Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Ulica plemića Borelli 9
Poslovni broj: Gž-467/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Dujmović, predsjednice vijeća, Sanje Prosenice, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Tante, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Martina Tončić Bota, odvjetnica iz Zagreba, Teslina 3, protiv tuženika RS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Boženko Lozo, odvjetnik iz Zagreba, Varšavska 16, radi iseljenja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-120/2024-13 od 25. travnja 2025., u sjednici održanoj 18. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika RS i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-120/2024-13 od 25. travnja 2025.
II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja ŠS za naknadom parničnog troška na ime sastava odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"Nalaže se tuženiku RS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju ŠS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] preda u posjed nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], suvlasnički udio pod rednim brojem 2, kat. čest. [katastarska čestica] obiteljska kuća i dvorište u [adresa], površine 209 m2, suvlasnički dio 34,95/360,77 ETAŽNO VLASNIŠTVO E-2 povezano s vlasništvom posebnog dijela, stan St-2, dvosobni stan sa izdvojenim WC-om u prizemlju, površine 34,95 čm u nacrtu bojan sivo, slobodnu od osoba i stvari, kao i da mu nadoknadi trošak postupka u iznosu 678,10 Eur sa zateznom kamatom tekućom od 25. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."
2. Protiv navedene presude žalbu je izjavio tuženik pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se pobijana presuda preinači, podredno, da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
2.1. U žalbi ističe da presuda nije valjano obrazložena jer ne sadrži jasne i relevantne razloge o odlučnim činjenicama. Iz odgovora na tužbu proizlazi da je pok. KS (brat tuženika) bio u samostalnom i nesmetanom posjedu nekretnine koja je predmet spora što je pravomoćno utvrđeno u parnici poslovnim brojem Pp-32/2015. Ostavinski postupak iz pok. TS još uvijek nije okončan pa je trebalo prekinuti parnični postupak sve dok se u ostavinskom postupku pravomoćno ne utvrdi tko je nasljednik ostavitelja TS što nedvojbeno predstavlja prethodno pitanje radi čega odbijanje prijedloga tuženika za prekid ovog postupka predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka.
2.2. U odgovoru na žalbu tuženika tužitelj ističe da su žalbeni navodi neosnovani jer je pok. TS bio zaštićeni najmoprimac, tuženik da nikada nije stanovao u predmetnoj nekretnini niti bio član obiteljskog domaćinstva pok. TS kao zaštićenog najmoprimca jer je tuženik u razdoblju od 1991. pa sve do podnošenja tužbe živio i radio u Australiji. Radi toga su neosnovani njegovi navodi da je pravo na posjed prešlo na njega kao brata. Osim toga, ovaj stan je vlasništvo tužitelja i ne ulazi u ostavinsku imovinu iza pok. TS radi čega tuženik pogrešno smatra da je trebalo prekinuti ovaj postupak do pravomoćnog okončanja ostavinskog postupka iza pok. TS. Tuženik pogrešno navodi da je u posjedovnoj parnici pravomoćno utvrđeno da ima pravo na posjed jer to ne proizlazi iz odredbe čl. 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Predlaže da mu se obistini trošak sastava odgovora na žalbu.
3. Žalba nije osnovana.
4. Neosnovana je tvrdnja tuženika da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 12. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23
- dalje ZPP) time što je odbio prijedlog tuženika za prekid ovog parničnog postupka do pravomoćnog okončanja ostavinskog postupka iza pok. TS.
4.1. Ovo stoga što iz spisa predmeta proizlazi da je prednik tuženika TS imao, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o najmu stanova (Narodne novine, broj 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18 i 105/20 – dalje: ZNS), status zaštićenog najmoprimca. To nadalje znači da je riječ o pravu koje ne predstavlja imovinu pa posljedično tome ne može biti predmetom nasljeđivanja te na nasljednike ne prelazi pravo posjeda predmetnog stana pa je u takvoj situaciji prvostupanjski sud pravilno zaključio da je prijedlog tuženika za prekidom ovog parničnog postupka neosnovan slijedom čega nije počinjena ova bitna povreda odredaba parničnog postupka.
5. Nije u pravu tuženik ni kada ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati zato što je izreka iste razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude te presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni.
6. Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9. 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. istog Zakona.
7. Stoga žalba tuženika zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka nije osnovana.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku predaja u posjed stana u prizemlju površine 34,95 m2, izgrađenog u zgradi na čest. 2592 k. o. [katastarska općina], slobodnog od osoba i stvari.
9. Prvostupanjski sud je, na temelju navoda stranaka i ocjenom dokaza u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, sukladno odredbama čl. 161. u svezi s čl. 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje ZVDSP) utvrdio da u konkretnom slučaju tuženik nema pravo na posjed jer je sporazum tužitelja kojim je odobrio tuženiku da stan koristi kroz određeno vremensko razdoblje opozvan dopisom tužitelja od 9. travnja 2024. i podnošenjem tužbe, kao i da tuženik nema, u smislu odredbe čl. 164. st. 2. ZVDSP u svezi s čl. 72. - 75. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23), pravo zadržanja jer da nije podnio protutužbu, dok potraživanje pokojnog brata TS s naslova troškova ulaganja u visini od 50.000,00 eura ne određuje kvalitetom, opisom radova i dokumentacijom što upućuje na zaključak da prigovor prava zadržanja nije određen radi čega da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za osnovanost tog prigovora kojim bi se odgodila obveza predaje sporne nekretnine. Budući da je tužitelj vlasnik predmetnog stana, a tuženik ga posjeduje bez ikakve valjane pravne osnove, prvostupanjski sud, sukladno odredbama čl. 161. u svezi s čl. 162. ZVDSP, tužbeni zahtjev usvaja u cijelosti.
10. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo što tuženik svojim žalbenim navodima nije doveo u pitanje.
11. Okolnost što je u predmetu pred prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojem Pp-32/2015 pravomoćno utvrđeno da je u odnosu na ovdje tuženika počinjeno smetanje posjeda te je isti vraćen u posjed nekretnine ne predstavlja pravnu osnovu temeljem koje bi prvostupanjski sud, primjenom odredbe čl. 163. st. 1. ZVDSP, mogao odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.
11.1. Naime, odredbom čl. 24. st. 2. ZVDSP propisano je da sud pruža zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu.
11.2. Ovo proizlazi i iz odredbe čl. 441. ZPP.
11.3. Dakle, iz prethodno navedenih zakonskih odredbi proizlazi da se u posjedovnim parnicama ne raspravljaju činjenice o pravu na posjed, pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete već se raspravljanje ograničava na dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja.
12. S obzirom da je pokojni brat tuženika TS bio zaštićeni najmoprimac te kako tuženik nije bio naveden kao član njegovog obiteljskog domaćinstva, to znači da je pravilan zaključak prvostupanjskog suda kako se tuženik, nakon opoziva posjeda dopisom tužitelja od 9. travnja 2024., nalazi u posjedu predmetnog stana bez valjane pravne osnove što znači da je tužitelj kao vlasnik stana ovlašten zahtijevati iseljenje tuženika iz istog.
13. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 380. toč. 2. ZPP (jer se odluka o troškovima postupka sadržana u presudi smatra rješenjem-čl. 129. st. 5. istog Zakona) odbiti kao neosnovanu žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu.
14. Tužitelju nije obistinjen trošak na ime sastava odgovora na žalbu jer se ne radi o trošku koji je bio potreban za vođenje ovog postupka (čl. 155. ZPP).
Zadar, 18. lipnja 2025.
Predsjednica vijeća
Sanja Dujmović
