REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI SUD U PAZINU

Stalna služba u Poreču-Parenzo
Turistička ulica 2, 52440 Poreč

Posl.br. 31 P-739/2022-34

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, po sutkinji tog suda
mr. sc. Marčeli Štefanuti kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja B. C.,
OIB:, iz P., N. T. 12, zastupanog po punomoćnicama O.
P. i dr., odvjetnicama iz U., protiv tuženika R. A. d.d.,
OIB:, zastupanog po punomoćnicima S. P. i dr. odvjetnicima iz
R., radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene dana 11. listopada

2023. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika,
dana 23. studenog 2023. godine

p r e s u d i o j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku tuženiku R. A. d.d. OIB:
Z., P. 59, da tužitelju B. C. O.:
P., N. T. 12, isplati na ime više obračunate kamate u odnosu na osnovnu
ugovorenu kamatu u visini od 4,50 % godišnje, za cijeli period od početka otplate
kredita pa do dana 31.12.2013., na ime više obračunatih kunskih mjesečnih anuiteta,
uz primjenu valutne klauzule u CHF, za cijeli period od početka otplate kredita pa do
dana 30.09.2015. godine, iznos od ukupno 7.535,54 EUR (Slovima:
sedamtisućapetstotridesetpeteura i pedesetčetiri centi), zajedno sa zakonskim
zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini iznos od dana dospijeća 31.05.2008.,
pa do 31.07.2015. po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana
polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena
od 01.08.2015. pa do 31.12.2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri
postotna poena, a od 1.1.2023., pa do isplate, obračunate za svako polugodište,
uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje
posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog
dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana pod
prijetnjom ovrhe.

II. Mijenja se odredba čl. 4. i 5. «Dodatka broj KONV-01/2016 Ugovoru o
kreditu br. 118-50-2582150» od 09.02.2016. godine, na način da se u njihovom
sadržaju umjesto iznosa od 36.846,24 EUR utvrđuje iznos u visini od 36.446,24 EUR,
te se nastavno u članku 4. briše dio odredbe u kojoj se utvrđuje postojanje tražbine

- 2 -

Posl.br. 31 P-739/2022-34

Kreditora temeljem konverzije u iznosu od EUR 1.591,48, što u kunskoj
protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora na dan 30.09.2015. iznosi 12.146,30
HRK te se briše odredba članka 8. istog Dodatka ugovoru.

III. Nalaže se tuženiku da, sukladno izmjeni «Dodatka broj KONV-01/2016 Ugovoru o
kreditu br. 118-50-2582150» od 09.02.2016. godine, opisanoj u točki II. tužbenog
zahtjeva, izradi i dostavi tužitelju novi Anuitetni plan otplate, kao sastavni dio
kreditnog odnosa, s utvrđenom visinom anuiteta kao i rokovima dospijeća, kojima se
u punoj mjeri uvažava izmjena visine novčanog iznosa ukupnog zaduženja Korisnika
kredita, utvrđena u točki III. tužbenog zahtjeva, sve u roku od 15 dana nakon
pravomoćnosti pod prijetnjom ovrhe.

IV. Nalaže se tuženiku tuženiku R. A. d.d. OIB:
Z., P. 59, da tužitelju B. C. O.: ,
P., N. T. 12, naknadi parnični trošak, zajedno sa zakonskim zateznim
kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate, obračunatim prema
prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu
dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana
pod prijetnjom ovrhe."

II Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 995,25 eura/7.498,71 kn, u roku 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 11. lipnja 2019. godine podnio tužbu protiv tuženika radi
isplate. U tužbi obrazlaže da je odredba čl. 13. Ugovora o kreditu broj 118-50-
2582150 (sklopljen između stranaka) ništetna jer da je tuženik prema unaprijed
formuliranom obrascu i suprotno odredbama čl. 49., 50. i 55. Zakona o zaštiti
potrošača postupao nepošteno. Tužitelj se poziva i na odredbu čl. 19.I Zakona o
potrošačkom kreditiranju. Dalje navodi, da je između stranaka dana 17. prosinca

2004. godine sklopljen predmetni Ugovor o kreditu, koji je 16. prosinca 2004. godine
solemniziran kod javnog bilježnika u P. i kojim je tuženik odobrio tužitelju
potrošački kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 91.326,00 CHF, pod uvjetima i
rokovima kako je utvrđeno predmetnim Ugovorom. Tužitelj se dalje poziva na
presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 od 04. srpnja 2013.
godine potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13 od
dana 13. lipnja 2014. godine, u dijelu koji se odnosi na promjenjivu ugovorenu
kamatnu stopu i tvrdi da su ništetna ugovorne odredbe koje su propisivale
promjenjivu kamatnu stopu odnosno način promjene kamatne stope, jer su kamatne
stope mijenjane u skladu s jednostranom odlukom banke. Tužitelj se poziva na
odluku Vrhovnog suda RH posl.br. Revt 2494/14 od 09. travnja 2015. godine, jer
da ugovorna kamata mora biti određena odnosno odrediva, a u predmetnom
Ugovoru o kreditu da nije bila. Tužitelj se poziva i na presudu Europskog suda pravde
od dana 30. travnja 2014. godine u predmetu posl.br. C-26/13, čl. 4. st. 2. Direktive
93/13. Tužitelj smatra da se kod sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu radilo o

