REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: Us I-1328/2024-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Jasenki Beker Rupčić, uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužitelja MAX METAL KORPE I SERVIS d.o.o., Tenja, Jana Panonniusa 78, OIB: 98015711445, kojeg zastupa opunomoćenica Iva Volarić Meter, odvjetnica u Osijeku, K. A. Stepinca 7, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi utvrđivanja duga poreznog jamca, 18. lipnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-415-01/15-01/31, URBROJ: 513- 04-20-2 od 28. srpnja 2020. i rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Osijek KLASA: UP/I-415-07/14-01/3, URBROJ: 513-07-14-03-02/003-14-02 od 15. prosinca 2014.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Osijek KLASA: UP/I-415-07/14-01/3, URBROJ: 513-07-14-03-02/003-14-02 od 15. prosinca 2014. kojim je utvrđeno da je tužitelj, kao povezano društvo s društvom MAX METAL d.o.o. za proizvodnju, trgovinu i usluge, Vukovar, J.J. Strossmayera 17, odgovoran zbog zlouporabe prava, kao porezni jamac za neplaćene porezne obveze trgovačkog društva MAX METAL d.o.o., koje na dan 18. studenog 2014. ukupno iznose 217.932,45 kn (glavnica 150.321,81 kn i kamate 67.610,64 kn).

2. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost osporavanih rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i povreda pravila postupka. Ističe prigovor zastare prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze u vezi čega navodi da je u tijeku žalbenog postupka nastupila relativna zastara prava na utvrđivanje porezne obveze budući da je od dana donošenja prvostupanjskog rješenja (15. prosinca 2014.) do dana donošenja drugostupanjske odluke (28. srpnja 2020.) proteklo više od tri godine. Nadalje, navodi da nikada nije zaprimio rješenje o ovrsi od 22. travnja 2014. kojim je određena ovrha pljenidbom, procjenom i prodajom pokretnina temeljem ovršne isprave. Smatra da nije moglo doći do pokretanja postupka utvrđivanja zlouporabe prava iz porezno-dužničkog odnosa, stoga što se navedeni postupak provodi jedino u slučaju nemogućnosti naplate poreznog duga od poreznog obveznika primjenom svih mjera prisilne naplate. Tužitelj navodi kako su se tadašnja direktorica tvrtke MAX METAL KORPE I SERVIS d.o.o. i ČF kao direktor poreznog obveznika obvezali za obveze MAX METAL d.o.o. i koje obveze još uvijek podmiruju. Predlaže provođenje dokaza saslušanjem svjedoka ČF I ŠF, a nakon provedenih dokaznih prijedloga, usvojiti tužbeni zahtjev i poništiti osporavana rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela, uz naknadu troška upravnog spora.

3. U odgovoru na tužbu, tuženik navodi kako ostaje pri osporavanom rješenju, ponavlja navode iz obrazloženja rješenja te predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. Prvenstveno valja napomenuti da se u konkretnom slučaju radi o ponovnom vođenju upravnog spora, u izvršenju rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: U-zpz 119/2021-8 od 2. listopada 2024., a kojim rješenjem je usvojen zahtjev za izvanredno ispitivanje zakonitosti pravomoćne presude te su ukinute presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-945/21-2 od 10. ožujka 2021. i presuda ovoga Suda poslovni broj: UsI-1071/2020-6 od 19. siječnja 2021. te je predmet vraćen ovome Sudu na ponovno rješavanje.

5. Dana 28. svibnja 2025. pred ovim Sudom je održana rasprava na koju je pristupila zamjenica opunomoćenice tužitelja, dok nije pristupio uredno pozvani tuženik te je ista održana bez njegove prisutnosti sukladno članku 91. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/2024., dalje: ZUS).

