Poslovni broj: 20 Psp-12/2024-9

Republika Hrvatska

Općinski sud u Velikoj Gorici

Stalna služba u Ivanić-Gradu

Ivanić-Grad, Športska 2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić Gradu po sucu tog suda Nenadu Tudoru kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja BT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nenadu Dianiću, odvjetniku u Ivanić-Gradu, protiv tuženika JT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Blaženki Dobrenić Primorac, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Krsnik & partneri iz Zagreba, radi smetanja posjeda, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 8. svibnja 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka, temeljem čl. 335 Zakona o parničnom postupku 20. lipnja 2025. objavio je i

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da je tuženik JT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] smetao tužitelja NT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] u posljednjem, faktičnom, mirnom posjedu nekretnine u Ivanić- Gradu na adresi [adresa] i to nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu i to u zk. ul. [broj ZK uloška] k.o. 312347, Ivanić-Grad i to kč. br. [katastarska čestica] kuća i dvor sa 854 m2 na način da je dana 01. prosinca 2024. godine protupravno ušao u kuću koje je u posljednjem mirnom posjedu tužitelj te je protupravno promijenio bravu na vratima sobe u kući, te je vrata od sobe zaključao, čime je tužitelju NT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] oduzeo posjed gore naveden nekretnine, pa se nalaže tuženiku ŠT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da u roku od 15 dana napusti posjed nekretnine u Ivanić-Gradu na adresi [adresa] i to nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić- Gradu i to u zk. ul. [broj ZK uloška] k.o. 312347, Ivanić-Grad i to kč. br. [katastarska čestica] kuća i dvor sa 854 m2 te da preda tužitelju ključeve sobe koju je tuženik zaključao, odnosno da omogući posljednji mirni suposjed navedene nekretnine na način da omogući tužitelju posjed navedene nekretnine kakav je isti imao prije čina smetanja posjeda, te se zabranjuje tuženiku svako takvo ili slično smetanje ubuduće pod prijetnjom novčane kazne, te se nalaže tuženiku da tužitelju naknadi trošak ovog parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke koja na iznos parničnog troška teče počev od dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate, sve to u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 687,50 EUR.

Obrazloženje

1.1 Tužitelj BT podnio je u ovoj parnici tužbu protiv tuženika JT radi smetanja posjeda, te u tužbi navodi da je izvanknjižni suvlasnik u ½ dijela i posjednik nekretnine upisane u zemljišne knjige kao kčbr. [katastarska čestica] kuća i dvor sa 854 m2, koja je upisana u zk.il. 3145, k. o. [katastarska općina]-Grad, u naravi kuća na adresi [adresa]. Tvrdi da u toj nekretnini živi posljednjih 8 godina, da je do 25. studenoga 2024. tu živjela i njegova supruga TT, kao i njihova maloljetna djeca B i J. Supruga je s djecom odselila zbog obiteljskog nasilja, nakon čega se 1. prosinca 2024. u kuću neosnovano i protupravno uselio tuženik, otac supruge TT. Tuženik je odmah promijenio bravu na vratima jedne sobe, zaključao vrata te sobe, i time tužitelju oduzeo posjed te sobe. Tuženik također glasno sluša televizor, namjerno ostavlja upaljena svjetla, pa na taj način onemogućuje tužitelja u spavanju i mirnom posjedovanju nekretnine. Tužbenim zahtjevom tužitelj traži da sud rješenjem deklaratorno utvrdi čine smetanja posjeda, i to protupravni ulazak u kuću 1. prosinca 2024. i protupravnu promjenu brave na vratima i zaključavanje tih vrata, uz nalog tuženiku da tužitelju preda ključeve sobe i omogući tužitelju posljednji mirni suposjed nekretnine kao prije smetanja, i pod prijetnjom novčane kazne zabranu tuženiku svakog takvog ili sličnog smetanja. Tužitelj je potraživao i naknadu troškova postupka sa zakonskim zateznim kamatama.

