Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-1075/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Laptalo, predsjednika vijeća, Vesne Stokrp, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Ivane Mašić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice NF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Krešimir Rastija, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika ZF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Davor Štorga odvjetnik u Puli, radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-179/2022-38 od 2. rujna 2024., u sjednici vijeća 18. lipnja 2025.

r i j e š i o  j e

I Usvaja se žalba tužiteljice, ukida se rješenje Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-179/2022-38 od 2. rujna 2024. u dijelu pod točkom I, II i III izreke, te se predmet vraća tom sudu na ponovi postupak i odlučivanje.

II Usvaja se žalba tuženika, ukida se presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-179/2022-38 od 2. rujna 2024., kao i rješenje tog suda poslovni broj P- 179/2022-38 od 2. rujna 2024. u pobijanom dijelu pod točkom IV izreke i predmet se vraća tom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.

III Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-179/2022- 38 od 2. rujna 2024. usvojen je tužbeni zahtjev tužiteljice, te je određeno razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnina tužiteljice i tuženika na nekretnini – u naravi stanu u [adresa], precizno opisanom pod tom točkom izreke – i to civilnom diobom – sudskom prodajom, na način da se nekretnina proda na javnoj dražbi, a dobiveni iznos ostvaren prodajom nekretnina podijeli suvlasnicima razmjerno njihovim suvlasničkim omjerima.

2. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-179/2022- 38 od 2. rujna 2024. odbačen je tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi na utvrđenje da je tužiteljica suvlasnica u 2/12, a tuženik suvlasnik u 10/12 dijela stana u [adresa] precizno opisanog pod tom točkom izreke. Pod točkom II izreke tuženik je obvezan nadoknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak u iznosu od 6.737,80 EUR, u roku od 15 dana, dok je pod točkom III izreke u preostalom dijelu, iznad dosuđenog, zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška odbijen kao neosnovan. Pod točkom IV izreke odbijen je u cijelosti zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

3. Pravovremeno podnesenom žalbom tužiteljica pobija to rješenje zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog pogrešne primjene materijalnoga prava. Osporava pravilnost stava prvostupanjskog suda o nepostojanju njenog pravnog interesa za podnošenje tužbe jer je već uknjižena kao suvlasnica sporne nekretnine. Ističe da je upućena pokrenuti parnični postupak rješenjem izvanparničnog suda u predmetu R1-38/2020 koji se postupak vodio radi razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina i u kom postupku je tuženik osporio veličinu suvlasničkih dijelova. Obzirom je tuženik osporio veličinu suvlasnog dijela, te kako je došlo do spora o činjenicama smatra da je imala pravni interes za podnošenje deklaratorne tužbe na utvrđenje. Predlaže žalbu usvojiti, pobijano rješenje preinačiti i presudom usvojiti tužbeni zahtjev na utvrđenje.

4. Odgovor na žalbu tužiteljice nije podnesen.

5. Pravovremeno podnesenom žalbom presudu pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi ističe da je odluka donesena uz počinjenje bitne povrede postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP). Ističe da je prijedlog odnosno tužba za razvrgnuće podnesena u nevrijeme obzirom predmetni stan u kojem živi predstavlja njegov dom u smislu članka 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Smatra da je prvostupanjski sud bio dužan provesti test razmjernosti jer on nema drugu nekretninu za stanovanje, živi s maloljetnom djecom koja su tu i rođena, te je kao roditelj dužan im osigurati temeljna egzistencijalna prava, što uključuje i pravo na dom. Ističe da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da se ne radi o tzv. "nevrijemenu" obzirom je izuzetno teškog zdravstvenog stanja, pa činjenica da bi morao pronalaziti novu nekretninu obzirom na zdravstveno stanje predstavlja veliku štetu i opasnost. Navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje jer nije uračunao vrijednosti njegovih ulaganja u stan, koja je činjenica bitna u odnosu na vrijednost tužiteljičinog dijela. Predlaže presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.

