postupku. U tom smislu mu se odgovara da je prvostupanjski sud činjenično stanje utvrdio analizom i ocjenom obrane okrivljenog ČČ, analizom i ocjenom iskaza u postupku ispitane žrtve ĆČ te analizom i ocjenom materijalne dokumentacije priležeće spisu. Na tako utvrđeno činjenično stanje, primjenjujući, pri tome odredbu članka 88. stavak 2. Prekršajnog zakona, prvostupanjski sud je nedvojbeno utvrdio da bi se okrivljenik u inkriminirano vrijeme ponašao onako kako je to opisano u činjeničnom opisu optužbe, a potom i prvostupanjske presude. Na tako utvrđeno činjenično stanje valjano je primijenjena materijalna odredba članka 10. točka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a potom i kažnjiva iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Dijelove inkriminacije prvostupanjski sud je označio i materijalnom odredbom članka 10. točka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, budući oni to stvarno i jesu, međutim, u okviru cjelokupne dinamike događaja psihičko nasilje je prateće onom tjelesnom i bilo je dostatno, a time ne bi predmet optužbe bio neriješen, inkriminaciju zakonski opisati kao nasilje iz članka 10. točka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Posljednje navedeno predstavlja odgovor na žalbeni navod da izgovoriti nekome da je kurva nije takve kvalitete da bi predstavljalo nasilje. Ovaj sud žalitelju posljednje navedenim nije rekao da takav izričaj prema žrtvi ne može kod iste izazvati povredu dostojanstva i uznemirenost, ali u cjelokupnoj dinamici koja kulminira tjelesnim nasiljem, uznemirenost zbog izrečenog nije niti trebalo utvrđivati.
1. U odnosu na zakonska obilježja prekršaja odnosno jesu li žalitelj i žrtva osobe na koje se primjenjuju odredbe Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, valja navesti da je u članku 8. stavku 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisano da se Zakon primjenjuju se i na sadašnjeg ili bivšeg partnera u intimnoj vezi. Intimnu vezu s žrtvom ne spori niti sam okrivljeni, koji bi se sada u žalbi predomislio pa pokušao ishoditi da on to pred sudom tako nije iskazivao. U tom smislu upućuje se na zapisnik od 24. siječnja 2025., ali i odredbu članka 193. stavak 5. Prekršajnog zakona koja propisuje da se u žalbi mogu iznositi nove činjenice i novi dokazi samo ako te činjenice i dokazi nisu postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka ili ako podnositelj žalbe za njih nije znao.
2. Na istom zapisniku iskaz je dala žrtva ĆČ, koja je na posebna pitanja raspravnog suca odgovarala o razlozima mijenjanja svog iskaza, a na sve navedeno okrivljenik nije imao niti primjedbi niti pitanja. S druge strane prvostupanjski sud se o svemu navedenom detaljno izjasnio u obrazloženju odluke o krivnji te ista žalbenim navodima nije dovedena u sumnju.
3. Zaključno, na žalbene navode o izostanku tjelesnih ozljeda koje bi po mišljenju obrane trebale biti notorne u slučaju fizičkog nasilja na način kako je isto inkriminirano, valja navesti da osim što mehanizmi nastanka ozljeda zahtijevaju pristup stručniji no što bi to bilo mišljenje žalitelja ili ovoga suda, eventualne ozljede nisu uopće predmet razmatranja, dapače isključivo njihov izostanak znači prekršajnu, a nastanak kaznenu odgovornost.
4. Razmotrivši odluku o kazni, ovaj sud, vezan odredbom članka 202. stavak 4. Prekršajnog zakona, uslijed izostanka žalbe tužitelja, prihvaća kaznu izrečenu u vrsti i mjeri kako je to odredio prvostupanjski sud, iako po mišljenju ovoga suda činjenica da se radi o specijalnom povratniku zahtijevala je snažnu penalnu poruku i okrivljeniku i svima koji će se ikada pojaviti kao počinitelji prekršaja nasilja u obitelji. Žalbeni navodi o socioekonomskim prilikama niti na koji način ne mogu utjecati na blaže kažnjavanje žalitelja, ponavlja se specijalnog povratnika u svega par mjeseci od pravomoćnosti ranije odluke o krivnji.
5. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota određena je u skladu s odredbom članka 138. stavak 3. Prekršajnog zakona, te okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, a s obzirom na složenost i trajanje postupka.
6. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 23. lipnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Koraljka Polak Medaković, v.r.
Anđa Ćorluka, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku u 6 ovjerenih prijepisa.
