REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Kennedyev trg 11

Povrv-1182/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu mr. sc. Maji Josipović, u pravnoj stvari tužitelja NAPI NALETILIĆ d.o.o., Ločilnička ulica 21, Zagreb, OIB: 57575625311, kojeg zastupa punomoćnik DL, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnik iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Damir Barišić- Vedran Barišić, Koprivnica, Basaričekova 27, protiv tuženika CUM FRUCTU d.o.o., Kustošijanska ulica 117, Zagreb, OIB: 23060208641, kojeg zastupa punomoćnik Luka Somek, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnik iz Zagreba, Nikole Jurišića 26, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 28. svibnja 2025. godine u prisutnosti punomoćnika i zakonskog zastupnika tužitelja te punomoćnika i zakonskog zastupnika tuženika, s danom objave 18. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e :

I/ Održava se na snazi u dijelu platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave sudski predmet: Ovrv-4328/2024, javnobilježnički predmet UPP/OS-Ovrv-59/2024 kojeg je 25. ožujka 2024. godine izdao javni bilježnik Dubravka Rakitničan iz Zagreba, Samoborska cesta 344, a kojim se tuženiku nalaže u roku od osam dana platiti tužitelju novčanu tražbinu u iznosu od 17.000,00 € sa zateznom kamatom od 01. lipnja 2023. do 31. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 01. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana.

II/ Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana nadoknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 3.496,45 € zajedno sa zateznom kamatom od 18. lipnja 2025. do isplate po stopi koja određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj (ovrhovoditelj) je podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave na osnovu kojeg je 25. ožujka 2024. javni bilježnik Dubravka Rakitničan iz Zagreba donio rješenje o ovrsi sudski predmet: Ovrv-4328/2024, javnobilježnički predmet UPP/OS-Ovrv-59/2024 kojim je tuženiku naloženo da tužitelju plati iznos od 17.000,00 € zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom kao i nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 780,00 € sa zateznom kamatom.

2. Po pravodobno izjavljenom prigovoru tuženika (ovršenika) rješenjem broj Povrv- 1182/2024 od 06. prosinca 2024. godine ovaj sud je na temelju odredbe čl. 58. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 dalje u tekstu: OZ) navedeno rješenje o ovrsi stavio izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo provedene radnje, dok je u dijelu kojim je naloženo plaćanje postupak nastavljen kao po prigovoru protiv platnog naloga.

3. Tuženik je u prigovoru osporio osnov i visinu te je naveo kako u poslovnim knjigama nema evidentirano navedeno dospjelo dugovanje prema tužitelju. Također je naveo kako je u više navrata isticao neispunjenje ugovornih obveza od strane tužitelja temeljem kojih je tužitelj i sam odveo u pitanje kvalitetu proizvoda koji je predmet isporuke. Navodi da mu je tužitelj predao stroj bez glavnog sastojka odnosno bez 3 valjka koji čine sastavni dio stroja i bez njih je neupotrebljiv te ga tuženik ne može koristiti već gotovo godinu dana. Svaki valjak je rađen specifično za taj stroj i nije ih moguće zamijeniti nekim drugim valjcima. Napominje kako je od sredine 2023. do dana primitka prijedloga za ovrhu tražio predaju navedenih valjaka, a ovrhovoditelj mu je tek u ožujku 2024. poslao sliku navedenih valjaka te su se stranke složile da će tuženik platiti preostali iznos kad se isporuče navedeni valjci. Ističe da stroj ima evidentno materijalne nedostatke na koje je tuženik pozvao odmah po primitku stroja, sukladno odredbi čl. 401. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 144/22, 156/22,145/2023, 155/23 dalje u tekstu: ZOO-a).

