REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Gž-793/2024-3.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E NJ E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Draženke Ilak predsjednice vijeća, Irene Dikanović-Terzić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Dubravke Šimić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Slunjski i Rudnički j.t.d. u Varaždinu, protiv tuženice Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, iz Zagreba, Magazinska cesta 69, zastupana po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta d.o.o. u Zagrebu, radi ništetnosti i isplate, rješavajući žalbu tuženice protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu od 10. lipnja 2024., poslovni broj: P-70/2024-5 i presude Općinskog suda u Varaždinu od 28. lipnja 2024., poslovni broj: P-70/2024-7, u sjednici vijeća održanoj 20. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 28. lipnja 2024. poslovni broj: P-70/2024- 7., u cijelosti i rješenje tog suda od 10. lipnja 2024., poslovni broj: P-70/2024-5 .

II. Odbija se zahtjev tuženice za nadoknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe članka 3. Ugovora o kreditu broj: 218-50-3873166 sklopljenog dana 11. siječnja 2007. između tužiteljice MB (sada PRELOŽNJAK), [adresa] (sada na adresi: [adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, koji glasi:

„NAKNADA-3.30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita,…“.

II. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe članka 9. stavka 2. Ugovora o kreditu broj: 218-50-3873166 sklopljenog dana 11. siječnja 2007. između tužiteljice MB (sada CB), [adresa] (sada na adresi: [adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, koji glasi:

„…samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi Kreditor“.

III. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da tužiteljici CB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] plati iznos od 400,31 € (=3.016,10 kn) sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku:

- od 16.01.2007. do 31.12.2007. po stopi od 15% godišnje,

- od 01.01.2008. do 30.06.2011. po stopi od 14% godišnje,

- od 01.07.2011. do 31.07.2015. po stopi od 12% godišnje,

- od 01.08.2015. do 31.12.2015. po stopi od 8,14% godišnje,

- od 01.01.2016. do 30.06.2016. po stopi od 8,05% godišnje,

- od 01.07.2016. do 31.12.2016. po stopi od 7,88% godišnje,

- od 01.01.2017. do 30.06.2017. po stopi od 7,68% godišnje,

- od 01.07.2017. do 31.12.2017. po stopi od 7,41% godišnje,

- od 01.01.2018. do 30.06.2018. po stopi od 7,09% godišnje,

- od 01.07.2018. do 31.12.2018. po stopi od 6,82% godišnje,

- od 01.01.2019. do 30.06.2019. po stopi od 6,54% godišnje,

- od 01.07.2019. do 31.12.2019. po stopi od 6,30% godišnje,

- od 01.01.2020. do 30.06.2020. po stopi od 6,11% godišnje,

- od 01.07.2020. do 31.12.2020. po stopi od 5,89% godišnje,

- od 01.01.2021. do 30.06.2021. po stopi od 5,75% godišnje,

- od 01.07.2021. do 31.12.2021. po stopi od 5,61% godišnje,

- od 01.01.2022. do 30.06.2022. po stopi od 5,49% godišnje,

- od 01.07.2022. do 31.12.2022. po stopi od 5,31% godišnje,

- od 01.01.2023. do 30.06.2023. po stopi od 5,50% godišnje,

- od 01.07.2023. do 31.12.2023. po stopi od 7% godišnje,

a nadalje od 01.01.2024. godine do isplate po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope iz članka 29. stavka 8. Zakona o obveznim odnosima za 3 postotna poena, u roku 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da tužiteljici CB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] plati iznos od 209,38 € (=1.577,57 kn) sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku: - od 01.07.2011. do 31.07.2015. po stopi od 12% godišnje,

