REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U PAZINU

Dršćevka 1, 52000 Pazin

P-74/2023-71

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Pazinu, po sutkinji Sonji Marinac Rumora, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ASTRAEA SERVICES d.o.o., OIB 05449543119, Umag, Zambratija, Umaška 3a, kojeg zastupa punomoćnica Martina Benolić, odvjetnica u Umagu, Trgovačka 2a, protiv tuženika INSTALATER d.o.o., OIB 51379721415, Ivankovo, Pater Jo De Brant 5, kojeg zastupa punomoćnik Damir Varga, odvjetnik u Vinkovcima, Vladimira Nazora 3, radi isplate iznosa od 6.768,86 eura, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu presude 18. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim tužitelj zahtijeva da se naloži tuženiku INSTALATER d.o.o. Ivankovo da isplati tužitelju ASTAREA SERVICES d.o.o. Umag, iznos od 6.768,86 eura, sve u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku u roku od 15 dana naknadi trošak postupka u iznosu od 1.614,14 eura.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 6.289,50 eura.

Obrazloženje

1. U ovoj pravnoj stvari raspravlja se po tužbi tužitelja koju je isti kao tuženik- protutužitelj podnio u predmetu koji se pred naslovnim sudom vodio pod poslovnim brojem P-121/2020. Naime, tuženik je protiv tužitelja 27. rujna 2019. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave. Nakon što su stranke upućene u parnicu ovdje tužitelj je 22. listopada 2020. podnio protutužbu pa je rješenjem Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-121/2020-22 od 29. siječnja 2021., na pripremnom ročištu, odlučeno da će se protutužba izdvojiti u novi predmet. Tako je raspravljanje po podnesenoj protutužbi nastavljeno u predmetu koji se vodio pod poslovnim brojem P- 42/2021.

2. Trgovački sud u Pazinu oglasio se mjesno nenadležnim rješenjem poslovni broj P-42/2021-9 od 24. veljače 2022. Visoki Trgovački sud Republike Hrvatske rješenjem poslovni broj Pž-2847/2022-2 od 20. siječnja 2023. ukinuo je rješenje o mjesnoj nenadležnosti pa je postupak nastavljen pod novim poslovnim brojem P- 74/2023.

3. Tužitelj u tužbi navodi da su parnične stranke sklopile ugovor o djelu čiji je predmet izrada dovodnih i odvodnih vodoinstalacijskih radova na zgradi u [adresa]. Da je tužitelj prihvatio tuženikovu ponudu za izvedbu vodoinstalacijskih radova u iznosu od 163.298,00 kuna. Tužitelj je prihvatio ponudu uplatom avansa u visini od 10% ugovorene cijene, odnosno u iznosu od 16.329,80 kuna. Međutim, da suprotno prihvaćenoj ponudi tuženik ugovorene radove nije u cijelosti dovršio, a ispostavio je račune u sveukupnom iznosu od 170.107,55 kuna. Tužitelj navodi da nema saznanja o tome po kojoj je osnovi tuženik jednostrano povećao ugovorenu cijenu, s obzirom na to da dodatni i/ili naknadni radovi nisu nikad ugovoreni. Tako je tužitelj u korist tuženika izvršio plaćanje iznosa od sveukupno 148.380,77 kuna, dok nije izvršio plaćanje po računu temeljem kojega je tuženik bio podnio prijedlog za ovrhu.

4. Ističe da je tuženik tužitelju obećavao da će po završetku radova sve biti sukladno ponudi, osobito glede kvalitete ugrađenog materijala, a što da se naposljetku ispostavilo netočnim jer je vrijednost izvedenih radova daleko niža od ugovorene i plaćene od strane tužitelja. Stav je tužitelja da tuženik nije ispunio ugovorom preuzetu obvezu prvenstveno uzimajući u obzir da su izvedeni radovi imali bitne nedostatke, a istovremeno da je isti jednostrano odstupio od prihvaćene ponude. Tako da je tuženik ugradio cijevi niže kvalitete od onih koje su bile izrijekom ugovorene jer je ugradnja AQUATHERM cijevi bila bitan sastojak prihvaćanja i ugovaranja samih radova, što da je tuženiku bilo poznato. Nadalje, da je tuženik ugradio prateći materijal niže kvalitete, poput „zglobova“ cijevi, te ugradio i neispravne cijevi, odnosno cijevi s rupom, propustio je izolirati cijevi sukladno danoj ponudi te učinio niz drugih propusta u izvedbi. U konačnici da je tuženik neosnovano tužitelju obračunao cijenu kupnje i ugradnje cijevi marke AQUATHERM, a ugradio je cijevi PIPE LIFE, koje su niže kvalitete, pa da je stoga naplatio cijenu za cijevi više kvalitete. Osim toga, da je tuženik obračunao veće količine cijevi od one koja je stvarno ugrađena.

5. U tužbi se dalje navodi, ponavlja, da je u ponudi nedvosmisleno bila naznačena dobava cijevi marke AQUATHERM, da stoga postoji razlika između dogovorenog i ugrađenog materijala, te da tužitelj nije nikad pristao na ugradnju cijevi niže kvalitete. U odnosu na tvrdnju o cijeni ugrađenih cijevi, da je na internetskoj stranici PIPE LIFE dostupan cjenik svih vrsta vodovodnih cijevi iz kojeg je jasno vidljivo da je cijena tih cijevi višestruko manja od cijene AQUATHERM cijevi koja je u konačnici obračunata po tuženiku.

6. Nadalje, tužitelj tvrdi da tuženik nije izvršio sve ugovorene radove pa je nejasno kako je tuženik uspio obračunati iznos viši od ugovorenog. Tako da tuženik nije izvršio radove A.01.207. „Ispitivanje instalacije na hidrostatski tlak uz prisustvo nadzornog inženjera, nakon ispitivanja potrebno je sastaviti zapisnik o istom“, iznos koje stavke je 1.650,00 kuna, da nije izvršio radove A.01.204. „Dezinfekcija i ispiranje vodovodne instalacije sa dobivanjem atesta o ispravnosti vode za piće od ovlaštene tvrtke“, koji iznose 2.750,00 kuna, te da nije izvršio radove A.01.208 „Dezinfekcija i ispiranje vodovodne instalacije sa dobivanjem atesta o ispravnosti vode za piće od ovlaštene tvrtke“, koji iznose 13.000,00 kuna. Opisuje da je iskop rova bio suprotno ugovorenom, odnosno preplitak, čime postoji opasnost od smrzavanja vanjskih cijevi. Postavljene cijevi da tuženik nije izolirao i/ili zaštitio pijeskom, već je na iste samo bacio „građevinski šut“, sve suprotno ugovorenom i sve suprotno pravilima struke. Tuženik tako da je jasno u ponudi naznačio da „u radove za polaganje vodovoda i montažu pojedinih elemenata uračunati sve potrebne proboje, štemanja i kopanja šlica u zidovima, stropovima i međukatnim konstrukcijama“, dok da je istovremeno takve radove dodatno obračunao u utuženim računima. U izvedbi da postoji i niz drugih odstupanja od prihvaćene ponude, koja odstupanja tužitelj nije nikad zahtijevao, ni odobrio.