5.1. Na održanoj raspravi zamjenica opunomoćenice tužitelja ostala je kod tužbe i svih navoda iz iste i opreza radi, a u odnosu na odluku Vrhovnog suda, istaknula je kako su istom prekršena osnovna Ustavom zajamčena prava tužitelja predviđena člankom 14. stavak 2. i člankom 29. Ustava Republike Hrvatske. Također je ostala kod prigovora zastare, ali i kod navoda da tuženik ničime nije dokazao da je prije donošenja osporavanih rješenja iscrpio cjelokupni pravni put naplate u odnosu na osnovnog dužnika. Stoga je predložila poništavanje osporavanih odluka, uz naknadu troškova upravnog spora na ime sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 eura te na ime zastupanja na ročištu u istom iznosu, sve uvećano za pripadajući PDV.

5.2. Tijekom upravnoga spora Sud je izvršio uvid u spis, spis tuženika i sve isprave koje se nalaze u istima te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno članku 114. stavku 3. ZUS-a, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5.3. Sud je na raspravi odbio dokazne prijedloge za saslušanjem svjedoka ČF i ŠF, jer je prema stajalištu ovoga Suda činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje pravilne odluke. Iz stanja spisa je vidljivo kako su navedeni svjedoci tijekom poreznog nadzora dali odgovarajuće izjave o svim činjenicama koje su bitne za predmetnu upravnu stvar pa je njihovo ponovno saslušanje na te iste okolnosti nepotrebno.

6. Iz podataka spisa proizlazi da je prvostupanjsko tijelo provelo postupak provjere i utvrđivanja činjenica koje ukazuju na postupanje koje ima obilježje zlouporabe prava u porezno-dužničkom odnosu kod poreznog obveznika MAX METAL d.o.o. i poreznog jamca MAX METAL KORPE i SERVIS d.o.o. o čemu je sastavljen zapisnik KLASA: 415-07/14-01/4, UR.BROJ: 513-07-14-02/003-14-09 od 27. studenog 2014.

7. Također proizlazi da je u provedenom postupku utvrđeno da su društvo MAX METAL KORPE i SERVIS d.o.o. i društvo MAX METAL d.o.o. povezana društva sukladno odredbi članka 41. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj: 147/08., 18/11., 78/12., 136/12. i 73/13., nastavno: OPZ/08). Naime, utvrđeno je da je ČF osnivač društva i direktor MAX METAL d.o.o., dok je direktor tvrtke MAX METAL KORPE i SERVIS d.o.o. ŠF, supruga osnivača i direktora društva MAX METAL d.o.o.

7.1. Prema članku 41. OPZ/08, povezane osobe, u smislu ovoga Zakona, su osobe kod kojih je ispunjen najmanje jedan od sljedećih uvjeta: 1. dvije ili više fizičkih ili pravnih osoba koje za izvršavanje obveza iz porezno-dužničkog odnosa predstavljaju jedan rizik jer jedna od njih ima, izravno ili neizravno, kontrolu nad drugom ili drugima, 2. dvije ili više fizičkih ili pravnih osoba koje za izvršavanje obveza iz porezno- dužničkog odnosa predstavljaju jedan rizik jer jedna od njih ima, izravno ili neizravno, značajan utjecaj na drugu ili druge, 3. dvije ili više fizičkih ili pravnih osoba između kojih ne postoji odnos kontrole iz točke 1. ovoga stavka ili značajan utjecaj iz točke 2. ovoga stavka, ali koje predstavljaju jedan rizik za izvršavanje obveza iz porezno-dužničkog odnosa jer su međusobno povezane tako da postoji velika vjerojatnost da uslijed pogoršanja ili poboljšanja gospodarskog i financijskog stanja jedne osobe može doći do pogoršanja ili poboljšanja gospodarskog i financijskog stanja jedne ili više drugih osoba, jer se između njih provodi ili postoji mogućnost prijenosa gubitaka, dobiti ili sposobnosti za plaćanje (stavak 1.). Smatra se da postoji odnos povezanih osoba iz ovoga članka i između poreznog dužnika i: njegovog bračnog druga, njegovog krvnog srodnika u ravnoj liniji, u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja, po tazbini do istog stupnja bez obzira da li je brak prestao ili nije, posvojitelja, posvojenika, skrbnika, osobe pod skrbništvom, staratelja, osobe pod starateljstvom, te osobe koja s njime živi u zajedničkom kućanstvu (stavak 2.).

