Republika Hrvatska
Županijski sud u Šibeniku
Šibenik, S. Radića 81
Gž Ovr-130/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Šibeniku, po sutkinji Ivani Čačić Brčić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja A1 Hrvatska d.o.o., Zagreb, Vrtni put 1, OIB:29524210204, kojeg zastupa punomoćnik Tihomir Zec, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Zec & partneri u Osijeku, protiv ovršenice OI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi naknade troška izvansudske ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovrv-82658/2024-3 od 25. studenog 2024., dana 20. lipnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i u pobijanom dijelu potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovrv-82658/2024-3 od 25. studenog 2024.
II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem naloženo je ovršenici naknaditi ovrhovoditelju trošak postupka u iznosu od 28,13 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.
2. Pravodobno izjavljenom žalbom ovrhovoditelj pobija navedeno rješenje navodeći da se žali protiv točke II. izreke rješenja, međutim, iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali u dijelu u kojem je njegov zahtjev za naknadu (daljnjeg) troška prešutno odbijen, ističući žalbeni razlog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se žalba uvaži, te pobijana odluka preinači, podredno da se ista ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Iako ovrhovoditelj pobija predmetnu odluku i zbog bitne povrede odredaba postupka, u žalbi uopće ne navodi niti obrazlaže o kojoj se bitnoj povredi radi i u čemu se ona sastoji, a ispitujući pobijano prvostupanjsko rješenje ovaj sud je utvrdio da nije počinjena ni jedna bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavka 2. ZPP u vezi članka 381. ZPP i članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 dalje: OZ), pa žalba ovrhovoditelja zbog tog žalbenog razloga nije osnovana.
6. Nisu osnovani ni žalbeni navodi kojima ovrhovoditelj ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev za naknadu troškova izvansudske naplate koji se odnosi na radnju pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti kao neosnovan.
7. Naime, prema članku 14. stavku 4. OZ, ovršenik je dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu.
8. Prijedlogom za naknadu troškova izravne naplate ovrhovoditelj je tražio naknadu u ukupnom iznosu od 90,63 EUR, a koji se odnosi na trošak izvida klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u iznosu od 62,50 EUR, trošak zahtjeva za naplatu Financijskoj agenciji 12,50 EUR, te trošak sastava tog prijedloga u iznosu od 15,63 EUR, a predmetnim rješenjem prvostupanjski sud takav zahtjev ocijenio je djelomično osnovanim i to za iznos od ukupno 28,13 EUR nalazeći da s obzirom na zakonsku obvezu javnog bilježnika dostavljanja ovrhovoditelju rješenja o ovrsi s potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti, da trošak pribavljanja te potvrde nije bio potreban za troškove izravne naplate pokrenute na temelju javnobilježničkog rješenja o ovrsi.
9. Suprotno pravnom shvaćanju ovrhovoditelja, pravilno je sud prvog stupnja ocijenio neosnovanim njegov zahtjev u dijelu koji se odnosi na naknadu troška pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u ukupnom iznosu od 62,50 EUR, s obzirom na to da je u ovom predmetu, u kojem se potvrda klauzule pravomoćnosti i ovršnosti dostavlja ovrhovoditelju od strane javnog bilježnika na njegovu (bilježnikovu) inicijativu u ispunjenju dužnosti javnog bilježnika propisane člankom 283. stavkom 1. i 4. OZ, utvrđeno da nije bio potreban zahtjev ovrhovoditelja kako bi se pribavila navedena potvrda.
9.1. Kraj takvog stanja stvari, te činjenice da ovrhovoditelj u konkretnom slučaju ne tvrdi niti dokazuje da je poduzeo ikakvu radnju koja se u smislu Tbr. 36. stavka 2. Tarife može smatrati „izvidom“ ili „pribavom“ za koju je tim propisom predviđena nagrada, a koju činjenicu ovrhovoditelj ne osporava ni u žalbi, to je pravilno sud prvog stupnja primijenio taj propis kada je ocijenio da ovrhovoditelju čiji punomoćnik koji je odvjetnik nije obavio radnju izvida ili pribave potvrde pravomoćnosti ili ovršnosti ne pripada pravo na naknadu odvjetničke nagrade za taj izvid/pribavu.
10. Pravno shvaćanje izraženo u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-74/2023 na koju se ovrhovoditelj poziva u žalbi, kao i priloženim drugostupanjskim odlukama, po ocjeni ovog suda nije primjenjivo u ovoj pravnoj stvari jer je riječ o drukčijoj pravnoj situaciji. To se pravno shvaćanje odnosi na izravnu naplatu dok je u ovom postupku riječ o izvansudskoj ovrsi iz članka 284. OZ pri čemu ovrhovoditelj gubi iz vida odredbe članka 283. stavka 1. i 4. OZ. Stoga je po ocjeni ovog suda, pogrešno pravno shvaćanje ovrhovoditelja da ima bezuvjetno pravo na naknadu nagrade za pribavu ili izvid pravomoćnosti ili ovršnosti na temelju Tbr. 36. točke 2. Tarife čak i u situaciji kada nikakva pribava ili izvid za koje je tim propisom predviđena nagrada nisu poduzeti, a što je upravo situacija u ovom predmetu.
11. Iz naprijed navedenih razloga valjalo je primjenom odredbe članka 380. točke 2. ZPP u vezi članka 21. stavka 1. OZ odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.
12. Ovrhovoditelj nije uspio sa žalbom, zbog čega je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka, kao neosnovan (točka II. izreke).
13. U nepobijanom dijelu kojim je prihvaćen zahtjev ovrhovoditelja za iznos od 28,13 EUR, prvostupanjsko rješenje ostaje neizmijenjeno.
U Šibeniku, 20. lipnja 2025.
Sutkinja
Ivana Čačić Brčić