1.2 U prilogu tužbe tužitelj je dostavio izvadak iz zemljišne knjige za nekretnine u vlasništvu njegove supruge TT koje su predmet postupka, izvadak iz zemljišne knjige i posjedovni list za nekretnine u vlasništvu tuženika koje nisu predmet postupka, elektronički zapis iz matice vjenčanih i elektronički zapise iz matice rođenih.

2.1 U odgovoru na tužbu (list 12-15) tuženik je osporio da bi počinio smetanje posjeda kako se to opisuje i tvrdi u tužbi, i osporio je tužbeni zahtjev. Tuženik ističe da je zemljišnoknjižna individualna vlasnica nekretnina koje su predmet postupka njegova kćerka i supruga tužitelja TT, koja je te nekretnine 20. veljače 2015. kupila novcem roditelja, pa to nije bračna stečevina tužitelja i njegove supruge. Potvrđuje da je tužitelj posjednik tih nekretnina kao suprug TT, koja je nakon jedne svađe s tužiteljem uz policijsku intervenciju 25. studenoga 2024. stjecajem okolnosti napustila nekretnine sa maloljetnom djecom B i J, te opisuje loše bračne odnose tužitelja i njegove supruge. Smatra da takovim napuštanjem nekretnine supruga tužitelja TT nije i iselila iz kuće nego je iz kuće „privremeno izašla“, samo kako bi prema preporuci Zavoda ta socijalni rad Ivanić-Grad maloljetnu djecu zaštita od obiteljskog nasilja. Nakon toga kuću „često posjećuje“, u njoj „kratko boravi“, i sa djecom se ima namjeru vratiti u kuću kada ishodi sudsko rješenje o privremenoj mjeri. Smatra da se u takvim okolnostima njen posjed kuće nije niti prekinuo niti je prestao, već se radi o privremenoj smetnji izvršavanja posjeda kuće.

2.2 Dalje u odgovoru na tužbu tuženik potvrđuje da je 1. prosinca 2024. došao u kuću koja je predmet postupka, kao otac posjednice TT i uz njeno odobrenje, ali poriče da bi u kuću uselio. Potvrđuje da u kući samo povremeno koristi samo jednu (dječju) sobu u kojoj prespava. Uz dozvolu i suglasnost kćerke TT prijavio je 2. prosinca 2024. boravište na adresi kuće koja je predmet postupka, dok prebivalište ima na drugoj adresi. Zato tuženik drži da je njegov ulazak u kuću zakonit, ovlašten i osnovan, budući se temelji na odluci i privoli vlasnice i posjednice kuće TT. Ona je tako odlučila i tuženika uputila na takvo postupanje kako bi se „sačuvala“ soba maloljetne kćerke tužitelja i TT sa stvarima u njoj, jer se radi o djetetu sa posebnim potrebama zbog oštećenja vida i poremećajem iz spektra autizma. Poriče međutim da bi promijenio bravu na vratima sobe, već je umjesto samog tužitelja zamijenio neispravnu bravu ispravnom i popravio vrata, kako bi vrata bila identična svim drugim vratima u kući. Izričito poriče i da bi ikada zaključao ta vrata sobe. Tvrdi međutim da je ta vrata ranije ponekad zaključavala supruga tužitelja TT, i to uz znanje i bez protivljenja tužitelja, ali da je soba već neko vrijeme otključana a ključevi su u kući na dohvat ruke. Zbog svega toga tuženik osporava da bi smetao posjed tužitelja kako se opisuje u tužbi, predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, a tužitelju naložiti naknadu troškova postupka sa zakonskim zateznim kamatama.