- od 01.08.2015. do 31.12.2015. po stopi od 8,14% godišnje,

- od 01.01.2016. do 30.06.2016. po stopi od 8,05% godišnje,

- od 01.07.2016. do 31.12.2016. po stopi od 7,88% godišnje,

- od 01.01.2017. do 30.06.2017. po stopi od 7,68% godišnje,

- od 01.07.2017. do 31.12.2017. po stopi od 7,41% godišnje,

- od 01.01.2018. do 30.06.2018. po stopi od 7,09% godišnje,

- od 01.07.2018. do 31.12.2018. po stopi od 6,82% godišnje,

- od 01.01.2019. do 30.06.2019. po stopi od 6,54% godišnje,

- od 01.07.2019. do 31.12.2019. po stopi od 6,30% godišnje,

- od 01.01.2020. do 30.06.2020. po stopi od 6,11% godišnje,

- od 01.07.2020. do 31.12.2020. po stopi od 5,89% godišnje,

- od 01.01.2021. do 30.06.2021. po stopi od 5,75% godišnje,

- od 01.07.2021. do 31.12.2021. po stopi od 5,61% godišnje,

- od 01.01.2022. do 30.06.2022. po stopi od 5,49% godišnje,

- od 01.07.2022. do 31.12.2022. po stopi od 5,31% godišnje,

- od 01.01.2023. do 30.06.2023. po stopi od 5,50% godišnje,

- od 01.07.2023. do 31.12.2023. po stopi od 7% godišnje,

a nadalje od 01.01.2024. godine do isplate po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope iz članka 29. stavka 8. Zakona o obveznim odnosima za 3 postotna poena, u roku 15 dana.

V Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da tužiteljici CB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], plati parnične troškove u iznosu od 352,31 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 28. lipnja 2024. do isplate, po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope iz članka 29. stavka 8. Zakona o obveznim odnosima za 3 postotna poena, u roku 15 dana."

2. Rješenjem suda prvog stupnja od 10. lipnja 2024., poslovni broj: P-70/2024-5 riješeno je:

"Odbija se prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda, podnesen od strane tuženika, kao neosnovan."

3. Protiv presude i rješenja od 10. lipnja 2024. tuženica je pravovremeno podnijela žalbu zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točaka 1.-3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07- Odluka USRH, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje ZPP). Tuženica u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio članak 326a ZPP-a u vezi s člankom 186 c ZPP-a, jer prvostupanjski sud smatra da tražbina dospijeva tek pravomoćnošću okončanja parnice, pa je mišljenja da je, imajući u vidu stajalište prvostupanjskog suda, tužbeni zahtjev za isplatu trebalo odbaciti kao preuranjen. Nadalje, mišljenja je da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude počinio bitnu povredu postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 338. stavkom 4. ZPP-a. Tvrdi i da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude i rješenja od 10. lipnja 2024. počinio bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP- a, jer nije bio mjesno nadležan za suđenje u ovom postupku, budući je u Ugovoru o kreditu bila ugovorena prorogacijska klauzula. Nadalje tvrdi da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude počinio i bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Tužbeni zahtjev trebalo odbiti, jer se ništetnost više ne može isticati. Tvrdi da prvostupanjski sud nije obrazložio iz kojeg razloga smatra da je ona nesavjestan stjecatelj da bi tužiteljica imala pravo na zatezne kamate od dana stjecanja u smislu članka 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 63/08, 134/09, 94/13, 78/15 i 29/18 - dalje ZOO). Ustraje i u prigovoru zastare. Osporava se i odluka o parničnim troškovima, to stoga što je tužbeni zahtjev, prema navodima tužbe trebalo odbiti. Posebno osporava nadoknadu troška pristupa na ročište za objavu presude, jer smatra da taj trošak nije bio potreban za vođenje postupka. Predlaže stoga žalbu uvažiti, preinačiti pobijanu presudu i tužbeni zahtjev odbiti, uz obvezu tužiteljice na naknadu parničnog troška, podredno pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Traži i trošak sastava žalbe.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Tuženica u žalbi navodi da je prvostupanjski sud prilikom donošenja rješenja od 10. lipnja 2024. počinio i bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 3. ZPP-a, jer nije mjesno nadležan za suđenje u ovoj pravnoj stvari.

7. Pregledom prvostupanjskog spisa ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud o prigovoru mjesne nenadležnosti odlučio rješenjem od 10. lipnja 2024. poslovni broj: P- 70/2024-5.

8. Odlučujući o žalbi tuženice o mjesnoj nenadležnosti u kojem je navela da je za slučaj spora ugovorena nadležnost suda u mjestu sjedišta banke sukladno odredbi članka 46. i 48. ZPP-a, te da tuženica ima registrirano sjedište u [adresa], pa da je mjesno nadležan Općinski građanski sud u Zagrebu, prvostupanjski sud je utvrdio da tužiteljica ima prebivalište na području [adresa] da je ugovor o kreditu sklopljen prema unaprijed formuliranom obrascu o kojem se nije pregovaralo i na čiji sadržaj tužiteljica nije imala utjecaj, pa tako niti na sadržaj klauzule o nadležnosti.

9. Prema članku 81. stavku 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03, dalje u tekstu: ZZP/03), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

10. Prema članku 87. ZZP/03 nepoštena ugovorna odredba je ništava.

11. Člankom 49. stavkom 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14, 110/15 i 14/19, dalje u tekstu: ZZP/14), u koji Zakon su implementirane i smjernice Direktive EEZ o nepoštenim odredbama potrošačkih ugovora - propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

12. Prema članku 51. ZZP/14, prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se u obzir priroda proizvoda ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor, dok je člankom 55. ZZP/14 propisano je da je nedopuštena ugovorna odredba ništetna.