6. Odgovor na žalbu tuženika nije podnesen.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je u 2/12 dijela suvlasnica stana u [adresa], precizno opisanog pod točkom I izreke, kao i zahtjev za razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnina, time da tužiteljica ističe zahtjev za razvrgnuće civilnom diobom – sudskom prodajom nekretnine – detaljno opisane pod točkom I izreke pobijane odluke.

8. O žalbi tužiteljice.

8.1. Žalba je osnovana.

9. Prvostupanjski sud odbacuje dio zahtjeva tužiteljice (zahtjeva za utvrđenje suvlasništva tužiteljice u 2/12 dijela na spornoj nekretnini), obrazlaže odbacivanje navodeći da je tužiteljica upisana kao suvlasnica nekretnine koja je predmet diobe na temelju sudske odluke – presude na temelju priznanja broj P-2255/2012-7 od 30. siječnja 2015., upravo u suvlasnom omjeru od 2/12 dijela, slijedom čega nema pravni interes za podnošenje deklaratornog zahtjeva za utvrđenje suvlasništva (u omjeru od 2/12 dijela).

10. Međutim, valja navesti da je odredbom iz članka 187. stavak 2. ZPP-a propisano da se tužba za utvrđenje može podići kada je to posebnim propisima predviđeno, kada tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje ili nepostojanje kakvog prava ili pravnog odnosa ili neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa ili kada tužitelj ima drugi pravni interes za podizanje tužbe.

11. Među strankama nema spora da je u predmetu prvostupanjskog suda broj R1-38/2020 po prijedlogu tužiteljice kao predlagateljice vođen postupak radi razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina koje su i predmet ovog parničnog postupka, te da je tuženik – protustranka u navedenom postupku osporio veličinu suvlasnog dijela tužiteljice.

12. U situaciji kada je izvanparnični sud postupak obustavio i uputio stranke na parnicu radi razvrgnuća tužiteljica je, suprotno stavu prvostupanjskog suda, imala pravni interes za podnošenje deklaratorne tužbe za utvrđenje (upućuje se na stav iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev X-699/2014-2 od 26. studenog 2014.).

13. Slijedom iznesenog valjalo je žalbu tužiteljice usvojiti, te pobijano rješenje ukinuti na temelju odredbe iz članka 380. stavak 3. ZPP-a i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.

14. O žalbi tuženika.

14.1. Neosnovano tuženik osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja po prvostupanjskom sudu.

15. U postupku pred prvostupanjskim sudom je utvrđeno, te iz stanja spisa proizlazi:

- da se predmetni stan nalazi na prvome katu stambene zgrade u [adresa], na adresi [adresa],

- da ukupna površina stana upisana u zemljišne knjige iznosi 93,51 m2, te da se stan prema ZK stanju sastoji od tri spavaće sobe, kuhinje, izbe, nužnika, hodnika i terase (u površini od 93,51 m2),

- da je korisna površina stana iznosi 110,52 m2, te je nastala zatvaranjem terasa,

- da je stan primjereno održavan, dobro koncipiran i opremljen sa četiri klima jedinice,

- da se stan nalazi u centru grada, u prometnoj ulici,

- da je tržišna vrijednost stana u odnosu na upisanu površinu u zemljišnim knjigama 187.000,00 EUR, a u odnosu na faktičnu površinu od 110,52 m2 220.000,00 EUR,

- da geometrijska dioba nekretnine nije moguća obzirom tužiteljici na ime suvlasnog dijela pripada površina od 15,58 m2, koja ne može činiti zasebni samostalni dio,

- da su u stanu izvršena ulaganja i to postavljeni aluminijski i PVC profili u antracit boji, da su dvije kupaonice napravljene s posve novom sanitarnom opremom, postavljene su klime, laminatni podovi, zidne pločice, te su zamijenjena unutarnja vrata (osim kuhinjskih),

- da stan funkcionira kao dvije stambene cjeline,

- da tuženik živi u stanu, te da je lošeg zdravstvenog stanja (invalid s teškim tjelesnim oštećenjem od 80 %).

