Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3944/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sucu pojedincu Niki Grospić Ivasović, u pravnoj stvari tužitelja BP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Petra Vuksanović, odvjetnica u odvjetničkom društvu Vuksanović i partneri d.o.o. iz Rijeke, protiv tuženika AP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Daniel Hanik, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Matić i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Crikvenici, poslovni broj Psp-39/2021 od 23. svibnja 2024., dana 20. lipnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Crikvenici, poslovni broj Psp-39/2021 od 23. svibnja 2024.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

„I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„1. Utvrđuje se da je tuženik smetao tužitelja u posljednjem mirnom posjedu nekretnine apartmana koji se nalazi u suterenu nekretnine označenoj kao k. č. [katastarska čestica], u naravi KUĆA I DVOR, površine 43 čhv, upisane u zk. uložak [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a koja nekretnina se nalazi na adresi [adresa], i to na način da je izbušio bušilicom bravu od vratiju predmetnog apartmana te istu na taj način učinio neupotrjebljivom.

2. Nalaže se tuženiku uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u trenutku smetanja, odnosno da promijeni bravu na vratima nekretnine - apartmana te da preda tužitelju sve primjerke ključeva kojim se otključava brava na vratima nekretnine - apartmana koji se nalazi u suterenu nekretnine označenoj kao k. č. [katastarska čestica], u naravi KUĆA I DVOR, površine 43 čhv, upisane u zk. uložak [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a koja nekretnina se nalazi na adresi [adresa], u roku 8 (osam) dana.

3. Zabranjuje se tuženiku svako takvo ili slično smetanje ubuduće.

4. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak, u roku 8 dana.“

II Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana naknadi tuženom parnični trošak u iznosu od 750,00 eura.“

2. Protiv rješenja suda prvog stupnja žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP-a), predlažući njegovu preinaku, sukladno navodima žalbe, podredno ukidanje i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev na utvrđenje da je tuženik smetao tužitelja u posljednjem mirnom posjedu nekretnine apartmana koji se nalazi u suterenu nekretnine označenoj kao k. č. [katastarska čestica], u naravi KUĆA I DVOR, površine 43 čhv, upisane u zk. uložak [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a koja nekretnina se nalazi na adresi [adresa] i to na način da je izbušio bušilicom bravu od vrata predmetnog apartmana te istu na taj način učinio neupotrjebljivom te na uspostavu posjedovnog stanja, kakvo je bilo u trenutku smetanja, uz zabranu tuženiku ubuduće takvog ili sličnog smetanja (čl.

22. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima /"Narodne novine", broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 /pročišćeni tekst/, u daljnjem tekstu: ZV-a)

6. U parnicama zbog smetanja posjeda, sukladno odredbi čl. 441. ZPP-a i odredbi čl. 22. st. 2. ZV-a, raspravlja se samo o činjenicama, koje se tiču posljednjeg (faktičnog i mirnog) posjeda i nastalog smetanja, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjedovanja i poštenje posjednika s time da je za zahtijevanje sudske zaštite posjeda aktivno legitimiran posljednji, mirni i faktični posjednik stvari, čiji je posjed samovlasno smeten.

7. Pobijanom presudom, a ni postupkom koji joj je prethodio, nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

8. Suprotno navodima žalbe, sud prvog stupnja je, u obrazloženju rješenja, dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu u proturječnosti s izrekom rješenja, ne postoji proturječnost između onoga, što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima, danima u postupku i samih tih isprava i zapisnika, a ne postoje niti drugi nedostaci, zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa se nije ostvario žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP- a, na koju povredu odredaba parničnog postupka u žalbi ukazuje tuženik.

9. Sud prvog stupnja raspravio je sve tvrdnje, na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te je na osnovi izvedenih dokaza, predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, na koje je pravilno primijenio citirane odredbe materijalnog prava, radi čega nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao niti pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 355. i čl. 356. ZPP-a).

10. U odnosu na odlučne činjenice za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva pošavši od utvrđenja:

-da nije sporno da se apartman u suterenu, u odnosu na koji tužitelj traži pružanje posjedovne zaštite, koristio za iznajmljivanje za vrijeme ljetne-turističke sezone i to od 2003., s time da su sve poslove vezane za iznajmljivanje obavljali bivša supruga tuženika, kćer tužitelja ČP i tuženik, koji su zajedno i živjeli u stanu u prizemlju kuće, dakle na etaži iznad predmetnog apartmana;

-da nije sporno da je ČP, bivša supruga tuženika, sve do iseljenja iz predmetne kuće u srpnju 2020., vodila brigu o rezervacijama spornog apartmana te da su se ključevi istoga nalazili u stanu u prizemlju kuće, gdje je obitelj ČP (tuženik sa suprugom i kćeri TP) u to vrijeme zajedno živjela (u svom iskazu potvrđuje i svjedok ZP, susjed);

-da iz predmeta koji se pred sudom prvog stupnja vodi pod poslovnim brojem P-19/2021. po tužbi ovdje tužitelja protiv ovdje tuženika proizlazi da tužitelj u činjeničnim navodima tužbe tvrdi da upravo tuženik od 7. srpnja 2020. (od iseljenja bivše supruge tuženika i kćeri tužitelja) bez pravne osnove živi u prizemlju predmetne nekretnine, radi čega od istoga traži isplatu na ime naknade za korištenje tuđe stvari;

