UsI-2414/2024-9

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Silviju Čoviću, sucu pojedincu, te Radojki Ćupurdija, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja IA (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po opunomoćenici Marini Maslek Novevska, odvjetnici u Dubrovniku, Vukovarska 24, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak (OIB: 18683136487), Zagreb, Frankopanska 1, radi utvrđenja poreza na promet nekretnina, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 19. svibnja 2025. u odsutnosti uredno pozvanih opunomoćenice tužitelja i tuženika, 18. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II- 410-20/23-01/371, URBROJ: 513-04-24-2 od 16. kolovoza 2024. i Porezne uprave, Područnog ureda Dubrovnik, Ispostave Dubrovnik KLASA: UP/I- 410-20/2023-001/00408, URBROJ: 513-007-19-01-2023-0003 od 29. ožujka 2023. i predmet vraća na ponovni postupak.

II. Dužno je prvostupanjsko porezno tijelo, u roku 60 dana od dana primitka pravomoćne presude, u ponovljenom postupku postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda koji su izraženi u obrazloženju ove presude.

III. Dužan je tuženik, u roku 15 dana od dana primitka pravomoćne odluke, nadoknaditi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj je pravovremeno 14. listopada 2024. podnio ovom sudu tužbu, kojom je osporio zakonitost rješenja tuženika KLASA: UP/II-410-20/23-01/371, URBROJ: 513-04-24-2 od 16. kolovoza 2024. i Porezne uprave, Područnog ureda Dubrovnik, Ispostave Dubrovnik KLASA: UP/I-410-20/2023-001/00408, URBROJ: 513-007-19- 01-2023-0003 od 29. ožujka 2023. zbog svih zakonskih razloga, bitne povrede postupka, pogrešne primijene materijalnog propisa te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tvrdi da mu je porezno tijelo utvrdilo porez na promet nekretnina oznake kat. čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], kat. čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] i kat. čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] u iznosu od 642,82 eura s obrazloženjem da je te nekretnine stekao za ½ suvlasničkog dijela na temelju Sporazuma o priznanju prava vlasništva na nekretnini od 20. lipnja 2020. No, tvrdi da ih nije stekao na temelju navedenog sporazuma, već da je prethodno uz AA sa prodavateljicom ŠA sklopio više ugovora o kupoprodaji, kojima su definirali predmet kupoprodaje, predaju u posjed, isplatu kupoprodajne cijene te da su na temelju njih ishodili uknjižbu prava vlasništva u dijelu u kojem je ona bila upisana. Tvrdi da je riječ o ugovorima o kupoprodaji od 30. ožujka 2009., 10. lipnja i 28. lipnja 2010. te onom od 14. lipnja 2023. Istaknuo je i da je porezna uprava po osnovi tih ugovora utvrdila mu porez i da je on podmirio svoje porezne obveze po tim kupoprodajama, prometima nekretnina. Istaknuo je da je u cilju rješavanja imovinsko-pravnih odnosa i brisanja pogrešnih upisa u zemljišnoj knjizi sklopio navedeni sporazum kojim je, u biti, priznato pravo vlasništva na temelju ranije sklopljenih ugovora o kupoprodaji. Zaključio je da su u vrijeme sklapanja sporazuma on i AA bili vlasnici i posjednici nekretnina koje su predmet oporezivanja i da su podmirili sve svoje porezne obveze po osnovi prometa. Ocijenio da je porezna uprava za isti promet i za iste nekretnine i istim stjecateljima utvrdilo dvaput porez na promet nekretnina. Najzad, smatra da bi se eventualno moglo utvrditi porezna obveza (ako ona uopće postoji) za onaj suvlasnički udio koji nije naveden u ugovorima o kupoprodaji iz 2010. i 2013. Stoga je zatražio oglasiti ništavim, a podredno, poništiti osporene odluke.

2. Tuženik je odgovorio na tužbu, predloživši, bez rasprave, odbiti tužbeni zahtjev zbog razloga koji su navedeni u osporenom drugostupanjskom rješenju. Njime je odbijena tužiteljeva žalba, koju je on izjavo protiv rješenja Porezne uprave, Područnog ureda Dubrovnik, Ispostave Dubrovnik KLASA: UP/I-410-20/2023- 001/00408, URBROJ: 513-007-19-01-2023-0003 od 29. ožujka 2023., a kojim mu je utvrđen poreza na promet nekretnina u iznosu od 642,82 eura.

