Posl.br.: Pr- 2914/2021-17

Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
ex Vojarna Sv. Križ

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda mr.sc. Ivani Erceg Ćurić, kao sucu
pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice N. K., O.: …, iz S.,
zastupane po punomoćnici M. R. Š., odvjetnici u S., protiv
tuženika DZ SDŽ, S., O.:
…, zastupanog po M. R., dr.med., ravnatelju tuženika, a on po
punomoćniku I. D., mag.iur., radi isplate, nakon glavne i javne rasprave
održane u prisutnosti punomoćnika stranaka, zaključene 2. studenog 2023.,
objavljene 23. studenog 2023.,

p r e s u d i o j e

I Prihvaća se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

„Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju
razliku manje isplaćene naknade bruto plaće za razdoblje od siječnja 2016. do
siječnja 2017. u ukupnom iznosu od 849,70 € / 6.402,06 kuna zajedno s
pripadajućom:

- zakonskom kamatom koja na iznos od 66,89 € teče od 15. veljača 2016.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 66,89 € teče od 15. ožujak 2016.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 66,89 € teče od 15. travanj 2016.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 66,89 € teče od 15. svibanj 2016.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 67,17 € teče od 15. lipanj 2016.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 67,17 € teče od 15. srpanj 2016.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 67,17 € teče od 15. kolovoz 2016.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 67,17 € teče od 15. rujan 2016.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 67,17 € teče od 15. listopad 2016.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 67,17 € teče od 15. studeni 2016.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 67,17 € teče od 15. prosinac 2016.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 67,17 € teče od 15. siječanj 2017.
- zakonskom kamatom koja na iznos od 44,78 € teče od 15. veljača 2017.
do isplate, u visini stope od dospijeća do 31.12.2022. određene uvećanjem
prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine
dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate
određene za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je

2 Posl.br.: Pr-2914/2021-17

obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,
osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na
dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima.

II Dužan je tuženik u roku od 15 dana naknaditi tužitelju trošak ovog postupka
u iznosu od 933,21 EUR / 7.031,25 kn, sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj
trošak teče od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se
određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila
prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

i

r i j e š i o j e

Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu zahtjeva za isplatu razlike plaće u
iznosu od 66,89 EUR / 503,98 kn za prosinac 2015. sa pripadajućom zateznom
kamatom.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 8.2.2021. podnio tužbu u kojoj navodi da je u utuženom razdoblju bio
zaposlenik tuženika koji predstavlja javnu službu u smislu odredbi iz čl. 2. Zakona o
plaćama i javnim službama (NN br. 27/01, 39/09). Nadalje, navodi da je 23. studenog

2006. između Vlade R. H. i S. javnih službi sklopljen Sporazum
o osnovici za plaće u javnim službama, a kojim Sporazumom je ugovoreno
povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama i to po 6% u 2007., 2008. i

2009. Međutim, zbog nastupa recesije Vlada R. H. i Sindikati sklopili
su Dodatak Sporazumu 13. svibnja 2009. (dalje: Dodatak Sporazumu) kojim je
osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008. za iznos od 5.108,84 kn, dok je
povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. odgođeno sukladno čl. III. Dodatka
Sporazumu. Odredbama čl. IV.-V. Dodatka Sporazumu ugovoreno je daljnje
postupno povećanje osnovice radi uskladbe plaća u javnim službama s prosječnim
plaćama u R. H.. Nadalje navodi da su dana 26. listopada 2011. su
također između Vlade R. H. i S. javnih službi sklopljeni I IDDS, usvojene i u
obliku Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011, a koji dokument predstavlja osnovu
predmetne tužbe. Prema čl. XI. st. 4. IDDS-a ugovoreno je trajanje istog pet godina,
a sukladno pravilima o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1.
Zakona o radu je primjena Izmjena Dodatka Sporazumu istekla 26. siječnja 2017.
Također ističe kako su Vlada R. H. i Sindikati javnih službi 28. prosinca

2012. usvojili i Vjerodostojno tumačenje Izmjena, a radi pojašnjenja primjene čl. IV.
st. 5. u vezi s čl. VII. st. 1. istih. Tužitelj navodi da je odredbom iz čl. III. Izmjena
ugovoreno da osnovica za obračun plaća u javnim službama će iznositi 5.415,37 kn
bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji DZS RH
ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog
BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine)

