UsI-2964/2024-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Silviju Čoviću, sucu pojedincu, te Radojki Ćupurdija, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja ĐL (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po opunomoćenici dr. sc. Gordani Brčić, odvjetnici u Splitu, Slavićeva 2, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi utvrđivanja poreza na promet nekretnina, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 19. svibnja 2025. u prisutnosti zamjenika opunomoćenice tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 18. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II- 410-20/23-01/662, URBROJ: 513-04-24-2 od 11. studenoga 2024.

II. Poništava se rješenje Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Split KLASA: UP/I-410-20/2023-001/01311, URBROJ: 513-007-17-01- 2023-0003 od 6. lipnja 2023.

III. Obustavlja se postupak utvrđivanja poreza na promet nekretnine, poslovnog prostora broj 3 u Splitu, Velebitska 40, površine 71,29 m2, koji se nalazi na nekretnini oznake kat. čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], u iznosu od 3.000,00 eura u kojem su donijeta osporena rješenja.

IV. Dužan je tuženik, u roku 15 dana od dana primitka pravomoćne odluke, nadoknaditi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj je pravovremeno 23. prosinca 2024. podnio ovom sudu tužbu, kojom je osporio zakonitost rješenja tuženika KLASA: UP/II-410-20/23-01/662, URBROJ: 513-04-24-2 od 11. studenoga 2024. i Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Split KLASA: UP/I-410-20/2023-001/01311, URBROJ: 513-007-17-01- 2023-0003 od 6. lipnja 2023. zbog svih zakonskih razloga, bitne povrede postupka, pogrešne primijene materijalnog propisa te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tvrdi da mu je porezno tijelo utvrdilo porez na promet poslovnog prostora broj 3 u Splitu, Velebitska 40, površine 71,29 m2, koji se nalazi na nekretnini oznake kat. čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] na temelju kupoprodajnog ugovora kojeg je on, kao kupac, 13. ožujka 2023. sklopio s prodavateljem DL. Tvrdi i da je isto porezno tijelo, rješenjem KLASA: UP/I-410-20/10- 01/1141, URBROJ: 513-007-29/008-2016-6 od 20. lipnja 2016., za isti poslovni prostor (ponovno) mu utvrdio porez na promet nekretnina na temelju predugovora. Istaknuo je i da je isto porezno tijelo, rješenjem KLASA: 416-02/2023-006/58, URBROJ: 513-07- 17-2023-02 od 4. svibnja 2023. utvrdilo zastaru prava na naplatu poreznog duga u iznosu od 6.668,73 eura uključujući i porez na promet navedenog poslovnog prostora po osnovi predugovora. Smatra da greške poreznog tijela vezano za nepravovremenu ne naplatu poreza na promet za isti poslovni prostor ne može pasti na njegov teret, tako da mu se ponovno utvrdi porez za isti predmet. Smatra da se ne može ponovno odlučivati o istom prometu za istu nekretninu. Stoga je zatražio poništiti osporene odluke.

2. Tuženik je odgovorio na tužbu, predloživši, bez rasprave, odbiti tužbeni zahtjev zbog razloga koji su navedeni u osporenom drugostupanjskom rješenju. Njime je odbijena tužiteljeva žalba, koju je on izjavo protiv rješenja Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Split KLASA: UP/I-410-20/2023-001/01311, URBROJ: 513-007-17-01-2023-0003 od 6. lipnja 2023., a kojim mu je utvrđen porez na promet poslovnog prostora broj 3 u Splitu, Velebitska 40, površine 71,29 m2, koji se nalazi na nekretnini oznake kat. čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], u iznosu od 3.000,00 eura.

3. U dokaznom postupku čitani su: rješenje Porezne uprave, Područnog ureda Split KLASA: 416-02/2023-006/58, URBROJ: 513-07-17-2023-02 od 4. svibnja 2023. i ono KLASA: UP/I-410-20/10-01/1141, URBROJ: 513-007-29/008-2016-6 od 20. lipnja 2016. i spis predmeta poreznog tijela KLASA: UP/I-410-20/2023-001/01311.