3. U dokaznom postupku čitani su: ovjerovljeni ugovori o kupoprodaji nekretnina ovjeren 30. ožujka 2009., 10. lipnja 2010., 28. lipnja 2010., 14. lipnja 2013., Sporazum o priznanju prava vlasništva na nekretnini ovjeren od javnog bilježnika 20. lipnja 2020. pod brojem OV-2254/2020 i spis predmeta poreznog tijela KLASA: UP/I-410-20/2023- 001/00408.

3.1. Tužitelj je predložio izvesti i dokaz čitanjem podatke iz službenih evidencija porezne uprave, rješenja o utvrđenju poreza na promet nekretnina po prijavljenim ugovorima o kupoprodaji nekretnina ovjeren 30. ožujka 2009., 10. lipnja 2010., 28. lipnja 2010. i 14. lipnja 2013., a koje je on uz kupca AA sklopio s prodavateljicom ŠA i podatke o podmirenim obvezama po tim rješenjima na okolnost da je uredno podmirio sve obveze poreza na promet nekretnina po osnovu navedenih ugovora o kupoprodaji (jer, tvrdi, ne raspolaže potvrdama o uplatama od prije 14 godina). Sud je smatrao nepotrebnim izvoditi navedeni dokaz te je stoga on odbijen na ročištu, budući da je mogao ocijeniti (ne)osnovanost tužbenog zahtjeva na temelju stanja spisa predmeta poreznog tijela i ocjenom ostalih izvedenih dokaza te zbog razloga koji će se iznijeti u nastavku obrazloženja.

4. Tužitelj je popisao troškove upravnog spora, dok tuženik to nije učinio do zaključenja rasprave.

5. Ocjenom svakoga pojedinog dokaza i svih zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sud ocjenjuje da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Predmet ovoga spora je utvrđenje tužitelju obveze plaćanja poreza na promet nekretnine čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], kat. čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] i kat. čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], a koje je, prema ocjeni i utvrđenju poreznih tijela, tužitelj stekao za ½ suvlasničkog dijela na temelju Sporazum o priznanju prava vlasništva na nekretnini ovjeren od javnog bilježnika 20. lipnja 2020. pod brojem OV- 2254/2020 (u daljnjem tekstu: Sporazum). Porez u iznosu od 642,82 eura mu je utvrđen na temelju odredbi članka 4., 5. i članka 16. stavka 1. Zakona o porezu na promet nekretnina („Narodne novine“, broj: broj: 115/16. i 106/18., u daljnjem tekstu: ZoPNPN), kojeg je primijeniti u konkretnim predmetu na temelju članka 5. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 115/16., 121/19., 32/20. i 42/20., u daljnjem tekstu: OPZ), s obzirom na trenutak sklapanja ugovora koji je bio osnova oporezivanja.

7. Nije sporno da je porezno tijelo Sporazum tretiralo kao ugovor o darovanju te ga takvog uzelo kao pravnu osnovu oporezivanja.

8. Međutim, pokazalo se spornim je li u konkretnom predmetu nastao promet nekretnine i je li tužitelj u obvezi plaćanja poreza po osnovi Sporazuma. Srž tužiteljeva prigovora je da u konkretnom predmetu, iako je formalno na temelju Sporazuma došlo do zemljišnoknjižne promjene vlasništva, u biti nije bilo stvarne promjene vlasništva odnosno stvarnog prometa nekretnina. Naime, on smatra da nije bilo osnove za oporezivanje na temelju Sporazuma, s obzirom na to da je njime omogućena provedba u zemljišnoj knjizi ranije sklopljenih kupoprodajnih ugovora, koje je on uz AA, kao kupce, sklopio s prodavateljicom ŠA. Tvrdi i da je da je su ti kupoprodajni ugovori prijavljeni poreznoj upravi, da su oni bili osnova oporezivanja i da su oni kao kupci platiti porez na promet nekretnina.

9. Prema definiciji članka 4. stavka 1. točke 1. ZoPNPN-a u smislu toga zakona promet nekretnina je svako stjecanje vlasništva nekretnine u Republici Hrvatskoj (u daljnjem tekstu: stjecanje nekretnine), a prema točki 2. toga stavka stjecanjem nekretnine smatra se kupoprodaja, zamjena, nasljeđivanje, darovanje, unošenje i izuzimanje nekretnina iz trgovačkog društva, stjecanje dosjelošću, stjecanje nekretnina u postupku likvidacije ili stečaja, stjecanje na temelju odluka suda ili drugog tijela, stjecanje temeljem zakona te ostali načini stjecanja nekretnina od drugih osoba . Prema točki 7. istoga stavka isprava o stjecanju nekretnine je svaka isprava, javnobilježnički akt ili odluka nadležnog tijela kojom dolazi do stjecanja ili promjene vlasništva nekretnine u Republici Hrvatskoj.