8. Iz podataka spisa je vidljivo da je nenaplaćeni porezni dug trgovačkog društva MAX METAL d.o.o. na dan 18. studenog 2014. iznosio 217.932,45 kn, da tijekom 2013. nije bilo ostvarenih prihoda i da je u blokadi od 23. srpnja 2010.

9. Osim toga, razvidno je da su protiv navedenog društva provedeni ovršni postupci radi naplate dospjelog poreznog duga, na temelju rješenja o ovrsi Porezne uprave, Područnog ureda Vukovar, Ispostave Vukovar KLASA: UP/I-415-02/12- 02/00119, URBROJ: 513-007-16-02/2012-01 od 2. listopada 2012. pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava s računa ovršenika (MAX METAL d.o.o.), rješenja o ovrsi KLASA: UP/I-415-02/12-01/00120, URBROJ: 513-007-16-02/2012-01 od 2. listopada 2012. pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava ovršenika i rješenja o ovrsi KLASA: UP/I-415-02/14-01/00217, URBROJ: 513-007-16-02/2014-01 od 22. travnja 2014. pljenidbom, procjenom i prodajom pokretnina, no na temelju istih nije došlo do naplate. Osim toga, navedeno trgovačko društvo nije imalo u svom vlasništvu pokretnu niti nepokretnu imovinu iz koje bi se mogao naplatiti dug.

9.1. Pri tome tužitelj neosnovano u tužbi osporava pitanje dostave rješenja o ovrsi od 22. travnja 2014. tijekom postupka prisilne naplate spornog dugovanja, budući to pitanje ne može biti predmet ovog upravnog spora, već ga je eventualno trebalo isticati u upravnom postupku kada je vršena prisilna naplata. Zbog navedenog, Sud ističe kako iz dokaza u spisu nedvojbeno proizlazi da dug nije mogao biti naplaćen kako ovrhom na računima, tako niti ovrhom na pokretnoj imovini pa stoga navodi tužitelja o tome kako iz stanja spisa nije vidljivo da je tuženik proveo sve mjere prisilne naplate dugovanja nisu odlučni.

10. Nadalje, iz zapisnika proizlazi da su ugovori o radu zaposlenika tvrtke MAX METAL d.o.o. (BF, ŠF i ČF) tijekom 2012. godine otkazani i prenijeti s društva MAX METAL d.o.o. na društvo MAX METAL KORPE i SERVIS d.o.o. Tenja čiji osnivač i direktor je ŠF, supruga ČF. Dakle, do navedenog prijenosa je došlo nakon što je društvo MAX METAL d.o.o. već zapalo u financijske poteškoće, budući da je od 23. srpnja 2010. bilo u neprestanoj blokadi.

11. Također proizlazi i da je društvo MAX METAL d.o.o. tijekom 2013. otuđilo pokretnu imovinu u korist društva MAX METAL KORPE i SERVIS d.o.o. Tenja te da za isto nije izvršena protučinidba u novcu, već su se plaćanja izvršavala cesijama i kompenzacijama, zbog čega je tijekom nadzora utvrđeno da se radilo o preusmjeravanju novčanog toka sredstava, budući je društvo MAX METAL d.o.o. već imalo evidentiran porezni dug. Ukupna vrijednost pokretne imovine koju je MAX METAL d.o.o. prodalo trgovačkom društvu MAX METAL KORPE i SERVIS d.o.o. Tenja tijekom 2013. godine iznosi 265.818,22 kn.

12. Navedeno direktor društva MAX METAL d.o.o., ČF nije osporavao tijekom davanja izjave i dodatnog očitovanja tijekom poreznog nadzora, već je samo negirao da nije zlouporabio svoj položaj, budući da zajedno sa suprugom nije ostvario imovinsku korist.

13. Iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je raspolaganjem imovinom društva putem otuđenja pokretne imovine i prijenosom ugovora o radu na tužitelja te drugim radnjama detaljno opisanim u prethodno navedenom zapisniku i prvostupanjskom rješenju tužitelj kao povezano društvo onemogućio daljnje poslovanje društva MAX METAL d.o.o., što je za posljedicu imalo nemogućnost podmirenja poreznog duga, čime je zloupotrijebio svoje ovlasti i oštetio porezno tijelo pa je stoga odgovoran za nemogućnost ispunjenja poreznih obveza tog društva. Pri tome Sud naglašava kako je otuđenje imovine te preusmjeravanje novčanih tokova izvršeno u korist društva čiji je vlasnik supruga tadašnjeg direktora društva MAX METAL d.o.o.

14. Odredbom članka 2. Zakona o izmjenama i dopunama Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj: 78/12., nastavno: ZID OPZ) iza članka 26. OPZ/08 dodani su između ostalih i članci 26.a i 26.b.

15. Člankom 26.a stavkom 1. OPZ/08 propisano je da članovi uprave i izvršni direktori društva kapitala odgovaraju kao porezni jamci ako pri vođenju poslova društva zloupotrebljavaju svoje ovlasti što ima za posljedicu nemogućnost ispunjenja obveza iz porezno-dužničkoga odnosa i oštećenje poreznoga tijela, dok je stavkom 2. istoga članka propisano da se radnjama kojima se oštećuje porezno tijelo kao vjerovnik u porezno-dužničkom odnosu osobito smatraju preusmjeravanje novčanih tokova na druge pravne ili fizičke osobe radi izbjegavanja plaćanja poreznih obveza, korištenje društva radi postizanja ciljeva koje ne bi sam mogao postići, a koji su zabranjeni, umanjenje ili otuđenje imovine društva ako je isto za posljedicu imalo nemogućnost plaćanja obveza iz porezno-dužničkoga odnosa.

16. Prema članku 26.b stavku 3. OPZ/08, onaj tko zloupotrebljava okolnost da kao član trgovačkoga društva ne odgovara za obveze društva ne može se pozvati na to da po zakonu ne odgovara za te obveze. Stavkom 4. točkom 4. istog članka je propisano da se smatra da je ispunjena pretpostavka za odgovornost člana društva iz stavka 3. ovoga članka osobito ako u svoju korist ili u korist neke druge osobe umanji imovinu društva, iako je znao ili morao znati da ono neće moći podmiriti svoje obveze.

17. S tim u vezi odredba članka 26.d OPZ/08 određuje da osobe iz članka 26.a, 26.b i 26.c, te osobe iz članka 40.a, 40.b i 41. ovoga Zakona čija odgovornost je utvrđena rješenjem iz članka 158.f stavka 6. ovoga Zakona, za nemogućnost plaćanja obveze iz porezno-dužničkog odnosa odgovaraju kao porezni jamci.

18. U konkretnom slučaju su primijenjene posebne odredbe o postupku utvrđivanja zlouporabe prava (Glava VI. a OPZ) gdje je u članku 158. a stavku 1. OPZ/08 propisano da je postupak utvrđivanja zlouporabe prava iz porezno-dužničkog odnosa dio poreznog postupka koji porezno tijelo po službenoj dužnosti pokreće i provodi nad osobama koje u skladu s člankom 26.d ovoga zakona odgovaraju kao porezni jamci radi provjere i utvrđivanja činjenica koje ukazuju na postupanje koje ima obilježje zlouporabe prava, a koje za posljedicu ima nemogućnost podmirenja obveza iz porezno-dužničkog odnosa. Stavkom 2. navedenog članka propisano je da se postupak utvrđivanja zlouporabe prava iz porezno-dužničkog odnosa osoba koje u skladu sa člankom 26. d ovoga zakona odgovaraju kao porezni jamci provodi jedino u slučaju nemogućnosti naplate poreznog duga od poreznog obveznika primjenom svih mjera prisilne naplate.

19. Pri tome je dopustivost provedbe postupka utvrđivanja zlouporabe prava propisana odredbom članka 158. c koji predstavlja pravnu osnovu za primjenu odredbi članka 26. a – 26. d OPZ/08 te je odredbom članka 158. c stavkom 2. OPZ/08 propisano da se navedeni postupak može obavljati za razdoblje za koje nije nastupila zastara prava na utvrđivanje zlouporabe prava.