- 3 -

Posl.br. 31 P-739/2022-34

znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama stranaka, a sve pozivom na već ranije
navedene presude i odluke. U tužbi se tužitelj osvrće i na ništetnost ugovornih
odredbi o CHF valutnoj klauzuli, te ističe da je odredbom čl. 1. predmetnog
Ugovora o kreditu tuženik odobrio tužitelju potrošački kredit u kunskoj
protuvrijednosti od 91.326,00 CHF prema srednjem tečaju za CHF banke, važeće
na dan korištenja, za namjenu - stambeni kredit za adaptaciju bez počeka. A
odredbom čl. 4. Ugovora da je ugovoreno trajanje kredita 240 mjeseci, koji se
otplaćuje u 240 jednakih mjesečnih anuiteta sukladno otplatnom planu banke, u
kunskoj protuvrijednosti od po 577,77 CHF po srednjem tečaju tužene banke na
dan dospijeća i vezano za ugovorne odredbe o CHF valutnoj klauzuli tužitelj se
poziva na ranije spomenutu presudu suda EU u predmetu C-26/13, čl. 4. st. 2.
Direktive 93/13. Tužitelj tvrdi da ga tuženik nije informirao o rizicima i
karakteristikama konkretne valutne klauzule CHF, te moguće pojave tijekom otplate,
koje mogu uzrokovati znatnu neravnotežu prava i obveza na štetu tužitelja, a
tuženik da se profesionalno bavi djelatnošću plasiranja kredita. Tužitelj dalje navodi
da je između stranaka dana 09. veljače 2016. godine sklopljen Dodatak broj
KONV-01/2016 Ugovoru o kreditu broj 118-50-2582150, kojim je izvršena
konverzija predmetnog kredita sa valutnom klauzulom u eur. Istim Dodatkom da je na
dan 30. rujna 2015. godine utvrđena preostala nedospjela glavnica kredita u iznosu
od 36.846,24 eura. Tuženik da je obračunao tužitelju "tražbinu temeljem konverzije"
u iznosu od 1.591,48 eura (12.146,30 HRK) za koji iznos je tužitelju uvećana
glavnica, pa je ista na dan 30. rujna 2015. godine prema neosnovanoj računici
tuženika utvrđena na visinu iznosa od 38.437,72 eur, koji se tužitelj obvezao
podmiriti u mjesečnim anuitetima od po 424,90 eura u kunskoj protuvrijednosti po
srednjem tečaju tužene na dan dospijeća. Tužitelj se poziva na pravno shvaćanje
VSRH u odluci broj Rev 2868/2018 od dana 12. veljače 2019. godine kojim
korisnik kredita ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih
ugovornih odredaba neovisno o činjenici što je ugovorena konverzija kredita. Dalje
tvrdi da je tuženik povodom konverzije postupio sukladno Zakonu o izmjenama i
dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015, dalje: ZID ZPK/15)
koji je stupio na snagu 30. rujna 2015. godine, a kojim je propisano načelo
konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u eur,
na način da se položaj potrošača u CHF izjednači sa položajem u kojem bi bio da
je koristio kredit u eur. Kamatna stopa je u Dodatku ugovora o kreditu od 09.
veljače 2016. godine određena onako kako je vrijedila za kredite koji su u
navedenom razdoblju ostvarivani u valuti eur. Za te kamatne stope, kao niti za
njihovu promjenu da nisu vođeni pojedinačni pregovori, već da je kamatna stopa
opet mijenjana prema jednostranim odlukama tuženika. Tvrdi da konvertiranjem nije
otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana. Tužitelj se poziva
na presudu suda Europske unije Zsuzsanna Dunai protiv Erste bank Hungary Zrt
(C-118/17 od 14. ožujka 2019. godine) i Direktivu 93/13/EZ. Tužitelj naglašava da
niti u dovoljnoj mjeri ne poznaje problematiku izračunavanja strukture kreditnih
parametara, te da je postupao u dobroj vjeri smatrajući da će tuženik postupati
sukladno zakonskim odredbama i svih drugim propisima u RH. Smatra da prilikom
sklapanja Dodatka ugovoru o kreditu, a posebno u odredbama čl. 4. i 5. tuženik nije
postupao profesionalno i korektno, a što je sve rezultiralo utvrđenjem ukupne
obveze tužitelja. Tužitelj tvrdi da je tuženik prilikom sklapanja Dodatka ugovoru o