9.1. Odredbom članka 5. stavka 1. ZoPNPN-a je propisano da je predmet oporezivanja promet nekretnina, dok prema članku 16. stavku 1. ZPNPN-a porezna obveza nastaje u trenutku sklapanja ugovora ili drugoga pravnog posla kojim se stječe nekretnina.

10. Uzimajući kao polazišnu osnovu ono što je Ustavni sud Republike Hrvatske ocijenio u odluci U-III-1113/2021 od 4. srpnja 2024. sud ponajprije smatra da je s aspekta oporezivanja svaka isprava, uključujući i ugovore, promatra prema svom sadržaju a ne po svom nazivu i da po svom sadržaju i konkretni Sporazum može imati i bitna obilježja drugih imenovanih dvostranih pravnih poslova koji su uređeni Zakonom o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.).

11. Tumačeći i iščitavajući teleološki citirane zakonske norme sud smatra i da je stjecatelj u situaciji ugovornog stjecanja nekretnine u obvezi platiti porez na promet nekretnine u trenutku sklapanja ugovora, budući da ZoPNPN, kao lex specialis, uređuje materiju utvrđenja i naplate poreza na promet nekretnina. Naime, taj specijalni zakonski propis ne određuje upis prava vlasništva u zemljišnu knjigu kao posebni uvjet nastanka porezne obveze. Može se zaključiti da zakonodavac za nastanak porezne obveze nije zahtijevao ispunjenje i ostalih posebnih pretpostavki za stjecanje prava vlasništva na nekretnini koje su uređene pozitivnim pravilima stvarnog prava. To znači i da eventualna nemogućnost provedbe odluke i/ili ugovora na temelju koje je stečeno pravo vlasništva na nekretnini u zemljišnoj knjizi ne utječu na nastanak obveze plaćanja poreza na promet nekretnine.

12. Polazeći od iznesenih općenitih pravnih stajališta i ocjena vezano za oporezivanje prometa nekretnina, sud će ocijeniti (ne)osnovanost navoda stranaka u pogledu merituma stvari.

13. Nije sporno da su tužbeni navodi, u bitnom, isti onima koje je porezni obveznik istaknuo i u žalbi.

14. Iz obrazloženja osporenog drugostupanjskog rješenja razvidno je da se tuženik uopće nije očitovao na žalbene navode vezao za ne nastanak prometa i (ne)valjanost pravne osnove oporezivanja. Porezna tijela su zaključila da Sporazum predstavlja valjanu pravnu osnovu oporezivanja i da je riječ o (samostalnom) pravnom prometu konkretne nekretnine i njezinom stjecanju samo na temelju okolnosti da je taj ugovor sklopljen i da je on prijavljen od javnog bilježnika. Valja primijetiti i da porezna tijela niti su ocijenila sadržaj isprava koji su priloženi tijekom upravnog postupka a niti su ocijenila sadržaj sklopljenog Sporazuma, iako su lakonski ocijenili da je riječ o ugovor o darovanju i da je tužitelj njime stekao konkretne nekretnine.

14.1. Porezna tijela osobito nisu razmotrila tvrdnje tužitelja, poreznog obveznika da Sporazumom nije ostvaren ikakav promet, da je on sklopljen samo radi nemogućnosti zemljišnoknjižne provedbe ugovora o prodaji koje je on uz AA, kao kupac, sklopio s prodavateljicom ŠA. Riječ je o ugovorima o kupoprodaji koji su 10. lipnja 2010., 14. lipnja 2013. i 28. lipnja 2010. ovjereni od Ureda državne uprave u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, Matičnog ureda Orebić pod KLASA: 037-02/10-01/168, KLASA: 037-02/13-01/165 i KLASA: 037-02/10-01/207.

14.2. Uvidom u Sporazum, te uspoređujući njegov sadržaj sa sadržajem navedenih ugovora o kupoprodaji iz 2010. i 2013. valja primijetiti da su i Sporazum i ugovori sklopljeni između istih stranaka i da su predmet ugovaranja bile iste nekretnine.

14.3. Porezna tijela su propustila ocijeniti vjerodostojnost sadržaja Sporazuma u kontekstu ranije sklopljenih ugovora o kupoprodaji ali i vodeći računa o povijesnom zemljišnoknjižnom stanju nekretnina koje su predmet, kako tvrdi tužitelj, ponovnog oporezivanja.