Sva ova činjenična utvrđenja nisu dovedena u sumnju ni uopćenim žalbenim navodima tuženika, te ih u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

16. Prvostupanjski sud na temelju utvrđenih činjenica pravilno utvrđuje kako uslijed ulaganja tuženika nije došlo do promjene identiteta nekretnine, te nema mjesta primjeni odredbi iz članka 156. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 – dalje: ZVDSP) .

17. Prema navedenoj odredbi proizlazi da se dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem (adaptacijom) zgrada odnosno prostorija u suvlasničkim, zajedničkim ili tuđim zgradama, kao i njihovom prigradnjom, ugradnjom ili ulaganjem u njih ne može steći vlasništvo, ako što drugo nije odredio vlasnik dograđene, nadograđene odnosno prigrađene nekretnine (stavak 1). Pripada li pravo na naknadu onome tko je dogradio, nadogradio ili preuredio zgradu, odnosno prostoriju iz stavka 1. tog članka, ili je ulagao u takvu zgradu ili prostoriju određeno je pravilima obveznog prava (stavak 2.).

18. Prema tome, neovisno o činjenici što je došlo do povećanja stvarne površine stana za 18 %, pravilno prvostupanjski sud utvrđuje na temelju nalaza vještaka da se radi o građevinskom zahtjevu uslijed kojeg stari objekt nije izgubio svoj raniji identitet, te da ulaganjima po tuženiku nije povećan njihov suvlasni dio.

19. Prvostupanjski sud usvaja tužbeni zahtjev, određuje razvrgnuće suvlasničke zajednice sudskom prodajom nekretnine, navodi da se tuženik u tijeku postupka protivio razvrgnuću zbog teškog tjelesnog stanja i okolnosti da je invalid s tjelesnim oštećenjem. Prvostupanjski sud smatra da narušeno zdravstveno stanje tuženika ne predstavlja okolnost uslijed kojeg bi se moglo smatrati da je prijedlog za diobu podnesen u nevrijeme, obzirom si tuženik ostvarenom prodajom može priskrbiti drugu odgovarajuću nekretninu, te još navodi da bi zdravstveno stanje tuženika moglo predstavljati osobito važan razlog za razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnina isplatom, no tuženik to u postupku nije predložio.

20. Prije svega, valja navesti da u postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina sud nije vezan tužbenim zahtjevom, već je dužan razvrgnuće provesti sukladno odredbama iz članka 47. do članka 56. ZVDSP (upućuje se na stav iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-256/2020-3 od 13. listopada 2021.).

21. Načini razvrgnuća suvlasništva prema odredbama ZVDSP su fizička dioba (članak 50. stavak 2. ZVDSP), civilna dioba (članak 50. stavak 4. ZVDSP), razvrgnuće isplatom (članak 51. ZVDSP), razvrgnuće nekoliko stvari istodobno (članak 52. ZVDSP), kao i razvrgnuće uspostavom etažnog vlasništva (članak 53. ZVDSP).

22. Prema odredbi iz članka 50. ZVDSP proizlazi da u situaciji kada se razvrgnuće provodi po sudu, sud je vezan u prvom redu strogim zakonskim odredbama, a podredno valjanim sporazumom stranaka o načinu razvrgnuća, ako takav postoji, a moguć je i dopušten, a i pravom na razvrgnuće isplatom koje bi imao pojedini suvlasnik na temelju pravnoga posla ili zakona (stavak 1.). Ako sud nije glede načina razvrgnuća vezan u smislu stavka 1. toga članka, sud će djeljive pokretne stvari dijeliti fizički, a nekretnine geometrijski (stavak 2.). Ako dioba iz stavka 2. tog članka nije moguća, a da se znatno ne umanji vrijednost, sud će odlučiti da se stvar proda na javnoj dražbi ili na drugi prikladan način, a dobiveni iznos podijeliti će razmjerno suvlasničkim dijelovima (civilno razvrgnuće) (stavak 4.).

