UsI-2291/2024-10

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Silviju Čoviću, sucu pojedincu, te Radojki Ćupurdija, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja HT (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po opunomoćenicima Vinku Fabjanoviću i Ivani Marinelić, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu "Fabjanović&Marinelić" d. o. o. iz Supetra, Mladena Vodanovića 16, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak (OIB: 18683136487), Zagreb, Frankopanska 1, radi utvrđenja poreza na promet nekretnina, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 19. svibnja 2025. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 18. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II- 410-20/23-01/426, URBROJ: 513-04-24-2 od 27. kolovoza 2024. i Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Supetar KLASA: UP/I-410- 20/2023-001/00177, URBROJ: 513-007-17-06-2023-003 od 16. lipnja 2023. te predmet vraća na ponovni postupak.

II. Poništava se rješenje tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II- 410-20/23-01/428, URBROJ: 513-04-24-2 od 27. kolovoza 2024. i Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Supetar KLASA: UP/I-410- 20/2023-001/00175, URBROJ: 513-007-17-06-2023-003 od 16. lipnja 2023. te predmet vraća na ponovni postupak.

III. Poništava se rješenje tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II- 410-20/23-01/429, URBROJ: 513-04-24-2 od 27. kolovoza 2024. i Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Supetar KLASA: UP/I-410- 20/2023-001/00176, URBROJ: 513-007-17-06-2023-003 od 16. lipnja 2023. te predmet vraća na ponovni postupak

IV. Dužno je prvostupanjsko porezno tijelo, u roku 60 dana od dana primitka pravomoćne presude, u ponovljenom postupku postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda koji su izraženi u obrazloženju ove presude.

V. Dužan je tuženik, u roku 15 dana od dana primitka pravomoćne odluke, nadoknaditi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj je pravovremeno 28. rujna 2024. podnio ovom sudu tužbu, kojom je osporio zakonitost rješenja tuženika KLASA: UP/II-410-20/23-01/426, URBROJ: 513- 04-24-2 od 27. kolovoza 2024., KLASA: UP/II-410-20/23-01/428, URBROJ: 513-04- 24-2 od 27. kolovoza 2024. i KLASA: UP/II-410-20/23-01/429, URBROJ: 513-04-24-2 od 27. kolovoza 2024. Njome je osporio i zakonitost rješenja prvostupanjskog poreznog tijela, Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Supetar KLASA: UP/I-410-20/2023-001/00177, URBROJ: 513-007-17-06-2023-003 od 16. lipnja 2023. KLASA: UP/I-410-20/2023-001/175, URBROJ: 513-007-17-06-2023-003 od 16. lipnja 2023. i KLASA: UP/I-410-20/2023-001/00176, URBROJ: 513-007-17-06-2023-003 od 16. lipnja 2023. Smatra da pobijana rješenja nisu zakonita zbog svih zakonskih razloga, bitne povrede postupka, pogrešne primijene materijalnog propisa te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tvrdi da mu je nametnuta obveza plaćanja poreza na promet nekretnina na temelju izjave o priznanju prava vlasništva bez ikakvog obrazloženja, bez valjane ocjene izvedenih dokaza i uz povrede osnovnih načela upravnog postupka iz članka 7. i 9. ZUP-a. Istaknuo da je izjava koja je bila osnova oporezivanja dana samo u cilju omogućavanja pokretanja pojedinačnog ispravnog postupka, da su on i njegova braća IT i ĆT naslijeđenu imovinu od roditelja samo formalno podijelili na temelju Sporazuma o razvrgnuću suvlasničke zajednice koji je ovjeren kod javnog bilježnika 12. srpnja 2023. pod brojem OV-3582/2023. Smatra da je u konkretnom predmetu trebalo primijeniti odredbu članka 13. točke 8. ZPNPN-a, budući da je dioba učinjena poslije smrti njihovih roditelja i od kada su oni kao nasljednici svaki u posjedu naslijeđenih nekretnina. Ako je i postojala porezna obveza, smatra da je trebalo primijeniti porezno oslobođenje iz članka 15. točke 1. ZPNPN-a, budući da je riječ o nasljedstvu u uspravnoj liniji. Naime, u tom dijelu je istaknuo da su on i njegova braća nekretnine stekli nasljeđivanjem iza smrti oca HT i majke CT prema rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Supetru poslovni broj O-50/97 od 1. srpnja 1997. i broj O-66/98 od 27. travnja 1998. Zaključio da je logično, životno i uvjerljivo da je u konkretnom predmetu riječ o nasljeđivanju i diobi unutar obitelji, odnosno da su on i braća sklopili ugovor o razvrgnuću suvlasničke zajednice koju su stekli nasljeđivanjem od svojih prednika koji nisu bili upisani kao vlasnici i posjednici nekretnina i zbog čega je bila nužna konkretna izjava da bi se pokrenuli odgovarajući sudski postupci radi utvrđenja prava vlasništva i u cilju uknjižbe toga prava u zemljišnoj knjizi. Stoga je zatražio poništiti osporena rješenja.

