Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž R-80/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Butković Brljačić predsjednice vijeća, Duška Abramovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Hraste i partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika Zagrebački Holding d.o.o., Podružnica Čistoća iz Zagreba, Radnička cesta 82, OIB: 85584865987, zastupanog po punomoćniku Denisu Bajsu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Mihočević i Bajs d.o.o. Zagreb, radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 1586/2024-54 od 27. veljače 2025., u sjednici vijeća 18. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1586/2024-54 od 27. veljače 2025. u točki I. izreke u cijelosti, te u točki II. izreke djelomično za tuženiku dosuđen parnični trošak u iznosu od 331,81 eur.

II Djelomično se prihvaća žalba tužitelja te se djelomično preinačuje citirana presuda suda prvog stupnja u preostalom dijelu točke II. izreke za tuženiku dosuđen parnični trošak u iznosu od 168,19 eur i sudi:

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 168,19 eur.

III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu žalbenog troška, te zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke u cijelosti je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da je nezakonita i nedopuštena tuženikova odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 12. travnja 2021. u sadržaju pobliže navedenom u izreci presude, zahtjev za vraćanje na rad na radno mjesto vozač I, odnosno drugo odgovarajuće radno mjesto te zahtjev za isplatu naknade plaće u neodređenom bruto iznosu počam od 16. travnja 2021. do vraćanja na rad, pobliže navedeno kao u izreci presude. Ujedno je odbijen i zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška.

2. Točkom II. izreke tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 500,00 eur.

3. Protiv te presude žalbu je podnio tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači prihvaćanjem tužbenog zahtjeva te obveže tuženika na naknadu parničnog troška uvećanog za žalbeni trošak.

4.Tuženik je odgovorio na žalbu tužitelja, sve žalbene navode smatra neosnovanima, te predlaže da se žalba odbije i presuda suda prvog stupnja potvrdi uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

5. Žalba je djelomično osnovana i to samo u odnosu na odluku o naknadi parničnog troška.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je nezakonita i nedopuštena tuženikova odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 12. travnja 2021., za vraćanje tužitelja na posao na radno mjesto vozač I, odnosno drugo odgovarajuće radno mjesto te zahtjev za isplatu naknade plaće za period od 16. travnja 2021. do vraćanja na rad.

7. U ovom žalbenom postupku nije sporno da je tužitelj odluku o otkazu primio 16. travnja 2021., da je pravovremeno tuženiku podnio zahtjev za zaštitu prava o kojem tuženik nije odlučio, te da je tužitelj pravovremeno 20. svibnja 2021. podnio predmetnu tužbu sve u smislu odredbi čl. 133. st. 1. i 2. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23 – dalje ZR).

8. Sporno je je li prvostupanjski sud pravilno odlučio o zahtjevu tužitelja.

9. U provedenom postupku prvostupanjski sud je ocjenom izvedenih dokaza u bitnom utvrdio:

-da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika na temelju ugovora o radu sklopljenog na neodređeno vrijeme od 21. veljače 2017. za obavljanje poslova vozača I u Sektoru operative, Odjel operativnih poslova sa mjestom rada u Zagrebu,

-da se tužitelju osporenom odlukom o otkazu stavlja na teret da je 23. ožujka 2021. zajedno s drugim radnikom FG na adresi [adresa], vršio nedozvoljeni odvoz glomaznog otpada bez zahtjeva građana čime da su tužitelj i FG počinili znatnu štetu tuženiku, a koja šteta da se sastoji od troškova usluge zbrinjavanja glomaznog otpada koje poslodavac plaća uporabitelju glomaznog otpada, troškova korištenja teretnih vozila te troškova za sate rada koji su tužitelj i drugi utrošili na izvršavanje nedozvoljenog posla; da tuženik smatra da je tužitelj time počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa zbog koje uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana nastavak radnog odnosa nije moguć,