23. Prema odredbi iz članka 51. stavak 1. ZVDSP suvlasnik ima pravo na razvrgnuće isplatom kada je to određeno zakonom ili pravnim poslom, ili ako učini vjerojatnim da za to postoji ozbiljan razlog, pa će sud odrediti da mu pripadne stvar u cijelosti, a da on ostalim suvlasnicima isplati vrijednost njihovih dijelova u roku koji će sud odrediti.

24. Obzirom na sve citirane odredbe, odnosno obzirom na činjenicu da sud nije vezan načinom diobe predloženom po tužiteljici, prvostupanjski sud pogrešno zaključio kako činjenica da tuženik nije predložio razvrgnuće isplatom, priječi ovakav način razvrgnuća.

25. Osim toga, prvostupanjski sud gubi iz vida i činjenicu da je tužitelj u odgovoru na tužbu, odnosno dopuni na odgovor na tužbu izrijekom iskazao da se protivi razvrgnuću civilnom prodajom obzirom je teškog zdravstvenog stanja i obzirom stanuje u predmetnoj nekretnini. Tvrdnjom kako stanuje u predmetnoj nekretnini (koja činjenica između stranaka i nije sporna) tuženik je sadržajno istakao pravo na dom.

26. Kod istaknutog prava na dom prvostupanjski sud je trebao, kako to tuženik navodi u žalbi, provesti test razmjernosti, odnosno razmotriti sve okolnosti koje su bitne za odluku kojem od dva pojedinačna prava, koja su u konkretnoj situaciji suprotstavljena (pravu tužiteljice na razvrgnuće ili eventualnom pravu na dom protustranke kao drugom suvlasniku predmetne nekretnine) treba dati prednost, sve to u kontekstu Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine

– Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 – dalje: Konvencija) koja u odnosu na Republiku Hrvatsku stupila na snagu 5. studenog 1997., a koja u članku 8. propisuje da svatko ima pravo na poštovanje svog privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja (stavak 1.).

27. Prvostupanjski sud je bio dužan raspraviti može li se sporna nekretnina smatrati domom tuženika, te provesti test razmjernosti na okolnosti konkretnog slučaja koji traži odgovor na sljedeća pitanja:

a) ponovno se ističe može li se sporna nekretnina smatrati domom, b), jesu li se nadležne vlasti umiješale u ostvarivanje prava tuženika na poštivanje njegova doma,

c) je li miješanje bilo opravdano.

28. Kod razmatranja opravdanosti miješanja prvostupanjski sud će utvrditi je li to miješanje bilo u skladu sa zakono, odnosno je li tužiteljica ovlaštena tražiti sudsko razvrgnuće suvlasništva, da li njen zahtjev teži ostvarivanju legitimnog cilja, da li je to nužno u demokratskom društvu i je li bilo razmjerno cilju koji se želi postići, odnosno je li bilo razmjerno naravi potrebe za ograničenje prava na dom u konkretnoj situaciji.

29. Kako pobijana odluka nema razloga o ovoj odlučnoj činjenici to je zahvaćena povredom postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a kako to tuženik pravilno ističe u žalbi, a ujedno je i materijalno pravo pogrešno primijenjeno.

30. Slijedom navedenog valjalo je usvajanjem žalbe tuženika pobijanu presudu, na temelju odredbe iz članka 369. stavak 1. ZPP-a, ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.

31. U nastavku postupka prvostupanjski sud će ukloniti ukazanu bitnu povredu, te će pri donošenju odluke voditi računa i o mogućnosti razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnine isplatom.

32. Ujedno će prvostupanjski sud donijeti novu, na zakonu osnovanu, odluku o troškovima postupka, uključivo i troškove žalbenog postupka.

U Karlovcu 18. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Alenka Laptalo