- 4 -

Posl.br. 31 P-739/2022-34

kreditu 09. veljače 2016. godine postupao nezakonito u odnosu na kamatnu stopu,
u odnosu na valutnu klauzulu, i tako nezakonito izvršio obračun tražbine tuženika
temeljem konverzije. Dodatak ugovoru o kreditu od 09. veljače 2016. godine,
sadržajno da ne odgovaraju naknadno nastalim okolnostima u vezi sa sudskim
tumačenjem (ne)zakonitog postupanja tuženika u postupku odobrenja i realizacije
kredita. Tužitelj navodi da su presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-
1401/2012, potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda posl.br. Pž-7129/13 od 13.
lipnja 2014., te posl.br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine donesene u
postupku zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača obvezujuće prema čl. 502.c
ZPP-a i čl. 118. ZZP-a za ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene
radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Sukladno odredbi
čl. 323. Zakona o obveznim odnosima tuženik da je dužan vratiti tužitelju sve što je
primio na temelju ništetnih odredbi. Tužitelj je pozivom na odredbu čl. 186.b
ZPP-a podnio stupnjevitu tužbu navodeći da nema svu potrebnu dokumentaciju kako
bi mogao urediti kondemnatorni tužbeni zahtjev, a unatoč što je pozvao tuženika da
mu istu dostavi, tuženik da nije postupao po zamolbi tužitelja. Zato je tužitelj
predložio sudu da naloži tuženiku da dostavi konkretnu dokumentaciju. Tužitelj u
tužbi predlaže da sud naloži tuženiku da isplati tužitelju iznos kojeg će odrediti nakon
što dobije svu potrebnu dokumentaciju, a ujedno predlaže da sud donese presudu
da se mijenja odredba čl. 4. i 5. Dodatka ugovoru o kreditu od 09. veljače 2016.
godine na način da se u sadržaju umjesto iznosa od 36.846,24 eura utvrdi iznos
koji će se odrediti po primitku tražene dokumentacije, te da se u čl. 4. briše dio
odredbe u kojoj se utvrđuje postojanje tražbine tuženika temeljem konverzije u
iznosu od eur 1.591,48 što u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora
na dan 30. rujna 2015. godine iznosi 12.146,30 HRK te da se briše odredba čl. 8.
st. 1. i čl. 9. st. 2. istog Dodatka ugovoru (koje iznose da će tužitelj precizirati
sukladno vještačkom nalazu u visini koji predstavlja realan iznos nedospjele glavnice
po Ugovoru o kreditu od 07. prosinca 2004. godine, sa stanjem na dan 30. rujna

2015. godine). Također, predlaže da se tuženiku naloži da, sukladno izmjeni
Dodatka ugovoru o kreditu od 09. veljače 2016. godine izradi i dostavi tužitelju novi
anuitetni plan otplate, kao sastavni dio kreditnog odnosa, s utvrđenom visinom
anuiteta kao i rokovima dospijeća.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev. I
tuženik se poziva na presude Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13-4
od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. i tvrdi da tužitelj izvodi
pogrešan zaključak iz navedenih presuda. Sudovi u tom postupku da nisu utvrđivali
one činjenice koje su važne za donošenje odluke u pojedinačnim sporovima
odnosno one činjenice o kojima ovisi utvrđenje ništetnosti spornih ugovornih
odredbi te potom eventualno osnovanost tužbenog zahtjeva za isplatu u ovom
postupku. Dalje tvrdi da su odredbe Ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu
klauzulu jasne, uočljive, razumljive. Tuženik tvrdi da uvijek nudi više opcija glede
valutne klauzule i prema kreditnoj sposobnosti i zahtjevima korisnika kredita, korisnik
kredita da odabere jednu od mogućih opcija, a tužitelj da je odabrao kredit s
valutnom klauzulom u CHF. I u odnosu na ugovornu odredbu o promjenjivoj kamatnoj
stopi tuženik tvrdi da je ista gramatički jasna i razumljiva, te uočljiva, te da je tužitelju
objasnio posljedice ugovaranja promjenjive kamatne stope. Tuženik tvrdi da je

- 5 -

Posl.br. 31 P-739/2022-34

konverzija tj. Dodatak ugovoru o kreditu od 04. veljače 2016. godine proveden
zakonito, da tužitelj nije morao pristati na konverziju, a tuženik da je imao zakonsku
obvezu ponuditi konverziju. Tužitelju da je dostavljen izračun konverzije prije
zaključenja Dodatka ugovoru o kreditu, a tužitelj da nije isticao nikakve primjedbe, te
da je takav izračun prihvatio. U odnosu na prijedlog tužitelja za donošenje rješenja
sukladno čl. 186.b. ZPP-a tj. za dostavu tražene dokumentacije, tuženik ističe da
on nije dao povoda za tužbu, da svojim klijentima nije nikada uskratio dostavu bilo
kakve dokumentacije koja je zajednička strankama te da će u kratkom roku dostaviti
zatraženu dokumentaciju. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva osporava pravo
tužitelja na potraživanje bilo kakve isplate, jer je konverzijom kredita prestala
novčana obveza tužitelja prema tuženiku u odnosu na dio glavnice u visini od

11.423,25 eura. Sve uplate koje su izvršene tijekom trajanja Ugovora za potrebe
konverzije da su preračunate u protuvrijednost eur po srednjem tečaju na dan uplate,
te su primljenim uplata podmirene mjesečne obveze po novom otplatnom planu.
Tuženik je istakao i prigovor zastare. U odnosu na tužbene zahtjeve za izmjenu
dijelova odredbi čl. 4. i 5. Dodatka ugovora o kreditu od 09. veljače 2016., te
brisanje dijelova odredbi čl. 4., 8. st. 1. i čl. 9. st. 2. istog Dodatka ugovoru tuženik
ističe da su isti apsurdni, da se istima traži sudska intervencija u sadržaj ugovora i
ugovorne obveze, a niti jednim zakonom da nije propisana obveza tuženika da
zaključi predloženi ugovor. Osporava da bi odredba o mjesnoj nadležnosti sadržana
u čl. 13. Ugovora o kreditu bila ništetna, međutim radi ekonomičnosti postupka ne
ističe prigovor nenadležnosti.