3.1. Stranke nisu imale ikakvih drugih dokaznih prijedloga.

4. Tužitelj je popisao troškove upravnog spora, dok tuženik to nije učinio do zaključenja rasprave.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Predmet ovoga spora je utvrđenje tužitelju obveze plaćanja poreza na promet poslovnog prostora broj 3 u Splitu, Velebitska 40, površine 71,29 m2, koji se nalazi na nekretnini oznake kat. čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], a kojeg je, prema ocjeni i utvrđenju poreznih tijela, kojeg je on, kao kupac, 10. ožujka 2023. sklopio s prodavateljem DL. Porez u iznosu od 3.000,00 eura mu je utvrđen na temelju odredbi članka 4., 5. i članka 16. stavka 1. Zakona o porezu na promet nekretnina („Narodne novine“, broj: broj: 115/16. i 106/18., u daljnjem tekstu: ZoPNPN), kojeg je primijeniti u konkretnim predmetu na temelju članka 5. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 115/16., 121/19., 32/20., 42/20. i 114/22., u daljnjem tekstu: OPZ), s obzirom na trenutak sklapanja ugovora koji je bio osnova oporezivanja.

7. Nije sporno da je porezno tijelo utvrdilo tužitelju porez na promet poslovnog prostora broj 3 u Splitu, Velebitska 40, površine 71,29 m2, koji se nalazi na nekretnini oznake kat. čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] na temelju kupoprodajnog ugovora kojeg je on, kao kupac, 10. ožujka 2023. sklopio s prodavateljem DL.

7.1. Nije sporno ni da je isto porezno tijelo, rješenjem KLASA: UP/I-410-20/10- 01/1141, URBROJ: 513-007-29/008-2016-6 od 20. lipnja 2016. (postalo je pravomoćno 10. kolovoza 2016.), tužitelju za isti poslovni prostor utvrdilo porez na promet nekretnina na temelju predugovora, kojim su se kupac ĐL i prodavatelj DL obvezali sklopiti glavni ugovor o kupoprodaji.

7.2. Također, nije sporno da je isto porezno tijelo, rješenjem KLASA: 416- 02/2023-006/58, URBROJ: 513-07-17-2023-02 od 4. svibnja 2023. utvrdilo zastaru prava na naplatu poreznog duga u iznosu od 6.668,73 eura uključujući i porez na promet navedenog poslovnog prostora po osnovi predugovora.

7.3. S obzirom na sadržaj obrazloženja osporenih rješenja, može se zaključiti da su porezna tijela ocijenila da postoji valjana pravna osnova oporezivanja istom poreznom obvezniku za isti poslovni prostor iako je riječ supstancijalno o jednom i istom prometu nekretnine, s obzirom na to da porez utvrđen po osnovi predugovora o kupoprodaji nije (prisilno) naplaćen zbog zastare prava na naplatu te s obzirom na to da se tužitelj na temelju ugovora o kupoprodaji (a ne predugovora) uknjižio kao vlasnik poslovnog prostora u zemljišnoj knjizi.

8. Međutim, pokazalo se spornim jesu li u izloženom (u biti nespornom) činjeničnom stanju bili ispunjeni uvjeti za oporezivanje istoga poslovnog prostora istom poreznom obvezniku na temelju kupoprodajnog ugovora od 13. ožujka 2023.

9. Prema definiciji članka 4. stavka 1. točke 1. ZoPNPN-a u smislu toga zakona promet nekretnina je svako stjecanje vlasništva nekretnine u Republici Hrvatskoj (u daljnjem tekstu: stjecanje nekretnine), a prema točki 2. toga stavka stjecanjem nekretnine smatra se kupoprodaja, zamjena, nasljeđivanje, darovanje, unošenje i izuzimanje nekretnina iz trgovačkog društva, stjecanje dosjelošću, stjecanje nekretnina u postupku likvidacije ili stečaja, stjecanje na temelju odluka suda ili drugog tijela, stjecanje temeljem zakona te ostali načini stjecanja nekretnina od drugih osoba . Prema točki 7. istoga stavka isprava o stjecanju nekretnine je svaka isprava, javnobilježnički akt ili odluka nadležnog tijela kojom dolazi do stjecanja ili promjene vlasništva nekretnine u Republici Hrvatskoj.