4. U postupku nastavljenom po pravilima parničnog postupka tužitelj je u cijelosti ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva te je naveo kako je tužitelj kao vlasnik stroja za izradu papirnih vrećica zaprimio je upit tuženika za kupnjom navedenog stroja, pri čemu je tuženika bilo prethodni vlasnik navedenog stroja (tužitelj ga je kupio od tuženika 2019.). Prije kupoprodaje stroja, direktor tuženika je pregledao stroj te je bio upoznat sa stanjem u kojem se stroj nalazi. Tužitelj i tuženik dogovorili su kupoprodaju stroja po načelu viđeno-kupljeno te je tužitelj stroj prodao tuženiku u svibnju 2023., i ispostavio mu račun broj 410/001/1 od 31.5.2023. na iznos od 25.000,00 EUR te je toga dana tuženik preuzeo i odvezao stroj od tužitelja. Primopredaju i preuzimanje stroja obavljena je između ŠL, radnika društva tužitelja i TL, direktora društva tuženika i to na način da su rastavljanje i utovar stroja obavili zajedno ŠL i TL. Budući da tuženik nije po dospijeću platio kupoprodajnu cijenu stroja, radnik društva tužitelja FL u više navrata pozivao je direktora društva tuženika na plaćanje cijene stroja. Tuženik je platio 6. srpnja 2023. 5.000,00 € te je 18. rujna 2023. platio 3.000,00 €, no ostao je nepodmiren preostali iznos od 17.000,00 €. Tek u kolovozu 2023., direktor tuženika prvi puta ističe prigovor kako na prodanom i isporučenom stroju nedostaju tri valjka za nanošenje boje. Tužitelj je po FL i ŽL više puta pozivao tuženika da može u svakom trenutku preuzeti navedene valjke, iako ih je tuženik mogao preuzeti od tužitelja još prilikom preuzimanja stroja u svibnju 2023., budući da tuženiku kao prethodnom vlasniku stroja, nije moglo ostati neprimjetno da se na stroju ne nalaze navedeni dijelovi, a sam utovar i otpremu stroja osobno je obavljao TL, a osim toga, prilikom otpreme stroja, radnik tužitelja ŠL pozvao je TL da zajedno sa strojem uzme i navedene valjke, međutim, on to nije učinio. Tužitelju u njegovom proizvodnom procesu prilikom korištenja stroja navedeni valjci nisu bili potrebni, budući da tužitelj za tisak proizvoda na navedenom stroju nije koristio boje, pa je zbog toga navedene dijelove koji služe tisku u boji uklonio sa stroja, stoga stroj bez tih valjaka može uredno raditi. Tužitelj i tijekom postupka poziva tuženika da preuzme valjke te platiti tužitelju dugovani iznos. Ističe da tuženik nije postupio po čl. 402. i čl. 403. ZOO-a, a poziva se da su stranke isključile primjenu pravila o materijalnim nedostacima stvari jer su ugovorile kupoprodaju po načelu viđeno-kupljeno.

5. U daljnjem tijeku postupka tuženik je potvrdio da je platio ukupno 8.000,00 € u dva navrata 06.07. i 18.09.2023. te je naveo da je postojao usmeni dogovor da će se ostatak iznosa platiti u roku od 15 dana po isporuci nedostajućih bitnih dijelova stroja (valjci i posuda za boju) te da je postojao odmah dogovor između stranaka da mu se dostave dijelovi koji nedostaju. Također navodi da je na nedostatke pozvao odmah po primitku stroj, sukladno čl. 401. ZOO-a.

6. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u dokaze koji prileže spisu i to izvod otvorenih stavaka (list 7 spisa), račun otpremnica (list 48 spisa), račun (list 49 spisa), kartica partnera (list 50 spisa), whatsapp poruke (list 53-54 spisa), pisani iskaz ŠL (list 59-60 spisa), pisani iskaz FL (list 61-62 spisa), pribavio je podatke od Porezne uprave (list 67-68 spisa) te je saslušao svjedoke FL (list 70-71 spisa), ŠL (list 71-72 spisa) i stranke, odnosno zakonskog zastupnika tužitelja HL (list 72-73 spisa) i zakonskog zastupnika tuženika TL (list 73 spisa).