3. Podneskom od 22. travnja 2020. godine tuženik se dodatno očitovao na
navode tužitelja o nezakonitosti Dodatka ugovoru o kreditu pozivajući se na Rješenje
VSRH u oglednom postupku posl.br. Gos 1/2019-36 od 04. ožujka 2020. godine u
kojemu da je zauzet obvezujući pravni stav: "Sporazum o konverziji sklopljen na
osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN broj
102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog
Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.". Dodatak
ugovoru o kreditu kojim je provedena konverzija da je valjan u cijelosti i da proizvodi
pravne učinke jer da je sklopljen u skladu s ZID ZPK. U odnosu na tužbeni zahtjev za
isplatu do provedene konverzije tuženik ističe da tužitelj ne može osnovano tražiti
nikakvu isplatu glede uplata s osnove promjene tečaja valute ili promjene visine
kamatne stope po osnovnom ugovoru kada su sve uplate (uključujući svako
povišenje kamatne stope i svako povišenje tečaja CHF) sporazumno uračunate u
konverziji prema uvjetima za kredit u eur. Konverzijom da su ugovorne strane jasno
i transparentno uredile svoj pravni odnos u pogledu apsolutno svih uplata koje su
izvršene po osnovnom Ugovoru što nedvojbeno onemogućuje tužitelja da sada
potražuje bilo kakve "preplate".

4. Podneskom od 13. studenog 2020. godine tužitelj se očitovao na
pokrenuti postupak pred sudom Europske unije po zahtjevu Vrhovnog suda RH
upućenom u predmetu posl.br. Rev 1042/17, te je predložio prekid postupka do
donošenja odluke suda Europske unije povodom zahtjeva Vrhovnog suda RH
posl.br. Rev 1042/17.

- 6 -

Posl.br. 31 P-739/2022-34

5. Rješenjem posl.br. P-1905/19-15 od 13. studenog 2020. godine određen
je prekid postupka u ovom predmetu, dok se pravomoćno ne završi postupak pred
sudom Europske unije o zahtjevu za prethodnu odluku koju je dana 27. svibnja

2020. podnio Vrhovni sud RH u predmetu Rev 1042/2017.

6. Rješenjem posl.br. P-1905/2019-16 od 20. lipnja 2022. godine nastavljen
je postupak u kojem je bio određen prekid postupka, jer je postupak kod suda
Europske unije vođen pod brojem C-747/2020, (povodom zahtjeva VSRH Rev-
1042/2017) izbrisan iz upisnika suda Europske unije.

7. Sud je, budući da tuženik u odgovoru na tužbu, ni kasnijim podnescima
nije dostavio svu traženu dokumentaciju od strane tužitelja, pozvao tuženika da
dostavi i dokumentaciju koja je taksativno navedena u Rješenju posl.br. P-
739/2022-19 od 05. travnja 2023. godine.

8. Podneskom od 12. travnja 2023. godine tuženik je dostavio traženu dokumentaciju.

9. Podneskom od 30. lipnja 2023. godine tužitelj je, (nakon što ga je sud
pozvao da odredi tužbeni zahtjev), specificirao tužbeni zahtjev, te je predložio
donošenje presude u sadržaju kako je to odbijajuće opisano u točki I izreke ove
Presude.

10. Podneskom od 12. rujna 2023. godine tuženik se očitovao na precizirani
tužbeni zahtjev tužitelja navodeći da je isti nerazumljiv, i dalje neodređen po pitanju
zateznih kamata, te istog u cijelosti osporava kako po osnovu tako i visini. I tim
podneskom se ponovno osvrnuo na učinak konverzije provedene po ZID ZPK/15,
te posebno na odredbe čl. 19.b i 19.c ZID ZPK/15, kao i na sudsku praksu
određenih nacionalnih sudova u predmetima u kojima je provedena konverzija.

11. Tužitelj je prvotno podnio tužbu sa neodređenim kondemnatornim
(novčanim) tužbenim zahtjevom. To je obrazložio time jer da se sredinom svibnja

2019. godine (prije podnošenja tužbe) obratio tuženiku radi pribave dokumentacije
koja mu je potrebna za utvrđivanje visine tužbenog zahtjeva, ali tuženik da mu tu
dokumentaciju nije dostavio.

11.1. Tužba tužitelja s neodređenim kondemnatornim (novčanim) tužbenim
zahtjevom je predstavljala tzv. stupnjevitu tužbu iz čl. 186.b. st.3. ZPP-a.
11. 2. Nakon što je tužitelj dobio svu dokumentaciju za postavljanje
određenog tužbenog zahtjeva, tužitelj je podneskom od 30. lipnja 2023. godine
postavio, specificirao tužbeni zahtjev.

12. Kako je tužba tužitelja predstavljala tzv. stupnjevitu tužbu, naknadno
postavljanje određenog kondemnatornog tužbenog zahtjeva ne predstavlja preinaku
tužbe. (Za tu radnju tužitelja nije bio potreban pristanak tuženika).