7. Tužitelj zaključuje da je, s obzirom na sve ranije izneseno, tuženik propustio uzeti u obzir, odnosno da je prešutio tuženiku da je ugradio cijevi s nedostacima, odnosno cijevi niže kvalitete od ugovorene. Dalje navodi da ugovoreni posao nije nikad bio dovršen, stoga da primopredaja nije izvršena, a okončana situacija tuženika nije nikad ni sastavljena, a kamoli prihvaćena, sve zbog nedostataka opisanih u prigovoru. Kako je tuženik bio svjestan propusta u izvedbi, nepravilnosti i aljkavosti ugrađenog materijala, da je isti namjerno izbjegavao dolazak na gradilište i izvršenje primopredaje radova, odnosno uklanjanje ukazanih nedostataka.

8. Konačno, tužitelj navodi da je zbog kašnjenja u izvedbi tuženika tužitelju nastala i dodatna šteta jer je isti kasnio s drugim radovima, čime je kasnije otvorio hotel, a što da je za sobom nosilo i financijske posljedice. Naime, da je tužitelj isključivo zbog dobrih prijateljskih veza bio u mogućnosti dovršiti radove, kako ga ne bi zahvatila zabrana radova tijekom sezone, a koja bi značila gubitak cjelokupne turističke sezone.

9. Slijedom svega naprijed navedenog, tužitelj predlaže da se tuženiku naloži isplata iznosa od 6.768,86 eura sa zateznom kamatom i da mu naknadi troškove postupka.

10. Tuženik je odgovoru na tužbu u cijelosti osporio tužbeni zahtjev kako po osnovi tako i po visini. Tako tuženik obrazlaže da navodi koji se odnose na to da tuženik nije izvršio radove, odnosno da ih je obavio mimo pravila građevinske struke nisu točni jer da tuženik nije ništa izbjegavao, nije bilo nikakvih nedostataka izvedenih radova, da tužitelj nije morao otklanjati bilo kakve nedostatke u izvođenju radova tuženika nego eventualno trećih osoba, a o čijim radovima i nedostacima je tužitelj dobro upoznat. Ističe da je radove izveo sukladno pravilima struke, a ugrađeni materijali su one kvalitete koja je potrebna sukladno pravilima struke i sukladno ugovorenom troškovniku. Iako je tužitelj naveo da su ugrađene cijevi s rupama, da je tužitelju dobro poznato da je tuženik postavio ispravne cijevi i to upravo one koje je tražio tužitelj, te da tuženikov posao nije bio zatrpavanje rova niti je za to tuženik bio plaćen. Stoga, to što su treće osobe prema svojim ugovorenim radovima zatrpavale rovove sa postavljenim cijevima i to kamenjem, a morali su ih prvo zatrpati pijeskom, pa su oštetili postavljene cijevi, za to neka tužitelj prigovora tim trećim osobama, a ne tuženiku.

11. Nadalje, tuženik navodi da je tužitelju dobro poznato da je više puta zahtijevao radove koji nisu bili u troškovniku, da je svakodnevno tražio izmjene projekta i nekakve radove koji su puno veći od ugovorenog troškovnikom, za što je tuženik uredno ispostavljao račune koji mu za njegov odrađeni posao nisu plaćeni. Tuženik je u spis dostavio poruke korespondencije elekroničkom poštom i fotografije postavljenih cijevi iz kojih da je jasno vidljivo da je sve odrađeno u skladu sa pravilima struke te da ne postoje nikakve cijevi sa rupama, dok da tužitelj najbolje zna na koji su način osobe koje je angažirao oštetile postavljene cijevi. Tuženik drži da je tužba, prvotno protutužba, podnijeta isključivo radi toga da se što je više moguće odulji postupak koji je tuženik pokrenuo radi prisile naplate. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

12. U podnesku od 19. rujna 2023. tuženik je ponovno izjavio prigovor mjesne nenadležnosti koji je prigovor odbijen rješenjem donesenim na pripremnom ročištu održanom 10. listopada 2023. (list 117. spisa). Naime, tuženik je stava da u fazi postupka u kojoj je ponovno izjavio prigovor mjesne nenadležnosti više nije odlučno stajalište Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske izneseno u rješenju poslovni broj Pž-2847/2022-2 od 20. siječnja 2023. Međutim, tuženik može prigovoriti mjesnoj nenadležnosti do upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari (članak 20. Zakona o parničnom postupku; "Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; u daljnjem tekstu – ZPP). Tuženik je to bio učinio kada je u odgovoru na protutužbu, prije upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari, izjavio prigovor mjesne nenadležnosti. O tomu prigovoru je bilo odlučeno, sve kako je obrazloženo u pasusu broj 2. Nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, tuženik u podnesku od 19. rujna 20203. više nije bio (ponovno) ovlašten izjaviti prigovor mjesne nenadležnosti, slijedom čega je isti valjalo odbiti.