7. Sud je odlučio ne provoditi dokazni prijedlog strojarskog vještačenja, obzirom da je nakon provedenog postupka utvrdio kako izvođenje istog nije potreban za razrješenje spora među strankama, a izvođenje istog bi nepotrebno produžio tijek postupka i prouzročio nepotrebni trošak.

8. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe čl. 8. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP-a), ovaj sud došao je do uvjerenja da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

9. U ovoj pravnoj stvari tužitelj potražuje iznos od 17.000,00 € s osnova nepodmirenog iznosa po utuženom računu za prodanu robu zajedno sa zateznim kamatama.

10. Uvidom u utuženi račun-otpremnicu od 31.05.2023. razvidno je kako je istu izdao tužitelj na iznos od 25.000,00 € tuženiku za prodaju robe i to za stroj za izradu papirnati vrećica (list 49 spisa). Isti stroj tužitelj je ranije 2019. kupio od upravo ovdje tuženika za iznos od 315.000,00 kn (list 48 spisa).

11. Iz Izvoda otvorenih stavki kao i kartice partnera razvidno je kako utuženi računi podmiren djelomično i to 06.07.2023. u iznosu od 5.000,00 € i 18.09.2023. u iznosu od 3.000,00 €, no ostalo je nepodmireno 17.000,00 €.

12. Između stranka nije sporno da su isti bili u poslovnom odnosu kupoprodaje, odnosno da je tuženik od tužitelja kupio stroj za izradu papirnatih vrećica, da je tuženik preuzeo stroj i da je platio 8.000,00 €.

13. Međutim između stranka je sporno je li roba po utuženom računu isporučena tuženiku u cijelosti, odnosno je li bilo nedostataka na isporučenoj robi.

14. Iz podatka pribavljenih od Porezne uprave, Područni ured Zagreb, ispostava Črnomerec razvidno je kako je tuženik knjižio ovdje utuženi račun tužitelja broj 410/001/1 u knjigama ulaznih računa i odbio po njemu pretporez. Kako čl. 9. Zakona o računovodstvu (Narodne novine br. 78/2015, 134/2015, 120/2016, 116/2018, 42/2020, 47/2020, dalje u tekstu ZR) propisuje da je poduzetnik dužan, prije unosa podataka iz knjigovodstvene isprave u poslovne knjige, provjeriti ispravnost i potpunost knjigovodstvene isprave, prema mišljenju suda neživotno je da tuženik ne bi vratio taj račun tužitelju ukoliko smatra da mu nije isporučena roba po tom računu u cijelosti. Umjesto toga tuženik nije vratio račun tužitelju već ga je knjižio i čak tražio odbijanje pretporeza od Porezne uprave te vršio djelomično plaćanje.

15. Sukladno čl. 221.b ZPP-a propisano je da ako tužitelj dokaže da je tuženik za tražbinu koju je tužitelj utužio na temelju vjerodostojne isprave koristio pravo na odbitak pretporeza, da će se smatrati da tražbina postoji, osim ako tuženik ne dokaže protivno.