13. U dokaznom postupku izvršen je uvid u: Ugovor o kreditu (15-19 i 40-42),
ispis tečajne liste (20), Dodatak ugovoru o kreditu (21-25, 57-58), zahtjev za kredit

- 7 -

Posl.br. 31 P-739/2022-34

(43), Opće uvjete poslovanja (44-53), dopis banke (54-56), izjavu o prihvatu
izračuna konverzije (59), dopis banke (60-67 i 68), otplatni plan (69-70), otplatni plan
(107-109), prijepis knjigovodstvene kartice (110-118), otplatni plan (120-130).
Druge dokaze sud nije provodio, jer je na temelju provedenih dokaza
dostatno utvrđeno činjenično stanje za donošenje meritorne odluke u ovom
predmetu.

14. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

15. Uvidom u Ugovor o kreditu broj 118-50-2582150 od 07. prosinca 2004.
godine utvrđeno je da su Ugovor sklopili tužitelj kao korisnik kredita i založni dužnik,
te Vesna Tvrtković kao založni dužnik s jedne strane i tuženik kao kreditor. Tuženik
je tužitelju odobrio kredit u iznosu od 91.326,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po
srednjem tečaju banke na dan korištenja, pod uvjetima i rokovima dogovorenim i
utvrđenim ovim Ugovorom. Čl. 2. ugovorena je kamatna stopa, redovna kamata:
4,50% godišnje, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama banke.
Interkalarna kamata jednaka je redovnoj kamati i naplaćuje se prilikom korištenja
kredita. Kamata po dospijeću: u visini zatezne kamate, koja u trenutku sklapanja
ovog Ugovora iznosi 15% godišnje, promjenjiva, a obračunava se na sve dospjele i
neplaćene iznose (uključivo redovnu kamatu) koje korisnik kredita duguje temeljem
ovog Ugovora. Čl. 4. ugovoren je rok otplate 240 mjeseci. Čl. 6. Ugovora
ugovorena je namjena i to stambeni kredit za adaptaciju bez počeka. Čl. 7. Ugovora
ugovoreno je da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj
protuvrijednosti po srednjem tečaju banke za CHF, važeće na dan dospijeća, a
prema otplatnom planu. Ugovoreno je da anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg
dana u mjesecu, da se kredit otplaćuje u korist računa banke i da uplate po kreditu
se valutiraju s datumom odobrenja računa banke. Čl. 10. ugovoreno je da banka
kao kreditor može, u tijeku redovne otplate kredita, na pisani zahtjev korisnika
kredita koji redovno ispunjava sve obveze po ugovoru o kreditu, izvršiti konverziju
obveze korisnika kredita po ovom ugovoru izražene u CHF u eur primjenom
srednjeg tečaja kreditora na dan konverzije. Korisnik kredita potpisom ovog ugovora
pristaje da se sukladno njegovom zahtjevu valutna klauzula uglavljena u ovom
ugovoru veže uz eur, uz primjenu kamatne stope redovne kamate na potraživanja
uz valutnu klauzulu u eur sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora. Promjena
valutne klauzule sukladno ovom članku podliježe plaćanju naknade sukladno odluci
o visini naknada za usluge kreditora. Ugovor je solemniziran kod javnog bilježnika
Tanje Ferenc u Poreču 16. prosinca 2004. pod brojem OU-1269/04.

16. Uvidom u Dodatak broj KONV-01/2016 ugovoru o kreditu broj 118-50-
2582150 od 09. veljače 2016. godine utvrđeno je da su istog sklopili tužitelj kao
korisnik kredita i tuženik kao kreditor. Tim aneksom su ugovorne strane izmijenile
svoje ugovorne odnose i to i u pogledu valute tj. izvršena je konverzija iz CHF u EUR,
i u pogledu kamatne stope. Čl. 4. ugovorne strane su se suglasile da je izvršen
izračun konverzije sukladno odredbama čl. 19.c. Zakona, te da je korisnik kredita tj.
tužitelj prihvatio:

"- početno odobrena glavnica kredita u kunama s valutnom klauzulom u eur izračunata po tečaju primijenjivom na dan isplate kredita iznosi 59.103,03 eur, a

- 8 -

Posl.br. 31 P-739/2022-34

preostala neotplaćena glavnica kredita na dan 30.09.2015.g. prije provedbe
konverzije iznosi 48.269,49 eur kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora
na dan dospijeća;

- ukupno utvrđen iznos anuiteta/obroka prema eur otplatnom planu do

30.09.2015.g. iznosi 57.260,56 ovog Dodatka, primijenjene su kamatne stope
promijenjive redovne kamate jednake kamatnim stopama (po iznosu, vrsti, i
razdoblju promjene) koje je kreditor primijenjivao na kredite iste vrste i trajanja, u
kunama s valutnom klauzulom u eur, koje kamatne stope promijenjive kamate
korisnik kredita prihvatom izračuna konverzije i potpisom ovog Dodatka izričito
prihvaća;

- ukupni plaćeni iznos utvrđen u valutnoj klauzuli u eur sukladno čl. 19.c st. 1. toč. 4. Zakona do 30.09.2015.g. iznosi 55.669,08 eur;

- tražbina kreditora temeljem konverzije iznosi 1.591,48 eur, što u kunskoj
protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan 30.09.2015.g. iznosi

12.146,30 HRK;

- preostala neotplaćena glavnica kredita u kunama s valutnom klauzulom u eur,
nakon provedbe konverzije na dan 30.09.2015.g. iznosila bi 36.846,24 eur u kunskoj
protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan dospijeća.