-da iz provedenog dokaznog postupka kao izvjesno proizlazi da su se bivši supružnici (tuženik i ČP) dogovorili da iznajmljivanje spornog apartmana u ljetnoj sezoni 2020. obavlja njihova kćer TP, na koji je njihova kćer pristala;

-da iz iskaza svjedoka ZP proizlazi da je u spornom apartmanu i nakon ljetne sezone 2020. tuženik držao sitni alat, što u iskazu potvrđuje i svjedok MP, radni kolega tuženika, kao uostalom i tužitelj, koji iskazuje da prije nego je TP uselila u taj apartman u veljači 2021., u tom apartmanu da je tuženik imao alat te usisavač i suncobrane;

-da iz SMS prepiske između supruge tužitelja s tuženikom (listovi 44-45 spisa) proizlazi da ni tužitelj, niti njegova supruga FP, kao ni ČP u svibnju 2021. nisu raspolagali primjerkom ključeva predmetnog apartmana te da se tuženik usprotivio njihovoj želji da apartman iznajmljuju tijekom ljetne sezone 2021. te je tako i postupljeno;

-da je upravo nakon odbijanja tuženika da se apartman iznajmljuje 19. srpnja 2021. tužitelj angažirao bravara za promjenu brave na ulaznim vratima toga apartmana, jer nije raspolagao ključevima brave ulaznih vrata o istoga, sve do predaje mu tih ključeva od strane TP;

-da iz iskaza tužitelja proizlazi da je njegova unuka TP živjela u predmetnom apartmanu od veljače do 19. srpnja 2021. te je, objašnjavajući kako je ona došla do ključeva apartmana, naveo da je sama uzela ključeve tog apartmana iz stana tuženika, koji se nalazi u prizemlju iznad spornog apartmana, iz čega se opet zaključuje da niti tužitelj, niti njegova supruga FP i kćer ČP nisu raspolagali ključevima predmetnog apartmana, radi čega sud prihvaća kao istinit i logičan iskaz tuženika da je TP preselila u navedeni apartman uz njegovu dozvolu;

-da iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je tuženik pristao jedino na to da u spornom apartmanu jedno vrijeme živi njegova kćer TP, koja se 19. srpnja 2021., kad je predala ključeve tužitelju, iselila iz tog apartmana iz čega se ne može zaključiti da je tim činom tužitelj stekao posjed spornog apartmana, jer je nakon preuzimanja navedenih ključeva, uz u prisutnosti bravara promijenio bravu na ulaznim vratima apartmana, a tuženik da je odmah nakon toga, a svakako do 23. srpnja 2021. korištenjem instituta samopomoći, vratio tako smetani tj. oduzeti posjed, bušenjem te brave;

pravilno je zaključio sud prvog stupnja da je upravo tuženik posljednji mirni apartmana koji se nalazi u suterenu nekretnine označenoj kao k. č. [katastarska čestica], u naravi KUĆA I DVOR, površine 43 čhv, upisane u zk. uložak [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a koja nekretnina se nalazi na adresi [adresa] te da tužitelj dugi niz godina (od 2003.) nije bio u posjedu istoga (osim što je uz odobrenje tuženika u zimskim mjesecima u isti stavio motor) pa stoga tužitelju ne pripada pravo na posjedovnu zaštitu, jer za isto nisu ispunjenje zakonske pretpostavke propisane odredbom čl. 22. ZV-a, radi čega su žalbeni navodi, koji se svode na vlastitu i subjektivnu ocjenu provedenih dokaza, bez činjeničnog i pravnog uporišta te kao takvi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

11. Na žalbene navode još valja odgovoriti da na pravilnost i zakonitost odluke suda nije od utjecaja pozivanje tužitelja na prekaristički odnos između njega i tuženika, koji podrazumijeva posjedovanje stvari do opoziva, odnosno besplatno korištenje nekretnine na neodređeno vrijeme (tvrdnje da je tužitelj kao vlasnik nekretnine dao tuženiku i svojoj kćeri nekretninu zajedno s apartmanom na korištenje do opoziva), budući da isto nema utjecaja na procjenu da li je počinjeno smetanja posjeda.

11.2. Neosnovano je i pozivanje tužitelja na odnos tuženikove podređenosti njemu i bivšoj supruzi, kćeri tužitelja (s obzirom na tužiteljevo vlasništvo nekretnine) te na njegov status tzv. „pomoćnika u posjedovanju“, budući da je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrđeno da je tuženik bio posjednik sporne nekretnine.

12. Pri tom valja reći da sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 8. ZPP-a, ako ocjenjuje provedene dokaze drugačije, nego što to smatra žalitelj i iz istih izvodi drugačije zaključke, nego što to čini žalitelj.

13. Naime, pravo ocjene dokaza pridržano je za prvostupanjski sud i ona je dana u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, a žalbena razlaganja tužitelja nisu uspjela dovesti u sumnju zaključke suda prvog stupnja, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

14. I odluka o parničnom trošku pravilna je u osnovi i visini (čl. 154. st. 1. ZPP-a u svezi s tbr. 7/2 OT).

15. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci (čl. 380. toč. 2. ZPP-a).

U Zagrebu 20. lipnja 2025.

Sudac:

Nika Grospić Ivasović