3 Posl.br.: Pr-2914/2021-17

prosječno 2 ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta
međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se
iza toga do prve slijedeće promjene prema ovim Izmjenama. Tužiteljica navodi da je

28. kolovoza 2015. DZS objavio prvu procjenu
tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015., prema kojoj je BPD realno veći za
1,2% u drugom tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014., a to je
potvrđeno i procjenom DZS-a od 4. rujna 2015., dok je 27. studenog 2015. je DZS
objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. po kojoj je
realno povećanje BDP za 2,8% u trećem tromjesečju 2015. u odnosu na isto
tromjesečje 2014., a što je potvrđeno i procjenom DZS-a od 4. rujna 2015. i 4.
prosinca 2015., te obzirom da aritmetička sredina naprijed navedenih dviju stopa
BDP-a je upravo 2%, krajem 2015. ispunjen je uvjet iz čl. III. Izmjena Dodatka
Sporazumu, a obzirom su u tom mjesecu objavljeni relevantni podaci DZS-a.
Slijedom iznesenog, tužitelj za razdoblje od prosinca 2015. lipnja 2017. potražuje
isplatu razlike plaće, uvećano za zakonsku zateznu kamatu za svaki pojedini
mjesečni iznos neisplaćene razlike plaće, te uz to trošak parničnog postupka i
zakonsku zateznu kamatu na trošak postupka. Tužitelj napominje, da će nakon što
se pribavi dokazna dokumentacija tuženika i provede vještačenje određeno postaviti
tužbeni zahtjev (čl. 186.b. ZPP).

2. U odgovoru na tužbu podnesenom 15.3.2021. tuženik je naveo kako osporava
osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe se prigovor promašene pasivne legitimacije
jer da tuženik nije potpisnik sporazuma na koji se poziva tužitelj već Vlada RH i
sindikati. Tuženik da ne može svojom voljom mijenjati osnovicu plaće već da je
dužan primijeniti osnovicu koju je svojom odlukom propisala Vlada RH. S obzirom da
je tuženik javna ustanova, obvezan je plaće djelatnicima obračunavati putem
COP u koji tuženik unosi parametre koji se odnose
na djelatnika i njegov rad, dok je osnovica zadana i nepromjenjiva. Postavke
programa za obračun plaća određuje Vlada R. H., a provodi
FINA. Tuženik ističe da Sporazum od 26. listopada 2011.g. kojim se
pozivom na članak 51.st.4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i
namještenike u javnim službama mijenja i dopunjuje Dodatak Sporazuma u osnovici
plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. g., nikada nije valjano potpisan pa da
stoga ni ne obvezuje. Nadalje, ističe se da uopće nisu bili ispunjeni ugovoreni uvjeti
za povećanje osnovice. Za povećanje osnovice nije relevantna samo odredba u kojoj
se navodi da će se "… osnovica povećati ukoliko službeni pokazatelji DZS RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg
realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto
razdoblje prethodne godine) prosječno 2 ili više posto". Osim navedenog potrebno je
ispunjenje i drugih nužnih uvjeta, koji su određeni čl. VII. Dodatka sporazuma o
osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. g. i čl. VII. Sporazuma od 26.
listopada 2011. g. DZS R. H., BDP R. H. na tromjesečnoj
razini u odnosu na isto tromjesečno razdoblje prethodne godine, zabilježio je
dvanaest uzastopnih razdoblja negativne stope BDP-a (od četvrtog tromjesečja

2011. g. do trećeg tromjesečja 2014.g.).