Čl. 5. Dodatka utvrđeno je da razlika između izračunom utvrđene preostale
neotplaćene glavnice prije konverzije iz čl. 4. toč. 1. i izračunom utvrđene preostale
neotplaćene glavnice nakon konverzije iz čl. 4. toč. 5. iznosi 11.423,25 eur.
Ugovorne strane su se suglasile da nakon što se temeljem Zakona i ovog Dodatka,
provede konverzija, novčana obveza korisnika kredita prema kreditoru u odnosu na
dio glavnice kredita u visini 11.423,25 eura prestaje, a korisnik kredita da na ime
preostale neotplaćene glavnice duguje kreditoru na dan 30.09.2015.g. 36.846,24 eur
u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan dospijeća.

17. Uvidom u izjavu o prihvatu izračuna konverzije (s prilogom o dostavi od
strane tuženika tužitelju, dopisa s izračunom konverzije i otplatnim planom kao
otplatnim planom kredita s valutnom klauzulom u CHF i novim otplatnim planom
kredita s valutnom klauzulom u eur, te pregleda izvršenih uplata, 59-70), utvrđeno je
da je tužitelj bio upoznat sa izračunom konverzije, sa odredbama ZID ZKP/15, da
je tužitelj prihvatio izračun konverzije u kredit s valutnom klauzulom u eur. Tužitelj
nije imao primjedbe na izračun konverzije, nije bio u obvezi prihvatiti izračun
konverzije, niti sklopiti Dodatak ugovoru o kreditu.

18. Tužitelj tvrdi da sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu nije prestala
obveza tuženika da izvrši povrat iznosa kojeg tužitelji potražuju u ovom postupku.
Nadalje smatra da je ovlašten tražiti izmjenu odredbe čl. 4. i 5. Dodataka ugovoru o
kreditu od 09. veljače 2016. godine u odnosu na iznose navedene u tim
odredbama, kao i da je ovlašten tražiti brisanje dijela odredbe čl. 4. u kojoj se
utvrđuje postojanje tražbine tuženika temeljem konverzije u iznosu od 1.591,48 eura,
kao i brisanje odredbe čl. 8. istog Dodatka ugovoru, kao i da mu tuženik izradi i
dostavi novi anuitetni plan otplate.

19. Tuženik tvrdi upravo suprotno tj. da je sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu prestao postojati prijašnji Ugovor o kreditu te da tužitelj više nema osnova

- 9 -

Posl.br. 31 P-739/2022-34

potraživati možebitno stečeno bez pravne osnove. A također da tužitelj nije
ovlašten tražiti sudsku intervenciju u sadržaj Ugovora i ugovorne obveze koje su
stranke zaključile i preuzele Dodatkom ugovora o kreditu, jer da ne postoji
zakonske obveze, a niti da je sud u mogućnosti naložiti tuženiku da zaključi takav
ugovor kako to tužitelj potražuje u točkama 3. i 4. tužbenog zahtjeva.

20. Dakle između stranaka, u ovoj pravnoj stvari, sporno je da li je sklapanjem
Dodatka broj KONV-01/2016 Ugovoru o kreditu broj 118-50-2582150 dana 09.
veljače 2016. godine, sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o
potrošačkom kreditiranju (NN 102/15, dalje ZIDZKP/15), prestala obveza tuženika da
izvrši povrat iznosa kojeg tužitelj potražuje, kao i da li je tužitelj ovlašten tražiti da sud
donese presudu na način da se mijenjaju određene odredbe Dodatka ugovoru o
kreditu od 09. veljače 2016. godine.

21. Stajalište je suda da je sklapanje Dodatka broj KONV-01/2016 Ugovoru
o kreditu broj 118-50-2582150 od 09. veljače 2016. godine kojim je proveden ZID
ZPK tj. predmetnog Dodatka ugovoru o kreditu kojem su izmijenjene odredbe
osnovnog ugovora, kako u pogledu valute tako i u pogledu kamate – od utjecaja na
pravo tužitelja da potražuje razliku na koju se poziva u tužbi, na način da je
sklapanjem predmetnog Dodatka prestala obveza tuženika da izvrši povrat iznosa
koji tužitelj potražuje u ovom postupku.

21.1. Dodatak broj KONV-01/2016 Ugovoru o kreditu broj 118-50-2582150
od 09. veljače 2016. godine koji podrazumijeva konverziju predmetnog kredita iz
CHF u EUR, sklopljen je na temelju ZIDZPK/15. Vezano za valjanost sporazuma
stranaka o konverziji, a koja konverzija je izvršena na temelju ZIDZPK/15 izjasnio se
VSRH u Rješenju od 04. ožujka 2020. godine u oglednom sporu pod brojem Gos-
1/2019. U navedenom postupku VSRH je trebao odgovoriti na pitanje da li je
sporazum o konverziji sklopljen temeljem ZIDZPK nepostojeći ili ništetan u slučaju
kad su ništetne odredbe odnosnog Ugovora o krediti o promjenjivoj stopi i valutnoj
klauzuli, te je VSRH odgovorio da sporazum o konverziji sklopljen na temelju
ZIDZPK/15 ima pravne učinke i da je valjan u slučaju kad su ništetne odredbe
osnovnog Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.
21.2. Svrha koju je zakonodavac donošenjem ZIDZPK/15 namjeravao ostvariti
i djelom ostvario bila je trajni temelj za rješenje problema u CHF, osigurati redovitu
otplatu kreditnih zaduženja dužnika, u iznosu i pod uvjetima koji dužnika ne dovode u
neravnopravan i dužnički ovisan položaj u odnosu na vjerovnika, pri tome vodeći se
načelom kojim se osigurava ravnopravan, a nikako povoljniji položaj u odnosu na
dužnike koji su ugovorili zaštitni mehanizam u valuti EUR.