9.1. Odredbom članka 5. stavka 1. ZoPNPN-a je propisano da je predmet oporezivanja promet nekretnina, dok prema članku 16. stavku 1. ZPNPN-a porezna obveza nastaje u trenutku sklapanja ugovora ili drugoga pravnog posla kojim se stječe nekretnina.

9.2. Prema odredbi članka 268. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., u daljnjem tekstu: ZOO). predugovor (preliminar, pactum de contrahendo) je ugovor kojim se preuzima obveza da se kasnije sklopi drugi, glavni ugovor. Iz toga ugovora proizlazi obveza sklapanja budućeg, glavnog ugovora, ali ne i ispunjenje drugih obveza koje će proizići iz glavnog ugovora. Za valjanost predugovora potrebno je da su stranke u njemu već utvrdile bitne sastojke budućeg glavnog ugovora (ti sastojci moraju biti barem odredivi), inače predugovor nema pravni učinak u skladu s odredbom članka 268. stavka 3. ZOO-a. Može se zaključiti da predugovor ima samo obvezno-pravno, a ne i stvarno-pravno djelovanje između ugovornih stranaka, zbog čega nije osnova za utvrđivanje poreza na promet nekretnina.

9.3. Ugovorom o kupoprodaji prodavatelj se obvezuje predati kupcu određenu stvar u vlasništvo ili pribaviti mu neko pravo, a kupac se zauzvrat obvezuje platiti prodavatelju kupoprodajnu cijenu. U situaciji kada prodavatelj prodaje neko pravo u kojem se za ostvarivanje sadržaja tog prava zahtijeva posjed stvari, prodavatelj se obvezuje predati mu i posjed te stvari (članak 376. ZOO-a). Bitni sastojci ugovora o kupoprodaji jesu: stvar, odnosno pravo, kao predmet (objekt) kupoprodaje te kupoprodajna cijena.

10. Uzimajući kao polazišnu osnovu ono što je Ustavni sud Republike Hrvatske ocijenio u odluci U-III-1113/2021 od 4. srpnja 2024. sud ponajprije smatra da je s aspekta oporezivanja svaka isprava, uključujući i ugovore, promatra prema svom sadržaju a ne po svom nazivu.

11. Tumačeći i iščitavajući teleološki citirane zakonske norme sud smatra i da je stjecatelj u situaciji stjecanja nekretnine kupoprodajom u obvezi platiti porez na promet nekretnine u trenutku sklapanja ugovora, budući da ZoPNPN, kao lex specialis, uređuje materiju utvrđenja i naplate poreza na promet nekretnina. Naime, taj specijalni zakonski propis ne određuje upis prava vlasništva u zemljišnu knjigu kao posebni uvjet nastanka porezne obveze. Može se zaključiti da zakonodavac za nastanak porezne obveze nije zahtijevao ispunjenje i ostalih posebnih pretpostavki za stjecanje prava vlasništva na nekretnini koje su uređene pozitivnim pravilima stvarnog prava. To znači i da eventualna nemogućnost provedbe odluke i/ili ugovora na temelju koje je stečeno pravo vlasništva na nekretnini u zemljišnoj knjizi ne utječu na nastanak obveze plaćanja poreza na promet nekretnine.