-da je tuženik osporenu odluku donio 12. travnja 2021., da tužitelj ističe prigovor nepravovremenosti otkaza u smislu odredbe čl. 116. st. 2. ZR-a pri čemu je sud ocjenom sadržaja pisane izjave tužitelja od 24. ožujka 2021., zatim izjave tužitelja od 29. ožujka 2021. kao i iskaza tuženikovog radnika CG utvrdio da je tuženik dana 30. ožujka 2021. uputio svoj tim u kojem je bio i CG na uviđaj na lokacijama u [adresa] i [adresa] radi utvrđenja pravog činjeničnog stanja, odnosno radi toga je li tužitelj u timu sa FG **.**.2021. vršio odvoz glomaznog otpada s lokacije [adresa] ili s lokacije [adresa], a pri čemu je utvrđeno da je odvoz glomaznog otpada vršen s lokacije [adresa] za koju nije postojao zahtjev građana, kada je tuženik utvrdio relevantno činjenično stanje, nakon čega je pravovremeno, u roku od 15 dana donio osporenu odluku o otkazu od 12. travnja 2021. slijedom čega je tužiteljev prigovor o nepravovremenosti tužbe ocijenio kao neosnovan,

-da je tuženik prije otkazivanja ugovora o radu proveo postupak savjetovanja sa sindikalnim povjerenikom kojem je dostavio nacrt odluke o namjeravanom otkazu, da se sindikalni povjerenik usprotivio otkazu te da je time tuženik postupio u skladu s odredbom čl. 150. st. 1. ZR-a i osporenu odluku donio u formalno zakonito provedenom postupku,

-da je tužitelj mijenjao navode u vezi počinjenja predmetne povrede obveze iz radnog odnosa te da je tako u pisanoj izjavi od 24. ožujka 2021. naveo da je 23. ožujka 2021. u jutarnjim satima vršio utovar glomaznog otpada na adresi [adresa], temeljem zahtjeva građana, dok da je tužitelj 29. ožujka 2021. prilikom razgovora s nadležnim osobama tuženika na zapisnik izjavio: "Išli smo pomoći kolegi FG. Nismo imali zahtjev kolege FG, ali smo išli kod susjeda. Zahtjev smo imali za adresu [adresa], ali tamo nismo pokupili smeće već smo pokupili smeće kod kolege FG. Kolega

FG je uzeo zahtjev od susjeda.",

-da su tužitelj kao vozač kipera i radnik tuženika FG **.**.2021. radili u timu,

-da je tužitelj u stranačkom iskazu na ročištu od 6. prosinca 2023. naveo: "Toga dana izišli smo na teren i dobio sam pisani nalog od poslodavca. Imao sam zahtjev građanina da 23. ožujka 2021. izađem na lokaciju u [adresa]. Na lokaciji [adresa] nisam pokupio glomazni otpad zato što na toj lokaciji nije bilo glomaznog otpada"; dok je sud ocjenom svih navedenih navoda tužitelja, ocjenom iskaza VG koji je toga dana radio u timu s tužiteljem kao komunalni radnik, ocjenom iskaza svjedoka PG utvrdio da je radnik FG, radi odvoza svog glomaznog otpada s lokacije [adresa], a koja je u njegovom posjedu, iskoristio zahtjev građana PG za odvoz otpada s lokacije [adresa], a s koje je glomazni otpad ranije odvežen, te je kazao tužitelju da je njihov poslovođa TG odobrio da se 23. ožujka 2021. izvrši odvoz otpada s lokacije [adresa] za potrebe FG; da je tužitelj, unatoč tome što mu je bilo poznato da zahtjev građana za odvoz otpada s lokacije [adresa] za potrebe FG za dan 23. ožujka 2021. ne postoji, pristao upravljajući kamionom, zajedno sa FG otići na lokaciju [adresa] s koje je u dva navrata izvršio odvoz glomaznog otpada, pri čemu je tužitelj propustio radniku – vozaču u sljedećoj smjeni DG priopćiti sve ove činjenice, te je i taj radnik, kao vozač kamiona izvršio odvoz glomaznog otpada s iste lokacije [adresa],