13. Na pripremnom ročištu održanom 10. siječnja 2024. punomoćnica tužitelja je na upit suda obrazložila da tužitelj tužbom potražuje izmaklu dobit za srpanj 2018., kao i naknadu štete odnosno razliku u vrijednosti ugovorenih i ugrađenih cijevi i iznose koji su bili neophodni u svrhu dovršetka izvedbe vodoinstalaterskih radova, odnosno iznose za radove koji nisu nikada izvedeni po tuženiku. Da je izmakla dobit u iznosu od najmanje 11.000,00 eura ali da je na tužitelju pravo disponirati zahtjevom pa da stoga nije postavio zahtjev za svu izmaklu dobit već je zahtjev postavio u manjem iznosu. Punomoćnica tužitelja istaknula je da su tužiteljeva potraživanja spram tuženika u mnogo većem iznosu od onog koji je utužen ali da bi se tužitelj zadovoljio i sa plaćanjem iznosa kako je postavljen u tužbi. Tužiteljevo potraživanje na ime razlike u vrijednosti ugovorenih i ugrađenih cijevi po stavu tužitelja iznosi između 6.000,00 eura i 7.000,00 eura, a obuhvaća i naknadu za radove koji su bili neophodni da bi se dovršili ugovoreni vodoinstalaterski radovi. Radovi koji nikada nisu izvedeni, a koje je tuženik trebao izvesti jesu opisani u tužbi i to dezinfekcija i ispiranje vodovodne instalacije sa dobivanjem atesta o ispravnosti vode za piće od ovlaštene tvrtke (A.01.208), dezinfekcija i ispiranje vodovodne instalacije sa dobivanjem atesta u ispravnosti vode za piće od ovlaštene tvrtke (A.02.204) i ispitivanje instalacije na hidrostatski tlak uz prisustvo nadzornog inženjera (A.01.207). Za te radove tužitelj potražuje iznos od 2.309,38 eura. Tužitelj je osporio radni nalog koji je tuženik dostavio uz podnesak od 25. listopada 2023. jer nije razvidno tko je potpisao radni nalog, a niti je taj radni nalog bio dostavljen u ranijem tijeku postupka ili uz račune. Punomoćnik tuženika na istom je ročištu opreza radi istaknuo prigovor zastare tužiteljeva potraživanja na ime izmakle dobiti. Obrazložio je da je u postupku koji je bio pokrenut po tuženiku tuženik svoje potraživanje usmjerio samo na one radove koje je i izveo, a da radove za koje ovdje tužitelj tvrdi da ih tuženik nije izveo da ih tuženik nije niti naplatio pa da stoga tuženik ne vidi u čemu se to sastoji šteta tužitelja za eventualne neizvedene radove.

14. Sud je proveo dokaze čitanjem dokumentacije u spisu i to račun 1/1/1 od 22. kolovoza 2018. (list 20 spisa), ugovor o posredovanju pružanja usluga smještaja (list 21-24 spisa), ispis TAN liste (list 25 spisa), ponudu broj 91/2017 (list 26 spisa), nalog klijenta (list 27 spisa), prijedlog cijena za 2018. (list 28 spisa), fotografije (list 30- 54 spisa), račun Rudan d.o.o. Žminj od 18. listopada 2022. s radnim nalogom (list 1185-119 spisa), ispis stranica sa portala ''airbnb'' (list 120-123 spisa), radne naloge tuženika (list 138,139 spisa), saslušani su svjedoci TS (list 156-158 spisa), LS, US, ZS (list 171-176 spisa), RS (list 185- 186 spisa), zastupnica po zakonu tužitelja i zastupnik po zakonu tuženika (list 186-188 spisa), te je izvršen u vidu spis Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-121/2020.

15. Na temelju provedenog dokaznog postupka ovaj sud zaključuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

16. Tužitelj zahtijeva da mu tuženik isplati iznos od 6.768,86 eura na ime izmakle dobiti za koju tvrdi da bi ju ostvario da je u srpnju 2018. bio u mogućnosti iznajmljivati kuću za odmor na kojoj je tuženik izvodio vodoinstalacijske radove, zatim na ime naknade štete koja se odnosi na razliku u vrijednosti ugrađenih cijevi i vrijednosti ugovorene vrste cijevi, te iznosa koji su bili neophodni u svrhu dovršetka izvedbe vodoinstalaterskih radova koje tuženik nije izveo.

17. Među strankama nije sporno da su iste bile u obveznopravnom odnosu na temelju ugovora o djelu kojim se tuženik obvezao da će za tužitelja izvesti vodoinstalacijske radove vrijednosti 163.298,00 kn, da su po tuženiku ispostavljeni računi na iznos od sveukupno 170.107,55 kn, da je tužitelj platio 148.380,77 kn, a po podnošenju prijedloga za ovrhu i donošenja prvostupanjske presude da je prisilnim putem naplaćen od tužitelja preostali iznos od 21.726,78 kn. Nije sporno da je tuženik kao izvođač na gradilištu bio 15. ožujka 2018. te da je na građevini tužitelja izveo radove ugradnjom cijevi proizvođača PIPE LIFE. Međutim, sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva te prigovor zastare tužiteljeva potraživanja na ime izmakle dobiti.

18. Tuženikov prigovor zastare nije osnovan. Naime, tužitelj potražuje naknadu štete u vidu izmakle dobiti za koju tvrdi da ju je trebao ostvariti u srpnju 2018. iznajmljivanjem kuće za odmor na kojoj je tuženik izvodio radove ugradnje vodoinstalacija. Odredbom članka 230. stavka 1. i 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018; u daljnjem tekstu – ZOO) propisano je da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila. Ukoliko se radi o tražbini naknade štete povredom ugovorne obveze ta tražbina zastarijeva za vrijeme određeno za zastaru te obveze. Uzimajući u obzir da su stranke sklopile ugovor o djelu, ima se primijeniti odredba članka 228. ZOO-a kojom je propisano da međusobne tražbine iz ugovora o prometu robe i usluga te tražbine naknade za izdatke u vezi s tim ugovorima zastarijevaju za tri godine. Stoga, kako je tuženik 22. listopada 2020. podnio protutužbu, po kojoj se u ovoj pravnoj stvari raspravlja kao po tužbi, a kojom potražuje naknadu štete na ime izmakle dobiti za koju tvrdi da ju je trebao ostvariti u srpnju 2018., uzimajući u obzir ranije citirane odredbe ZOO-a, proizlazi da je tužba podnesena prije proteka roka od tri godine otkad je tužitelj saznao za štetu i osobu za koju tvrdi da mu je tu štetu počinila. Međutim, unatoč navedenomu odlučno je li tužitelj prekludiran u postavljanju zahtjeva uzimajući u obzir odrerdbe ZOO-a o ugovoru o djelu.

19. Odredbom članka 9. ZOO-a propisano je da je svaki sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, dok je odredbom članka 590. ZOO-a propisano da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti podređeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu zato naknadu. U odnosu na prigovor kvalitete valja istaknuti da je odredbom članka 604. stavak 1. ZOO-a propisano da je o nađenim nedostacima djela naručitelj dužan bez odgode obavijestiti izvođača, odnosno ukoliko se kasnije pokaže neki nedostatak koji se nije mogao otkriti uobičajenim pregledom, naručitelj se može pozvati na njega ukoliko najkasnije u roku od mjesec dana od otkrivanja o tome obavijesti izvođača (članak 605. stavak 1. ZOO). Pravodobnost prigovora iznimno je važna s obzirom na to da ZOO u daljnjoj odredbi članka 606. propisuje da naručitelj koji je izvođača na vrijeme obavijestio o nedostacima izvršenog djela gubi svoja prava nakon isteka dvije godine od učinjene obavijesti, osim ako je izvođačevom prijevarom bio spriječen da ih ostvaruje. Ali i nakon isteka toga roka naručitelj ima pravo, ako je o nedostacima pravodobno obavijestio izvođača, prigovorom protiv izvođačeva zahtjeva za isplatu naknade istaknuti svoj zahtjev na sniženje naknade i naknadu štete.