2. Tuženik je odgovorio na tužbu, predloživši, bez rasprave, odbiti tužbeni zahtjev zbog razloga koji su navedeni u osporenim drugostupanjskim rješenjima.

2.1. Rješenjem tuženika KLASA: UP/II-410-20/23-01/426, URBROJ: 513-04- 24-2 od 27. kolovoza 2024. odbijena je tužiteljeva žalba, koju je on izjavo protiv rješenja Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Supetar KLASA: UP/I-410- 20/2023-001/00177, URBROJ: 513-007-17-06-2023-003 od 16. lipnja 2023., a kojim mu je utvrđen poreza na promet nekretnina u iznosu od 321,59 eura.

2.2. Rješenjem tuženika KLASA: UP/II-410-20/23-01/428, URBROJ: 513-04- 24-2 od 27. kolovoza 2024. odbijena je tužiteljeva žalba, koju je on izjavo protiv rješenja Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Supetar KLASA: UP/I-410- 20/2023-001/00175, URBROJ: 513-007-17-06-2023-003 od 16. lipnja 2023., a kojim mu je utvrđen poreza na promet nekretnina u iznosu od 321,59 eura.

2.3. Rješenjem tuženika KLASA: UP/II-410-20/23-01/429, URBROJ: 513-04- 24-2 od 27. kolovoza 2024. odbijena je tužiteljeva žalba, koju je on izjavo protiv rješenja Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostave Supetar KLASA: UP/I-410- 20/2023-001/00176, URBROJ: 513-007-17-06-2023-003 od 16. lipnja 2023., a kojim mu je utvrđen poreza na promet nekretnina u iznosu od 321,59 eura.

3. U dokaznom postupku čitani su: Sporazum o razvrgnuću suvlasničke zajednice koji je ovjeren od javnog bilježnika 12. srpnja 2023. pod brojem OV- 3582/2023, rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Supetru poslovni broj O-50/97 od 1. srpnja 1997. i broj O-66/98 od 27. travnja 1998., prijedlog za provođenje pojedinačnog ispravnog postupka "Supetar, 21. kolovoza 2023." uz potvrdu o zaprimanju od istoga nadnevka te spis predmeta poreznog tijela KLASA: UP/I-410-

20/2023-001/00177, KLASA: UP/I-410-20/2023-001/00175 i KLASA: UP/I-410- 20/2023-001/00176.

3.1. Stranke nisu imale ikakvih drugih dokaznih prijedloga.

4. Tužitelj je popisao troškove upravnog spora, dok tuženik to nije učinio do zaključenja rasprave.

5. Ocjenom svakoga pojedinog dokaza i svih zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sud ocjenjuje da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Predmet ovoga spora je utvrđenje tužitelju obveze plaćanja poreza na promet nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] (površine 336 m2), 2920 (površine 129 m2), 2944 (površine 4495 m2) te 2945 (površine 5809 m2), koje je on, prema ocjeni poreznih tijela, stekao na temelju ovjerovljene izjava UT ČT ZT od 16. prosinca 2022. (ovjerene od javnog bilježnika 27. prosinca 2022.) za 1/3 suvlasničkog djela. Porez mu je utvrđen na temelju odredbi članka 4., 5. i članka 16. stavka 1. Zakona o porezu na promet nekretnina („Narodne novine“, broj: broj: 115/16. i 106/18., u daljnjem tekstu: ZoPNPN), kojeg je primijeniti u konkretnim predmetu na temelju članka 5. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 115/16., 121/19., 32/20., 42/20. i 114/22., u daljnjem tekstu: OPZ), s obzirom na nadnevak izjave koja je bila osnova oporezivanja.