21.3. Predmetna konverzija provedena je s retroaktivnim djelovanjem, tj s
djelovanjem od trenutka zaključenja Ugovora i na taj je način potrošača stavila u
poziciju u kojoj bi se on nalazio da je zaključio Ugovor o kreditu s valutnom klauzulom
u valuti EUR. Predmetnim Dodatkom ugovora ugovorne strane potvrdile su da je
izračun konverzije kredita izvršen sukladno ZIDZPK/15 te je tužitelj prihvatio izračun
konverzije.

21.4. VSRH je u obrazloženju zauzetog pravnog shvaćanja ocijenio da je riječ
o posebnom uređenju, novoj pravnoj osnovi, i da pobuda nije bila relevantna za
zaključenje konverzije. VSRH posebno u svom pravnom shvaćanju apostrofira da

- 10 -

Posl.br. 31 P-739/2022-34

su potrošači, u primjeni ZIDZPK/15 imali mogućnost izabrati da li će zaključiti Ugovor
o konverziji ili ne, čime taj sud pravi distinkciju između Presude u predmetu suda EU
broj C-118/17 Dunai vs Erste Bank Hungary od 14. ožujka 2019. godine, jer je ta
Presuda donesena povodom izravne zakonske intervencije u svaki ugovorni odnos,
dok su prema ZIDZPK/15 korisnici kredita kao potrošači mogli odbiti konverziju koju
su im prethodno banke morale ponuditi.

21.5. Stajalište VSRH je da bi tužitelj kao korisnik kredita imao pravni interes i
bio ovlašten tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga
mogao ostvariti neka eventualna prava koja mu pripadaju, a riječ je o
kondemnatornim tužbenim zahtjevima, i bez obzira na sklapanje Dodatka Ugovora o
kreditu, ali samo u slučaju postojanja razloga eventualne nevaljanosti koji izviru iz
općeg obveznog uređenja, neovisnih o posebnom zakonskom uređenju ZIDZPK/15.
To pravno shvaćanje primjenjuje se i u odnosu na postavljene zahtjeve tužitelja u
ovoj pravnoj stvari.

21.6. Sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu 09. veljače 2016. godine
ugovorne strane su se suglasile o načinu izračunavanja ugovorne obveze u skladu s
člankom 22. Zakona o obveznim odnosima. (NN 35/05, 41/2008, 125/2011, 78/2015,
29/2018, dalje: ZOO), koju obvezu tužitelj ispunjava u EUR u protuvrijednosti kuna, te
je potpisivanjem Dodatka Ugovoru o kreditu izrazio suglasnost tj. volju za izmjenom
načina obračuna obveza preuzetim Ugovorom o kreditu.

21.7. Dakle, sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu riješeni su svi međusobni
odnosi između stranaka koji proističu iz uplaćenog iznosa na ime kamata po stopama
koje su jednostrano bile određivane od strane tuženika, a po osnovu kojih tužitelj
potražuje utužene iznose, a to sve temeljem članka 19c. i 19e. Zakona o
potrošačkom kreditiranju (NN 112/12, 143/13, 147/13, 95/15, 78/15 i 102/15, dalje:
ZPK), obzirom da je na dan 30. rujna 2015. godine predmet konverzije preračunat na
način da je sadržavao jasan pregled svih promjena iz kojih mora biti razumljivo na
koji način je utvrđen iznos preostalih neotplaćenih glavnica u EUR i kunama sa
valutnom klauzulom u EUR u slučaju prihvata konverzije.

21.8. Nesporno je da su stranke provele konverziju kredita u CHF na način
propisan glavom 4. ( članak 19a do 19i) Zakona o potrošačkom kreditiranju koje su
odredbe u navedeni Zakon unesene ZIDZPK/15.

21.9. Člankom 19c. stavak 1. ZPK propisano je da konverzija kredita
podrazumijeva konverziju radi promjene valutne klauzule u kojoj je denominiran i
izračunava se na način da se:

1. na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i
denominiranog u kunama sa valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice
kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama sa valutnom klauzulom u
EUR, po tečaju primjenjivom na dan isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one
vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredit iste vrste i trajanja
denominirane u EUR i kunama sa valutnom klauzulom u EUR pri čemu se iznosom
početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama
vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog
kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita,

2. umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominirane u CHF i
denominiranog u kunama sa valutnom klauzulom u CHF primjeni jednaka kamatnoj
stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite

- 11 -

Posl.br. 31 P-739/2022-34

iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama sa valutnom
klauzulom u EUR na dan sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenje
kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača
temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama sa valutnom
klauzulom u EUR na dan sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i
denominiranog u kunama sa valutnom klauzulom u CHF,

