Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž Ovr-33/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Sabini Dugonjić kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, OIB: 52634238587, protiv ovršenice FŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku, odvjetniku Tomi Ljubiću u Zagrebu, radi prijedloga ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-3812/2024-4 od 21. studenog 2024., dana 20. lipnja 2025.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba ovršenice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-3812/2024-4 od 21. studenog 2024.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev ovršenice za naknadom troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. 1. Rješenjem suda prvog stupnja pod točkom I. izreke odbijen je kao neosnovan prijedlog ovršenika od dana 29. listopada 2024. za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-8155/2007 od dana 15. prosinca 2014.
1.2. Zaključkom istog suda upućena je ovršenica da u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 8155/2007 od dana 15. prosinca 2014. iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, dalje u tekstu: OZ).
2. Protiv navedenog rješenja žali se ovršenica zbog svih zakonskih predviđenih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) u svezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17., 131/20, 114/22, 06/24,; dalje OZ - dalje: OZ) te predlaže da se pobijano rješenje sukladno žalbenim navodima ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno postupak.
3. Žalba je neosnovana.
4. Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji mu je prethodio, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP u svezi s čl. 21. st. 1. OZ na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, a niti su počinjene one povrede koje žaliteljica ističe. Naime, suprotno navodu žaliteljice, u obrazloženju prvostupanjskog rješenja navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama, ne postoje proturječnosti ili drugi nedostaci zbog kojih pravilnost rješenja ne bi bilo moguće ispitati pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
5. Sud prvog stupnja odbio je prijedlog za odgodom prijenosa zaplijenjenih sredstava iz razloga što ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom prijenosa trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje odnosno sa obrazloženjem da drugi kumulativni propisani zakonski uvjet iz odredbe čl. 65. OZ-a ovršenik nije učinio vjerojatnim. Naime, za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava ne traži se postojanje bilo kakve štete već isključivo nenadoknadive ili teško nadoknadive štete tj. mora se raditi o takvoj šteti koju ovršenik, neovisno o visini štete koja bi mogla nastati, ne bi mogao protuovrhom ili restitucijskom parnicom nadoknaditi od ovrhovoditelja ili bi to mogao uz iznimne i nerazmjerne teškoće, a vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete primarno ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja, odnosno o tome je li imovina ovrhovoditelja dostatna za naknadnu (povratnu) isplatu ovršeniku onog iznosa koji je u postupku izravne naplate zaplijenjen s ovršenikovog računa i prenesen ovrhovoditelju, slijedom čega je ovršenik primarno dužan dokazati da ovrhovoditelj nema imovinu ili da njegova imovina nije dostatna za naknadno namirenje ovršenika, a što ovršenik nije učinio, kako to zaključuje prvostupanjski sud.
6. Utvrđenja i primjenu materijalnog prava suda prvog stupnja, kao pravilna, prihvaća i ovaj sud.
7. Naime, odredbom čl. 210. st.2. OZ propisano je da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz st. 1. čl. 210. OZ na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje i prijenos nedopuštenim iz stavka 1. istog članka na odgovarajući način odredbe OZ o žalbi protiv rješenja o ovrsi (čl. 50. i 53.). Prema odredbi čl. 65. st. 1. OZ na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, s time da pritom mora kumulativno biti ispunjena i jedna od pretpostavki navedenih pod toč. 1. do 10.
8. Dakle, ovršenica je trebala prije svega učiniti vjerojatnim da bi izravnom naplatom - prijenosom zaplijenjenih sredstava trpio nenadoknadivu ili tešku nadoknadivu štetu ili učiniti vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, a navedeno u konkretnom slučaju nije dokazala.
9. Ovršenica osporava utvrđenje suda prvog stupnja u odnosu na nepostojanje vjerojatnosti za nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete iznoseći vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Međutim, ta ocjena, prema stajalištu ovog suda, ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane suda prvog stupnja. Sud prvog stupnja je naime, pravilno utvrdio da ovršenica nije učinila vjerojatnim da bi provedbom prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstva pretrpila nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu. Za takvo svoje utvrđenje suda prvog stupnja je naveo jasne, logične i razumljive razloge koje ovaj sud u cijelosti prihvaća, a koje žalbenim navodima nisu dovedene u sumnju. Stoga je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP u vezi s čl. 21. st. 1. OZ.
