REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-2006/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Lidiji Prica, uz sudjelovanje Gordane Katarine Ronyi, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja SK Jahangeer A, državljanina Indije, smještenog u Prihvatnom centru za strance, Obedišće Ježevsko, Slavka Kolara 82, kojeg zastupa opunomoćenik Zoran Bauer, odvjetnik u Zagrebu, Kozarčaninova 2, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, zastupanog po opunomoćeniku AŠ, radi ograničenja slobode kretanja, 18. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, KLASA: UP/I-216-03/25-06/3304, URBROJ: 511-01-213-25-2 od 20. svibnja 2025. i nalaganje tuženiku da odmah pusti tužitelja iz Prihvatnog centra za strance.

II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.

III. Nalaže se Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, da isplati odvjetniku Zoranu Baueru, pružatelju pravne pomoći, iznos od 1.250,00 eura u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-216-03/25-06/3304, URBROJ: 511-01-213-25-2 od 20. svibnja 2025., tužitelju, tražitelju međunarodne zaštite, određuje se ograničenje slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance, za razdoblje od tri mjeseca od dana uručenja rješenja.

2. Tužitelj u tužbi ističe da je tuženik u obrazloženju pobijanog rješenja predstavio samo djelomično činjenično stanje. Naime, iz obrazloženja je vidljivo da se rješenje temelji na protuzakonitom ukidanju dozvole za boravak i rad koju je tužitelj posjedovao, a ta činjenica ukidanja se navodno dogodila 17. travnja 2025. Navodi da o ukidanju dozvole za boravak i rad nikada nije zaprimio nikakav pisani otpravak ili rješenje na koje bi se onda mogao žaliti ili ustati s nekim drugim pravnim lijekom, jer bi se istim svakako poslužio. Nadalje ističe da tuženik nedovoljno detaljno opisuje kazneni postupak koji se vodi u Slavonskom brodu u odnosu na tužitelja, s obzirom da ispada da je u odnosu na tužitelja izrečena kaznena presuda, što nije točno, već je donesen kazneni nalog, a na koji tužitelj ima pravo prigovora, što je u konačnici i iskoristio te je povodom toga postupak u tijeku. Smatra da do tada još uvijek važi presumpcija nevinosti te da se tužitelj kao državljanin treće zemlje ima pravo koristiti svim pravnim sredstvima koja su mu na raspolaganju, kao i svi drugi u Republici Hrvatskoj te da ima pravo pristupiti sudu na isti način. Napominje da je tuženik naveo kao razlog zatvaranja u Privatni centar za strance i da tužitelj nema financijskih sredstava, pa da, između ostaloga, i tako predstavlja opasnost da se prisilno udaljenje ne bi moglo izvršiti u odnosu na njega. Tvrdi kako navedeno nije točno, s obzirom da posjeduje osobno vozilo marke Audi, koje mu je služilo za obavljanje njegova posla kod poslodavca Brkić Grupa d.o.o. te je isto u suvlasništvu tužitelja i još jedne osobe iz Nepala, a koja je dio tog osobnog vozila doplatila. Prema tome, tužitelj tvrdi da ima dostatna sredstva za boravak. Ističe da je u Prihvatnom centru saznao da je u odnosu na njega doneseno novo rješenje kojim se temeljem sudske kontrole u ovom predmetu tužitelju smanjuje boravak s tri na dva mjeseca, ali to rješenje tužitelju nikada nije uručeno, kao što mu niti nije uručeno rješenje kojim mu se ukida dozvola za boravak i rad. S tim u vezi dodaje kako očito, a kada se radi o smanjenju s tri na dva mjeseca, da je sud uzeo u obzir Prijedlog uredbe EU vijeća o zajedničkom popisu sigurnih zemalja podrijetla te je odlučio primijeniti odredbe članaka koje predviđaju skraćeni postupak u ovakvim okolnostima, pa ne vidi radi čega se i na ovaj slučaj ne bi primijenilo isto, naročito uzevši u obzir primjenu članka 41. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Temeljem toga smatra da se ima odrediti trajanje boravka od dva mjeseca, a ne tri, ukoliko bi mu se uopće imalo štogod odrediti, jer smatra da je ova mjera protivna zakonu i činjenicama u postupku. Dodaje da mu je u kaznenom nalogu izrečena uvjetna kazna, a ne kazna zatvora te je i sam sud smatrao da nema nikakve potrebe ograničavati tužitelju slobodu kretanja.