20. Iz citiranih odredbi ZOO-a proizlazi da je na tužitelju kao naručitelju djela bila obveza da tuženiku kao izvođaču bez odgode po uočenim nedostacima da obavijest, a ukoliko se nedostatak nije mogao otkriti uobičajenim pregledom da o uočenom nedostatku obavijesti tuženika u roku od mjesec dana.

21. Uvidom u spis naslovnog suda poslovni broj P-121/2020 utvrđeno je da je tuženik, tamo tužitelj, podnio prijedlog za ovrhu na temelju kojega je izdano rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave po javnom bilježniku Željku Krajini poslovni broj Ovrv-170/2019 od 3. listopada 2019., a kojim je ovdje tužitelju bilo naloženo da namiri tražbinu u iznosu od 21.726,78 kn sa zateznim kamatama i troškove ovršnog postupka. Tužitelj je u svojstvu ovršenika podnio dopušten, pravodoban i obrazložen prigovor u kojem je u bitnom naveo kako u cijelosti pobija rješenje o ovrsi iz razloga što ovrhovoditelj, ovdje tuženik, nije ovlašten na temelju priloženih vjerodostojnih isprava tražiti ovrhu. Obrazložio je da je ovdje tuženika uredno obavijestio o neprihvaćanju privremenih situacija i to zbog nedostataka izvedenih radova, a uslijed kojih da je bila neophodna sanacija izvršenih radova kao i dovršetak istih po trećim osobama, osobito zbog ugradnje neodgovarajućeg materijala i to materijala s nedostacima, ugradnje materijala niže kvalitete od ugovorene, kao i okolnosti da ovdje tuženik radove nije dovršio i nije otklonio ukazane nedostatke. Da je ovdje tuženik znao da se približavao početak turističke sezone i da ovdje tužitelju prijeti nenadoknadiva šteta zbog nedovršetka radova, zbog čega je ovdje tužitelj bio primoran radove sanirati i dovršiti po drugim izvođačima. Kao i u protutužbi, tužitelj je i u prigovoru na rješenje o ovrsi navodio da je ovdje tuženik ugradio vodovodne cijevi s rupama, bez izolacije te cijevi niže kvalitete od ugovorene. Da je bitan sastojak prihvaćanja i ugovaranja samih radova bila ugradnja cijevi marke "AQUATHERM“, a da je tuženik bez obzira na upozorenje tužitelja o ugovorenom materijalu ugradio cijevi marke "PIPE", odnosno cijevi daleko niže kvalitete i daleko niže tržišne cijene. Nadalje, da je tuženik višestruko premašio ugovoreni rok, samovoljno napustio gradilište te da nikad nije izveo dogovoreni posao do kraja. U tijeku postupka koji se vodio kao po prigovoru protiv platnog naloga utvrđeno je da je tužitelj po računima koje je izdao tuženik koristio pravo odbitka pretporeza, kako proizlazi iz očitovanja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, Ispostava Umag – Umago, KLASA: 471-02/20-01/10, URBROJ: 513-07-18-03/20-04 od 8. lipnja 2020. Provedbom dokaznog postupka utvrđeno je da ovdje tužitelj nije bio dostavio nikakav materijalni dokaz iz kojeg bi bilo vidljivo da je doista ovdje tuženika obavijestio (i to pravovremeno) o nedostacima izvedenog djela, odnosno da niti po provedbi personalnih dokaza saslušanja zastupnika po zakonu stranaka sud prigovore ovdje tužitelja u smislu odredbi članka 604. i 605. ZOO-a nije ocijenio osnovanima.

22. U priloženom spisu poslovnog broja P-121/2020 priloženi su računi na temelju kojih je ovdje tuženik pokrenuo ovršni postupak. Tužitelj je u isti spis priložio račun za plaćanje avansa, koji je nesporno uplaćen. Iz priloženih troškovnika proizlazi da je u istima u pogledu cijevi bilo specificirano pod brojem „A.01.201, Dobava i montaža PPR PN20 vodovodnih cijevi za sanitarnu toplu i hladnu vodu kao proizv. Vargon. Stavka obuhvaća sve potrebne fazonske komade. Cijevi vođene u terenu izolirati izolacijom Tubolit DG.“ (poleđina lista 17. i list 24. spisa P-121/2020), a pod brojem „A.01.201, Dobava i montaža PPR PN20 vodovodnih cijevi za sanitarnu toplu i hladnu vodu kao proizv. AQUATHERM. Cijevi predviđene za suhozidnu/predzidnu montažu na obujmicama ili za ugradnju u zidne i podne usjeke sa dodatnom zaštitom spojeva cijevi i potrebni spojni materijal. Stavka obuhvaća sve potrebne fazonske komade. Cijevi izolirati izolacijom sa parnom branom kao Armacell Tubolit S plus, a cijevi vođene u terenu izolirati izolacijom Tubolit DG.“ (poleđina lista 18. i poleđina lista 28. spisa P-121/2020). Spisu P-121/2020 priložene su i rukom pisane rekapitulacije utrošenog materijala. Iz ispisa elektroničke pošte (list 51. -60. spisa) proizlazi da je tuženik uz poruku od 17. ožujka 2018. tužitelju dostavio račun i dostavnice za radove odrađene u toku toga tjedna, a tužitelja je pozvao i na plaćanje po računu 04/01/01 u iznosu od 55.208,34 kn navodeći da sve što se od tuženika tražilo da se napravilo, ispitalo, snimilo, izjavilo, potpisalo. 26. travnja 2018. je tuženik poslao račun, situaciju, prilog situaciji i dokaznice za radove izvedene u travnju. 25. rujna 2018. je tuženik pozvao tužitelja da izvrši plaćanje po računima na temelju kojih je kasnije pokrenut ovršni postupak. 30. rujna 2018. je zastupnica po zakonu tužitelja zatražila da se poruke elektroničkom poštom za tužitelja ne šalju na adresu ES. Tuženika je pozvala da u roku od sedam dana dođe na primopredaju radova i potpisivanje „prikazanih situacija“ te je tuženik upućen na to da je izvršeno plaćanje 90% tuženikova potraživanja. Nadalje, napomenuto je da je tuženik samovoljno odlučio da ne završi posao i da više ne dolazi na gradilište ali da je tužitelj unatoč tomu spreman na konstruktivni razgovor. Porukom od 1. listopada 2018. zastupnik po zakonu tuženika odgovorio je da bi krajem toga tjedna trebao biti u Istri i da će obavijestiti o točnom danu dolaska. U vezi prethodnih poruka naveo je da je iste slao na adresu ES jer da je sa njime dogovarao posao. U istoj je poruci tuženik naveo da nije samovoljno odlučio da neće dovršiti posao jer da zašto bi onda na gradilište dovezao skoro sav materijal potreban za završetak radova vode i kanalizacije i potom ostavio isti i ne naplatio ga. Porukom od 3. listopada 2018. zastupnik po zakonu tuženika je obavijestio tužitelja da bi idućega dana nakon 16:00 sati došao u [adresa] te zamolio za odgovor da li tužitelju odgovara termin i hoće li imati sat vremena za pregled dokaznica. Iz stanja spisa proizlazi da je po proteku godine dana od posljednje poruke podnesen prijedlog za ovrhu i to preporučenim slanjem pošiljke 24. rujna 2019. Iz priložene fotodokumentacije jasno proizlazi na koji je način proizvođač označio cijevi „PIPE LIFE“, odnosno kako izgleda zaštitna folija/najlon na kojoj je tiskanim slovima jasno otisnut naziv proizvođača (list 222. spisa P-121/2020; ista priložena i na listu 47. predmetnog spisa).

