Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-1360/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Butković Brljačić predsjednice vijeća, Duška Abramovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ER iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Hećimović i partneri iz Slavonskog Broda, protiv tuženika OTP banka d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, zastupanog po punomoćniku Belizaru Tomaiću, odvjetniku u Osijeku, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-1313/2019-54 od 18. srpnja 2024., u sjednici vijeća 18. lipnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-1313/2019-54 od 18. srpnja 2024. u točkama II. i III. izreke.
II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom u točki I. izreke utvrđene su ništetnim odredbe ugovora o kreditu od 3. travnja 2006. sklopljenog između prednika tuženika HVB Splitske banke d.d. kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita u dijelu u kojem je iznos kredita iskazan kao kunska protuvrijednost CHF 31.500 u sadržaju pobliže navedenom kao u izreci presude.
2. Točkom II. izreke tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju po osnovi razlike u tečaju CHF iznos od 3.959,42 eur sa zateznom kamatom po stopi i u tijeku na pojedine iznose kao u izreci presude.
3. Točkom III. izreke tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.898,00 eur sa zateznom kamatom.
3. Protive te presude u točkama II. i III. izreke žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje uz naknadu žalbenog troška.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba nije osnovana.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnom odredbe o valutnoj klauzuli u CHF ugovora o kreditu zaključenog 3. travnja 2006. između prednika tuženika kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita kojim je tužitelju odobren kredit u iznosu od 31.500 CHF u protuvrijednosti u kunama, te restitucijski zahtjev tužitelja za isplatu preplaćenog iznosa od 3.959,42 eur sa zateznom kamatom.
7. Tuženik u žalbi izričito navodi da prvostupanjsku presudu u točki I. izreke kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev za utvrđenje nišetnom ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF ne pobija.
8. Slijedom toga u ovom žalbenom postupku sporno je ima li tužitelj pravo na restitucijski zahtjev. Sporna je visina restitucijskog zahtjeva te je li nastupila zastara tužiteljevog novčanog potraživanja.
9. U situaciji kad je prvostupanjski sud zaključio da je sporna ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF ništetna, zaključio je o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatu preplaćenog iznosa u smislu odredbe čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO). Visinu tužbenog zahtjeva utvrdio je na temelju provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja pri čemu je utvrdio visinu preplaćenog iznosa u iznosu od 3.959,42 eur. Također je utvrdio da je tuženik tijekom postupka u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva isticao da isti treba umanjiti za tzv. "negativne tečajne razlike", te je prvostupanjski sud na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrdio da bi u tom slučaju preplaćeni iznos bio 3.687,77 eur.
10. Prvostupanjski sud je tužitelju dosudio restitucijski zahtjev u utvrđenom iznosu od 3.959,42 eur sa zateznom kamatom u primjeni odredbi čl. 1111. i čl. 1115. ZOO-a pri čemu je u odnosu na tuženikove navode da visinu tužbenog zahtjeva treba utvrditi uzimajući u obzir tzv. negativne tečajne razlike iste ocijenio kao neosnovane uz obrazloženje da tuženik tijekom postupka u vezi toga nije istakao prigovor prijeboja ili prigovor radi prebijanja niti je podnio protutužbu, u kojem slučaju bi tek sud došao u poziciju odlučivati o takvom zahtjevu tuženika, a budući da to tuženik nije učinio, prvostupanjski sud je prihvatio i tužitelju dosudio preplaćeni iznos od 3.959,42 eur sa zateznom kamatom.
11. Tuženikov prigovor zastare potraživanja ocijenio je kao neosnovan utvrđujući da je tužba podnesena 20. studenog 2019., da zastara počinje teći od pravomoćnosti presude donesene u kolektivnom sporu radi zaštite prava i interesa potrošača u odnosu na ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli u CHF od 14. lipnja 2018. dok je o naknadi parničnog troška odlučio primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.
12. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.
13. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, koju tuženik ističe u žalbi, jer suprotno žalbenim navodima presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, razlozi presude zbog kojih je sud prihvatio kao osnovan restitucijski zahtjev tužitelja, kao i razlozi presude u odnosu na visinu tog zahtjeva su jasni, te presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.
14. Tuženik u žalbi osporavajući pravilnost i zakonitost presude u točki II. ističe da je sud prilikom utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva bez obzira na okolnost da tuženik tijekom postupka u odnosu na tzv. negativne tečajne razlike svoje potraživanje nije istakao prigovorom prijeboja ili prigovorom radi prebijanja ili podnio protutužbu, te u vezi toga ukazuje na odluku Vrhovnog suda RH broj Rev-1277/2022, odnosno da u konkretnom slučaju ne dolazi u primjenu stajalište izraženo u odluci Vrhovnog suda RH broj Rev-549/23-4 od 18. prosinca 2023. na koju se prvostupanjski sud pozvao u obrazloženju presude.
15. Opisani žalbeni navodi tuženika nisu osnovani.
16. Prema shvaćanju ovog suda prvostupanjski sud se u obrazloženju presude, prihvaćajući restitucijski zahtjev tužitelja u iznosu od 3.959,49 eur, bez uračunavanja tzv. negativne tečajne razlike pravilno pozvao na odluku broj Rev-549/2023 od 18. prosinca 2023. koju je donijelo prošireno vijeće Vrhovnog suda RH. Prema toj odluci ako u postupku u odnosu na potraživanje tužene strane nije na određen način istaknut procesno-pravni prigovor radi prebijanja iz čl. 333. ZPP-a ili materijalno-pravni prigovor prijeboja (kompenzacija) iz čl. 195. i čl. 196. ZOO-a, odnosno ako nije podnesena protutužba tada nema ni postupovnih pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženika na ime restitucije u vezi s negativnim tečajnim razlikama temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu u CHF, slijedom čega opisani žalbeni navodi tuženika nisu osnovani, te je pobijana presuda u točki II. izreke donijeta na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, uz pravilnu primjenu materijalnog prava.
17. Pravilna je i zakonita odluka o naknadi parničnog troška koja je donijeta uz pravilnu primjenu odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.
18. Neosnovani su žalbeni navodi u kojima tuženik ističe da je sud pogrešnom primjenom materijalnog prava tužitelju priznao trošak sastava podneska od 3. lipnja 2024., a u vezi kojeg podneska tuženik navodi da isti nije dostavljen osam dana prije održavanja ročišta što da predstavlja povredu iz čl. 299.a ZPP-a. Bez obzira na navedenu okolnost tužitelj ima pravo na naknadu parničnog troška za sastav navedenog podneska pri čemu je sud visinu nagrade za sastav tog podneska pravilno odmjerio primjenom Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023).
19. Slijedom svega obrazloženog te primjenom odredbi čl. 368. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Rijeci 18. lipnja 2025.
Predsjednica vijeća
Dubravka Butković Brljačić