13. Obzirom da je u prvostupanjskom postupku pravilno utvrđeno da su odredbe Ugovora o kreditu koje se odnose na mjesnu nadležnost suda u slučaju spora unaprijed formulirane od strane tuženice bez pregovaranja sa tužiteljicom, te da tužiteljica ima prebivalište na području nadležnosti prvostupanjskog suda, pravilno je isti sud primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da je ugovorna odredba o mjesnoj nadležnosti suda u sjedištu tuženice ništetna, jer navedena ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužiteljice budući bi ona, radi zaštite svojih prava kao potrošač, bila izložena znatnim troškovima prilikom odlaska na ročišta na sud u Zagrebu, jer je udaljenost prebivališta tužiteljice od sjedišta nadležnog suda u Zagrebu 75 km, a od [adresa] do Zagreba nema organiziran javni prijevoz.

14. Slijedom navedenoga žalba tuženice je odbijena kao neosnovana u odnosu na rješenje prvostupanjskog suda od 10. lipnja 2024., poslovni broj: P-70/2024-5 i pobijano rješenje je potvrđeno, sukladno članku 380. točka 3. ZPP-a.

15. Suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude nije počinio bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 326. i člankom 186. c. ZPP-a, jer nije točan zaključak tuženice da bi tražbina po osnovi stečenog bez osnove zbog ništetnosti odredbe ugovora o kreditu dospjela tek po pravomoćnosti presude kojom je utvrđena ništetnost odredbe ugovora, već je tražbina po ovoj osnovi dospjela od dana kada je izvršeno plaćanje kada je stjecatelj nepošten, jer ništetnost djeluje ex tunc (članak 1115. Zakona o obveznim odnosima " Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 dalje: ZOO). Slijedom navedenoga, u situaciji kada se radi o ništetnom ugovoru, početak rok zastare se ne preklapa sa rokom kada je nastala obveza za vraćanje stečenog bez osnove, jer rok zastare počinje teći tek od pravomoćnosti sudske odluke, a razlog ovakvom pravnom shvaćanju temelji se na načelu učinkovitosti prava EU, koje zahtijeva da nacionalna zakonodavstva ne postavljaju prepreke koje bi potrošačima onemogućile ili otežale ostvarivanje njihovih prava. Kada je potrošač neinformiran o nepoštenosti uvjeta, tijek zastare ne može početi prije nego što stekne odgovarajuće znanje. To znači da potrošači imaju pravo na povrat sredstava čak i ako su prošli značajni vremenski periodi od izvršenja plaćanja, sve dok nisu bili svjesni nepoštenosti uvjeta. Upravo iz toga razloga je i zauzeto pravno shvaćanje na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH Su-IV-47/2020-2, od 30. siječnja 2020., kao i stav Suda EU iz presude C-485/2019, od 22. travnja 2021., prema kojima se zastara restitucijskog zahtjeva kod potrošačkih ugovora u slučaju ništetnosti računa od takovog utvrđenja (a ne od izvršnog plaćanja).

16. Izreka prvostupanjske presude je jasna i nije u suprotnosti sa razlozima presude, a razlozi presude nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima, pa stoga neosnovano tuženica u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

17. Nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 338. stavkom 4. ZPP-a, na koju žalbom ukazuje tuženica, budući je prvostupanjski sud u obrazloženju naveo sve bitne elemente propisane navedenim člankom, a osobito je naveo koje je činjenice utvrđivao i koje je dokaze izvodio radi utvrđenja odlučnih činjenica, te zašto ih je i kako ocijenio.

18. Prvostupanjski sud dakle, nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje se ukazuje žalbom, a također nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. stavka 2. članka 354. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavku 2. ZPP-a.

19. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je odlučne činjenice sud prvog stupnja pravilno utvrdio i raspravio u smislu članka 8. ZPP-a.

20. Žalbenim prigovorima tuženice nije dovedena u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o nepoštenosti i ništetnosti spornih ugovornih odredaba Ugovora o kreditu, koje se odnose na naknadu za odobrenje kredita i prijevremenu otplatu kredita.

21. Tuženica nakon provedenog prvostupanjskog postupka nije uspješno osporila status tužiteljice kao potrošača, odnosno da se radi o potrošačkom ugovoru, a imajući u vidu okolnosti sklapanja ugovora o kreditu, nema dvojbe da je predmetni ugovor tužiteljica sklopila s tuženicom prema unaprijed pripremljenom sadržaju predloženom od strane tuženice – banke, te da tužiteljica nije utjecala, niti je mogla utjecati na sadržaj ugovornih odredaba.