2.1. Tužitelj osporava navode tuženika da nije tražio međunarodnu zaštitu kada je došao, već da je istu zatražio tek kasnije, s obzirom da je tužitelj odmah tražio međunarodnu zaštitu, ali mu jednostavno sve ovo vrijeme nije omogućeno da se pokrene postupak i da se uzme njegova namjera. Naime, tvrdi kao je prvotni cilj tuženika bila deportacija, te je, iako je tužitelj sve vrijeme tražio da se otpočne postupak uzimanja namjere za međunarodnu zaštitu, tuženik i dalje provodio radnje kako bi tužitelja deportirao. Isto je moguće vidjeti iz činjenice da je tužitelj u konačnici putem punomoćnika protiv prijašnjih rješenja o ograničenju kretanja predao ovom sudu tužbu u predmetima posl.br. Us I-1906/25 i Us I-1908/25, a u kojoj je i napisao kako mu se ne želi uzeti namjera. Ujedno, iako je tužitelj sve vrijeme tražio tuženika da mu uzme namjeru za međunarodnu zaštitu, tuženik se obratio veleposlanstvu Indije s namjerom da od njih ishodi putni list za tužitelja, a što je Veleposlanstvo Indije odbilo nakon što je tužitelj veleposlanstvu dostavio dokumentaciju tužbi i prigovora na kazneni nalog. Dakle, tužitelj nije naknadno izjavio namjeru, već je odmah izrazio namjeru, pa tvrdi kako nema mjesta zaključku da je isto napravio zbog onemogućavanja postupka izručenja. Kako tuženik nije želio postupati, niti saslušati tužitelja, to je doveo do toga da je sam stvorio situaciju u kojoj je tužitelj morao na neki način djelovati kako bi dobio potrebnu pažnju, a što je i u konačnici njegovo veleposlanstvo prepoznalo, odbivši izdati putni list kada su mu prezentirane stvarne i prave činjenice putem osoba koje se brinu za tužitelja, a to je njegov poslodavac i prijatelji koje se isto tako može saslušati u ovom postupku. Ističe da se ovakvim ponašanjem u odnosu na tužitelja ustvari provodi dvostruka viktimizacija, s obzirom da tuženik tvrdi da je tužitelj priznao nešto u kaznenom postupku, ali stvarnost je tamo sasvim drugačija, jer je tužitelj ustvari nagovoren da mu je najbolje da prizna, da mu je najbolje da se odrekne prava na branitelja, da mu je najbolje da se odrekne prava na služenje vlastitim jezikom u postupku te da mu se ništa neće dogoditi. S takvim iskrivljenim savjetom tužitelj je, želeći sebi olakšati, a svima tamo biti kooperativan, i postupio te je doživio što je doživio, pa ga se sada tretira kao da nema nikakvih prava. Podsjeća da je već više od mjesec dana, iako je tražio međunarodnu zaštitu, bio u ograničenju kretanja temeljem Zakona o strancima, iako je u trenutku kada je došao i tražio da mu se omogući uzimanje namjere, trebao dalje biti tretiran temeljem Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, a ne temeljem Zakona o strancima, pa je prema tome mjesec dana bio nezakonito u ograničenju kretanja temeljem pogrešnog propisa, a što smatra da bi trebalo uzeti u obzir prilikom određivanja duljine trajanja. Predlaže poništiti osporeno rješenje, naložiti tuženiku da ga odmah pusti iz Prihvatnog centra za strance te mu odobriti besplatnu pravnu pomoć.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu obrazlaže kako je u postupku donošenja rješenja, uvidom u službenu dokumentaciju Policijske uprave brodsko-posavske, Postaje granične policije Stara Gradiška, utvrđeno da su dana 14.04.2025. godine u 21:00 sati policijski službenici Postaje granične policije Stara Gradiška u mjestu Gređani zatekli imenovanog u osobnom vozilu marke “Audi A4“ registarskih oznaka [registarska oznaka]. Imenovani je tada kod sebe posjedovao važeću boravišnu dozvolu Republike Hrvatske serijskog broja: [serijski broj] i vozačku dozvolu Republike Hrvatske serijskog broja: [serijski broj]. Nakon zaticanja strani državljanin je uz poziv doveden u službene prostorije Postaje granične policije Stara Gradiška radi prikupljanja informacija o kaznenom djelu opisanom u članku 327. stavku 1. Kaznenog zakona “Dogovor za počinjenje kaznenog djela". Imenovanom je od strane Općinskog suda u Slavonskom Brodu dana 16.04.2025. godine presudom broj: K- 174/2025/6 izdan kazneni nalog zbog počinjenja kaznenog djela opisanog u članku 327. stavku 1. “Dogovor za počinjenje kaznenog djela" te je proglašen krivim i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci i izrečena mu je uvjetna osuda kojom se kazna zatvora neće izvršiti ako u roku od dvije godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. O navedenoj presudi su obavješteni djelatnici Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Služba za državljanstvo i pitanje stranaca, koji su dana 17. travnja 2025. godine imenovanom ukinuli dozvolu za boravak i rad te je sukladno Zakonu o strancima imenovanom prestao privremeni boravak u Republici Hrvatskoj.