12. Ustavni sud Republike Hrvatske je, u odluci poslovni broj U-III-6120/2022 od 6. veljače 2024., istaknuo …slučaju kada je do miješanja u pravo na mirno uživanje vlasništva došlo u kontekstu ispravljanja pogreške koju je počinila javna vlast, ne samo da se prema načelu dobrog upravljanja vlastima nameće obveza da odmah djeluju kako bi ispravile svoje pogreške, već se te pogreške ne smiju ispravljati na štetu dotičnoga pojedinca, osobito ako nikakav drugi suprotstavljeni privatni interes nije doveden u pitanje (vidi predmet ESLJP-a Gashi protiv Hrvatske, br. 32457/05, § 40., presuda od 13. prosinca 2007.; Moskal protiv Poljske, br. 10373/05, § 73., presuda od 15. rujna 2009.; Albergas i Arlauskas protiv Litve, br. 17978/05, § 74., presuda od 27. svibnja 2015.; S.C. Antares Transport S.A. i S.C. Transroby S.R.L. protiv Rumunjske, br. 27227/08, § 48., presuda od 15. prosinca 2015.) (…) da iako ni članak 48. Ustava, a ni članak 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju, ne sadrži izričite postupovne zahtjeve, sudski postupci koji se tiču prava na mirno uživanje vlasništva također moraju pružiti pojedincu razumnu priliku iznošenja svojih argumenata nadležnim tijelima u svrhu učinkovitog osporavanja mjera koje zadiru u pravo zajamčeno tim odredbama. Pri utvrđivanju je li taj uvjet zadovoljen, postupke se mora sveobuhvatno sagledati (vidi predmete ESLJP-a Veits protiv Estonije, br. 12951/11, presuda od 15. siječnja 2015., § 72.; Denisova i Moiseyeva protiv Rusije, br. 16903/03, presuda od 1. travnja 2010., § 59.; te Jokela protiv Finske, br. 28856/95, presuda od 21. svibnja 2002., § 45.; i odluku i rješenje Ustavnog suda broj: U-III-2173/2021 od 7. lipnja 2022., t. 5.30.). U tom smislu relevantno je i pitanje jesu li vlasti pažljivo ispitale glavne tvrdnje podnositelja (vidi predmet ESLJP-a Megadat.com SRL protiv Moldavije, br. 21151/04, presuda od 17. svibnja 2011., § 74.; Novoseletskiy protiv Ukrajine, br. 47148/99, presuda od 22. veljače 2005., § 111.; Bistrović protiv Hrvatske, br. 25774/05, presuda od 31. svibnja 2007., § 37.).

13. Polazeći od iznesenih općenitih pravnih stajališta i ocjena vezano za oporezivanje prometa nekretnina, sud će ocijeniti (ne)osnovanost navoda stranaka u pogledu merituma stvari.

14. Nije sporno da su tužbeni navodi, u bitnom, isti onima koje je porezni obveznik istaknuo i u žalbi.

15. Iz obrazloženja osporenog drugostupanjskog rješenja razvidno je da se tuženik uopće nije očitovao na žalbene navode vezao za ne nastanak prometa i (ne)valjanost pravne osnove oporezivanja. Porezna tijela su zaključila da ugovor o kupoprodaji predstavlja valjanu pravnu osnovu oporezivanja i da je riječ o (samostalnom) pravnom prometu konkretnog poslovnog prostora samo na temelju okolnosti da je taj ugovor sklopljen i da je on prijavljen od javnog bilježnika. Valja primijetiti i da porezna tijela niti su ocijenila sadržaj isprava koji su priloženi tijekom upravnog postupka a niti su ocijenila sadržaj sklopljenog kupoprodajnog ugovora i predugovora, iako su lakonski ocijenili da postoji valjana pravna osnova oporezivanja istom poreznom obvezniku za isti poslovni prostor iako je riječ supstancijalno o jednom te istom prometu nekretnine. Porezna tijela su tako zaključila s obzirom na dvije ključne okolnosti: 1. s obzirom na to da porez utvrđen po osnovi predugovora o kupoprodaji nije (prisilno) naplaćen zbog zastare prava na naplatu i 2. s obzirom na to da se tužitelj na temelju ugovora o kupoprodaji (a ne predugovora) uknjižio kao vlasnik poslovnog prostora u zemljišnoj knjizi.

16. Prvo, valja istaknuti tuženiku da ZoPNPN, kao lex specialis, ne određuje upis prava vlasništva u zemljišnu knjigu kao posebni uvjet nastanka porezne obveze. Može se zaključiti da zakonodavac za nastanak porezne obveze nije zahtijevao ispunjenje i ostalih posebnih pretpostavki za stjecanje prava vlasništva na nekretnini koje su uređene pozitivnim pravilima stvarnog prava. To znači da činjenica da se tužitelj upisao kao vlasnik poslovnog prostora u zemljišnoj knjizi nije bitna za rješavanje konkretne porezne stvari.