23. Tužitelj je u predmetni spis priložio isprave na okolnost iznajmljivanja i oglašavanja kuće za odmor. Tako je priložen račun 1/1/1 od 22. kolovoza 2018. (list 20. spisa) za uslugu iznajmljivanja u razdoblju od 11. do 25. kolovoza 2018. te za boravišnu pristojbu u sveukupnom iznosu od 81.015,01 kn. Nisu priloženi dokazi na okolnost plaćanja po tomu računu. Dostavljen je ugovor o posredovanju pružanja usluga smještaja kojeg je tužitelj 3. siječnja 2018. sklopio sa DEUM TRADE j.o.o.o. Poreč (list 21.-24. spisa). Dostavljena je TAN lista (list 25. spisa) ali iz iste nije razvidno da li se ista odnosi na tužitelja kao korisnika ili neku treću osobu. Priložena je ponuda AIR PHOTO j.d.o.o. od 28. srpnja 2017. (list 26. spisa), po kojoj je tuženik izvršio plaćanje (list 27. spisa) ali iz iste nije razvidno da li se ista odnosi na usluge koje bi se pružile u vezi tuženikove kuže za odmor u [adresa]. Osim toga, nije životno i logično da bi se za kuću na kojoj su se građevinski radovi izvodili u 2018. na ljeto 2017., prije dovršetka građevinskih radova, izrađivali promotivni video sadržaji i fotografirao interijer. Tužitelj je priložio prijedlog cijena za iznajmljivanje po danu za 2018. (list 28. spisa). Iz priloženih ispisa sa internetskih stranica „airbnb“ (list 120. -123. spisa) proizlazi da je u 2024. kuća za odmor, Vila LV, bila oglašavana putem interneta.

24. U tijeku ovog postupka provedeni su svi personalni dokazi predloženi po strankama.

25. Svjedok TS, suprug zastupnice po zakonu tužitelja i otac svjedoka ES, u iskazu je naveo da nije sa tuženikom ugovarao izvođenje radova vodoinstalacija već da je njegov sin od prijatelja RS dobio preporuku za tuženika. Kada je vidio prvi troškovnik kojeg je tuženik sastavio zahtjevao je da se u troškovniku navede proizvođač cijevi AQUATHERM te da je tuženik isto i učinio. Njemu nitko nije rekao da tuženik za izvođenje radova koristi cijevi PIPE LIFE već je on to sam uočio i o tomu obavijestio pokojnog KS, koji je nadzirao radove, i RS. Osim odstupanja u pogledu proizvođača cijevi, iskazao je da je uočio da je bilo problema i sa posteljicom, da su se cijevi postavljale na šutu. Upozorenja je davao tuženikovu radniku ili kooperantu. Prvotno je iskazao da nije komunicirao sa zastupnikom po zakonu tuženika, a potom je na upit zastupnika po zakonu tuženika iskazao da je sa njime razgovarao kada je došao na teren. Međutim, da nema broj njegova telefona, a niti da ga je zvao. U odnosu na dolazak na gradilište iskazao je da je na gradilište dolazio jer je to investicija novcem koji je on krvavo zaradio te da stoga drži normalnim da je dolazio na gradilište. Glede puknuća cijevi iskazao za da je do dana davanja njegova iskaza u tri navrata došlo do puknuća cijevi. Da je do puknuća cijevi došlo u prizemlju gdje je radove izvodio tuženik, a da tuženik nije izvodio radove u gornjim prostorijama i ljetnoj kuhinji. Ranija puknuća sanirana su po društvu RUDAN d.o.o. od strane kojega da je ustanovljeno da je do puknuća došlo zbog problema u varu na koljenu cijevi.

26. Tuženikov zaposlenik LS u iskazu je potvrdio da je izvođenje radova nadzirao NS, čijega se prezimena nije moga sjetiti, a također da je na gradilište često dolazio stariji gospodin TS, kojega je cijenio kao investitora, te da je radove nadzirao i RS. Iskazao je da su „svi vidjeli cijevi prije nego su bile ugrađene jer su one bile na jednoj hrpi u objektu“ i to u predjelu objekta „koji se gradio jer cijevi ne smiju biti vani.“ U iskazu je ustvrdio da NS i RS koji su bili zaduženi za nadziranje radova nikada nisu prigovorili u odnosu na materijal koji se koristi i radove koje se izvode. Nadalje, da se zahtijevalo izvođenje radova mimo projekta, primjerice postavljanje sudopera u kuhinji na drugome mjestu, a kakva zahtijevanja da su i inače uobičajena od investitora ali da u konačnici to utječe na troškove. U vezi spisu priloženog radnog naloga svjedok je iskazao da je tuženik proveo internu tlačnu probu na dijelu sustava koji je do tada bio izveden ali da tada sustav nije bio u cijelosti izveden.

