Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Ulica plemića Borelli 9
Poslovni broj: Gž-471/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Marine Tante, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Sanje Dujmović, članice vijeća, u izvanparničnom predmetu predlagateljice Psihijatrijske bolnice Ugljan, Otočkih dragovoljaca 42, OIB: 43171567819, koju zastupa ravnatelj doc. dr. sc. EB, protiv predloženika BB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Amel Kapić, odvjetnik u Zadru, radi produljenja prisilnog smještaja u psihijatrijskoj ustanovi, odlučujući o žalbi predloženika protiv rješenja Županijskog suda u Zadru poslovni broj R1-100/2025-5 od 13. lipnja 2025., u sjednici održanoj 18. lipnja 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba predloženika BB kao neosnovana i potvrđuje rješenje Županijskog suda u Zadru poslovni broj R1-100/2025-5 od 13. lipnja 2025.
Obrazloženje
1. Uvodno označenim rješenjem odlučeno je:
"Određuje se produženje prisilnog smještaja predloženiku BB, rođenom **.**.1954., OIB: [osobni identifikacijski broj], u Psihijatrijskoj bolnici Ugljan u trajanju od 6 (šest) mjeseci tako da najdulje može trajati do 13. prosinca 2025. primjenom odredbe čl. 40. st. 5. u svezi čl. 56. st. 1. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama."
2. Protiv citiranog rješenja predloženik je izjavio žalbu zbog svih zakonom dopuštenih osnova. U žalbi navodi kako se prvostupanjski sud neosnovano poziva na odredbu čl. 40 st. 5. u svezi čl. 56. st. 1. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama, jer se predloženik osobno protivio daljnjem boravku u Psihijatrijskoj bolnici Ugljan, a kada se u prilog ovome navede kako i imenovani vještak navodi da se radi o osobi kod koje je aktualno psihičko stanje poboljšano, da je na odjelu miran i suradljiv, smatra da nema uvjeta da mu se odredi odnosno produlji prisilni smještaj i to samo iz razloga što navodno nema osiguranog adekvatnog suporta u izvanbolničkim uvjetima a što ničim nije posebno niti dokazano. Dakle, za prisilni smještaj predloženika ne može biti dovoljna paušalna konstatacija već bi ista trebala biti konkretizirana i povezana s njegovim dosadašnjim ponašanjem. Kada se naprijed navedeno dovede u svezu sa pobijanim rješenjem razvidno je da svaka od posebnih zakonskih pretpostavki mora biti detaljno obrazložena, a što u ovom postupku nije slučaj te se posljedično tome pobijano rješenje ne može ispitati. S druge strane da se osporavano rješenje ne može ispitati razvidno je i iz okolnosti jer se u obrazloženju ovog rješenja navodi primjena tzv. „civilnog“ prisilnog smještaja prema odredbama glave VI. ZZODS, a pobijanim rješenjem se navodi produženje prisilnog smještaja u trajanju od 6 (šest) mjeseci tako da najdulje može trajati do 13. prosinca 2025., međutim uslijed takve kontradiktornosti neosnovano se određuje produljenje samo po sebi, a i u navedenom trajanju uopće, naime sukladno mjerodavnom zakonu normirano je ili određenje ili produljenje prisilnog smještaja i u drugačijem trajanju kada su ispunjeni uvjeti no u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti iz pobijanog rješenja. Jednako tako se ukazuje se kako članak 8. Zakona o zaštiti osoba sa duševnim smetnjama normira: 1. Psihijatrijska dijagnoza mora se temeljiti na važećim međunarodno priznatim klasifikacijama mentalnih poremećaja, 2. Neprilagođenost društvenim normama ne smije sama po sebi biti razlogom za postavljanje psihijatrijske dijagnoze i 3. Psihijatrijska dijagnoza ne smije se temeljiti samo na saznanjima iz prijašnjega medicinskog postupka. Za istaknuti je i da se u ponašanju predloženika BB, koji se sada već nalazi u višegodišnjoj hospitalizaciji, ne nalaze elementi koji bi navodno pravdali zaključke imenovanog vještaka i liječnika Psihijatrijske bolnice Ugljan da bi predloženik navodno bio opasan za sebe i okolinu. Jednako tako tijekom prvostupanjskog postupka se ne nalazi potvrda zaključka imenovanog vještaka, a niti se u osporavanom rješenju posebno očituje na navode samog predloženika. Nadalje, opasnost na koju neosnovano ukazuju Psihijatrijska bolnica Ugljan i imenovana vještakinja ničim nije konkretizirana, pa se zaista radi samo o paušalnom ukazivanju na navodne opasnosti. Također, za vrijeme trajanja prisilnog smještaja (od 2018. g.) predloženika isti nije bio ni na koji način agresivan ili na neki drugi način navodno doveo u pitanje svoj ili tuđi život ili zdravlje. Zaključno, ako predloženik cijelo vrijeme uredno uzima propisanu terapiju, a uzima jer se nalazi u Psihijatrijskoj bolnici Ugljan, tada je jasno kako nema potrebe da se predloženik više zadržava u Psihijatrijskoj bolnici Ugljan već da se može nastaviti eventualno ambulantno liječenje, a koje činjenice i okolnosti prvostupanjski sud neosnovano nije uzeo u obzir uslijed čega je donio pogrešnu odluku, dakle nema naznake da predloženik navodno ne bi nastavio s uzimanjem terapije ukoliko bi to bilo potrebno i po otpustu iz bolnice. Predlaže prihvatiti žalbu, ukinuti pobijano rješenje na način da se predloženik pusti na slobodu, podredno isto rješenje preinačiti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ispitujući pobijano rješenje ovaj drugostupanjski sud nalazi da u njegovom donošenju nije počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. u svezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22.; dalje ZPP) niti je pogrešno primijenio materijalno pravo, na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. u svezi čl. 381. ZPP.