-da je tuženik zbog navedenog događaja ugovor o radu izvanrednim otkazom otkazao radniku FG, kao i radniku TG, poslovođi kod tuženika i nadređenom tužitelju i FG,

-da je TG u sudskom postupku osporavao zakonitost otkaza, da je presudom prvostupanjskog suda broj Pr-13822/21 od 16. ožujka 2023. prihvaćen tužbeni zahtjev TG i utvrđeno da je otkaz nezakonit, međutim da je povodom žalbe tuženika Županijski sud u Karlovcu presudom broj Gž R-79/2023 od 5. lipnja 2024. preinačio prvostupanjsku presudu i u cijelosti odbio tužbeni zahtjev TG pri čemu je TG terećen da je nedopušteno suprotno internim aktima tuženika dopustio radniku FG da sa svoje adrese ([adresa]) odveze glomazan otpad bez da je podnio zahtjev za to, slijedom čega je sud zaključio da je zbog opisanog nedopuštenog postupanja TG kao poslovođe u vezi odvoza glomaznog otpada s lokacije [adresa] dana 23. ožujka 2021. i postupanje tužitelja, ima karakter nedopuštenog postupanja slijedom čega je sud zaključio da je tuženik dokazao postojanje opravdanog razloga za izvanredno otkaivanje ugovora o radu u smislu odredbe čl. 135. st. 3. ZR-a, pa je zbog tih razloga tužbeni zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan, dok je o naknadi parničnog troška odlučio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 - dalje Tarifa) i tuženiku dosudio parnični trošak u iznosu od 500,00 eur.

10. Sva opisana činjenična utvrđenja, kao potpuna i pravilna prihvaća i ovaj sud, jer proizlaze iz stanja u spisu, pravilne ocjene svih izvedenih dokaza, pri čemu je sud pravilno, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje zaključio o nedopuštenosti i protupravnosti tužiteljevog ponašanja kritične prilike te zaključio da je tužitelj počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa koja opravdava izvanredno otkazivanje ugovora o radu u smislu odredbe čl. 116. st. 1. ZR-a.

11. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

12. Tužitelj u žalbi neosnovano ističe postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer suprotno žalbenim navodima iz obrazloženja presude proizlazi da je prvostupanjski sud ocijenio sve izvedene dokaze, posebno iskaze saslušanih svjedoka, stranački iskaz tužitelja, kao i ostalu dokumentaciju u spisu i za to u obrazloženju presude naveo jasne, pravilne i neproturječne razloge, te slijedom toga presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

13. Tužitelj u žalbi nadalje neosnovano ističe postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP-a, jer kao što je to već naprijed istaknuto, prvostupanjski sud je sve izvedene dokaze ocijenio u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a. Dakle, ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno pri čemu ocjena izvedenih dokaza koju je dao prvostupanjski sud žalbenim navodima tužitelja ni u čemu nije dovedena u sumnju.

14. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja o postojanju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 377. st. 2. ZPP-a, a koji žalbeni razlog tužitelj obrazlaže navodima da sud u ponovljenom suđenju nije postupio u skladu s uputom iz ukidnog rješenja ovog suda broj Gž R-83/2024 od 25. listopada 2024. jer suprotno proizlazi iz stanja u spisu, izvedenih dokaza te osobito obrazloženja pobijane presude, pri čemu je sud u ponovljenom suđenju u skladu s uputom ovog suda pravilno utvrdio da je parnični postupak vođen pri prvostupanjskom sudu pod brojem Pr- 13882/2021 po tužbi TG u kojem je TG osporavao dopuštenost izvanrednog otkaza ugovora o radu zbog istog događaja, odnosno da je nezakonito dopustio tužitelju i FG odvoz komunalnog otpada s lokacije [adresa] bez zahtjeva građana, prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je presudom Županijskog suda u Karlovcu broj Gž R-79/2023 od 5. lipnja 2024. prvostupanjska presuda preinačena i odbijen tužbeni zahtjev TG, pri čemu da je drugostupanjski sud zaključio da je i postupanje TG kao poslovođe i nadređenog tužitelju i FG bilo nezakonito u protivnosti s internim aktima tuženika.