16. Iz pisanog i usmenog iskaza svjedoka FL razvidno je kako je on kupoprodaju dogovorio sa zakonskim zastupnikom tuženika koji je došao kod njih, razmontirao stroj i uzeo stroj, a tražio je da mu se izda račun sa mjesecom prije kako bi mogao iskoristiti PDV. Kupoprodaja je dogovorena po principu viđeno-kupljeno. Nakon što je stroj razmontiran i utovaren, zakonski zastupnik tuženika nije uopće stavio ikakav prigovor da nešto na tom stroju fali. Nakon 3 mjeseca izvršio je dvije uplate u ukupnom iznosu od 8.000,00 €. Nakon što je upitan zakonski zastupnik za dinamiku plaćanja, zakonski zastupnik tuženika je naveo da neće platiti ostatak stroja jer da fale valjci i rina za boju. Kasnije nakon nekog vremena je ipak utvrđeno da ne fale gumeni valjci za koje se cijelo vrijeme govorilo da fale već da fale željezni metalni valjci koje tuženik nije uzeo kada je utovarivao u stroj. Rečeno mu je da ih može doći preuzeti, no međutim on ih nije htio preuzeti. Istaknuo je kako je tuženik odbio PDV po utuženom računu, a nakon 3 mjeseca (u kolovozu 2023.) i nakon što je izvršio dvije uplate je rekao da fale valjci. Zakonski zastupnik tuženika u nekoliko telefonskih razgovora spominjao da fale gumeni valjci i on je upravo zbog toga i rekao da se ti gumeni valjci naprave za tuženika kako bi se završila ta priča jer nije znao gdje da ih nađe, no nakon nekog vremena ispostavilo se da gumeni valjci ne fale već da fale željezni valjci, a koji su stajali pored stroja i za koje je ŠL rekao zakonskom zastupniku tuženika prilikom ukrcaja stroja da oni idu u stroj na što je zakonski zastupinik tuženika rekao da će doći po to naknadno.

17. Iz pisanog i usmenog iskaza ŠL razvidno je također da je kupoprodaja dogovorena po principu kupljeno-viđeno, da je zakonski zastupnik tuženika osobno u svibnju 2023. osobno bio kod primopredaja kada je stroj rastavljen i utovaren. On je pomagao zakonskom zastupniku tuženika pri rastavljanju i utovaru, a tijekom cijelog postupka preuzimanja zakonski zastupnik tuženik nije imao nikakvih prigovora na stanje stroja. Prilikom rastavljanja stroja i utovara pokazao je zakonskom zastupniku tuženika stalak sa valjcima i rekao mu da to ide u stroj i da to također odveze. Potvrdio je da tuženik nije platio 17.000,00 € i da je zakonski zastupnik tuženika nekoliko mjeseci nakon preuzimanja stroja naveo da je razlog neplaćanja to što nedostaju 3 valjka za nanošenje boje. Njegov otac FL je pozivao zakonskog zastupnika tuženika da dođe preuzeti valjke, no on to nije učinio. Nakon 3 ili 4 mjeseca poslije primopredaje stroja ZZ tuženika je prvo rekao da mu fale gumeni valjci na stroju i rina odnosno spremnik za boju, koje tužitelj nije našao kod sebe, no kasnije se ispostavilo da ne fale gumeni valjci već željezni metalni valjci, a to su ti valjci koje je on zakonskom zastupniku tuženika pokazivao na stalku prilikom primopredaje. On nikada nije došao po te valjke i oni i dalje stoje kod tužitelja. Nakon što je pokrenut ovaj postupak zakonski zastupnik tuženika ih je kontaktirao te je postojala ponuda da se plati umanjeno za dijelove koji fale, no na kraju fali samo rina, a valjke nije nikada došao preuzeti.

18. Iz iskaza zakonskog zastupnika tužitelja HL razvidno je kako isti nema neposrednih saznanja vezano za ovu kupoprodaju već ima posrednih saznanja od njegove obitelji obzirom da se ovdje radi o obiteljskoj firmi. Zna da je tuženik kupio stroj te je po njega došao, demontiran ga i odvezen nakon čega je izdana faktura koja nije plaćena u cijelosti, a kasnije se počelo pričati o dijelovima koji fale pa je čak i njegova obitelj htjela izaći u susret i riješiti sporne dijelove samo da se cijela priča okonča.