5. Odredbom čl. 40. st. 1. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama ("Narodne novine", broj 76/14.; dalje ZZODS) je propisano da ako psihijatrijska ustanova utvrdi da prisilno smještena osoba treba ostati prisilno smještena i nakon isteka trajanja prisilnog smještaja određenog u rješenju suda, obvezna je najkasnije u roku od sedam dana prije isteka tog vremena, predložiti sudu donošenje rješenja o produženju prisilnog smještaja, st. 4. istog članka je određeno da rješenjem o produljenju prisilnog smještaja sud može produljiti prisilni smještaj osobe u psihijatrijskoj ustanovi u trajanju do tri mjeseca od dana isteka vremena određenog rješenjem iz čl. 39. st. 3. tog Zakona, a stavkom 5. je propisano da svaki daljnji prisilni smještaj se može produžiti rješenjem suda na vrijeme do šest mjeseci.
6. Po stavu ovoga suda, neosnovano predloženik u žalbi upire da ga treba, budući cijelo vrijeme uredno uzima propisanu terapiju, otpustiti iz bolnice na ambulantno liječenje na slobodi, tim više što u ponašanju predloženika, koji se sada već nalazi u višegodišnjoj hospitalizaciji, ne nalaze elementi koji bi navodno pravdali zaključke imenovanog vještaka i liječnika Psihijatrijske bolnice Ugljan da bi predloženik navodno bio opasan za sebe i okolinu.
7. Naime, iz nalaza i mišljenja vještakinje mr. sc. Renate Bek, dr. med. proizlazi da predloženik BB boluje od paranoidne shizofrenije (F 20.0), da je aktualno psihičko stanje poboljšano, da je na odjelu miran i suradljiv, ali da se bez osiguranog adekvatnog suporta u izvanbolničkim uvjetima ne može predvidjeti njegovo funkcioniranje pa je suglasna s prijedlogom bolnice za produljenje prisilnog smještaja.
8. Dakle, u nalazu i mišljenju navedene vještakinje, koji nalaz kao stručan i objektivan prihvaća i ovaj sud, utvrđuje se kako su i dalje ispunjene pretpostavke za prisilni smještaj predloženika prema čl. 27. ZZODS budući da je kod predloženika postignuta parcijalna hospitalna remisija, da se nitko od rodbine ne javlja, a radi psihopatoloških simptoma, nekritičnosti spram svoje bolesti i nemogućnosti da se netko brine o njemu, postoji opasnost za njegovo zdravlje i život i zdravlje drugih ljudi ukoliko ne bude i dalje smješten u hospitalnim uvjetima na danjem liječenju, budući da ako bi bio otpušten bi bio izvan nadzora, prestao uzimati potrebnu terapiju, a psihički status bi mu se pogoršao zbog čega bi bio opasan za sebe i okolinu, te je prijeko potreban smještaj i liječenje u psihijatrijskoj ustanovi.
9. Na žalbeni navod predloženika kako se u obrazloženju pobijanog rješenja navodi primjena tzv. „civilnog“ prisilnog smještaja prema odredbama glave VI. ZZODS, a u izreci se navodi produženje prisilnog smještaja u trajanju od 6 (šest) mjeseci tako da najdulje može trajati do 13. prosinca 2025., pa da se uslijed takve kontradiktornosti neosnovano određuje produljenje samo po sebi, a i u navedenom trajanju uopće, valja reći da se radi o neutemeljenim navodima, budući je sud jasno u svom obrazloženju citirao odredbu čl. 56. st. 1. ZZODS te naveo kako je predloženik u neubrojivom stanju počinio kazneno djelo za koje je propisana najviša kazna zatvora u trajanju od pet godina, te su u međuvremenu prestali razlozi za prisilni smještaj po osnovi iz čl. 59. st. 2. navedenog Zakona radi čega je proveden postupak njegovog „civilnog“ prisilnog smještaja prema odredbama glave VI. ZZODS.
10. S obzirom da se nisu ispunili žalbeni razlozi predloženika, a niti je ovaj sud našao razloga na koje pazi po službenoj dužnosti to je, temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi s čl. 43. st. 3. ZZODS, trebalo žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje suda prvog stupnja, odnosno riješiti kao u izreci.
U Zadru, 18. lipnja 2025.
Predsjednica vijeća
Sanja Prosenica