15. Na ovaj način, prvostupanjski sud je na nedvojben način otklonio kao neosnovan tužiteljev prigovor da je opisani način postupanja tužitelja i FG dana 23. ožujka 2021. prilikom odvoženja glomaznog otpada za potrebe FG sa adrese [adresa] u [adresa] bez zahtjeva građana bio dopušten i uobičajeni način postupanja u poslovanju tuženika.

16. U odnosu na žalbene navode u kojima tužitelj ističe da je sud zanemario navode iz njegovog podneska od 7. siječnja 2021., a uz koji je dostavio presudu prvostupanjskog suda broj Pr-13883/2024 od 31. prosinca 2024. u postupku koji je vođen po tužbi FG protiv ovdje tuženika radi identičnog događaja od 23. ožujka 2021. i da je prvostupanjskom presudom tužbeni zahtjev FG također prihvaćen kao osnovan, odnosno da je tuženikova odluka o izvanrednom otkazu FG nezakonita, treba reći da je prema podacima iz eSpisa i ova presuda, (pravilno treba pisati broj P-13883/2021-39 od 31. prosinca 2024.) povodom žalbe tuženika ukinuta rješenjem Županijskog suda u Varaždinu broj Gž R-35/2025 od 2. travnja 2025. i predmet vraćen na ponovno suđenje.

17. U odnosu na žalbene navode u kojima tužitelj ističe da je navedeno napravio na zamolbu radnika FG i uz dozvolu neposredno nadređenog TG i da je samo učinio uslugu kolegi FG, pa da se ne radi o tako osobito teškoj povredi obveze iz radnog odnosa koja bi opravdavala izvanredno otkazivanje ugovora o radu treba reći da nisu osnovani.

18. Iz cjelokupno provedenog dokaznog postupka jasno proizlazi da je tužitelj odvoz glomaznog otpada s lokacije [adresa] za potrebe radnika u timu FG za koji nije postojao zahtjev građana, pri čemu je FG nedopušteno za predmetni odvoz otpada iskoristio raniji zahtjev građana PG za odvoz otpada s lokacije [adresa], i s koje lokacije je ranije odvoz otpada izvršen znao za sve ove okolnosti. Ovakvo postupanje tužitelja je nedopušteno i u protivnosti s internim aktima tuženika, tužitelj je, budući je on upravljao vozilom, a znajući za sve naprijed navedeno, da je postupao savjesno i u interesu tuženika trebao odbiti postupiti po zahtjevu radnika FG. Tužitelj tako nije postupio jer je s lokacije [adresa] toga dana u dva navrata odvezao glomazni otpad, a preostalu količinu otpada u poslijepodnevnim satima u drugoj smjeni odvezao je vozač ŽG, pri čemu tužitelj, predajući smjenu tom vozaču je sve navedene činjenice prešutio što ukazuje na stanovitu upornost i namjeru tužitelja za izvršenje predmetnog djela koje i prema shvaćanju ovog suda predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa koja opravdava izvanredno otkazivanja ugovora o radu.

19. Žalbeni navodi tužitelja o suprotnom nisu osnovani, a u odnosu na žalbene navode da u postupku nije utvrđena šteta u iznosu od 19.900,00 kn koja se navodi u odluci o otkazu treba reći da sukladno sadržaju odluke o otkazu okolnost o pričinjenoj šteti ne predstavlja obilježje osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa koja se tužitelju stavlja na teret, međutim, u postupku je nedvojbeno utvrđeno da je tužitelj u dva navrata toga dana izvršio odvoz glomaznog otpada, za potrebe radnika FG koji za to tuženiku nije podnio zahtjev.