4 Posl.br.: Pr-2914/2021-17

3. Tužitelj je podneskom od 26.4.2023. u skladu s izračunom tuženika postavio
određeni tužbeni zahtjev pa je za razdoblje od prosinca 2015. do zaključno sa
siječnjem 2017. zatraži isplatu razlike plaće u ukupnom iznosu od 916,59 EUR,
nakon čega je tuženik na ročištu od 2.11.2023. istakao prigovor zastare u odnosu na
potraživanje za prosinac 2015. pa je tužitelj u tom dijelu povukao tužbu za iznos od
66,89 EUR, a kako je tuženik dao pristanak za djelomično povlačenje valjalo je na
temelju odredbe čl. 193. st. 1. i 2. ZPP-a utvrditi povlačenje tužbe i odlučiti kao u
izreci rješenja, a u nastavku odluke valja odlučiti o zahtjevu tužitelja za isplatu razlike
plaće za razdoblje od siječnja 2016. do zaključno sa siječnjem 2017. u ukupnom
iznosu od 849,70 € (916,59 EUR-66,89 EUR=849,70 EUR).

4. Sud je izveo dokaze čitanjem Izmjena i dopuna dodatku Sporazuma o osnovici za
plaće u javnim službama od 26. listopada.2011. i arbitražne odluke od 7. prosinca

2011., Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006.,
Dodatka Sporazumu od 13. svibnja 2009., Vjerodostojnog tumačenja Izmjena i
dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama usvojenog dana

28. prosinca 2012., priopćenja za javnost DZS od 28.
kolovoza .2015. o objavi prve procjene tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje

2015. te objavu procjene DZS-a od 4. rujna 2015., priopćenja za javnost DZS-a od

27. studenog .2015. o objavi prve procjene tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje

2015., te objavu procjene DZS-a od 4. prosinca 2015., a koje isprave su javno
dostupne na internetu, pročitane su obračunske isprave, obračun tuženika, platne
liste tužitelja i ostale isprave priložene spisu.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće temeljem odredbe čl. III.
Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama
sklopljenog 26. listopada 2011. za razdoblje od siječnja 2016. do zaključno sa
siječnjem 2017. u ukupnom iznosu od 849,70 €.

7. Među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod
tuženika koji kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe članka 2.
Zakona o plaćama u javnim službama, na temelju ugovora o radu na neodređeno
vrijeme Također, nije sporno da je tuženik u utuženom razdoblju obračunavao plaću
prema osnovici od 5.108,84 kn te nije sporna pravilnost izračuna razlike manje
isplaćenih plaća u utuženom razdoblju. Među strankama nije sporna visina tužbenog
zahtjeva jer je tužitelj tužbeni zahtjev postavio u skladu s izračunom tuženika.

8. Među strankama je sporna valjanost i pravna snaga te potom, način tumačenja
pojedinih odredbi Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaća u javnim
službama od 26. listopada 2011., odnosno je li tuženik trebao obračunati i isplatiti
tužiteljici plaću za utuženo razdoblje po osnovici od 5.108,37 kn ili po osnovici od

5.415,37 kn sukladno odredbi članka III. IDDS-a.

9. Iz odredbe čl. 199. st. 1. Zakona o radu („NN broj: 93/14, 127/17,
98/19, 151/22, dalje: ZR) proizlazi da se nakon isteka roka na koji je sklopljen
kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje,
sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih
ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca

5 Posl.br.: Pr-2914/2021-17

od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka
otkaznog roka.

10. Među strankama je sporna valjanost i pravna snaga, te potom i način tumačenja
pojedinih odredbi Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaća u javnim
službama od 26. listopada 2011., odnosno je li tuženik trebao obračunati i isplatiti
tužiteljici plaću za utuženo razdoblje po osnovici od 5.108,37 kn ili po osnovici od

5.415,37 kn sukladno odredbi članka III. IDDS-a.

11. Iz isprva pročitanih u dokaznom postupku proizlazi:

- da su Vlada RH i S. javnih službi i to S. hrvatskih učitelja, N.
sindikat zaposlenih u srednjim školama H., N. sindikat znanosti i
visokog obrazovanja, S. zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi H.,
S. sindikat zdravstva i socijalne skrbi H., HLS,
HSS medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te H.
sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za
plaće u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se u 2007., 2008. i

2009., s primjenom od 1. siječnja svake godine, povećava osnovica za izračun plaća
u javnim službama za 6% u odnosu na osnovicu za izračun plaće koja se
primjenjivala u prethodnoj godini,