17. Drugo, kako je istaknuo Ustavni sud, ispravljanja pogreške koju je počinila javna vlast, ne samo da se prema načelu dobrog upravljanja vlastima nameće obveza da odmah djeluju kako bi ispravile svoje pogreške, već se te one ne smiju ispravljati na štetu dotičnoga pojedinca, ovdje poreznog obveznika. To znači da greške poreznog tijela u vidu da se porez na promet istog poslovnog prostora utvrdio na temelju predugovora, pa potom i greška da se tako pogrešno utvrđeni porez i (prisilno) ne naplati u zakonom propisanim rokovima prije nastupanja zastare ne smiju ići na štetu poreznog obveznika.

18. Treće, valja istaknuti tuženiku da je u konkretnom porezno-pravnom odnosu supstancijalno riječ o istom prometu nekretnine. Naime, riječ je o prometu između istih osoba kupca i prodavatelja čiji je predmet isti poslovni prostor i koji je bio predmet oporezivanja pravomoćno završene upravne stvari koja je okončana rješenjem Porezne uprave, Područnog ureda Split KLASA: UP/I-410-20/10-01/1141, URBROJ: 513-007-29/008-2016-6 od 20. lipnja 2016.

19. Porezna tijela nisu konkretno razmotrila tužiteljeve prigovore te su ona propustila ocijeniti vjerodostojnost sadržaja ugovora o kupoprodaji u kontekstu ranije sklopljenog predugovora ali i vodeći računa o povijesnom zemljišnoknjižnom stanju nekretnine koja je predmet (ponovnog) oporezivanja. Pravna stajališta i ocjene poreznih tijela u konkretnom predmetu su proizvod "mehaničke" primjene pozitivnog prava, i koja su zauzeta bez uzimanja u obzir konteksta i bez sagledavanja pravnog problema kao jedinstvene cjeline.

20. Sud mora primijetiti da su porezna tijela, strogo formalističkom primjenom članka 5. stavka 1. i članka 16. stavka 1. ZoPNPN-a, ocijenili da je tužitelj stekao konkretnu nekretninu na temelju ugovora od 10. ožujka 2023., pri čemu nisu odgovorila a ni ocijenila (ne)osnovanost navoda stranke, žalitelja, nisu iznijela utvrđeno činjenično stanje i razloge koji su bili ključni pri ocjeni svakoga pojedinog dokaza. Naime, način na koji su porezna tijela protumačila i primijenila relevantne norme može se smatrati u cijelosti arbitrarnim, budući da za svoje tumačenje da je tužitelj obveznik plaćanja poreza po navedenoj pravnoj osnovi nisu dali razloge rješavanja upravne stvari koji bi imali svoje uporište u činjenicama koje su utvrđene tijekom postupka te logično i racionalno utemeljenje u mjerodavnom materijalnom propisu.

21. Sud ocjenjuje i da porezna tijela, pri rješavanju konkretne porezne stvari, nisu poštovala načelo pravomoćnosti odluke javnopravnog tijela koje je sadržano u članku 13. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09. i 110/21., u daljnjem tekstu: ZUP) u kontekstu šireg načela zaštite stečenih prava stranaka. Uz načelo zaštite legitimnih očekivanja, riječ je o povezanim načelima čija je osnovni cilj osiguravanje pravne sigurnosti stranaka u upravnom postupku.

22. U izloženom osporene odluke ne sadrže dostatne i obrazložene razloge rješavanja porezno-upravne stvari te su one nerazumljive i proturječne sadržaju isprava koje su sadržane u spisu poreznog tijela. Time su povrijeđene odredbe članka 6. stavka 2. i članka 98. stavka 5. OPZ-a i članka 8., 9., 47., 98. stavka 5. i članka 120. stavka 2. i 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21., u daljnjem tekstu: ZUP). Sud mora primijetiti i da su porezna tijela, pri razjašnjenju ključnih dvojbenih pitanja, zanemarila i pravne ocjene i stajališta Ustavnog suda Republike Hrvatske, koja su zauzeta u odlukama poslovni broj U-III-1113/2021 od 4. srpnja 2021., U-III-1934/2020 od 23. studenoga 2023., U-III-5874/2020 od 8. rujna 2021. i U-III-7312/2022 od 9. srpnja 2024. (dostupne su na: www.usud.hr).