19. U svojem iskazu zakonski zastupnik tuženika TL je potvrdio da je sve dogovoreno oko kupoprodaje predmetnog stroja kao što su naveli svjedoci. Na dan primopredaje kada se izvršila demontaža i utovar stroja ŠL mu je tada rekao da uzme sve valjke i stalak sa valjcima. Tuženik je uzeo stalak i dio valjaka, no međutim nije im sve stalo u kamion pa su došli nakon 10 dana ponovno pokupiti sve ostale dijelove. Kasnije kada je bilo govora o tome da fale na stroju određeni dijelovi da zapravo nisu falili valjci već metali valjci i rina. U siječnju 2024. došla je opomena od odvjetnika tužitelja vezano za pokretanje ovrhe i tada je prestao komunicirati s tužiteljem putem telefona. Predlagao je da se od preostalog dijela kupoprodajne cijene odbije vrijednost dijelova koji fale, no oni na to nisu ništa odgovorili. Kasnije je dobio slike valjaka koji fale što je bilo nakon 2 mjeseca nakon pokretanja ovrhe gdje je potvrdio da je to dio valjaka koji fale i ponovno im je ponudio da se dogovore, no međutim oni se nisu javili. Prilikom primopredaje nije prigovorio da fale neki dijelovi, no prigovorio je nakon nekih 10 do 15 dana nakon što su sve sortirali i to telefonskim putem.

20. Sud je u cijelosti prihvatio iskaze svjedoka jer su isti uvjerljivi i životni. Dio iskaza zakonskog zastupnika tuženika u kojem navodi da je on prigovorio nakon nekih 10 do 15 dana nakon što su sve sortirali i to telefonskim putem, sud nije prihvatio kao vjerodostojno obzirom da je u tom dijelu iskaz u suprotnosti s iskazom svjedoka ŠL i FL iz čijih iskaza proizlazi da je prigovor da fale 3 valjka i rina za boju došlo nekih 3 mjeseca nakon primopredaje stroja. Također sud nije prihvatio iskaz zakonskog zastupnika tuženika u kojem navodi kako je za kupoprodajnu cijenu u dva navrata isplatio ŠL po 4.000,00 € odnosno ukupno 8.000,00 € te da je prvi iznos dao par dana nakon primopredaje kod firme tužitelja, a drugi nakon što je tuženik pokupili drugi puta sitne dijelove stroja i to u Heinzelovoj ulici. U tom dijelu iskaz je u suprotnosti s dokumentacijom u spisu iz koje je razvidno da je tuženik isplatio tužitelju 06.07.2023. iznos od 5.000,00 € i 18.09.2023. iznos od 3.000,00 €. Nadalje, samo vrijeme plaćanja te dvije uplate tuženik je potvrdio u podnesku od 20.01.2025. kao nesporne. Naime, prema iskazima svjedoka isporuka stroja je bila krajem svibnja ili početkom lipnja, dakle ukoliko je zakonski zastupnik predao prvu uplatu odmah pri isporuci onda ta uplata nije mogla biti 06.07.2023. Također zakonski zastupnik tuženika je naveo kako je po ostatak dijelova došao nakon 10 dana nakon čega je izvršio drugu uplatu, no to svakako nije moglo biti 18.09.2023. kada je izvršena uplata, a koju je sam tuženik potvrdio.

21. Iz dostavljene whatsapp komunikacije razvidno je kako se radi o porukama koje je zakonski zastupnik tuženika slao UL i to u periodu nakon što je proslijeđena opomena za tužbu tuženiku odnosno u periodu od 15.01.2024. do 02.04.2024. te se između ostalog nudi način rješavanja spora.

22. Iz ovako provedenog postupka sud je utvrdio kako su stranke bile u poslovnom odnosu temeljem ugovora o kupoprodaji sukladno čl. 376. ZOO-a na način da je tužitelj prodao tuženiku stroj po utuženom računu. Iz iskaza svjedoka i stranaka razvidno je da je zakonski zastupnik tuženik došao kod tužitelja rastavio stroj i odvezao ga pri čemu mu je svjedok ŠL pokazao stalak i valjke i rekao mu da i to odveze. Zakonski zastupnik tuženika je tom prilikom preuzeo stalak i dio valjaka te se po ostale dijelove vratio nakon desetak dana. Nakon toga je izvršio dvije uplate i to 06.07.2023. iznos od 5.000,00 € i 18.09.2023. iznos od 3.000,00 €, a tek 3 mjeseca nakon primopredaje je prigovorio da mu fale 3 valjka i rina za boju.