27. Svjedok US, sin zastupnice po zakonu tužitelja i svjedoka CS, iskazao je da se on taj koji se prvi obratio tuženiku u vezi angažiranja tuženika za izvođenje radova vodoinstalacija na investiciji tužitelja. Da je tuženik dao ponudu u kojoj su bili podaci o materijalu, dok se nije mogao sjetiti što je bilo specificirano ali je ustvrdio da se inzistiralo na cijevima proizvođača AQUATHERM. Iskazao je da su radove nadzirali pokojni MS i RS. Da je pokojni MS upozoravao na kašnjenje u izvođenju radova ali da njemu osobno nitko nije prenio da postoji kakav nedostatak u odnosu na kvalitetu radova. Ustvrdio je da se o tomu da su ugrađene cijevi proizvođača PIPE LIFE prvi puta uočilo kada je došlo do puknuća cijevi pa da je od strane onoga koji je vršio popravak rečeno da su ugrađene cijevi proizvođača PIPE LIFE. O ugradbi cijevi proizvođača PIPE LIFE da ga je obavijestio otac i on je potom o tomu obavijestio zastupnika po zakonu tuženika, a što svjedok cijeni kao izjavljivanje prigovora. Kako je u toj fazi već bila izvršena ugradnja cijevi da se od tuženika nije tražila zamjena cijevi već smanjenje cijene na koju da tuženik nije pristao. U odnosu na osobe koje su vršile nadzor nisu se postavljali kakvi zahtjevi s obzirom na to da je MS umro, a RS je njegov prijatelj. Osim toga, da su isti vršili nadzor na više gradilišta pa da je moguće da nisu bili prisutni kada se vršila ugradnja cijevi. U vezi puknuća cijevi svjedok je iskazao da je do puknuća cijevi došlo na katu i to u fazi izvođenja završnih radova. Radove postavljanja cijevi na katu da je izvodio zaposlenik tuženika.

28. Svjedok ZS iskazao je da je na tužiteljevoj kući za odmor postavljao instalacije za podno grijanje i to nakon što su izvedeni radovi vodoinstalacija. Radove je započeo izvoditi u fazi kada je vodinstalacija bila izvedena u prizemlju ali ne u cijelosti i na katu. Prema njegovu saznanju radove vodoinstalacije u prizemlju izveo je tuženik, dok mu nije poznato tko je dovršio radove vodoinstalacija na katu. ZS započeo je izvoditi radove kasnije od planiranog jer nije bila gotova vodoinstalacija. Iskazao je da su radovi trebali biti dovršeni u lipnju. Međutim, nije znao je li moguće da su i radovi vodoinstalacije izvršeni sa zakašnjenjem jer je netko drugi od izvođača bio u zakašnjenju.

29. I svjedok HS, koji je izvodio soboslikarske radove i radove postavljanja kanufa, iskazao je da su radovi trebali biti dovršeni u lipnju. On je povjerene mu radove dovršio krajem srpnja. Radove nije mogao započeti izvoditi ranije jer nisu bili dovršeni radovi vodoinstalacije. Ni on nije imao saznanja o stanju na gradilištu u vrijeme izvođenja vodoinstalacija pa mu nije bilo poznato je li moguće da se sa postavljanjem vodoinstalacija kasnilo zbog kašnjenja u izvođenju radova koji su prethodili postavljanju vodoinstalacija.

30. Svjedok RS potvrdio je da je on taj koji je „povezao“ tužitelja i tuženika jer je tužitelj imao potrebu da angažira izvođača za izvedbu vodoinstalacija. Iskazao je da je tužitelju bilo važno da se radovi izvedu do ljeta i da je tužitelj inzistirao na postavljanju AQUATHERM cijevi. Međutim, on je na gradilištu bio u svojstvu projektantskog nadzora, dok je NS izradio projektni dio vodoinstalacije i troškovnik. Nije mu bilo poznato je li u ponudi stajalo da će se ugraditi cijevi kao AQUATHERM. Iskazao je da su na gradilištu često bili KS i TS, koji je tuženiku prenio tehničke uvjete. KS tuženiku nije dao prigovor u vezi marke, proizvođača cijevi koje se ugrađuju. U odnosu na stanje na gradilištu i mogućnost uvida u to koje se cijevi ugrađuju svjedok RS je iskazao bi onda kada je odlazio na gradilište vidio cijevi ali da bi iste u pravilu bile izolirane. Međutim, na koljenu bi se vidjela zelena cijev. Dakle, da se na gradilištu gledalo da se moglo utvrditi koje se cijevi ugrađuju. Ustvrdio je da je moguće da je bilo vantroškovničkih radova. U odnosu na plaćanje računa koje je tuženik bio ispostavio tužitelju, iskazao je da je moguće da je plaćanje izvršeno jer da se provjeravala samo količina a ne i materijal kojim su se radovi izvodili. Osim navedenog, iskazao je da mu je poznato da tuženik nema bager pa da tuženik nije mogao izvesti radove zatrpavanja rovova već jedino izvesti posteljicu i postaviti cijevi.

31. Osim svjedoka, proveden je i dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu stranaka. Tako je na temelju iskaza ĐS, zastupnice po zakonu tužitelja, utvrđeno da ista nije sa tuženikom ugovarala izvođenje radova vodinstalacija te da stoga nije bila pristuna kada se sa direktorom tuženika razgovaralo o tomu u kojem roku treba izvesti radove i kojim materijalom. Iskazala je da joj je suprug prenio da nisu ugrađene cijevi AQUATHERM. Iako su tada i ona i suprug bili bijesni tuženiku nije izjavljen prigovor pismenim putem. U vezi radova koje se izvodilo iskazala je da se bilo „korigiralo od prvotno predviđenog“ te da se uvijek u toku radova još nešto traži, a posebice kada je rekonstrukcija u pitanju. Međutim, nije se mogla sjetiti o kojim se radovima konkretno radilo, a koji bi se korigirali. Osim navedenog, iskazala je da je do puknuća cijevi došlo i u prizemlju i na katu. Da je prvi puta do puknuća cijevi došlo krajem 2022. ili u 2023.

32. Zastupnik po zakonu tuženika potvrdio je da je prvotno u vezi izvođenja radova vodoinstalacija na objektu tužitelja razgovarao sa VS i RS. Međutim, da mu tada nije bilo rečeno ništa u vezi roka, a niti da se isključivo moraju ugraditi cijevi AQUATHERM. Iskazao je da ugrađene cijevi PIPE LIFE jesu jeftinije ali da su unatoč tomu jednakovrijedne kao cijevi AQUATHERM. Da cijevi PIPE LIFE uvijek ugrađuje i da nikada sa njima nije ima problema te da ne bi pristao izvoditi radove u slučaju da se inzistiralo na tomu da se ugrade cijevi AQUATHERM. U vezi izvedbe radova iskazao je da njegovi radnici nisu izvodili posteljicu jer nisu imali nivelir te da su je izveli isti radnici koji su izvodili iskope. Isto tako da tuženik nije zatrpavao cijevi. I on je iskazao da bi u slučaju da se (pre)gledalo cijevi moglo vidjeti što na njima piše. Tuženik je napustio gradilište jer mu nisu bila plaćena dva računa. Kao vantroškovničke radove naveo je radove koji su izvedeni u kupaonama jer se naknadno zahtijevala dobava i ugradnja ugradbenih vodokotlića, ugradbenih inox slavina, a za što je potrebno duže vremena za izvedbu nego primjerice za običan priključak za slavinu.