2.3 U prilogu odgovora na tužbu tuženik je dostavio kaznenu prijavu protiv tužitelja, prijedlog za donošenje privremene mjere, potvrdu o prijavi boravišta, izvadak iz zemljišne knjige za nekretnine u vlasništvu TT koje su predmet postupka, i ugovor o kupoprodaji tih nekretnina od 20. veljače 2015. sa rješenjem Z-613/2015 o uknjižbi u zemljišnu knjigu temeljem tog ugovora.

3 Tijekom postupka sud je proveo sve dokaze koje su stranke predložile. Nakon analize i ocjene provedenih dokaza sud nalazi da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan. 4 Saslušan kao stranka tužitelj BT navodi (list 37-38) da je u kući u [adresa], živio sa suprugom TT i zajedničkom djecom B i J, sve dok 15. studenoga 2024. supruga i djeca nisu odselili kod roditelja supruge. Prve nedjelje nakon toga u kuću su došli supruga TT, djeca i tuženik, koji je zamijenio bravu na vratima dječje sobe. Ta vrata su imala bravu, ali bez ključa i nikad se nisu zaključavala. Gledajući izmjenu brave nije ni na koji način reagirao niti razgovarao s tuženikom, nego je otišao iz kuće. Kad se kasnije vratio kući sa bratom ČT, vrata dječje sobe su bila zaključana. Nitko mu nije skrenuo pažnju gdje se nalazi ključ. Nakon ovih događaja tuženik je praktički svakog radnog dana nastavio dolaziti u kuću i ulaziti u dječju sobu, a u svojoj odsutnosti vrata dječje sobe drži zaključana, pa i nakon pokretanja ove parnice. Približno jednom tjedno u kuću dolazi i supruga TT kako bi oprala veš, ponekad dolazi sa ocem (tuženikom), a ponekad dolazi s kćerkom u dječju sobu. Sa tuženikom ne razgovara, pa mu nikada nije ništa prigovorio niti zabranio.

5 Saslušan kao stranka tuženik JT priznaje (list 38-40) da je 1. prosinca 2024. zamijenio bravu na vratima dječje sobe, ali tvrdi da je to učinio na traženje kćerke (supruge tužitelja) TT, nakon što je ona sa djecom nekoliko dana ranije zbog nesuglasica u braku otišla iz kuće u [adresa], u kojoj je do tada živjela sa tužiteljem i djecom. Ključeve je dao kćeri. Nakon toga više puta je dolazio u kuću, ponekad sam a ponekad sa kćerkom TT. Nakon što je 11. prosinca 2024. primio tužbu u ovoj parnici kćerka mu je kazala da mu ne žali izazivati nikakve daljnje probleme, pa od tada na dalje niti on niti kćerka TT nisu više zaključavali vrata dječje sobe, a jedan ključ je na komodi odmah do vrata. I nakon toga nastavio je dolaziti u kuću, koristeći ključ ulaznih vrata kuće koji mu je dala kćerka. U kuću je nastavila svakodnevno dolaziti i kćerka TT, ponekad sama, ponekad s djecom, a ponekad i s njim. Tužitelj mu nikada ni zbog čega nije prigovorio, niti mu bilo što zabranio.

6 Saslušana kao svjedok, supruga tužitelja i kćerka tuženika TT iskazala je (list 44-46) da je 25. studenoga 2024. po preporuci Centra za socijalnu skrb otišla sa djecom iz kuće na adresi [adresa], zbog loših obiteljskih odnosa i zaštite interesa djece. Već tada zamolila je oca (ovdje tuženika) da ponekad dođe u kuću i pripazi na stvari kćerke N u njenoj sobi, za koje je osobito vezana. Od tada pa na dalje njezin otac je dolazio u kuću s njom, ili sam, ponekad bi i prespavao u dječjoj sobi, zbog čega mu je davala ključ kuće. Kako brava na vratima dječje sobe nije bila ispravna, zamolila je oca da tu bravu popravi, zbog čega je otac 1. prosinca 2024. kupio novu bravu i ugradio je u vrata dječje sobe. Ključeve je predao njoj, pa bi kasnije ona ključ predavala ocu kada bi prespavao u dječjoj sobi. Tvrdi međutim da otac pri odlasku nikada nije dječju sobu zaključavao, već je to činila isključivo ona. Nakon što je otac primio tužbu iz ove parnice, i ona je prestala zaključavati vrata dječje sobe.