20. Visoki upravni sud Republike Hrvatske u svojim presudama, poslovni brojevi: Usž-24/2014-6 i Usž-26/2014-6 od 6. i 8. svibnja 2014. obrazložio je da je dopustivost provođenja postupka i utvrđivanja zlouporabe prava propisana člankom 158.c OPZ/08 (u vezi članka 94. OPZ/08) koji predstavlja pravni temelj za primjenu odredbi članka 26.a - 26.d toga Zakona te članka 10. stavka 3. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine", broj: 152/11., 111/12. i 68/13.). Pri takvoj ocjeni Visoki upravni sud Republike Hrvatske imao je vidu da je tužitelj utvrđen poreznim jamcem nakon stupanja na snagu ZID OPZ, a na temelju činjeničnog stanja koje je trajalo kroz dulje vremensko razdoblje i koje je postojalo u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja, a koje presude su, prema ocjeni Ustavnog suda Republike Hrvatske u Odlukama, brojevi: U-III-3110/2014 i U-III-3045/2014 obje od 5. veljače 2015. obrazložene na ustavnopravno prihvatljiv način, a u primjeni i tumačenju mjerodavnog prava nije utvrđena arbitrarnost ili samovoljnost.

21. Sud ocjenjuje da je porezno tijelo pravilno postupilo kada je sukladno citiranim odredbama utvrdilo da je tužitelj kao povezano društvo odgovoran kao porezni jamac radi zlouporabe prava za dospjele neplaćene obveze društva MAX METAL d.o.o. koje na dan 18. studenog 2014. iznose 217.932,45 kn.

22. Prigovori tužitelja o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju nisu ničim potkrijepljeni te upravo suprotno tvrdnji tužitelja prijenosom ugovora o radu za radnike te otuđenjem pokretne imovine u korist tužitelja (u kojemu je direktor supruga tadašnjeg direktora društva MAX METAL d.o.o.), u trenutku kada je društvo već bilo u konstantnoj blokadi te drugim radnjama detaljno opisanim u prvostupanjskom rješenju onemogućena je naplata poreznog duga i stoga je pravilno zaključeno da su se stekla obilježja iz članka 26.a OPZ/08.

23. Nadalje, a vezano za rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: U-zpz-119/2021-8 od 2. listopada 2024. u konkretnom slučaju nije došlo niti do nastupanja zastare.

24. Institut porezne zastare reguliran je odredbama članka 94. do članka 96. OPZ/08.

24.1. Odredbom članka 94. stavka 1. OPZ/08 propisano je da pravo poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata zastarijeva za tri godine računajući od dana kada je zastara počela teći. U stavku 5. istog članka OPZ/08 propisano je da zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći nakon isteka godine u kojoj je utvrđena zloupotreba prava u porezno - dužničkom odnosu.

24.2. Prema članku 95. stavku 1. i 3. OPZ/08, tijek zastare prava na utvrđivanje, odnosno prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe prekida se svakom službenom radnjom poreznog tijela usmjerenom na utvrđivanje ili naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe, koja je dostavljena na znanje poreznom obvezniku. Nakon poduzetih radnji zastarni rok počinje ponovno teći.

24.3. Člankom 96. stavak 1. OPZ/08 propisano je da apsolutni rok zastare prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te prava poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe nastupa za šest godina računajući od dana kada je zastara počela prvi puta teći, a prema odredbama članka 94. stavak 3., 4. i 5. toga Zakona, a prema članku 24. stavku 2. OPZ/08 prava iz porezno-dužničkog odnosa prestaju zastarom.

25. Odredbom članka 6. stavka 1. i 2. OPZ/08 propisano je da je porezno tijelo dužno zakonito utvrđivati sva prava i obveze iz porezno-pravnog odnosa. Porezno tijelo dužno je utvrđivati sve činjenice koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke, pri čemu je s jednakom pažnjom dužno utvrditi i one činjenice koje idu u prilog poreznog obveznika.