33. Na temelju provedenih personalnih dokaza, uzimajući u obzir dokumentaciju dostavljenu po tužitelju koja se odnosi na uslugu posredovanja pružanja usluga smještaja kao i to da se u Republici Hrvatskoj lipanj uobičajeno smatra početkom ljetne turističke sezone, zaključak je suda da su osnovani navodi tužitelja o otmu da je tužitelj planirao da se radovi na rekonstrukciji objekta izvedu do lipnja 2018. Na temelju iskaza svjedoka CS, ZS, KS i RS, utvrđeno je da radovi nisu bili dovršeni do lipnja. Međutim, na temelju iskaza saslušanih svjedoka nije bilo moguće utvrditi da bi kašnjenje u izvedbi radova, rekonstrukciji buduće kuće za odmor, bilo isključivo zbog zakašnjenja u izvođenju radova po tuženiku. Naime, svjedoci koji su izvodili radove na istom objektu, ZS i HS, jesu iskazali da nisu bili dovršeni radovi vodoinstalacija ali nisu imali neposrednih saznanja o stanju na gradilištu prije no što je tuženik započeo izvoditi radove i za vrijeme izvođenja radova po tuženiku, a na temelju kojih bi sud utvrdio što je točno uzrok u kašnjenju u izvođenju radova na objektu tužitelja. Pri tomu je za istaknuti da spisu ne prileži niti jedan materijalni dokaz o tomu da je tužitelj tuženika upozoravao da se radovi ne izvode u roku. Iz ispisa elektroničke pošte razvidno je da je tužitelj prigovorio tuženiku da je napustio gradilište ali isto tako da je tužitelj bio pozivan na plaćanje naknade za izvršeno djelo jer je pao u zakašnjenje. Utvrđeno je i da su se po nalogu tužitelja izvodili vantroškovnički radovi, a što je životno i logično moralo utjecati na vrijeme potrebno za izvršenje radova.

34. Nadalje, u vezi ugradbe cijevi proizvođača AQUATHERM, iako su svjedoci TS, US i RS iskazivali u korist tvrdnje tužitelja da je ugradba cijevi proizvođača AQUTHERM bila bitan sastojak ugovora, valja naglasiti da iz spisu priloženog troškovnika ne proizlazi da se u istomu specificiralo samo ugradbu cijevi kao AQUTHERM već i proizvođača kao VARGON. Bilo bi životno i logično da je u slučaju da je tužitelj kao investitor zahtijevao da izvedba radova bude cijevima AQUTHERM da se tada u troškovniku isključivo navodi specifikacija cijevi kao AQUTHERM, a ne i cijevi kao VARGON. Isto tako, a s obzirom na to da je KS izradio projektnu dokumentaciju za vodoinstalacije i nadzirao izvedbu radova, logično je da bi isti odmah po uočenju da se radovi izvode sa cijevima PIPE LIFE, a ne onima proizvođača AQUATHERM o istomu obavijestio investitora, a investitor tuženika kao izvođača. Naprotiv, u spis nije priložen niti jedan materijalni dokaz o tomu da je tužitelj upozorio tuženika na nedostatak u izvedbi radova u vidu ugradbe cijevi različitog proizvođača od onog koji bi bio izričito ugovoren. Sud je prihvatio iskaze svjedoka RS i IS o tomu da se na gradilištu moglo utvrditi koje se cijevi ugrađuju za potrebe izvedbe vodoinstalacija. Tako je i iz spisu priložene fotografije jasno vidljivo na koji je način na foliji kojom su omotane cijevi proizvođač PIPE LIFE otisnuo logo. Otisak istog je sasvim jasan i nedvojbeno daje podatak o proizvođaču. U odnosu na saznanje tužitelja o tomu kojim se cijevima izvode radovi vodoinstalacija svjedoci TS, US i RS nisu suglasno kazivali. TS iskazao je da je sam neposredno uočio da se ne postavljaju cijevi AQUATHERM jer da su cijevi AQUATHERM plave boje, sa crtom, a da su cijevi PIPE LIFE zelene, dok je US iskazao da se o tomu koje se cijevi postavljaju utvrdilo tek kada je došlo do puknuća cijevi. RS je pak iskazao da se o tomu koje se cijevi postavljaju saznalo otprilike na polovici izvođenja radova. S obzirom na to da su cijevi prije no što su se ugrađivale morale biti dopremljene na gradilište te da je proizvođač PIPE LIFE jasno na foliji, omotu cijevi, otisnuo logo zaključak je suda da su svi koji su nadzirali radove na gradilištu od početka izvođenja radova ugradbe cijevi za potrebe izvedbe vodoinstalacija imali ili mogli imati saznanja da je tuženik na gradilište dopremio cijevi proizvođača PIPE LIFE, a ne proizvođača AQUATHERM. Nije dokazano da bi se tuženiku sve do pokretanja postupka prisilne naplate prigovaralo nedostatku radova u vidu ugradbe cijevi različitog proizvođača od onoga za koji tužitelj tvrdi da je bio predmet ugovora.

35. U odnosu na puknuće cijevi već je navedeno da je US iskazao da je do puknuća cijevi došlo u fazi izvođenja završnih radova. Međutim, tužitelj je po punomoćnici na ročištu održanom dana 10. listopada 2023. ustvrdio da je od pokretanja postupka do održavanja tog ročišta došlo do puknuća cijevi i to tijekom listopada 2022. i početkom 2023., a što korespondira sa spisu priloženim računom i radnim nalogom društva RUDAN d.o.o. i iskazu zastupnice po zakonu tužitelja u pogledu vremena kada je došlo do puknuća cijevi. Osim vremena puknuća cijevi, iskazi ĐS, SS i ES razlikuju se u pogledu mjesta puknuća jer je GS iskazala da je do puknuća cijevi došlo u prizemlju i na katu, TS iskazao je da je do puknuća došlo u prizemlju te da se radi o puknuću cijevi postavljenih po tuženiku, dok je svjedok US iskazao da je do puknuća cijevi došlo na katu. Na temelju priloženih specifikacija tuženika razvidno je da se neke od istih odnose i na radove na katu. Međutim, iako iz provedenih dokaza proizlazi da je neke od radova na katu izveo tuženik, u tijeku postupka tužitelj nije dokazao koji su točno radovi vodoinstalacija na katu izvršeni po trećoj ili trećim osobama, u kojoj količini, da je iste platio, a niti da bi do puknuća cijevi došlo upravo na dijelu vodoinstalacija koje je izveo tuženik. U pogledu radova kojima je dovršena izvedba vodoinstalacija nije prihvaćen iskaz svjedoka CS da je, između ostalih, te radove dovršio i ZS jer je ZS u iskazu ustvrdio da nije izvodio radove vodoinstalacija.