3.1. Tuženik navodi kako je u razgovoru s policijskim službenicima Postaje granične policije Stara Gradiška tužitelj izjavio da posjeduje dozvolu za boravak i rad u Republici Hrvatskoj. U Republici Hrvatskoj je boravio u [adresa], na adresi [adresa] te je bio zaposlen kao taksi vozač u poduzeću “Brkić grupa d.o.o.“, koja se nalazi na istoj adresi gdje je boravio. Vlasnik je osobnog vozila marke “Audi A4“ registarskih oznaka [registarska oznaka]. Dana 14.04.2025. godine je u Zagrebu, u poslijepodnevnim satima s njemu nepoznatom osobom putem telefona za novčanu naknadu od 400 eura dogovorio preuzimanje 4 ilegala migranta te je tom prilikom dobio geolokaciju mjesta preuzimanja. Isti dan u 21:00 sati dolazi u mjesto Gređani, gdje ga zatiču policijski službenici te ga odvode u službene prostorije. Dana 15.04.2025. godine u 02:30 sati je uhićen, da bi dana 16.04.2025. godine temeljem naloga odvjetništva u Slavonskom Brodu bio doveden na Općinski sud u Slavonski Brod. Na sudu je priznao namjeru počinjenja kaznenog djela. Od strane suda oduzeto mu je osobno vozilo te dva mobitela.

3.2. Postaja granične policije Stara Gradiška, rješavajući u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti u predmetu protjerivanja tužitelja iz Republike Hrvatske donijela je rješenje: KLASA: UP/l-216-04/25-01/19 URBROJ: 511-11-11-25-75 od 18. travnja 2025., kojim se imenovani protjeruje iz Republike Hrvatske te mu se određuje zabrana ulaska i boravka u Europskom gospodarskom prostoru (EGP) u trajanju od jedne godine, računajući od dana prisilnog udaljenja. S obzirom da se imenovanog nije moglo odmah prisilno udaljiti, radi osiguranja izvršenja postupka prisilnog udaljenja, imenovanom je rješenjem Postaje granične policije Stara Gradiška, KLASA: UP/l-216- 04/25-03/2 URBROJ: 511-11-11-25-55 od 18. travnja 2025., određen smještaj u Prihvatni centar za strance, na najkraće vrijeme koje je neophodno za pripremu prisilnog udaljenja iz Republike Hrvatske do tri mjeseca.

3.3. Dana 23. travnja 2025. godine u postupku sudske kontrole zaprimljena je presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1432/2025-13 kojom se ukida rješenje od 18. travnja 2025. o smještaju tužitelja u Prihvatni centar za strance i predmet je vraćen na ponovni postupak.

3.4. U ponovnom postupku tužitelj je saslušan dana 24. travnja 2025. godine u službenim prostorijama Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Dugo Selo, kada je izjavio da je u Republiku Hrvatsku došao zakonito dana 5. siječnja 2024. godine preko Zračne luke u Zagrebu, temeljem D vize koja mu je izdana temeljem dozvole za boravak i rad u Republici Hrvatskoj za poslodavca B.G. GRADNJA d.o.o. , koja mu je ukinuta 30. srpnja 2024., a krajem kolovoza 2024. godine izdana mu je nova dozvola za boravak i rad kod poslodavca BRKIĆ GRUPA d.o.o. te je radio kao taksi vozač. Dana 14.04.2025. godine dogovorio je s njemu nepoznatim čovjekom prijevoz za 4 ilegalna migranta za novčani iznos od 400 eura. Na pitanje policijskih službenika gdje mu se nalazi putovnica, tužitelj je naveo da je putovnicu izgubio, a gubitak putovnice nije prijavio. Također, nema osiguran namještaj u Republici Hrvatskoj, nema rodbine, nema financijskih sredstava, nema putne karte niti putnu ispravu te ne želi samovoljno napustiti Republiku Hrvatsku.