26. Člankom 170. stavkom 1. OPZ/08 propisano je da je nadležno drugostupanjsko porezno tijelo dužno ispitati zakonitost pobijanog poreznog akta u cijelosti, a posebno u dijelovima na koje se odnosi žalba.

27. Prema odredbi članka 108. stavak 1. Općeg poreznog Zakona ("Narodne novine", broj: 115/16, nastavno: OPZ/16), koji je stupio na snagu 1. siječnja 2017., pravo i obveza poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći, a prema stavku 2. toga članka zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza. Nastanak porezne obveze propisan je posebnim zakonima.

28. Odredbom članka 109. istog Zakona propisano je da se u vrijeme zastare uračunava i vrijeme koje je proteklo u korist prednika poreznog obveznika (stavak 1.). Na nastup zastare prava na utvrđivanje po službenoj dužnosti dužna su paziti prvostupanjska porezna tijela do donošenja i dostave poreznog rješenja (stavak 2.). Na nastup zastare prava na utvrđivanje po službenoj dužnosti dužna su paziti i drugostupanjska tijela do donošenja i dostave rješenja o žalbi (stavak 3.). Ako tijela iz stavka 2. i 3. utvrde da je nastupila zastara prava, na utvrđivanje trebaju rješenje utvrditi nastup zastare i obustaviti postupak (stavak 4.). Ako u upravnom sporu sud poništi porezno rješenje i vrati na ponovno odlučivanje, a u međuvremenu je nastupila zastara prava na utvrđivanje nadležna porezna tijela će rješenjem utvrditi nastup zastare i obustaviti postupak (stavak 5.). Na zastaru prava na naplatu po službenoj dužnosti dužno je paziti prvostupanjsko tijelo do donošenja rješenja i dostave rješenja (stavak 6.). Drugostupanjska tijela dužna su po službenoj dužnosti paziti je li u trenutku donošenja prvostupanjskog rješenja nastupila zastara prava na naplatu (stavak 7.). Rješenje o utvrđivanju ili naplati porezne obveze, kamata i troškova ovrhe doneseno nakon nastupanja zastare je nezakonito (stavak 8.). Porezni dug za koji je utvrđena zastara prava na utvrđivanje ili naplatu porezne obveze, kamata i troškova ovrhe, otpisuje se iz poreznih evidencija (stavak 9.).

29. Člankom 197. prijelazne i završne odredbe OPZ/16 propisano je da će se postupci pokrenuti do stupanja na snagu ovoga Zakona prema odredbama Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 147/08., 18/11., 78/12., 136/2012., 73/13., 26/15. i 44/16.), osim postupaka pokrenutih na temelju glave VIII. i IX. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 147/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13., 26/15. i 44/16.) dovršiti prema odredbama tog Zakona (stavak 1.). Iznimno od stavka 1. ovoga članka, postupci za utvrđivanje zastare započeti po zahtjevu poreznog obveznika prema odredbama Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 147/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13., 26/15. i 44/16.) u kojima je do 1. siječnja 2017. nastupila relativna zastara dovršit će se prema odredbama toga Zakona. Postupci u kojima je do 1. siječnja 2017. nastupila apsolutna zastara prema odredbama Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 147/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13., 26/15. i 44/16.) dovršit će se prema odredbama tog Zakona (stavak 2.). Postupci pokrenuti prema odredbama glave VIII. i IX. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 147/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13., 26/15. i 44/16.) dovršit će se prema odredbama zakona kojima se uređuje administrativna suradnja (stavak 3.).