7. Pokazalo se spornim je li u konkretnom predmetu nastao promet nekretnine i je li tužitelj u obvezi plaćanja poreza. Srž tužiteljeva prigovora je da u konkretnom predmetu nije bilo osnove za oporezivanje na temelju ovjerovljene izjave koja je dana od UT/ ČT ZT samo u cilju sređivanja i usklađenja zemljišnoknjižnog i stvarnog stanja kroz zemljišnoknjižni pojedinačni ispravni postupak.

8. Prema definiciji članka 4. stavka 1. točke 1. ZoPNPN-a u smislu toga zakona promet nekretnina je svako stjecanje vlasništva nekretnine u Republici Hrvatskoj (u daljnjem tekstu: stjecanje nekretnine), a prema točki 2. toga stavka stjecanjem nekretnine smatra se kupoprodaja, zamjena, nasljeđivanje, darovanje, unošenje i izuzimanje nekretnina iz trgovačkog društva, stjecanje dosjelošću, stjecanje nekretnina u postupku likvidacije ili stečaja, stjecanje na temelju odluka suda ili drugog tijela, stjecanje temeljem zakona te ostali načini stjecanja nekretnina od drugih osoba . Prema točki 7. toga stavka isprava o stjecanju nekretnine je svaka isprava, javnobilježnički akt ili odluka nadležnog tijela kojom dolazi do stjecanja ili promjene vlasništva nekretnine u Republici Hrvatskoj.

8.1. Odredbom članka 5. stavka 1. ZoPNPN-a je propisano da je predmet oporezivanja promet nekretnina, dok prema članku 16. stavku 1. ZPNPN-a porezna obveza nastaje u trenutku sklapanja ugovora ili drugoga pravnog posla kojim se stječe nekretnina.

9. Uzimajući kao polazišnu osnovu ono što je Ustavni sud Republike Hrvatske ocijenio u odluci U-III-1113/2021 od 4. srpnja 2024. sud, ponajprije, smatra da se s aspekta oporezivanja svaka isprava, uključujući i izjave, promatra prema svom sadržaju a ne po svom nazivu i da po svom sadržaju i konkretna izjava može imati i bitna obilježja imenovanih dvostranih pravnih poslova koji su uređeni Zakonom o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.). Sud smatra i da je osnova oporezivanja svaka isprava kojom se stječe nekretnina, odnosno kojom dolazi do prometa nekretnine.

10. Tumačeći i iščitavajući teleološki citirane zakonske norme sud smatra i da je stjecatelj u situaciji ugovornog stjecanja nekretnine u obvezi platiti porez na promet nekretnine u trenutku sklapanja ugovora, budući da ZoPNPN, kao lex specialis, uređuje materiju utvrđenja i naplate poreza na promet nekretnina. Naime, taj specijalni zakonski propis ne određuje upis prava vlasništva u zemljišnu knjigu kao posebni uvjet nastanka porezne obveze. Može se zaključiti da zakonodavac za nastanak porezne obveze nije zahtijevao ispunjenje i ostalih posebnih pretpostavki za stjecanje prava vlasništva na nekretnini koje su uređene pozitivnim pravilima stvarnog prava. To znači i da eventualna nemogućnost provedbe odluke i/ili ugovora na temelju koje je stečeno pravo vlasništva na nekretnini u zemljišnoj knjizi ne utječu na nastanak obveze plaćanja poreza na promet nekretnine.

11. Polazeći od iznesenih općenitih pravnih stajališta i ocjena vezano za oporezivanje prometa nekretnina, sud će ocijeniti (ne)osnovanost navoda stranaka u pogledu merituma stvari.

12. Iz obrazloženja osporenog drugostupanjskog rješenja razvidno je da se tuženik uopće nije očitovao na žalbene navode vezao za ne nastanak prometa i (ne)valjanost pravne osnove oporezivanja. Porezna tijela su zaključila da spomenuta izjava predstavlja valjanu pravnu osnovu oporezivanja i da je riječ o (samostalnom) pravnom prometu konkretnih nekretnina i njezinom stjecanju samo na temelju okolnosti da je ona sastavljena i prijavljena od javnog bilježnika Valja primijetiti i da porezna tijela niti su ocijenila sadržaj sastavljene izjave u kontekstu ocjene ostalih raspoloživih pisanih dokaza koji su sastavni dio spisa predmeta poreznog tijela.