- da su Vlada RH i isti Sindikati javnih službi zaključili 13. svibnja 2009. Dodatak
Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama u kojemu su se suglasili o
zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto, s tim
da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice na način da se osnovica za obračun
plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn bruto nakon što službeni
pokazatelji DZS ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast
međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno
prosječno dva ili više posto i to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, te su u
čl. IV. odredili način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće
početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu
bruto minimalnu plaću u R. H.,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi zaključili 26. listopada 2011. Izmjene i
dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, s tim da te
izmjene nisu potpisane po jednom sindikatu, iako su po predstavnicima tog sindikata
parafirane, a na što ukazuje u odgovoru na tužbu tuženik, kojim su Izmjenama
između ostalog izmijenjeni čl. III., IV., VII. i XI. Dodatka Sporazumu o osnovici za
plaće u javnim službama, koji su se odnosili na način povrata osnovice, način
usklađivanja pariteta, uvjete nužne za ostvarivanje odredbi predmetnih akata i
vremensko trajanje, tako da je izmijenjenim čl. III utvrđeno da će osnovica za
obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojemu
službeni pokazatelji DZS ukažu na poboljšanje stanja,
odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja
uzastopno prosječno dva ili više posto mjereno aritmetičkom sredinom (u odnosu na
isto razdoblje prethodne godine), izmijenjenim čl. VII. je utvrđeno da se uskladba,
dakle ne i osnovica, odgađa ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi
negativni rast u nekom od razdoblja opisanih u čl. III. do V. Izmjena i dopuna za
onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao, a izmijenjenim
čl. XI. je utvrđena primjena u trajanju od 5 godina,

- da su Vlada RH te S. javnih službi koji su potpisali Izmjene i dopune Dodatka
Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. donijeli 28.
prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne

6 Posl.br.: Pr-2914/2021-17

službe i to u odnosu na čl. IV. u vezi s čl. VII. Dodatka Sporazumu, time da je iz čl.

1.Vjerodostojog tumačenja razvidno da je 7. prosinca 2011. Arbitraža usvojila sadržaj
Izmjena i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26.
listopada 2011.

12. Plaća tužitelja u utuženom razdoblju bila je uređena Zakonom o osnovici plaće u
javnim službama ("NN" broj: 39/09) te je izmijenjenom odredbom čl. 2.
Zakonom o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("NN" broj: 124/09) od 24. listopada 2009. određeno da se osnovica plaće u javnim
službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i sindikata
javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna
R. H. za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje
Vlada RH posebnom odlukom. Nadalje, čl. 3. naprijed navedenog Zakona o
izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama određeno je da se na plaće u
javnim službama primjenjuje osnovica plaće utvrđena Dodatkom Sporazumu o
osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. sve dok se ne utvrdi nova
osnovica na temelju naprijed citirane odredbe čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim
službama.

12.1. Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela je Odluku o visini osnovice za obračun
plaće u javnim službama („NN“ broj: 126/2016.), kojom je osnovica
utvrđena u visini od 5.211,02 kn bruto te se ista primjenjivala od 1. siječnja 2017.,
počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. godine, koja je isplaćena u mjesecu
veljači 2017. Također, Vlada R. H. i osam sindikata javnih službi
sklopili su Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama
(„NN“ broj: 84/07, dalje: TKU/07) u kojemu su u čl. 49. st. 4. ugovorile:
„Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, zaključen 23.studenog 2006. i svi
sporazumi koji iz njega proističu, sadržajno predstavljaju sastavni dio ovog
kolektivnog ugovora“, čime su ugovorne strane TKU/07 prihvatile sadržaj Sporazuma
kao dio sadržaja TKU-a.

12.2. Slično je ugovoreno i prilikom sklapanja Temeljnog kolektivnog ugovora za
službenike i namještenike u javnim službama („NN broj: 115/10, dalje:
TKU/10) u kojemu je u čl. 51. st. 4. ugovoreno: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju
da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja

2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju
ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od

25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima
određenim tim samim dokumentima.“ Odredbom čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog
ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („NN broj:
141/12, dalje: TKU/12) ugovoreno je: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su
Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te
sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz
njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25.
studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima
određenim tim samim dokumentima.“

13. Za istaknuti je da su u cijelosti neosnovani navodi tuženika u kojima isti osporava
pravnu valjanost i pravnu snagu Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici
plaća u javnim službama od 26. listopada 2011, dalje IDD Sporazuma. Naime, iz