10. U odnosu na žalbene navode ovršenice da se nalazi u teškom ekonomskom stanju te nema osnovnih sredstava za život dostojan čovjeka, valja reći da pravilno zaključuje prvostupanjski sud, način na koji će se provedba ovrhe odraziti na ovršenika nije šteta u smislu čl. 65. st. 1. OZ-a, obzirom da provedba ovrhe uvijek ima negativan učinak na financijsko stanje ovršenika, pa kad bi se to smatralo štetom u smislu čl. 65. st. 1. OZ-a, onda se ovrha nikada ne bi mogla provesti, tj. onda ovrhovoditelji nikada ne bi mogli naplatiti svoje potraživanje jer bi svaki ovršenik tada imao razlog za odgodu ovrhe.
11. Stoga, u konkretnoj pravnoj stvari, protivno žalbi ovršenika, prvostupanjski je sud pravilno zaključio kako okolnosti koje ističe kao okolnosti koje bi trebale učiniti vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ne predstavljaju okolnosti koje bi tu vjerojatnost dokazivale. Vjerojatnost opasnosti trpljenja nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, kao razloga za odgodu ovrhe, ovršenik mora dokazati na jasan, određeni način. Mora se raditi o realnim okolnostima koje ukazuju na tu vjerojatnost, ali ujedno mora učiniti vjerojatnim i da bi se nastupanje štete otklonilo upravo odgodom ovrhe.
12. Osim toga, u svom prijedlogu za odgodu prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava ovršenik nije naveo nikakve podatke o imovini i poslovanju ovrhovoditelja, odnosno nije naveo nikakve podatke koji bi ukazivali na insolventnost ovrhovoditelja, slijedom čega ovršenik nije dokazao da ovrhovoditelj nema imovinu ili da njegova imovina nije dostatna za naknadno namirenje ovršenika jer nije dostavio nikakve dokaze koji bi učinili vjerojatnim da ovrhovoditelj ne bi bio u mogućnosti vratiti ovršeniku iznos koji je u postupku izravne naplate zaplijenjen s ovršenikovog računa i prenesen ovrhovoditelju.
13. Nadalje, ovršenica u žalbi u bitnom ponavlja da je ovrhovoditelj podnio Financijskoj agenciji na izravnu naplatu gore presudu koja se odnosi na pok. ĐŽ, dok je ovrhovoditelj pokrenuo postupak izravne naplate protiv ovršenika iz razloga što je ovršenik u rješenju o nasljeđivanju proglašen nasljednikom iza pok. ĐŽ, ali da ostavinski postupak iza pok. ĐŽ nije pravomoćno okončan obzirom je ovršenik protiv rješenja o nasljeđivanju izjavio prigovor, a potom žalbu protiv rješenja o odbijanju prigovora, što bi upućivalo da ističe žalbeni razlog iz odredbe čl. 50. st 1. toč. 7. OZ-a.
14. Slijedom toga u odnosu na takve žalbene navode valja reći da se radi o navodima žalbe koji se odnose na navodnu nedopuštenost izravne naplate koji ne mogu biti predmetom razmatranja povodom žalbe u konkretnom slučaju, a imajući u vidu da ovršenica nije učinila vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, odnosno da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje.
15. Kako u opisanim okolnostima ne postoje pretpostavke iz odredbe čl. 65. st.1. OZ/12, to je pobijanim rješenjem pravilno odbijen prijedlog ovršenika za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava ovršenika koja su zaplijenjena temeljem navedene sudske odluke, dok ostali žalbeni navodi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke, a niti su ovršenici povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske te međunarodnim konvencijama o ljudskim pravima.
16. Slijedom svega navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP u svezi s čl. 21. st. 1. OZ žalbu ovršenice odbiti kao neosnovanu i potvrditi rješenje suda prvog stupnja.
17. Ovršenici nije priznat trošak sastava žalbe, jer sa žalbom nije uspjela u pretežnom dijelu te je odlučeno kao u izreci pod točkom II. (čl. 166. st. 1. ZPP u vezi s čl. 21. st.1 OZ)
U Zagrebu 20. lipnja 2025.
Sutkinja:
Sabina Dugonjić