7 Sud prihvaća kao istinite iskaze stranaka i svjedoka TT, jer su njihovi iskazi u bitnome suglasni u pogledu suposjeda i opisa ponašanja tuženika, koje tužitelj u konkretnom slučaju smatra smetanjem posjeda.

8 Već iz navoda stranaka i svjedoka TT sa sigurnošću se može kao nesporno utvrditi da je tuženik doista 1. prosinca 2024. promijenio bravu na vratima dječje sobe u kući u [adresa], u kojoj žive (i koju prema tome suposjeduju) tužitelj, njegova supruga (i kćerka tuženika) TT, sa njihovo dvoje maloljetne djece B i J. Nije sporno da je kuća sa dvorištem u zemljišnoj knjizi upisana kao individualno vlasništvo supruge tužitelja TT, kako je uostalom vidljivo iz zk-izvatka (list 6). Međutim vlasničko stanje i način stjecanja tog prava vlasništva, kako je opširnije izneseno u odgovoru na tužbu, nema pravnog značaja u ovoj parnici. Analizom iskaza stranaka i svjedoka TT ovaj sud nalazi kako među strankama nije sporno da su do 25. studenoga 2024. tužitelj, njegova supruga TT, i njihovo dvoje maloljetne djece B i J bili u suposjedu tih nekretnina, u smislu čl. 10 st. 6 i st. 1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 81/15, 94/17). Činjenica da je supruga tužitelja 25. studenoga 2024. sa djecom otišla iz kuće nema učinak prestanka njenog suposjeda kuće, jer to nije učinila dobrovoljno, a uostalom i nesporno nastavila je dolaziti u kuću radi pranja veša, kontakata tužitelja sa djecom, i drugih potreba. Sporno je da li je u konkretnom slučaju tuženik, koji je ujedno i otac suposjednice TT, dana 1. prosinca 2024. protupravno ušao u kuću, protupravno tada promijenio bravu na vratima sobe u kući, i zaključao ta vrata, kako se tvrdi u tužbi.

9 Kako je već navedeno, nije sporno da je tuženik doista 1. prosinca 2024. promijenio bravu na vratima dječje sobe. Međutim to je učinio na traženje odnosno po nalogu kćerke i supruge tužitelja TT, koja je na taj način htjela zadržati nadzor nad stvarima kćerke N koje su se nalazile u toj sobi. Ovo iz razloga što je kćerka B vrlo osjetljivo dijete, s poteškoćama u razvoju i osobito vezana za stvari u njenoj sobi. Taj nadzor supruga tužitelja zadržala je putem svojeg oca, ovdje tuženika, na način da mu je ustupila ključ kuće i ključ dječje sobe, kako bi tuženik mogao povremeno dolaziti u kuću prespavati, odnosno boraviti određeno vrijeme u dječjoj sobi. Na taj način tuženik je voljom kćerke i suposjednice TT postao posjednik dijela kuće kao nekretnine u smislu čl. 10 st. 4 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Tuženika je u taj i takav posjed svojom odlukom uvela kćerka i suposjednica TT, iako bez pitanja i pristanka tužitelja kao suposjednika. Tužitelj je to saznao tek naknadno, nakon što mu je to kazala supruga i ovdje svjedok TT. Prema tome, tuženik nije 1. prosinca 2024. protupravno ušao u kuću, niti su u kuću uselio, kako se tvrdi u tužbi.