12.1. Porezna tijela osobito nisu razmotrila tvrdnje tužitelja, poreznog obveznika da je nekretnine stekao nasljeđivanjem od svojih roditelja prema rješenjima o nasljeđivanju Općinskog suda u Supetru poslovni broj O-50/97 od 1. srpnja 1997. i broj O-66/98 od 27. travnja 1998. da je potpisnik OT samo dao izjavu kojom potvrđuje da činjenicu da su nekretnine koje su predmet oporezivanja oduvijek vlasništvo obitelji CT, a danas u vlasništvu tužitelja HT; da je on te nekretnine stekao nasljeđivanjem i dosjelošću iako su one u katastru i zemljišnoj knjizi upisane kao njegovo vlasništvo ali i posjed njegove braće NT i ZT te da on tu izjavu daje u cilju pokretanja odgovarajućih sudskih postupaka.

13. Sud mora primijetiti da su porezna tijela, strogo formalističkom primjenom članka 5. stavka 1. i članka 16. stavka 1. ZoPNPN-a, ocijenili da je tužitelj stekao konkretne nekretnine na temelju izjave, pri čemu nisu odgovorila a ni ocijenila (ne)osnovanost žalbenih navoda, nisu iznijela utvrđeno činjenično stanje i razloge koji su bili ključni pri ocjeni svakoga pojedinog dokaza. Naime, način na koji su porezna tijela protumačila i primijenila relevantne norme može se smatrati u cijelosti arbitrarnim, budući da za svoje tumačenje da je tužitelj obveznik plaćanja poreza po navedenoj pravnoj osnovi nisu dali razloge rješavanja upravne stvari koji bi imali svoje uporište u činjenicama koje su utvrđene tijekom postupka te logično i racionalno utemeljenje u mjerodavnom materijalnom propisu.

14. Iz sadržaja ovjerovljene Izjave od 16. prosinca 2022. (ovjerena od javnog bilježnika 27. prosinca 2022. pod brojem OV-6999/2022) proizlazi da je potpisnik, davatelj izjave OT priznao potvrđuje da činjenicu da su nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] (površine 431 m2), 2919/1 (površine 336 m2), 2919/2 (površine 589 m2), sve zvane Višić, one zvane Prismen oznake čest. zem. [katastarska čestica] (površine 129 m2), 2928/2 (površine 1266 m2), 2944 (površine 4495 m2) te one zvane Višić oznake čest. zem. [katastarska čestica] (površine 5809 m2), 2946/1 (površine 3179 m2) i 2946/2 (površine 1645 m2), sve K. O. [katastarska općina], oduvijek vlasništvo obitelji HT, a danas u vlasništvu tužitelja HT; da je on te nekretnine stekao nasljeđivanjem i dosjelošću iako su one u katastru i zemljišnoj knjizi upisane kao njegovo vlasništvo ali i posjed njegove braće NT i ZT te da on tu izjavu daje u cilju pokretanja odgovarajućih sudskih postupaka. Može se zaključiti da je ZT tu izjavu dao zbog nesređenog zemljišnog stajna i u cilju usklađenja toga stanja sa stvarnim stanjem, priznavši, u biti, da su te nekretnine stvarno oduvijek u vlasništvu obitelji HT, a danas u vlasništvu tužitelja HT. Gotovo identične izjave su dali i potpisnici GT i ZT.

15. Potanko iščitavajući sadržaj izjave ZT, a u kontekstu sadržaja čitanih Sporazuma o razvrgnuću suvlasničke zajednice koji je ovjeren od javnog bilježnika 12. srpnja 2023. koji je sklopljen između tužitelja te UT i ĆT, rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Supetru broj O-50/97 od 1. srpnja 1997. i broj O-66/98 od 27. travnja 1998. te prijedloga za provođenje pojedinačnog ispravnog postupka "Supetar, 21. kolovoza 2023.", sud ocjenjuje dostatno raspravljenim i utvrđenim da se konkretan način stjecanja nekretnina ne može tretirati kao ostali oporezivi načini stjecanja nekretnina od drugih osoba. Naime, po stajalištu suda, ZPNPN, kao specijalni zakonski propis određuje obvezu postojanja barem titulusa ili pravnog temelja stjecanja nekretnina, kako je to uređeno pozitivnim pravilima hrvatskog stvarnog prava. Tako je istaknuo i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Usž-449/2020-2 od 10. ožujka 2020. U konkretnoj situaciji izjava koju je porezno tijelo uzelo kao osnovu oporezivanja je dana, u biti, samo zbog nesređenoga zemljišnoknjižnog stanja i radi ispravka pogrešnog upisa.