22. Između stranaka nije sporno da su tužiteljica i tuženica sklopile predmetni Ugovor o kreditu kojim je tuženica, kreditor, odobrila tužiteljici, korisniku kredita, kredit za kupnju osobnog automobila u iznosu od 19.996,41 CHF u kunskoj protuvrijednosti, po kupovnom tečaju kreditora na dan korištenja kredita, na rok otplate 84 mjeseca, uz promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, te da je odredbom članka 3. predmetnog ugovora o kreditu ugovorena naknada u iznosu od 3,30% od iznosa kredita koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita, i da je u članku 9. stavku ugovoreno da može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost tuženice i uz uvjete koje ona odredi. Sporno je da li su navedene odredba predmetnog ugovora o kreditu ništetne.

23. Prvostupanjski sud je, na temelju provedenih dokaza, zaključio da je predmetni Ugovor o kreditu tipski ugovor, a da tužiteljica nije pregovarala o spornim člancima 3. i 9. stavku 2. Ugovora o kreditu, te da tuženica tužiteljicu nije obavijestila na temelju kojih parametara se obračunavaju predmetne naknade za obradu kredita i prijevremenu otplatu kredita i na što se uopće te naknade odnose, te zaključuje da je odredba članka 3. i članka 9. stavka 2. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je navedeno "samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi kreditor" nepoštena, a time i sukladno članku 87. stavku 1. ZZP/03 ništetna.

24. Ovakav stav prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

25. Naime, odredbom članka 81. stavka 1. i stavka 2. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, te da je sukladno odredbi članka 87. stavka 1. ZZP/03 nepoštena ugovorna odredba ništetna.

26. Isto tako, Direktivom 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. određeno je da zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi ukazuje na podređen položaj potrošača, jer nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima poslovanja banke, a prema presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C 26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

27. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, tužiteljici je trebalo na temelju jasnih i razumljivih kriterija objasniti odredbe ugovora kako bi mogla predvidjeti posljedice koje iz toga ugovora proizlaze, a što podrazumijeva i predmetnu odredbu ugovora o kojoj tužiteljica nije bila u poziciji pregovarati, slijedom čega se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužiteljice, jer načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da svi sudionici u postupku obveznih odnosa, kao u konkretnom slučaju, dužni su međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznih odnosa.

28. Pri tome, valja još dodati da u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu nije postojalo zakonsko ograničenje na ugovaranje predmetnih naknada, već je stupanjem na snagu Zakona o stambenom potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 1201/17) od 12. listopada 2017. propisana zabrana naplate naknade za obradu i/ili odobravanje stambenog potrošačkog kredita, koja zabrana se ne odnosi na ugovore o stambenim kreditima sklopljenim prije stupanja na snagu tog Zakona, dok su Pravilnikom o naknadama za potrošačke kredite ("Narodne novine" broj 15/14), kojim je izrijekom dopuštena naknada za obradu kredita, preciznije definirane te naknade. Međutim, tuženica koja je nesporno sastavila predmetnu ugovornu odredbu o naknadi, o kojoj se nije pregovaralo, nije dokazala opravdanost u postotku od odobrenog iznosa kredita ugovorene visine naknade, što u konačnici rezultira time da je ta ugovorna odredba, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača, kao i dio Ugovorne odredbe članka 9. stavka 2. kojim je odredila da uvjete prijevremene otplate kredita određuje ona kao kreditor.

29. Pri tome sama činjenica da je trošak naknade za obradu kredita određen u postotku od odobrenog iznosa kredita, znači da korisnici kredita kojima je odobren veći iznos kredita plaćaju višu naknadu, a što govori u prilog tome da tako ugovorenom naknadom za obradu zahtjeva i odobravanje kredita nisu "pokriveni" stvarni troškovi koje je tuženica imala pri obradi svakog pojedinog zahtjeva i odobravanju kredita, slijedom čega su žalbeni navodi tuženice neosnovani.

30. Neosnovani su i žalbeni navodi, da obzirom da je Ugovor o kreditu isplaćen, tužiteljica nije mogla tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih odredbi tog Ugovora, jer je isti izvršen.

31. Pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi pa se, suprotno žalbenim navodima, utvrđenje ništetnosti ugovora može tražiti i za ugovore koji su ispunjeni, kao što je ovdje slučaj.