3. početno utvrđen otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog
u kunama sa valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju
kojih su izračunati obroci, odnosno anuiteti u CHF i u kunama sa valutnom klauzulom
u CHF, zamijeni novim otplatnim planom izračunatim u skladu s t. 1. i 2. i na temelju
kojeg se izračunavaju novi obroci, odnosno anuiteti u EUR i kunama sa valutnom
klauzulom u EUR, uzimajući u obzir sve izmjene ugovornih uvjeta koji se odnose na
iznos, namjenu i rokove dospijeća glavnice, te iznos, vrstu i razdoblje promjene
kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu
uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i obroka odnosno anuiteta,
4. iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka, odnosno anuiteta
u CHF i kunama sa valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih
zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna
konverzije) pretvore u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na dan
uplate, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koje je vjerovnik na taj datum
primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u
kunama sa valutnom klauzulom u EUR. Takvi iznosi pretvoreni u EUR i valutnu
klauzulu predstavljaju osnovu za namirenje obroka, odnosno anuiteta u EUR i
valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli
i EUR iz t. 3. ovog stavka, pri čemu se poštuje redoslijed namirenja sukladno općim
uvjetima vjerovnika, ali ne obračunavajući zatezne kamate.

22. S obzirom na činjenicu da je tužitelju dostavljen izračun konverzije s
prijedlogom izmijenjenog ugovora o kreditu, da je tužitelj prihvatio izračun, da na to
nije bio obvezan niti prinuđen, te da je u konačnici i sklopljen Dodatak ugovoru o
kreditu, kako je to vidljivo iz odredbe čl. 19.e st.6. ZPK, prema kojem se ako
potrošač ne prihvati izračun konverzije kredita, da se otplata kredita nastavlja prema
važećim ugovorenim uvjetima, a s obzirom da su stranke sklapanjem Dodatka
ugovoru o kreditu izmijenile svoj ugovorni odnos i to ne samo u pogledu valute već su
i predefinirale i ugovorenu kamatnu stopu, to proizlazi da ta odredba nije i ne može
biti ništetna.

23. Stoga imajući u vidu sadržaj zakonskih odredbi, te nesporno utvrđenje da
su stranke sklopile Dodatak ugovoru o kreditu sukladno ZIDZPK/15 temeljem odredbi
čl. 19.c ZPK i da stranke nisu ni dovodile u dvojbu da je Dodatak sklopljen uz pravilnu
primjenu navedene zakonske odredbe, tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

24. Nadalje, postavljenim tužbenim zahtjevom u točkama 3 i 4 tužitelj
predlaže izmjenu određenih odredbi Dodatka ugovoru o kreditu, međutim, u
ukupnosti provedenih dokaza sud je utvrdio da nije ovlašten intervenirati u određene
odredbe Dodatka ugovoru o kreditu, o kojima su se stranke suglasile i bile
upoznate o svim izračunima, a nije utvrđeno da u vrijeme sklapanja Dodatka nije

- 12 -

Posl.br. 31 P-739/2022-34

postojala suglasnost volja stranaka, kao i bilo koja prijetnja ili zabluda. Izmjeni Ugovora može se pristupiti suglasnošću volja stranaka.

25. U ovom postupku odbijen je prijedlog tužitelja za provođenje financijskog
vještačenja, i drugi prijedlozi, jer su iz provedenih dokaza dostatno utvrđene
odlučne činjenice za donošenje meritorne odluke.

26. Obzirom da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan, nema potrebe obrazlagati o prigovoru tuženika radi zastare.

27. I tužitelj i tuženik su potraživali parnični trošak.

28. Prema odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a ona strana koja izgubi parnicu dužna
je protivnoj strani naknaditi parnični trošak. Tužitelj je izgubio ovu parnicu pa je
dužan tuženiku naknaditi parnični trošak. Tuženiku je priznat trošak za zastupanje po
punomoćniku odvjetniku za sastav odgovora na tužbu, za sastav podneska od 22.
travnja 2020. i 12. rujna 2023., te za zastupanje na ročištu 11. listopada 2023., za
svaku radnju po 199,08 eur/ 1.499,97 kn, plus PDV u iznosu od 199,08
eura/1.499,97 kn, a što sveukupno iznosi 995,25 eura/7.498,71 kn. Tuženiku nije
priznat trošak za sastav podneska od 12. travnja 2023. godine, jer je navedenim
podneskom samo dostavio traženu dokumentaciju, a istu je mogao dostaviti i uz
podnesak od 22. travnja 2020., budući da je već u odgovoru na tužbu od 02.
kolovoza 2019. godine naveo da će dokumentaciju dostaviti brzo. Visina priznatog i
obračunatog troška temelji se na tarifnom broju 8/1., 9/1., 42., 48. i 50. Tarife o
nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/2012, 103/2014,
118/2014,107/2015, 37/2022, 126/2022, dalje: Tarifa).

28.1. Tužitelju nije priznat parnični trošak, jer isti nije uspio u ovom postupku.

29. Slijedom svega naprijed navedenog, riješeno i presuđeno je kao u izreci ove Presude.

U Poreču - Parenzo, dana 23. studenog 2023. godine.

S u t k i nj a:

mr. sc. Marčela Štefanuti, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove Presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu, a
podnosi se putem ovog suda u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana objave ove
Presude.

- 13 -

Posl.br. 31 P-739/2022-34

DNA:

1. Pun. tužitelja,

2. Pun. tuženika.