3.5. Tužitelju je rješenjem Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Dugo Selo, KLASA: UP/l-216-01/25-03/7, URBROJ: 511-19-38-25-27 od 24. travnja 2025. određen smještaj u Prihvatni centar za strance, na najkraće vrijeme koje je neophodno za pripremu prisilnog udaljenja iz Republike Hrvatske do tri mjeseca.

3.6. Dana 30. travnja 2025. godine u postupku sudske kontrole zaprimljena je presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1499/2025-2, kojom se potvrđuju točke 1., 2. i 4. izreke rješenja od 24. travnja 2025., dok se točka 3. izreke ukida i preinačuje na vrijeme do dva mjeseca.

3.7. Tuženik nadalje navodi da je tužitelj 20. svibnja 2025. izrazio namjeru za međunarodnu zaštitu, što potvrđuje sumnju kako je namjera izražena tijekom postupka prisilnog udaljenja u cilju onemogućavanja daljnjeg postupka, odnosno kako se radi o zloupotrebi instituta međunarodne zaštite, u smislu članka 54. stavka 2. točke 7. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, slijedom čega mu je osporavanim rješenjem od 20. svibnja 2025. određeno ograničenje slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance za razdoblje od tri mjeseca od dana uručenja rješenja, temeljem članka 54. stavka 2. točke 7. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti.

3.8. Tuženik obrazlaže kako je pri donošenju rješenja uzeo u obzir da je tužitelj tijekom zakonitog boravka u Republici Hrvatskoj počinio kazneno djelo opisano u članku 327. stavku 1. Kaznenog zakona, nakon čega mu je od strane Općinskog suda u Slavonskom Brodu dana 16. travnja 2025. godine izdan kazneni nalog broj: K- 174/2025/6, kojim je proglašen krivim i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci i izrečena mu je uvjetna osuda kojom se kazna zatvora neće izvršiti ako u roku od dvije godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, a tužitelj je priznao krivnju. Također dana 17. travnja 2025. godine Sektor za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Služba za državljanstvo i pitanje stranaca tužitelju je ukinula dozvolu za boravak i rad te je sukladno Zakonu o strancima tužitelju prestao privremeni boravak u Republici Hrvatskoj.

3.9. Tuženik zaključuje kako su sve pojedinačne okolnosti predmeta ispitane i obrazložene, da je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, kao i da je cjelokupno službeno postupanje potpuno zakonito i pravilno rezultiralo ograničenjem slobode kretnja tužitelja. Vezano za primjedbu opunomoćenika tužitelja tuženik naglašava da je postupak ukidanja dozvole za boravak i rad vođen sukladno odredbama Zakona o strancima, kad je potrebno ukinuti privremeni boravak državljaninu treće zemlje ako prestanu postojati uvjeti za odobrenje privremenog boravka opisane u članku 87. Zakona o strancima. Nadalje ističe kako je tužitelj legalno ušao u Republiku Hrvatsku dana 5. siječnja 2024. godine temeljem dozvole za boravak i rad u Republici Hrvatskoj, a od 17. travnja 2025. u Republici Hrvatskoj se vodi kao stranac u nezakonitom boravku. Vezano za prigovor iz tužbe da tužitelju nije izrečena kaznena presuda, već mu je izrečen kazneni nalog, tuženik naglašava da je tužitelj tijekom zakonitog boravka u Republici Hrvatskoj počinio kazneno djelo opisano u članku 327. stavku 1. Kaznenog zakona, nakon čega mu je od strane Općinskog suda u Slavonskom Brodu dana 16. travnja 2025. godine presudom broj: K-174/2025/6 izdan kazneni nalog te je proglašen krivim i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci te mu je izrečena uvjetna osuda kojom se kazna zatvora neće izvršiti ako u roku od dvije godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, a tužitelj je priznao krivnju. Tuženik ističe da će se tijekom postupaka međunarodne zaštite tužitelju omogućiti da u skladu s pravnom stečevinom EU iznese sve činjenice i okolnosti koje su bitne za postupak odobrenja međunarodne zaštite, kao i da priloži sve dostupne dokaze kojima potkrepljuje svoj zahtjev, uključujući i dokaz o svom identitetu. Tuženik naglašava da je tijekom prvog kontakta/zaticanja tužitelja s policijskim službenicima na teritoriju Republike Hrvatske postupak vođen sukladno odredbama Zakona o strancima, kad je potrebno utvrditi identitet ili okolnosti ulaska u Republiku Hrvatsku stranog državljanina te je provedeno kriminalističko istraživanje i obavljene su predistražne radnje. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu te je održao raspravu.