10 Dosljedno svemu do sada navedenom, tuženik nakon promjene brave na vratima dječje sobe nije niti protupravno zaključao ta vrata, već je to učinio po nalogu supruge tužitelja i svoje kćerke TT. Ovo stoga što je nakon promjene brave ključ (kao i ključ ulaznih vrata kuće) davala pri svakom njegovom slijedećem dolasku u kuću. Tako je u ovoj parnici radi smetanja posjeda zapravo pasivno legitimirana TT, dok je u odnosu na tuženika JT tužbeni zahtjev neosnovan. Tužitelju prema tome u odnosu na tuženika JT ne pripada pravo na sudsku zaštitu posjeda iz čl. 22 st. 1 i st. 2 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, zbog čega je sud odlučio kao pod točkom I. izreke.

11 Ovakva utvrđenja ni u čemu ne mijenjaju iskazi drugih saslušanih svjedoka BTŠ (list 42), AT (list 43), CT (list 43- 44), ST (list 47), LT (list 48), ČT (list 48-49) i GT (list 49). Naime, ovi svjedoci samo potvrđuju gore navedene bitne činjenice svaki u dijelu o kojem ima saznanja, pa su njihovi iskazi u konkretnom slučaju neodlučni.

12.1 O troškovima postupka sud je odlučio pod točkom II. izreke primjenom odredaba čl. 154 st. 1 Zakona o parničnom postupku, budući je u sporu u cijelosti uspio tuženik. Tuženik je troškovnikom (list 51) potraživao trošak u ukupnom iznosu od 1.547,50 EUR, po osnovi zastupanja po punomoćniku koji je odvjetnik, i po osnovi troškova puta punomoćnika od sjedišta odvjetničke pisarnice do ovoga suda i natrag, sve pozivom na pojedine odredbe odvjetničke Tarife.

12.2 Primjenom odredaba čl. 151 i čl. 155 Zakona o parničnom postupku sud tuženiku nije sve ove zatražene troškove priznao kao potrebne.

12.3 Kao potrebne troškove sud je tuženiku u smislu Tbr. 7.3 odvjetničke Tarife priznao četiri radnje uključene u iznos od 500,00 EUR (sa porezom), i to sastavljanje odgovora na tužbu (list 12-15), dolazak na pripremno ročište 20. siječnja 2025. (list 36). dolazak na ročište za glavnu raspravu 5. ožujka 2025. (list 37-41), i na ročište 7. travnja 2025. (list 42-46). Isto tako, sud je tuženiku priznao kao potreban trošak dolaska na ročište 8. svibnja 2025. (list 47-50) u iznosu od 187,50 EUR (sa porezom), jer to ročište premašuje četiri radnje iz Tbr. 7.3 odvjetničke Tarife. Prema tome sud je primjenom Tbr. 7.3 odvjetničke Tarife pod točkom II izreke tužitelju naložio da u roku od 15 dana tuženiku naknadi trošak postupka u iznosu od 687,50 EUR, koji iznos sadrži i porez prema Tbr. 46 odvjetničke Tarife.

12.4 Druge zatražene troškove sud tuženiku nije priznao kao potrebne. Tako sud tuženiku nije priznao kao potreban trošak sastavljanja podneska od 31. prosinca 2024. (list 31), jer je sve navedeno u tom podnesku tuženik mogao iznijeti i u odgovoru na tužbu svega nekoliko dana ranije. Isto tako sud tuženiku nije priznao kao potrebne putne troškove od sjedišta odvjetničke pisarnice do ovoga suda i natrag, kao i troškove po osnovi izbivanja iz pisarnice 7 sati, jer je ove troškove tuženik mogao izbjeći angažiranjem kao punomoćnika nekog od odvjetnika s područja ovoga suda odnosno iz [adresa], kojih ima dovoljno.

U Ivanić Gradu, 20. lipnja 2025.

Sudac:

Nenad Tudor

PRAVNA POUKA:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može žalbenom sudu izjaviti žalbu u roku od 15 dana računajući od dana dostave rješenja. Žalba se podnosi putem ovoga suda.