7 Posl.br.: Pr-2914/2021-17

naprijed citiranih odredbi TKU-a/07, TKU- a/10 i TKU-a/12 proizlazi da su Vlada RH i
sindikati javnih službi nedvojbeno ugovorili da se osnovica plaće u javnim službama
utvrđuje prema uvjetima specificiranim u IDD Sporazuma. Štoviše, Vlada RH kao
potpisnik IDD Sporazuma izrijekom je potvrdila njegovu pravnu valjanost Arbitražnom
odlukom od 7. prosinca 2012., te nikad nije dovodila u pitanje njegovu pravnu
valjanost i nije nikada u odgovarajućem sudskom postupku tražila utvrđenje njegove
ništavosti. Osim toga valja istaknuti i da su sukladno odluci Vrhovnog suda R.
H. broj Revr-408/12-2 i odluci Ustavnog suda R. H. broj: U-
III/3535/12, odredbe kolektivnog ugovora ništetne zbog nedostatka u sklapanju samo
ako je sindikat bio isključen protivno zakonu iz postupka kolektivnog pregovaranja i
sklapanja ugovora. U konkretnom slučaju IDD Sporazuma nije potpisao jedan od
sindikata, međutim iste je parafirao, a što ne spori niti tuženik, iz čega je razvidno da
je sudjelovao u pregovaranju pa se ne može pozivati na ništetnost istih.

14. Slijedom navedenog, a prema stavu ovog suda, IDD Sporazuma predstavljaju
valjani Kolektivni ugovor, što je potvrđeno i citiranim odredbama TKU-a/07, TKU-
a/10 i TKU-a/12 pa su odredbe istog u smislu citiranog čl. 2. Zakona o osnovici plaće
u javnim službama ("NN broj: 39/09, 124/09) temelj za određivanje
osnovice u utuženom razdoblju. To stoga što su odredbe IDD Sporazuma bile na
snazi do 26. siječnja 2017. godine jer je čl. XI IDD Sporazuma ugovoreno trajanje na
određeno vrijeme od 5 godina, koje je vrijeme produženo za tri mjeseca sukladno
citiranom čl. 199. st. 1. ZR-a.

14.1. Neosnovane su tvrdnje tuženika vezane za odgodu primjene čl. III IDD
Sporazuma jer odredbom čl. VIII IDD Sporazuma nije odgođena primjena čl. III. IDD
Sporazuma. Naime, iz teksta i smisla odredbe čl. VII., kako u osnovnom obliku od 26.
listopada 2011., tako i iz Vjerodostojnog tumačenje od 28. prosinca 2012. proizlazi
da se odgoda odnosi samo na način "usklađivanja pariteta" određen u čl. IV. i V. IDD
Sporazuma, slijedom čega nije došlo do odgode primjene čl. III. kojim je uređen način
povrata osnovice. Identičan zaključak proizlazi i iz odluke Vrhovnog suda R.
H. broj: Rev-1111/2020-2.

14.2. Budući su među strankama nesporni podaci DZS,
prema kojima je zabilježena stopa rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a
u drugom tromjesečju 2015. od 1,2%, odnosno u trećem tromjesečju od 2,8%, a što
daje aritmetičku sredinu od 2 %, te da su podaci za treće tromjesečje objavljeni 4.
prosinca 2015., proizlazi da su se uvjeti iz čl. III IDD Sporazuma za obračun plaća u
javnim službama po osnovici od 5.415,37 kn bruto ostvarili s plaćom za prosinac

2015., koja je trebala biti isplaćena do 15. siječnja 2016. i trajali su do zaključno s
plaćom za mjesec siječanj 2017., koja je trebala biti isplaćena do 15. veljače 2017.

15. Dakle, tuženik je u razdoblju od svibnja 2016. do zaključno sa siječnjem 2017.
tužitelju obračunavao plaću prema osnovici od 5.108,84 kn, a trebao je primijeniti
osnovicu od 5.415,37 kn pa je nastala razlika neisplaćene plaće prema toj osnovici
za navedeno razdoblje.

16. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno
i sve dokaze zajedno, sukladno čl. 8. ZPP-a te primjenjujući pravne izvore i odredbe
mjerodavnog materijalnog prava, sud je utvrdio da tužitelj osnovano potražuje isplatu

8 Posl.br.: Pr-2914/2021-17

razlike bruto plaće za razdoblje od siječnja 2016. do zaključno sa siječnjem 2017. u
ukupnom bruto iznosu od 849,70 €/ 6.402,06 kuna.

16.1. Sud je kao tijelo javne vlasti u ovom sudskom aktu ukupne iznose novčane
obveze dvojno iskazao u eurima i kunama, a pojedina mjesečne iznose u eurima, sve
na temelju odredbi čl. 48. st. 1. i 2., u svezi s čl. 43. st. 1. Zakona o uvođenju eura
kao službene valute u R. H. ("NN" br. 57/22), Odluke o
objavi uvođenja eura kao službene valute u R. H. ("NN"
br. 85/22) i Odluke o stopi konverzije kune u euro po središnjem paritetu 1 euro =
7,53450 kuna.

17. Na sve dosuđene iznose tužitelju je dosuđena i zatezna kamata sukladno odredbi
članka 29. Zakona o obveznim odnosima ("NN" br. 35/05., 41/08.,
125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., dalje ZOO) tekuća od 15-og dana u
narednom mjesecu (čl. 92. st. 2. ZR) do isplate, osim u dijelu koji se odnosi na
zatezne kamate na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, sadržanim u bruto
iznosu plaće, koji dospijevaju tek s isplatom.

18. Tužitelju je s obzirom na uspjeh u postupku primjenom odredbi članka 154. st. 5.
Zakona o parničnom postupku („NN“, broj: 53/91., 91/92., 58/93.,
112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.,
25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., u tekstu ZPP), u vezi sa člankom 155. ZPP-a
pripadaju troškovi parničnog postupka jer tužitelju ovom postupku nije uspio samo u
razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva u pogledu kojeg nisu nastali posebni
troškovi (dio za koji je tužba povučena). Prema popisanom trošku i VPS-u u vrijeme
poduzimanja svake radnje, primjenjujući Tarifu o nagradama i naknadi troškova za
rad odvjetnika ("NN“ br. 142/12., 103/14., 118/14.,107/15., 37/22.,
126/22., dalje Tarifa) tužitelju je određen slijedeći parnični trošak: za sastav tužbe 75
bodova, za sastav podneska od 25.5.2021. kojim se tužitelj očituje na navode iz
odgovora na tužbu- 75 bodova (Tbr. 8. t. 1. Tarife), za zastupanje na ročištima od

17.2.2021.- 75 bodova (Tbr. 9. t. 1. Tarife), za sastav podnesaka od 17.2.2022. i

26.4.2023.- za svaki 18,75 bodova (Tbr. 8, t, 3, Tarife), za zastupanje na ročištu od

2.11.2023.-75 bodova (Tbr. 9. t. 1. Tarife), za pristup ročištu za objavu presude-37,5
bodova, što zbrojeno daje 375 bodova, a pomnoženo s vrijednošću boda od 15,00 kn
(Tbr. 50. Tarife) i uvećano za 25% PDV-a daje iznos od 933,21 EUR / 7.031,25 kn
koliko je naloženo tuženiku da isplati tužitelju na ime naknade parničnog troška.

18.1. Tužitelju pripadaju i zatražene zakonske zatezne kamate temeljem odredbe
članka 29. st. 2. ZOO-a koje teku od dana donošenja ove odluke pa do isplate
temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.

19. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Splitu, 23. studenog 2023.

SUTKINJA

mr.sc. Ivana Erceg-Ćurić v.r.

9 Posl.br.: Pr-2914/2021-17

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od
dana primitka iste. Žalba se podnosi pisano u tri istovjetna primjerka, putem ovog
suda nadležnom županijskom sudu.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne
primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz
članka 354. stavak 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10.,11.. 12., 13., i 14. Zakona o
parničnom postupku. Žalba u kojoj su izneseni razlozi zbog kojih se ne može
podnijeti, odbacit će se kao nedopuštena. Žalba protiv presude ne odgađa ovrhu.

DNA:

- pun. tužitelja
- tuženiku
- u spis