6. Na raspravi 16. lipnja 2025. saslušan je tužitelj, koji je iskazao da je u Republiku Hrvatsku došao 6. siječnja 2024. i radio je kao vozač taksija. Na pitanje da li je u Hrvatskoj počinio kazneno djelo, odgovara da nije. Na pitanje da li je na Općinskom sudu u Slavonskom Brodu priznao počinjenje kaznenog djela, odgovara da na sudu nije ništa izjavio, da su mu tamo uzeli auto i mobitel, da je sve bilo na hrvatskom jeziku bez prevoditelja i da ništa nije razumio. Na pitanje da li je prilikom saslušanja u policijskoj postaji na zapisnik od 24. travnja 2025., uz prevoditelja za hindi jezik putem telefona, izjavio da je na sudu priznao počinjenje kaznenog djela, odgovara da je bio prevoditelj za engleski jezik i da nije baš sve razumio te dodaje da su mu u policiji rekli ako prizna da će odmah ići na slobodu i da će moći dalje voziti taksi. Na pitanje kada je prvi put u Hrvatskoj zatražio azil, odgovara u Ježevu, jer su ga planirali deportirati u Indiju, pa je tražio azil, jer u Indiji ima veliki problem i ne može se tamo vratiti. Na pitanje suda navodi da ima putnu ispravu. Na pitanje suda zašto je prilikom saslušanja u policijskoj postaji izjavio da je izgubio putnu ispravu, navodi da je putovnicu imao, ali ne u policiji, nego u stanu u kojem je živio te on u policiji nije ništa govorio o putovnici, jer ga za putovnicu nisu pitali. Na ponovni upit suda da li su ga u policiji pitali za putovnicu, odgovara da je u policiji rekao da putovnicu ima u stanu u kojem živi. Na upit opunomoćenika tužitelja što je bilo kad je tražio azil u Ježevu, tužitelj odgovara da u Indiji postoji sukob između hindusa i muslimana i kada je čuo da će ga vratiti u Indiju zatražio je azil. Odgovarali su mu ok, bit će, bit će te je čekao dugo, jedan mjesec i tjedan dana, za koje vrijeme je bio u Prihvatnom centru. Na upit opunomoćenika tužitelja da li je za vrijeme boravka u Prihvatnom centru bilo kontakta s indijskim veleposlanstvom, tužitelj odgovara da je on tražio pravnu pomoć od veleposlanstva vezano za deportaciju i oduzimanje vozila. Također inspektor u Prihvatnom centru mu je rekao da su od veleposlanstva tražili za njega putni list, a to je bilo nakon što je zatražio azil. Na pitanje suda zašto je otišao iz Indije, tužitelj odgovara da su mu lokalni hindusi prijetili da će ubiti njega i njegovu obitelj, pa je otišao zbog straha. Na pitanje suda zašto onda nije zatražio azil čim je stigao u Hrvatsku, odgovara zato što je došao s vizom i radnom dozvolom. Na upit opunomoćenika tužitelja da li je ikad dobio rješenje kojim mu se radna dozvola ukida, odgovara da nije. Tužitelj navodi da su ga prilikom uhićenja zbog navodnog počinjenja kaznenog djela policajci nagovorili da prizna djelo i rekli mu neće ići u zatvor i da neće izgubiti posao, zbog čega je priznao i bio iznenađen daljnjim tijekom stvari te navodi da je toga dana bio na tom mjestu zbog popravka auta kod automehaničara. Opunomoćenik tuženika ističe da se radilo o 21 sat navečer kada mehaničari u pravilu ne rade.