23. Odredba čl. 403. ZOO-a propisuje kako je kupac dužan primljenu stvar na uobičajeni način pregledati ili je dati na pregled, čim je to prema redovitom tijeku stvari moguće, i o vidljivim nedostacima obavijesti prodavatelja u roku od 8 dana, a kod trgovačkog ugovora bez odgađanja, inače gubi pravo koje mu po toj osnovi pripada.

24. Iz iskaza svjedoka ŠL i FL razvidno je da je tuženik prigovorio 3 mjeseca nakon primopredaje da mu fale valjci i rina za boju.

25. Ovdje valja napomenuti da je iz dokaznog postupka razvidno kako je to prije bio stroj tuženika kojeg je on prodao tužitelju, dakle radi se o stroju o kojem je tuženik jako dobro upoznat. Također valja napomenuti kako je prilikom preuzimanja stroja zakonski zastupnik tuženika bio upozoren da uzme i stalke kao i valjke i isti je utovario stalak i dio valjaka, no ne sve te da se po ostatak dijelova vratio za 10 dana. Dakle, tuženik je u trenutku preuzimanja znao da nije uzeo sve valjke i pri tome nije ništa naveo tužitelju već je prigovorio da fale valjci tek nakon 3 mjeseca. Ovdje se ne radi o skrivenom nedostatku jer je zakonski zastupnik tuženik znao da prilikom preuzimanja nije preuzeo sve valjke. Međutim čak i da nije znao da nije preuzeo sve valjke kao i rinu trebao je bez odgađanja pregledati stroj i dijelove koje je preuzeti i odmah javiti tužitelju da mu fale određeni dijelovi, što tuženik nije učinio već je učinio za 3 mjeseca. Nadalje, čak i u tom trenutku kada mu je rečeno da su valjci ostali kod tužitelja i da ih dođe preuzeti kad god hoće, tuženik i dalje nije otišao po valjke.

26. Nadalje, stranke su ugovorile da se kupoprodajni ugovor bazira na principu kako viđeno, tako kupljeno čime su stanke isključile tužiteljevu odgovornost za materijalne nedostatke stroja. Sukladno odredbi čl. 402. ZOO-a prodavatelj ne odgovara za nedostatke ako su u trenutku sklapanja ugovora bili poznati kupcu ili mu nisu mogli ostati nepoznati. S time da se smatra se da nisu mogli ostati nepoznati kupcu oni nedostaci koje bi brižljiva osoba s prosječnim znanjem i iskustvom osobe istog zanimanja i struke kao kupac mogla lako opaziti pri uobičajenom pregledu stvari. Međutim prodavatelj odgovara i za nedostatke koje je kupac mogao lako opaziti ako je izjavio da stvar nema nikakve nedostatke ili da stvar ima određena svojstva ili odlike. Ovdje valja napomenuti da je zakonski zastupnik bio jako dobro upoznat sa strojem jer je ranije bio njegov vlasnik pa su mu bili poznati svi njegovi dijelovi. Također mu je ukazano da uzme sve valjke prilikom primopredaje, što nije učinio.

27. Slijedom sveg navedenog sud je utvrdio kako tuženikov prigovor nedostatka dijelova stroja nije bio pravovremen sukladno čl. 403. ZOO-a, stoga je isti izgubio pravo koja mu to toj osnovi pripadaju, a također je i isključena odgovornost tužitelja za materijalne nedostatke.