20. U odnosu na žalbene navode u kojima tužitelj ističe da tuženik ničim nije dokazao da zahtjev građana PG ne postoji, niti da je postojeći zahtjev lažan, treba reći da u okolnostima konkretnog slučaja te slijedom utvrđenog činjeničnog stanja jasno proizlazi da je tuženikov radnik FG koji je radio u timu s tužiteljem tužitelju je kazao da za odvoz glomaznog otpada s lokacije [adresa] postoji zahtjev građana PG koji je već ranije realiziran, da je FG iskoristio ovu okolnost, što je također priopćio tužitelju, te je tužitelj znajući za sve ove okolnosti pristao za potrebe FG obaviti odvoz glomaznog otpada za njegove potrebe s lokacije [adresa] za koju, dakle, zahtjev građana nije postojao.

21. Zbog tih razloga prvostupanjski sud je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan.

22. Osnovani su žalbeni navodi tužitelja u odnosu na odluku o naknadi parničnog troška. Sud je o naknadi parničnog troška odlučio primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22) te je imajući u vidu Tbr. 52. st. 4. važeće Tarife ("Narodne novine" broj 138/2023 – dalje Tarifa /23)te utvrđujući da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 6. ožujka 2023. da je Tarifa /23 stupila na snagu 25. studenog 2023. tužitelju dosudio parnični trošak u visini jednokratne nagrade u vrijednosti od 200 bodova pri čemu je vrijednost boda računao iznosom od 2,00 eur, odnosno u iznosu od 400,00 eur, što uz PDV od 25% u iznosu od 100,00 eur daje iznos parničnog troška od 500,00 eur koji je dosudio tužitelju.

23. Tužitelj osnovano u žalbi ukazuje da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 20. svibnja 2021. Glavna rasprava je zaključena 27. veljače 2025., dakle, u vrijeme primjene Tarife/23 koja je stupila na snagu 26. studenog 2023.

24. Prema Tbr. 52. st. 1. Tarife/23 odvjetnik primjenjuje Tarifu koja je na snazi u trenutku dospijeća odvjetničke nagrade, stavak 2. propisuje da se vrijednost boda obračunava prema vrijednosti boda u trenutku dospijeća odvjetničke nagrade, stavak 3. propisuje kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, dok stavak 4. propisuje da za postupke iz Tbr. 7. toč. 2. i 3. primjenjuje se Tarifa koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka bez obzira kada je postupak okončan.

25. Prema shvaćanju ovoga suda odredba Tbr. 52. st. 4. predstavlja izuzetak od odredbe stavka 3. Tbr. 52. Tarife/23 , te se odredba stavka 4. odnosi samo na postupke iz Tbr. 7. toč. 2. i 3., kao što je i ovaj postupak radi otkaza ugovora o radu za koji odvjetniku pripada jednokratna nagrada.

26. Tužitelj u žalbi osnovano ukazuje da je prema Tarifi koja je bila u primjeni u vrijeme podnošenja tužbe prema Tbr. 7. toč. 2. Tarife odvjetniku pripadala jednokratna nagrada u visini od 200 bodova za cijeli prvostupanjski postupak uz vrijednost boda od 10,00 kn što ukupno iznosi 2.000,00 kn te uvećano za PDV od 25% 500,00 kn ili sveukupno 2.500,00 kn ili 331,81 eur.

27. Slijedom navedenog, uvaženjem žalbe tužitelja tuženiku je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo priznati trošak parničnog postupka u visini jednokratne nagrade u iznosu od 331,81 eur, dok je preostali dio zahtjeva tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 168,19 eur (do iznosa od 500,00 eur) trebalo odbiti kao neosnovan.

28. Slijedom svega obrazloženog te primjenom odredbi čl. 368. st. 1. i čl. 373. st. 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci presude.

29. Tužitelju nije dosuđen žalbeni trošak jer je tužitelj sa žalbom uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu i to samo u odnosu na odluku o parničnom trošku (čl. 154. st. 5. u vezi čl. 166. st. 1. ZPP-a). Ocijenjeno je da podnošenje odgovora tuženika na žalbu tužitelja nije bilo potrebno za vođenje parnice pa je stoga zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na tužbu odbijen kao neosnovan (čl. 155. ZPP-a).

U Rijeci 18. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Dubravka Butković Brljačić