6.1. Na upit suda zašto je ograničenje kretanja određeno na vrijeme od tri mjeseca, opunomoćenik tuženika je naveo da je povodom podnesenog zahtjeva za međunarodnu zaštitu potrebno provesti postupak i donijeti rješenje. Dodaje da tužitelj ima putnu ispravu te da je u zahtjevu za azil naveo samo da je zaštitu tražio zbog sukoba hindusa i muslimana, radi kojeg se u Indiji preselio na drugo mjesto i više tamo problema nije imao. Na upit suda navodi da saslušanje još nije provedeno, jer tumač za hindi nije bio raspoloživ, ali da su uvjeti za ubrzani postupak ispunjeni.

7. Sud smatra da je iskaz tužitelja dan na raspravi nedosljedan i neuvjerljiv te je suprotan iskazu koji je tužitelj dao u Policijskoj postaji Dugo Selo 24. travnja 2025. uz pomoć prevoditeljice za hindi jezik PŠ (zapisnik prileži spisu tuženika). Naime, tom prilikom je izjavio da je priznao krivnju za počinjenje kaznenog djela, kao i da je izgubio putnu ispravu, a gubitak nije prijavio, ali da ima presliku na mobitelu. Također je izjavio da nema osiguran smještaj u Republici Hrvatskoj, da nema financijskih sredstava, nema putnih karata ni putnu ispravu i ne želi samovoljno napustiti Republiku Hrvatsku. Nadalje, tom prilikom nije izjavio da želi zatražiti međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.

8. Prema članku 54. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine br. 70/15, 127/17, 33/23, 17/25, dalje Zakon) tražitelju se može ograničiti sloboda kretanja ako se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procijeni da je to potrebno zbog provedbe postupka prisilnog udaljenja, ako se na temelju objektivnih okolnosti, uzimajući u obzir da je tražitelj već imao mogućnost započeti postupak odobrenja međunarodne zaštite, opravdano pretpostavlja da traženjem međunarodne zaštite želi odgoditi ili otežati izvršenje odluke o protjerivanju i/ili vraćanju donesene sukladno odredbama Zakona o strancima. (st. 2. t. 7.).

Mjera smještaja u prihvatni centar za strance može se izreći ako se individualnom procjenom utvrdi da se drugim mjerama iz stavka 5. ovoga članka ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja (st. 6.).

Mjere ograničavanja slobode kretanja izriču se dok za to postoje razlozi iz stavka 2. ovoga članka, najduže do tri mjeseca. Iznimno, iz opravdanih razloga primjena mjera ograničavanja slobode kretanja može se produžiti za još najduže tri mjeseca (st. 9.).

Ministarstvo, policijska uprava, odnosno policijska postaja donosi odluku o ograničenju slobode kretanja, kojom određuje vrstu mjera iz stavka 5. ovoga članka te njihovo trajanje, razmjerno svrsi ograničenja kretanja (st. 11.).

9. Sud ocjenjuje pravilnim zaključak tuženika da je tužitelj zatražio međunarodnu zaštitu kako bi odgodio ili otežao izvršenje odluke o protjerivanju donesene sukladno odredbama Zakona o strancima, u smislu citirane odredbe čl. 54. st. 2. t. 7. Zakona. Naime, bez obzira da li je tužitelj zatražio međunarodnu zaštitu čim je stigao u Prihvatni centar za strance (kako to tužitelj tvrdi, a u Prihvatnom centru boravi od 18. travnja 2025.) ili 20. svibnja 2025. (kako tvrdi tuženik), nesporno je da međunarodnu zaštitu nije zatražio odmah po dolasku u Republiku Hrvatsku u siječnju 2024. godine, nego tek nakon što mu je doneseno rješenje o protjerivanju od 18. travnja 2025. i nakon što je radi osiguranja izvršenja prisilnog udaljenja rješenjem od 18. travnja 2025. smješten u Prihvatni centar za strance temeljem Zakona o strancima. Naime, i sam tužitelj je na raspravi izjavio da je međunarodnu zaštitu prvi put zatražio u Prihvatnom centru Ježevo, jer su ga planirali deportirati u Indiju, pa je tražio azil, jer u Indiji ima veliki problem i ne može se tamo vratiti. Da tužitelj doista ima osnovani strah od proganjanja u slučaju povratka u Indiju, zbog čega mu je potrebna međunarodna zaštita, osnovano je od njega očekivati da takvu zaštitu zatraži odmah po dolasku u Hrvatsku, bez obzira što je došao zakonito na temelju izdane dozvole za boravak i rad. Nadalje, tužitelj je u postupku donošenja rješenja o smještaju u Prihvatni centar radi osiguranja prisilnog udaljenja, izjavio da je izgubio putovnicu, za koju sada navodi da je ipak posjeduje, a što također ukazuje na pokušaj izbjegavanja izvršenja donesene odluke o protjerivanju. Stoga prema mišljenu suda sve okolnosti konkretnog slučaja ukazuju da tužitelj traženjem međunarodne zaštite želi odgoditi ili otežati izvršenje odluke o protjerivanju donesene sukladno odredbama Zakona o strancima.