36. Odredbom članka 219. i članka 221.a. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, a ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključiti će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Dakle, pravilo o teretu dokazivanja obvezuje sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na tu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava. Ukoliko stranka u tome ne uspije, sud će izvesti zaključak o nedokazanosti, odnosno o neistinitosti njene tvrdnje.

37. Primjenom pravila o teretu dokazivanja proizlazi da tužitelj u tijeku postupka nije dokazao da je kuću za odmor, vilu, nije mogao započeti iznajmljivati prije kolovoza 2018. isključivo uslijed zakašnjenja tuženika u ispunjenju obveze izvođenja vodoinstalacijskih radova. Nije dokazano da je ugradba cijevi proizvođača AQUTHERM bila bitan sastojak ugovora jer, ponavlja se, nije životno i logično da osobe koje su vršile nadzor na gradilištu, a posebice KS koji je izradio projektnu dokumentaciju za vodoinstalacije, ne bi izvršile pregled cijevi i po uočenoj razlici u dobavljenom materijalu o istomu obavijestile izvođača. Naprotiv, iz provedenih personalnih dokaza ne proizlazi da bi KS uopće dao prigovor na kvalitetu materijala. Tužitelj također neosnovano zahtijeva isplatu iznosa koje tvrdi da je utrošio na dovršetak izvedbe vodoinstalacijskih radova jer iako je utvrđeno da tuženik nije u cijelosti izveo ugovorene vodoinstalacijske radove, tužitelj nije dokazao tko je izveo vodoinstalacijske radove koji su bili ugovoreni a koje da tuženik nije izveo, za koji iznos naknade i da je tu naknadu platio toj trećoj ili trećim osobama. Nadalje, niti provedbom dokaza u tijeku ovoga postupka tužitelj nije dokazao da je tuženiku pravovremeno izjavio prigovor na nedostatke u izvedbi radova, a koja pravovoremenost izjavljivanja prigovora je pretpostavka za postavljanje zahtjeva za sniženje naknade i naknadu štete. Naprotiv, proizlazi da je tužitelj, unatoč tvrdnji da tuženik nije izveo radove pravovremeno, ugovorenim materijalom i da su radovi imali nedostataka, sve tužiteljeve račune uredno proknjižio u poslovnim knjigama i po istima koristio pravo na odbitak pretporeza.

38. Slijedom svega navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci.

39. U tijeku postupka provedeni su svi po strankama predloženi dokazi osim građevinskog vještačenja na okolnost razlike u cijeni ugrađenih cijevi marke PIPE LIFE u odnosu na cijevi AQUATHERM i njihove jednakovrijednosti te je odbijen i prijedlog za provedbom financijskog vještačenja jer je po provedbi dokaznog postupka utvrđeno da tužbeni zahtjev nije osnovan pa provedba tih dokaza nije bila nužna za utvrđenje odlučnih činjenica. Sud nije uzeo u obzir dokumentaciju koju je tuženik priložio uz podnesak od 3. veljače 2025. jer je ista priložena nakon zaključenja prethodnog postupka.

40. Odluku o parničnom trošku sud je donio na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a.

41. Kako je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu isti je u obvezi tuženiku naknaditi troškove postupka. U točki II. izreke naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi trošak postupka u iznosu od sveukupno 1.614,14 eura i to iznos od 250,00 eura koji se odnosi na sastav podneska od 4. studenog 2020. kojim je tuženik odgovorio na protutužbu, u skladu sa Tbr. 8. t. 1. i Tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23.; u daljnjem tekstu – Odvjetnička Tarifa), trošak zastupanja na pripremnom ročištu održanom 10. listopada 2023. i 10. siječnja 2024., na kojem se nisu provodili dokazi, u iznosu od po 125,00 eura, u skladu s Tbr. 9. t. 2. u vezi s Tbr. 7. t. 1. Odvjetničke Tarife, trošak zastupanja na ročištima za glavnu raspravu održanim 12. lipnja 2024., 13. studeni 2024., 28. siječnja 2025. i 14. svibnja 2025. u iznosu od po 250,00 eura, u skladu s Tbr. 9. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t. 1. Odvjetničke Tarife, te iznos od 114,14 eura na ime sudske pristojbe koju je tuženik platio za odgovor na tužbu.

42. Nije priznat trošak zastupanja na ročištu održanom 23. listopada 2020. jer je za zastupanje na istom ročištu tuženiku već dosuđen trošak presudom ovoga suda poslovni broj P-121/20-26 od 12. ožujka 2021. Nije priznat trošak zastupanja na ročištu za objavu presude jer tuženik nije pristupio na isto. Nadalje, nije priznat trošak sastava podneska od 3. veljače 2025. jer je tuženik uz isti priložio isprave iako je u istome bio prekludiran, a u podnesku su ponovljeni navodi koje je tuženik iznio ranije u tijeku postupka. Troškovi izbivanja iz pisarnice i putni troškovi punomoćnika tuženika nisu priznati jer sud iste ne cijeni kao troškove koje bi bila u obvezi naknaditi stranka koja je izgubila postupak. Naime, odredbom članka 155. stavka 1. ZPP-a propisano je da će, pri odlučivanju koji će se troškovi stranci nadoknaditi, sud uzeti u obzir samo troškove koji su bili potrebni radi vođenja parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti. Imajući u vidu navedeno sud zaključuje da u konkretnom slučaju nema osnove da se putni trošak i naknada zbog izbivanja iz pisarnice za vrijeme putovanja tuženikova punomoćnika odmjeri i naplati na teret protivne stranke. Navedeno stoga što putni trošak kojeg je imao tuženikov punomoćnik nije bio potreban radi vođenja parnice s obzirom na to da je u sjedištu prvostupanjskog suda djelovalo više odvjetnika koji su svi jednako bili sposobni zastupati tuženika, a ako je tuženik bio drugačijeg mišljenja onda je putni trošak svojeg punomoćnika dužan sam snositi. (Tako i VTSRH, Pž-2904/07-6 od 13. prosinca 2007.; VS, Gž 3003/78 od 27. 11. 1978. – PSP 14/363). Slijedom svega iznesenog u pogledu troškova postupka valjalo je odlučiti kao u točki II. i III. izreke.

U Pazinu 18. lipnja 2025.

Sutkinja

Sonja Marinac Rumora

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od petnaest dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude, ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.

DNA:

- Tužitelju po punomoćnici, uz nalog za plaćanje sudske pristojbe na presudu,

- Tuženiku po punomoćniku.