U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Anđe Ćorluka, predsjednice vijeća te Ivanke Mašić i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog TČ, zbog prekršaja iz članka 22. stavak 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine broj 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22. ), odlučujući o žalbi okrivljenog TČ podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu broj Pp-2530/2023 od 8. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 23. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog TČ i potvrđuje se pobijana presuda.
II. Na temelju članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljeni TČ obvezuje se naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 50,00 (pedeset) eura u roku 15 dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Varaždinu broj Pp-2530/2023 od 8. prosinca 2023., okrivljeni TČ je proglašen krivim zbog počinjenog prekršaja iz članka 22. stavak 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji te mu je uz primjenu odredbe članka 37. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna od 150,00 eura, uz pogodnost plaćanja dvije trećine kazne, dok je na ime troškova prekršajnog postupka obvezan na plaćanje iznosa od 26,00 eura.
2. Protiv te presude, okrivljeni TČ je po svojim braniteljima Vladi Sevšeku i Jurici Sevšeku, odvjetnicima iz Varaždina, podnio pravodobnu žalbu, pobijajući je po svim zakonom dopuštenim osnovama, te prijedlogom da se pobijana presuda preinači odnosno podredno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ovaj sud, sukladno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu u dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Pobijajući prvostupanjsku presudu zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka, žalitelj navodi da je pobijana presuda nepotpuna, da obrazloženje ne odgovara izreci i da mu je uskraćeno pravo na obrazloženu presudu. Takve žalbene navode valja otkloniti kao neosnovane. Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točka 11. Prekršajnog zakona, pobijanu presudu je moguće ispitati budući sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Točno je da djelo okrivljenika nije označeno materijalnom normom, međutim, navedeno presudu ne čini nezakonitom. Krivnja je valjano vezana uz prekršajnu odredbu članka 22. stavak 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji po kojoj odredbi je žalitelj i proglašen krivim i kažnjen, a inkriminacija opisana u činjeničnom opisu, prethodno utvrđena u dokaznom postupku sadrži sva zakonska obilježja prekršaja nasilja u obitelji iz odredbe članka 10. točka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
6. U odnosu na činjenično stanje koje se žalbenim navodima dovodi u pitanje, prema utvrđenjima ovoga suda, prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, a potom valjano obrazložio svoju odluku o krivnji žalitelja. Činjenično stanje utvrđeno je analizom i ocjenom obrane okrivljenog TČ, iskaza u postupku ispitane svjedokinje MČ, te analizom i ocjenom materijalne dokumentacije priležeće spisu. Sam okrivljenik ne negira da bi u inkriminirano vrijeme ponašanjem djeteta bio doveden u stanje povišenih emocija, kao što ne negira i vlastitu, do tada neuobičajenu reakciju, koju potom opisuje tek povišenim tonom razgovora. Slijed njegove pisane obrane gotovo da predstavlja priznanje, ali istovremeno i minoriziranje događaja pozivanjem na izostanak ozljeda, za što smatra da je dostatno za zaključak da do prekršaja nije došlo (upravo suprotno, nastanak ozljeda znači kaznenu odgovornost). Međutim, imajući u vidu nastavak dokaznog postupka te situaciju koju zatiče nadležna socijalna radnica, sasvim je jasno da okrivljenik suočen s vlastitom slabošću umanjuje značaj svoje reakcije i svojih postupaka. U tom smislu zaokružena slika inkriminiranog događaja uistinu se dobiva kroz iskaz svjedokinje MČ. Nedvojbeno nenazočna samom trenutku nasilja, ali odmah po inkriminaciji zatiče žrtvu u stanju za koje procjenjuje da nije uobičajeno i da zahtijeva njezinu reakciju. Pri tome, ista postupa u okviru radnih obveza koje proizlaze iz zakona i nema nikakvog razloga neosnovano teretiti okrivljenika odnosno neosnovano ga dovesti u situaciju koja bi za njega bila neopravdano nepovoljna. Stoga žalbenim navodima u kojima se tek koristi pozicija da se nasilje ustvari događa „u četiri zida“, nije doveden u sumnju zaključak prvostupanjskog suda da cjelokupno izveden dokazni postupak znači utvrđeno počinjenje prekršaja iz članka 22. stavak 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
7. Na posebno istaknut žalbeni navod o izostanku namjere, žalitelju se ukazuje na odredbu članka 25. Prekršajnog zakona koju i sam citira i koja propisuje da je za prekršaj kriv onaj počinitelj koji je postupao iz nehaja, dok iznimno propisom o prekršaju može biti propisana odgovornost samo za namjeru. Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji nije taj propis. U odnosu na eventualni izostanak ubrojivosti i svijesti o protupravnosti, gotovo da i nije moguće odgovoriti imajući u vidu sve prethodno navedeno. Neubrojivost kao nemogućnost shvaćanja značenja svojeg postupanja ili nemogućnost vladanja svojom voljom zbog duševne bolesti, privremene duševne poremećenosti, nedovoljnoga duševnog razvitka ili neke druge teže duševne smetnje odnosno svijest o protupravnosti kao minimum spoznaje o protupravnosti djela sigurno nisu okolnosti na kojima žalitelj planira ishoditi za sebe povoljnu odluku niti je može ishoditi imajući u vidu proveden dokazni postupak i sva činjenična utvrđenja.
.
8. Razmotrivši odluku o kazni, ovaj sud, vezan odredbom članka 202. stavak 4. Prekršajnog zakona, prihvaća kaznu izrečenu u vrsti i mjeri kako je to odredio prvostupanjski sud, iako na strani okrivljenika ne postoji niti jedna okolnost propisana odredbom članka 37. Prekršajnog zakona. Naročito olakotne okolnosti prvostupanjski sud nije niti utvrdio niti obrazložio kada je okrivljeniku odmjerio kaznu značajno ispod donje granice zakonskog minimuma, a navedeno predstavlja i odgovor okrivljeniku na žalbene navode u pogledu previsoko odmjerene kazne i zahtjev da se ista dodatno umanji. Upravo izrečenom kaznom, prvostupanjski sud je do krajnjih granica išao u korist okrivljenika imajući razumijevanje za sve zahtjeve i izazove roditeljstva.
9. U odnosu na pobijanje odluke o trošku, uslijed izostanka bilo kakve konkretizacije tog žalbenog osnova, moguće je tek navesti da odluka o plaćanju troškova postupka u vidu paušalnog iznosa nije dovedena u pitanje.
10. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota određena je u skladu s odredbom članka 138. stavak 3. Prekršajnog zakona, te okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, a s obzirom na složenost i trajanje postupka.
11. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 23. lipnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Koraljka Polak Medaković, v.r.
Anđa Ćorluka, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu u 6 ovjerenih prijepisa.