10. Nadalje, prema ocjeni suda tuženik je individualnom procjenom u skladu s pravilom razmjernosti, pravilno utvrdio da se drugim mjerama iz članka 54. stavka 5. Zakona ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja, s obzirom da je tužitelj lažno izjavio da nema putnu ispravu i ocjenjeno je da je međunarodnu zaštitu zatražio kako bi odgodio provedbu prislinog udaljenja.

11. Određeni rok ograničenja slobode kretanja do tri mjeseca je prema ocjeni suda nužan za postizanje zakonom propisane svrhe i razmjeran naravi potrebe za ograničenjem u konkretnom slučaju, jer je to potrebno vrijeme za dovršetak postupka povodom zahtjeva za međunarodnu zaštitu te organizaciju i provedbu prisilnog udaljenja.

11.1. U pogledu pozivanja tužitelja na presudu ovoga suda poslovni broj: Us I- 1499/2025-2 od 28. travnja 2025., donesenu u postupku sudske kontrole smještaja u Prihvatni centar temeljem Zakona o strancima, a kojom je primjerenim ocijenjen rok od dva mjeseca, sud napominje da je u vrijeme donošenja te presude uzeto u obzir samo vrijeme potrebno za organizaciju i provedbu prisilnog udaljenja. Sada, međutim, kada je ograničenje kretanja određeno temeljem Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, sud uzima u obzir da je određeni rok od tri mjeseca primjeren za dovršetak postupka povodom podnesenog zahtjeva za međunarodnu zaštitu te potom za organizaciju i provedbu prisilnog udaljenja, ako odluka o zahtjevu bude negativna. Naime, tuženik ima rok od dva mjeseca za donošenje odluke o zahtjevu u ubrzanom postupku (čl. 41. Zakona) i potom još mjesec dana za provedbu prisilnog udaljenja.

12. Nadalje, prigovori koje tužitelj iznosi u tužbi vezano uz činjenicu da kazneni postupak još nije pravomoćno okončan te da mu odluka o ukidanju dozvole za boravak i rad nije dostavljena, nisu relevantni za predmetni upravni spor, u kojem sud ocjenjuje da li su ispunjeni uvjeti iz čl. 54. Zakona, nego eventualno za upravni spor kojeg je tužitelj pokrenuo radi poništenja rješenja o protjerivanju od 18. travnja 2025., a koji se vodi pred Upravni sudom u Rijeci pod poslovnim brojem: Us I-949/25.

13. Slijedom navedenoga, prema ocjeni suda osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja te prigovori iz tužbe nisu od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja.

14. Stoga je sud na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine br. 36/24, dalje ZUS) odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

15. Kako iz zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći proizlazi da tužitelj nema novčanih sredstava za uzdržavanje u Republici Hrvatskoj, točkom II. izreke odobrena je besplatna pravna pomoć u skladu s člankom 8. stavcima 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine broj 140/15, 155/22).

15.1. Budući da je pravnu pomoć pružio odvjetnik Zoran Bauer, točkom III. izreke naloženo je tuženiku da mu isplati iznos od 1.250,00 eur, u skladu s čl. 6. i 9. Pravilnika te tbr. 27. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23). Odvjetniku je priznat trošak sastava tužbe i zastupanja na ročištu 16.06.2025. po 250 bodova, dakle 500 bodova, što pomnoženo s vrijednosti boda od 2,00 eura iznosi 1.000,00 eura te uvećano za pripadajući PDV u skladu s Tbr. 46.

Tarife iznosi ukupno 1.250,00 eura.

U Zagrebu 18. lipnja 2025.

Sutkinja

Lidija Prica

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (četiri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave ove presude. Žalba na presudu ne odgađa izvršenje rješenja (članak 51. stavak 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti).

Dna:

1. Odvjetnik Zoran Bauer, Kozarčaninova 2, [adresa] Zagreb

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Služba za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, Ilica 335, [adresa] Zagreb

3. U spis