30. Iz sadržaja citiranih propisa razvidno je da je OPZ/16 ukinuo razlikovanje relativne i apsolutne zastare koje je predviđao OPZ/08 te je propisan jedinstveni šestogodišnji zastarni rok. Takva je izmjena zahtijevala propisivanje i odgovarajućeg prijelaznog režima, koji poštuje činjenicu da je u nekim postupcima pokrenutim prema odredbama OPZ/08 do dana stupanja na snagu OPZ/16, 1. siječnja 2017. nastupila relativna ili apsolutna zastara. U skladu s time, prijelazni režim za pitanje zastare uređen je kao iznimka citiranim člankom 197. stavkom 2. OPZ/16, kojom je odredbom iz područja primjene općeg prijelaznog režima isključeno pitanje u svezi nastupa zastare prema odredbi članka 197. stavka 2. OPZ/16. Tumačenjem sadržaja navedene odredbe proizlazi da u postupcima utvrđivanja nastupanja zastare porezne obveze, kao i u postupcima utvrđivanja i naplate porezne obveze, pokrenutim prema OPZ/08 relativna zastara može teći i nastupiti samo do 1. siječnja 2017., a od 1. siječnja 2017. relativna zastara ne teče, pa nije moguće niti utvrditi nastupanje relativne zastare nakon 1. siječnja 2017.

31. Slijedom navedenog, postupci za utvrđivanje porezne obveze započeti prema odredbama OPZ/08., a u kojima do 1. siječnja 2017. nije nastupila relativna zastara, dovršiti će se prema odredbama OPZ/16. Samo oni postupci u kojima je do 1. siječnja 2017. nastupila relativna zastara dovršit će se u smislu odredbe članka 197. stavka 1. OPZ/16 po ranijem zakonskom propisu, odnosno OPZ/08.

32. Nadalje, iz te odredbe proizlazi da će se OPZ/2016 primijeniti i na situaciju u kojoj je do 1. siječnja 2017. nastupila apsolutna zastara prema odredbama OPZ/08. Iz rješenja Vrhovnog suda proizlazi da činjenica je li porezni obveznik podnio poseban zahtjev za utvrđenje zastare ili nije odnosno je li istakao prigovor zastare u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti radi utvrđivanja porezne obveze ili nije, ne može biti razlog za nejednako oporezivanje, niti ta činjenica može opravdati različite pravne posljedice u pogledu prijelaznog režima u pogledu zastare, u situaciji kada porezno tijelo i po službenoj dužnosti, neovisno o radnjama poreznog obveznika, dužno paziti na nastupanje zastare.

33. Dakle, prema prijelaznoj i završnoj odredbi članka 197. stavka 2. OPZ/16, glede primjene materijalnog prava vezano za pitanje zastare utvrđivanja i naplate poreza je odlučno je li u vrijeme stupanja na snagu OPZ/16, odnosno na dan 1. siječnja 2017. nastupila relativna odnosno apsolutna zastara po pravilima OPZ/08.

34. Zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i zateznih kamata počela je u konkretnom slučaju teći od dana 1. siječnja 2015. Od toga dana, pa do stupanja na snagu OPZ/16, još nije nastupila relativna zastara jer nije protekao rok od tri godine iz članka 94. stavka 1. i 2. OPZ/08, kao niti apsolutna zastara iz članka 96. stavka 1. OPZ/08 pa se prema odredbi članka 197. stavka 2. OPZ/16, na ovaj slučaj vezano za pitanje zastare na utvrđivanje porezne obveze i kamata, trebaju primijeniti odredbe članka OPZ/16, a ne odredbe OPZ/08.

35. U skladu s navedenim, a uvažavajući stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Sud smatra da nije došlo do nastupa zastare u konkretnom slučaju pa se stoga ne mogu prihvatiti kao osnovani tužbeni navodi u kojima tužitelj ukazuje na nastupanje zastare, a takvim utvrđenjem nisu povrijeđena niti ustavna prava tužitelja, suprotno njegovim tvrdnjama s rasprave.

36. Kako, dakle, tužitelj u tužbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, a Sud ne nalazi nezakonitosti u osporavanom rješenju tuženika i prvostupanjskog tijela, odnosno provedenom upravnom postupku, Sud je stava da donošenjem pobijanih rješenja nije došlo do povrede prava tužitelja, kao niti do povrede zakona na štetu tužitelja pa je primjenom odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan i odlučeno je kao u točki I izreke ove presude.

37. U odnosu na troškove spora odlučeno je primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio spor, odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

U Osijeku 18. lipnja 2025.

Sutkinja

Jasenka Beker Rupčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba protiv presude odgađa izvršenje presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužitelju po opunomoćenici

2. Tuženik