Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1145/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Štefici Bukvić, u pravnoj stvari tužitelja Habitator nekretnine d.o.o., [osobni identifikacijski broj], Krešimirova 12A, Rijeka, kojeg zastupa punomoćnica odvjetnica Jelena Božović, iz Rijeke, protiv tuženice JF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj Povrv-170/2023- 22 od 14. veljače 2025., 20. lipnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba tužitelja uvažava se kao osnovana, ukida se rješenje Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj Povrv-170/2023- 22 od 14. veljače 2025. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

II. O zahtjevu tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

"Odbija se tužiteljev prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda za suđenje u ovoj pravnoj stvari."

2. Navedeno rješenje, pravovremenom žalbom, pobija tužitelj zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08. - ispravak, 57/11., 148/11., 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da sud drugog stupnja preinači pobijano rješenje, a podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. Traži trošak sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. U odgovoru na žalbu tuženica osporava žalbene navode, predlaže žalbu odbiti i potvrditi pobijano rješenje.

4. Žalba tužitelja je osnovana.

5. Ispitujući rješenje suda prvog stupnja, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode tuženika, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje pazi na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Iz spisa proizlazi da je Ugovorom za posredovanje u prometu nekretnina (u daljnjem tekstu: Ugovor), koji je sklopljen 9. veljače 2003. između tužitelja kao posrednika i tuženice kao nalogodavca, u čl. 8. predmetnog Ugovora, ugovoreno da će svaki eventualni spor iz tog Ugovora prvenstveno pokušati riješiti sporazumno, a ukoliko se na taj način spor ne bi mogao riješiti, stranke ugovaraju nadležnost suda u Rijeci.

6.1. Dakle, predmetni Ugovor sadrži sporazum o mjesnoj nadležnosti (prorogacijska klauzula) prema kojem je u slučaju spora nadležan sud u sjedištu posrednika, a to je u Rijeci.

7. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da predmetni Ugovor po svojoj pravnoj prirodi predstavlja potrošački ugovor. Da li je pojedini ugovor potrošački ili nije valja tumačiti isključivo kroz primjenjive odredbe Zakona o zaštiti potrošača pa eventualno postojanje drugih propisa koji definiraju posebne vrste ugovora i na drugačiji način definiraju ugovorne strane nije relevantno. S tim u svezi valja istaći kako iz čl. 41. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 19/22, 59/23; u daljnjem tekstu: ZZP) proizlazi polukogenta narav odredbi ZZP-a iz razloga što se odredbe ZZP-a mogu mijenjati u korist potrošača ali nikako na njegovu štetu, pa tako ni propisi koji definiraju pojedine ugovorne odnose ne mogu ukinuti svojstvo pojedinog ugovora kao potrošačkog ugovora. U tom smislu, čl. 4. toč. 21. ZZP-a definira potrošača kao svaku fizičku osobu koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, dok je u toč. 34. istog članka trgovac definiran kao bilo koja osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u okviru svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, uključujući i osobu koja nastupa u ime ili za račun trgovca. Prema tome, kako su u konkretnom predmetu zadovoljeni i personalni i funkcionalni kriteriji na strani tužitelja i tuženika, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da se radi o potrošačkom ugovoru i to o ugovoru o usluzi, sukladno definiciji iz toč. 26. citiranog članka.

7.1. Konačno valja istaći da drugačiji zaključak ne bi proizlazio ni iz čl. 44. toč. 5. ZZP-a kojim je propisano da se odredbe glave I. i glave III. odjeljka I. ovog dijela Zakona (koji regulira pitanje potrošačkih ugovornih odnosa) ne primjenjuju na ugovore o stjecanju ili prijenosu nekretnina ili prava na nekretninama. Naime, u konkretnom predmetu se radi o Ugovoru o posredovanju u prometu nekretnina čime se dolazi do zaključka da se ne radi o ugovoru o stjecanju ili prijenosu nekretnina ili prava na nekretninama već o ugovoru o pružanju usluge posredovanja u prometu nekretnina.

7.2. Ovdje je važno navesti da je ZZP-a usklađen, između ostalih, i sa Direktivom 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o pravima potrošača, kako to proizlazi iz čl. 2. toč. 7. ZZP-a, pa je i polje primjene ZZP- a potrebno tumačiti u skladu sa navedenom Direktivom. Iz točke 26. Preambule citirane Direktive neupitno proizlazi da ugovori koji se odnose na usluge posrednika za nekretnine ulaze u polje primjene ove Direktive, čime se potvrđuje stajalište suda prvog stupnja da se u konkretnom predmetu radi o potrošačkom ugovoru.

8. S obzirom da je u konkretnom slučaju riječ o potrošačkom ugovoru, na isti se primjenjuju odredbe čl. 53. st. 1. i 2., čl. 54., čl. 55. i čl. 59. ZZP-a, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora.

9. Iz spisa proizlazi da je sud prvog stupnja zakazao pripremno ročište za dan 13. veljače 2024. povodom tužiteljevog prigovora mjesne nenadležnosti, da je na tom ročištu proveo dokaz saslušanjem tuženice, da sud prvog stupnja u pozivu za to ročište nije naznačio da će se na ročištu izvoditi dokaz saslušanjem stranaka (zastupnika tužitelja ili osobe koju tužitelj odredi i tuženice), i da stranka koja dođe na ročište može biti saslušana u odsutnosti druge stranke, čl. 268. ZPP-a, a čime je, po ocjeni ovog suda, iako je na ročištu bio nazočan punomoćnik tužitelja, povrijeđeno pravo tužitelja na raspravljanje (i utvrđivanje odlučnih činjenica da li je o predmetnoj odredbi pregovaralo, da li suprotno načelu savjesnosti i poštenja takva odredba uzrokuje znatnu neravnotežu na štetu potrošača), odnosno tužitelju nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom, a čime je i počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a na koju osnovano u žalbi ukazuje tužitelj. Naime sud nije ovlašten odlučiti da sasluša samo jednu stranku ako nije pozvao i drugu stranku radi saslušanja i u pozivu za ročište naveo da će se izvoditi dokaz saslušanjem stranaka.

10. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a uvažiti žalbu tužitelja, ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak, kako je navedeno u točki I. izreke ovoga rješenja.

11. U nastavku postupka, sud prvog stupnja će otkloniti bitnu povredu odredaba ZPP-a, ovisno o prijedlozima stranaka provest će dokaze i donijeti zakonitu odluku.

12. Na temelju odredbe čl. 166. st. 3, ZPP-a odlučeno je kao u točki II. izreke ovoga rješenja.

Osijek, 20. lipnja 2025.

Sutkinja

Štefica Bukvić