22.1. Sud smatra i da je postupanje poreznih tijela u konkretnom predmetu u suprotnosti i s ocjenama Ustavnog suda koje je on iznio u odluci poslovni broj U-III- 6583/2022 od 27. travnja 2023. Sud je tada istaknuo: Međutim, županija je bila 'gospodar' cjelokupnog postupka prikupljanja ponuda za javno nadmetanje i samo je po sebi razumljivo da stranke u postupku pred takvim javnopravnim tijelom legitimno očekuju da to tijelo poznaje pravo te da zna svoje ovlasti i obveze. Uostalom, i mjerodavno ministarstvo suglasilo se s postupanjem županije. Stoga je neprihvatljivo da se pogreške javnopravnih tijela ispravljaju na teret stranke, a napose one 'naknadno utvrđene', po proteku poduljeg vremenskog razdoblja, tijekom kojeg život nije "stajao" i čekao da pogreške budu 'otkrivene'. Pritom sudovi pune jurisdikcije pogrešku ispravljaju na način da čak i ne utvrde u čemu bi se točno ta pogreška sastojala i radi li se doista, u supstancijalnom smislu o pogrešci. Stajalište o nedopustivosti ispravljanja pogrešaka javnopravnih tijela na teret stranaka također je mnogo puta ponovljeno te u pravnoj javnosti poznato i općeprihvaćeno stajalište Ustavnog suda i Europskog suda za ljudska prava.

23. Stoga, a budući da one nisu zakonite, valjalo je, odlučujući u granicama tužbenog zahtjeva, na temelju odredbe članka 117. stavka 1., u vezi s člankom 47. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., u daljnjem tekstu: ZUS), s obzirom na prirodu upravne stvari, poništiti odluku tuženika i prvostupanjskog poreznog tijela te, odgovarajućom primjenom odredbe članka 46. stavka 5. ZUP-a, sam riješiti porezno-upravnu stvar, tako što se obustavlja postupak utvrđivanja poreza na promet konkretne nekretnine u kojima su donijeta osporena rješenja, odnosno presuditi kao pod točkom I. do III. izreke.

24. Odluka o troškovima upravnog spora, koja je sadržana u točki IV. izreke, utemeljena je na odredbama članka 144., 147. i 148. ZUS-a i Tbr. 27. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23.).

24.1. S obzirom da se pri odlučivanju o zahtjevu stranke na naknadu troškova vrijednost predmeta upravnog spora smatra neprocjenjivom, a cijeneći uspjeh stranaka u sporu, unutar granica zahtjeva, tužitelju, koji je bio zastupan po odvjetnici, valjalo je priznati za sastavljanje tužbe i zastupanje na ročištu na kojem je zaključena rasprava po 500 bodova, odnosno ukupno 1.000 bodova, a što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura iznosi 2.000,00 eura, a uvećano za iznos PDV-a od 25% (500,00 eura) iznosi ukupno 2.500,00 eura, koliko je i zatraženo, a što je obvezan platiti tuženik koji ga je uzrokovao svojim nezakonitim postupanjem.

UPRAVNI SUD U SPLITU,

u Splitu 18. lipnja 2025.

S U D A C

Silvio Čović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka njezina pisanog otpravka, koja se podnosi pisano ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu za Visoki upravni sud Republike Hrvatske, s time da ona odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 1. i 6. i članak 127., 128. stavka 1. i 3. u vezi s člankom 148. stavkom 5. i 6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćenici tužitelja dr. sc. Gordani Brčić, odvjetnici u Splitu, Slavićeva

2,

- tuženiku Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, a spis predmeta poreznog tijela KLASA:  UP/I-410-20/2023-001/01311  vratiti  po  pravomoćnosti  ove presude,

- u spis.