15. Sud mora primijetiti da su porezna tijela, strogo formalističkom primjenom članka 5. stavka 1. i članka 16. stavka 1. ZoPNPN-a, ocijenili da je tužitelj stekao konkretne nekretnine na temelju Sporazuma za ½ suvlasničkog dijela, pri čemu nisu odgovorila a ni ocijenila (ne)osnovanost navoda stranke, žalitelja, nisu iznijela utvrđeno činjenično stanje i razloge koji su bili ključni pri ocjeni svakoga pojedinog dokaza. Naime, način na koji su porezna tijela protumačila i primijenila relevantne norme može se smatrati u cijelosti arbitrarnim, budući da za svoje tumačenje da je tužitelj obveznik plaćanja poreza po navedenoj pravnoj osnovi nisu dali razloge rješavanja upravne stvari koji bi imali svoje uporište u činjenicama koje su utvrđene tijekom postupka te logično i racionalno utemeljenje u mjerodavnom materijalnom propisu.

16. U izloženom osporene odluke ne sadrže dostatne i obrazložene razloge rješavanja porezno-upravne stvari te su one nerazumljive i proturječne sadržaju isprava koje su sadržane u spisu upravnog tijela. Time su povrijeđene odredbe članka 6. stavka 2. i članka 98. stavka 5. OPZ-a i članka 8., 9., 47., 98. stavka 5. i članka 120. stavka 2. i 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21.). Sud mora primijetiti i da su porezna tijela, pri razjašnjenju ključnih dvojbenih pitanja, zanemarila i pravne ocjene i stajališta Ustavnog suda Republike Hrvatske, koja su zauzeta i u odlukama poslovni broj U-III-1113/2021 od 4. srpnja 2021. i U-III- 1934/2020 od 23. studenoga 2023. (dostupne su na: www.usud.hr).

17. Stoga, a budući da one nisu zakonite, valjalo je, odlučujući u granicama tužbenog zahtjeva, na temelju odredbe članka 117. stavka 1., u vezi s člankom 47. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., u daljnjem tekstu: ZUS), s obzirom na prirodu upravne stvari, poništiti osporene odluke i predmet vratiti prvostupanjskom poreznom tijelu na ponovni postupak te obvezati to tijelo da je u ponovnom postupku dužno postupiti u skladu s izraženim pravnim shvaćanjima i primjedbama suda, odnosno presuditi kao pod točkom I. i II. izreke.

17.1. U ponovnom postupku prvostupanjsko porezno tijelo je dužno, nakon što ukloni uočene nedostatke i procesne povrede te pravilno i potpuno utvrdi pravo stanje stvari, pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog propisa, odlučiti o (ne)postojanju obveze plaćanja poreza na promet nekretnina pridržavajući se pravnih shvaćanja i primjedaba suda u skladu s odredbama članka 119. stavka 4. i članka 151. stavka 2. ZUS-a.

18. Odluka o troškovima upravnog spora, koja je sadržana u točki III. izreke, utemeljena je na odredbama članka 144., 147. i 148. ZUS-a i Tbr. 27. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23.).

18.1. S obzirom da se pri odlučivanju o zahtjevu stranke na naknadu troškova vrijednost predmeta upravnog spora smatra neprocjenjivom, a cijeneći uspjeh stranaka u sporu, unutar granica zahtjeva, tužitelju, koji je bio zastupan po odvjetnici, valjalo je priznati za sastavljanje tužbe i zastupanje na jednom ročištu na kojem je zaključena rasprava po 250 bodova, odnosno ukupno 500 bodova, a što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura iznosi 1.000,00 eura, a uvećano za iznos PDV-a od 25% (250,00 eura) iznosi ukupno 1.250,00 eura, koliko je i zatraženo, a što je obvezan platiti tuženik koji ga je uzrokovao svojim nezakonitim postupanjem. Iako ga nije konkretizirano ni popisao, valja navesti tužitelju da mu nije nastao ikakav trošak sudskih pristojbi, budući da nije ni u obvezi njihova plaćanja prema odredbi članka 22. stavka 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 118/18. i 51/23.).

U Splitu 18. lipnja 2025.

S U D A C

Silvio Čović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv točke I. i II. izreke ove presude nije dopuštena žalba na temelju odredbe članka 127. ZUS-a.

Protiv točke III. izreke ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka njezina pisanog otpravka, koja se podnosi pisano ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu za Visoki upravni sud Republike Hrvatske, s time da ona odgađa izvršenje pobijane presude (članak 128. stavka 1. i 3. u vezi s člankom 148. stavkom 5. i 6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćenici tužitelja Marini Maslek Novevska, odvjetnici u Dubrovniku, Vukovarska 24,

- tuženiku Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, uz spis predmeta poreznog tijela KLASA: UP/I-410-20/2023-001/00408,

- u spis.