28. Visina tužbenog zahtjeva utvrđena je uvidom u utuženi račun, izvod iz poslovnih knjiga i kartice partnera koji se, u skladu odredbama OZ-a smatraju vjerodostojnim ispravom, kao i iskazima svjedoka i stranaka. Tužitelj je naveo kako je tuženik uplatio 8.000,00 €, što tuženik nije osporio tijekom postupka. Tuženik nije dokazao tijekom postupka da bi utuženi račun u cijelosti podmirio, a niti je to i tvrdio.

29. Budući da je u tijeku ovoga postupka utvrđeno da je tužitelj ispunio svoju ugovornu obvezu, a da tuženik kao kupac u tijeku ovoga postupka nije dokazao da je ispunio svoju ugovornu obvezu plaćanja cijene po utuženom računu, to je slijedom navedenog ovaj sud našao tužbeni zahtjev osnovanim, pa je na temelju odredbe čl. 376. st. 1. ZOO te na temelju odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 325. ZPP- a odlučio kao pod točkom I/ izreke presude.

30. Odluka o zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a prema kojoj dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom. Sukladno čl. 183. st. 1. ZOO-a dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje. Zatezna kamata dosuđena od prvog dana nakon dospijeća pa do namirenja. Odluka o visini zatezne kamate temelji se na čl. 29. st. 2. ZOO-a po stopi za trgovačke ugovore obzirom da se ovdje radi o odnosu temeljem trgovačkog ugovora te je stoga odlučeno kao pod točkom I/ izreke ove presude.

31. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine broj 138/23; dalje u tekstu Tarifa).

32. U odnosu na troškove ovršnog postupka, tužitelj ima pravo na zatražene troškove ovršnog postupka za javnobilježničku nagradu s PDV-om u iznosu od 155,00 € (sukladno odredbama Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku - "Narodne novine" broj 9/21, 18/22, 154/22; dalje: Pravilnik) i trošak sastava prijedloga za ovrhu s PDV-om u iznosu od 625,00 € (Tbr. 11. točka 1. i Tbr. 46. Tarife), odnosno ukupno 780,00 €.

33. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a te Tarife. Tužitelj ima pravo na naknadu troška i to trošak podnesaka 24.12.2024. i 09.05.2025. svaki u iznosu od 500,00 € (Tbr. 8/1, Tbr. 54 Tarife), trošak zastupanja na ročištima dana 07.04.2025. i 28.05.2025. za svaki 500,00 € (Tbr. 9/1 i Tbr. 54. Tarife) odnosno ukupno iznosi 2.000,00 €, a što uvećano za PDV sukladno Tbr. 46 Tarife iznosi 2.500,00 €. Tužitelju je valjalo dosuditi i troškove sudske pristojbe na presudu u iznosu od 216,45 € sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18, 51/23) i Uredba o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" br. 37/23), a što sveukupno iznosi 2.716,45 €. Stoga je osnovan ovršni i parnički trošak tužitelja u ukupnom iznosu od 3.496,45 € (780,00 € +2.716,45 € =3.496,45 €).

34. Na navedeni trošak sud je dosudio i zatezne kamate. S time u vezi, naglašava se da sukladno Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu, broj Su-IV-204/17 od 2. lipnja 2017., presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude. Stoga, ovaj sud je, sukladno traženju tužitelja (list 75 spisa), o troškovima ovršnog postupka odlučivao zajedno s ostalim troškovima nastalim povodom ove parnice (parničnim troškovima) te tužitelju dosudio zatezne kamate na priznati iznos troškova ovršnog postupka kao i na parnični trošak od dana donošenja ove presude, po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose (tako i u odluci VSRH Rev-1114/23 od 04.06.2024.), a sve sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

35. Slijedom navedenog, o troškovima ovršnog i parničnog postupka odlučeno je kao pod točkom II/ izreke presude.

U Zagrebu 18. lipnja 2025. godine

S u d a c:

mr. sc. Maja Josipović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

1. Tužitelju po punom. uz nalog za sudsku pristojbu na presudu

2. Tuženiku po punom.