32. U konačnici, utvrđeni uzrok ništetnosti dijela potrošačkog ugovora o kreditu koji se odnosi na naknadu za obradu kredita i visinu naknade za prijevremenu otplatu kredita nije manjeg značaja, kako to tvrdi tuženica, zastupajući zapravo stajalište moguće konvalidacije. Naime, neosnovano se tuženica poziva na odredbu članka 326. stavka 2. ZOO, prema kojoj se ugovor može osnažiti (konvalidirati), ako je ugovor u cijelosti ispunjen (što je ovdje slučaj) i ako uzrok ništetnosti nije bila zabrana manjeg značaja (koji uvjeti moraju biti kumulativno ispunjeni), a koji uvjet u konkretnom slučaju nije ispunjen, jer je naknada za obradu kredita naplaćena u iznosu od 400,31 euro, a naknada za prijevremenu otplatu kredita je naplaćena u iznosu od 209,38 eura. To zato što, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, navedeni iznos za tuženicu, kao banku ne predstavlja značaj iznos, ali je isti za svakog potrošača, pa tako i za tužiteljicu, značajan.

33. Pitanje tijeka zakonske zatezne kamate sud prvog stupnja utvrđuje sukladno odredbi članka 1115. ZOO. Naime, kako je pravilno utvrđeno da je tuženica povrijedila interese i prava tužiteljice, potrošača, jer je u potrošačkom ugovoru o kreditu koristila nepoštene ugovorne odredbe kojom je ugovorena naknada u visini od 3,30% od iznosa kredita i uvjeti kojima ona kao kreditor sama naknadno određuje visinu naknade i mogućnost prijevremene otplate kredita, a o kojim ugovornim odredbama se nije pojedinačno pregovaralo, a uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača, te su stoga te ugovorna odredba nepoštena, a time i ništetna, rezultira time da je tuženica, koja je dakle odgovorna za ugovaranje ništetne ugovorne odredbe, jer je istu nametnula tužiteljici, potrošaču, bez mogućnosti pregovaranja, nepošten stjecatelj, zbog čega sukladno odredbi članka 1115. ZOO tužiteljica ima pravo zahtijevati zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana plaćanja tih naknade.

34. Isto tako, daljnji žalbeni navodi tuženice ne dovode u sumnju odluku suda prvog stupnja, jer je tužiteljica kao potrošaču onemogućeno pregovaranje o visini iste, o čemu se izjasnio i Vrhovni sud RH na sastanku predsjednika Građanskih odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 5. studenog 2020., a isto tako žalbeni navodi tuženice glede dospjelosti novčane obveze, pa time i tijeka zakonske zatezne kamate razriješeni su odlukom Vrhovnog suda RH poslovni broj: Revd- 1294/21, gdje je naznačeno da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, i to ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Početak tijeka zateznih kamata ovisi stoga o savjesnosti stjecatelja, što se procjenjuje prema okolnostima svakog konkretnog slučaja, te je sud prvog stupnja prema mišljenju ovog suda pravilno utvrdio tijek zakonske zatezne kamate tj. pitanje nepoštenog stjecanja.

35. Pitanje zastare, sud prvog stupnja je pravilno razjasnio, a stav prvostupanjskog suda u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Tako je za prigovor zastare sud prvog stupnja utvrdio, da je isti neosnovan, navodeći, da je pod poslovnim brojem: Su- IV-47/2020-2 Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske na sjednici održanoj 30. siječnja 2020. zauzeo pravno shvaćanje, da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. ZOO/05, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Dakle, iz navedenog pravnog stava Vrhovnog suda Republike Hrvatske proizlazi, da zastara restitucijskog zahtjeva još nije niti počela teći, nego će početi teći tek pravomoćnošću prvostupanjske presude u kojoj je odlučeno o predmetnoj ništetnosti.

36. U odnosu na žalbene navode tuženice glede odluke o troškovima postupka u kojima se ističe kako tužiteljica nema pravo na naknadu troška za zastupanje po punomoćniku na ročištu za objavu presude, jer da taj trošak nije bio potrebno za vođenje postupka, ovaj sud ističe da je ovaj trošak bio potreban, jer od dana objave presude teče rok za žalbu.

37. Slijedom svega navedenog, žalbu tuženice valjalo je odbiti kao neosnovanu i temeljem članka 368. stavka 1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti.

38. Zahtjev tuženice za naknadom troška sastava žalbe nije osnovan, jer sa žalbom tuženica nije uspjela, te je stoga valjalo, sukladno članku 154. stavku 1. i članku 166. stavku 1. ZPP-a, odlučiti kao u točki II. izreke ove presude.

Slavonski Brod, 20. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Draženka Ilak