16. U izloženom osporene odluke ne sadrže dostatne i obrazložene razloge rješavanja porezno-upravne stvari te su one nerazumljive i proturječne sadržaju isprava koje su sadržane u spisu upravnog tijela. Time su povrijeđene odredbe članka 6. stavka 2. i članka 98. stavka 5. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 115/16., 106/18., 121/19. i 32/20.) i članka 8., 9., 47., 98. stavka 5. i članka 120. stavka 2. i 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21.). Sud mora primijetiti i da su porezna tijela, pri razjašnjenju ključnih dvojbenih pitanja, zanemarila i pravne ocjene i stajališta Ustavnog suda Republike Hrvatske, koja su zauzeta i u odlukama poslovni broj U-III-4818/2017 od 22. travnja 2021. i U-III- 4604/2018 od 10. lipnja 2021. (dostupne su na: www.usud.hr).

17. Stoga, a budući da one nisu zakonite, valjalo je, odlučujući u granicama tužbenog zahtjeva, na temelju odredbe članka 117. stavka 1., u vezi s člankom 47. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., u daljnjem tekstu: ZUS), s obzirom na prirodu upravne stvari, poništiti osporene odluke i predmet vratiti prvostupanjskom poreznom tijelu na ponovni postupak te obvezati to tijelo da je u ponovnom postupku dužno postupiti u skladu s izraženim pravnim shvaćanjima i primjedbama suda, odnosno presuditi kao pod točkama I. do IV. izreke.

17.1. U ponovnom postupku prvostupanjsko porezno tijelo je dužno, nakon što ukloni uočene nedostatke i procesne povrede te pravilno i potpuno utvrdi činjenično stanje osobito vezano za sadržaj danih izjava u kontekstu ocjene ostalih raspoloživih pisanih dokaza, pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog propisa, odlučiti o (ne)postojanju obveze plaćanja poreza na promet nekretnina pridržavajući se pravnih shvaćanja i primjedaba suda u skladu s odredbama članka 119. stavka 4. i članka 151. stavka 2. ZUS-a.

18. Odluka o troškovima upravnog spora, koja je sadržana u točki V. izreke, utemeljena je na odredbama članka 144., 147. i 148. ZUS-a i Tbr. 27. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23.).

18.1. S obzirom da se pri odlučivanju o zahtjevu stranke na naknadu troškova vrijednost predmeta upravnog spora smatra neprocjenjivom, a cijeneći uspjeh stranaka u sporu, unutar granica zahtjeva, tužitelju, koji je bio zastupan po odvjetniku, valjalo je priznati za sastavljanje tužbe i zastupanje na jednom ročištu na kojem je zaključena rasprava po 500 bodova, odnosno ukupno 1.000 bodova, a što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura iznosi 2.000,00 eura, a uvećano za iznos PDV-a od 25% (500,00 eura) iznosi ukupno 2.500,00 eura, koliko je i zatraženo, a što je obvezan platiti tuženik koji ga je uzrokovao svojim nezakonitim postupanjem.

U Splitu 18. lipnja 2025.

S U D A C

Silvio Čović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv točke I. do IV. izreke ove presude nije dopuštena žalba na temelju odredbe članka 127. ZUS-a.

Protiv točke V. izreke ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka njezina pisanog otpravka, koja se podnosi pisano ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu za Visoki upravni sud Republike Hrvatske, s time da ona odgađa izvršenje pobijane presude (članak 128. stavka 1. i 3. u vezi s člankom 148. stavkom 5. i 6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćenicima tužiteljice, odvjetnicima iz OD "Gluić Ninčević" d. o. o. iz Zadra, Špire Brusine 16,

- tuženiku Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, uz spis predmeta poreznog tijela KLASA: UP/I-410-20/2023-001/00177, KLASA: UP/I-410-20/2023- 001/00175 i KLASA: UP/I-410-20/2023-001/00176,

- u spis.