Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2543/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Tomislavu Aralici, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŠV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Rudiću, odvjetniku u Zadru, Ulica Don Ive Prodana 7, protiv tuženika DV iz [adresa], zbog smetanja posjeda nekretnine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj Psp-33/2023-21 od 28. ožujka 2024., dana 18. lipnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj Psp-33/2023-21 od 28. ožujka 2024.

Obrazloženje

1. Rješenjem Općinskog suda u Zadru poslovni broj Psp-33/2023-21 od 28. ožujka 2024. odlučeno je:

“ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:

„Utvrđuje se da je tuženik DV, [adresa] smetao tužitelja ŠV, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] u zadnjem, mirnom posjedu njegove nekretnine katastarske oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (odnosno prema parcelacijskom elaboratu 317/3 k. o. [katastarska općina]) i to ogradnog betonskog zida na način da je dana 2. lipnja 2023. godine postavio na žičanu ogradu u posjedu tužitelja „ tendu„ poslagao kamene ploče te izgradio komin koji je ugradio u postojeći ogradni zid tužitelja, slijedom čega se nalaže tuženiku da uspostavi prijašnje posjedovno stanje te otkloni kamin na zidu tužitelj d=2.10 m, komin je visine cca 3.30 m označen na skici lica mjesta točkama A-B, tendu po žičanoj ogradi koja se proteže sredinom betonskog zida tužitelja d=9.60 m označena na skici lica mjesta točkama C-D, kamenja na bet.zidu tužitelja d=1.55 m označena na skici lica mjesta točkom E, kamena klupčica na bet.zidu tužitelja d=1.20 m označena na skici lica mjesta točkom F, a sve identificirano na licu mjesta i prikazano na skici sudskog očevida dana 17.siječnja 2024.godine, stalnog sudskog vještaka za geodeziju Frane Vlatkovića dipl.ing.geod.,te se zabranjuje tuženiku da ubuduće na ovakav i sličan način vrši smetanja posjeda tužitelja a sve pod prijetnjom izricanja novčane kazne od 1.328,00 eura, te daljim novčanim kažnjavanjem a sve u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.“"

2. Protiv ovog rješenja žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), te predlaže pobijano rješenje preinačiti sukladno žalbenim navodima, odnosno podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

3. Žalba nije osnovana.

4. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, u prvostupanjskom postupku nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP budući se rješenje suda prvog stupnja može ispitati, izreka mu je razumljiva, ne proturječi samo sebi niti razlozima rješenja, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za odlučivanje u ovom predmetu jasni su i neproturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

5. Ispitujući pobijano rješenje, kao i postupak koji mu je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP budući je sud na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pravilno utvrdio činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Predmet ovog postupka jest zahtjev tužiteljice za sudsku zaštitu zbog smetanja posjeda nekretnine, i zahtjev za naknadom troškova postupka. U postupku su utvrđene sljedeće bitne činjenice:

- tužitelj ŠV je posjednik nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća s dvorištem;

- tuženik DV je posjednik susjedne nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi dvorište i kuća;

- između njihovih dvaju nekretnina nalazi se ograda u vidu niskog betonskog zida - parapeta u kog su ugrađeni metalni okrugli stupovi na koje je razapeta žičana mreža;

- tužitelj tvrdi kako je tuženik izvršio čin smetanja posjeda na nekretnini tužitelja na način da je dana 2. lipnja 2023. poduzeo najprije poslagao kamen na dijelu ogradnog zida kojeg je zadnji, mirni i pošteni posjednik tužitelj te ugradio na postojeću žičanu ogradu posjed tužitelja „tendu„, da bi potom nastavio radove i naposljetku na istom ogradnom zidu u posjedu tužitelja, izgradio komin i ugradio ga u betinski ogradi – parapet tužitelja;

- tuženik tvrdi kako od 2015. ima komin na istom mjestu te da je i cerada (tužitelj ju zove tenda) iste te godine stavljena na žicu;

- stranke su najmanje 15 godina u posjedu nekretnina koje dijeli ogradni betonski zidom sa žičanom ogradom,

- tuženik radnjama koje je poduzeo predmetne zgode, a koje tužitelj označava činom smetanja posjeda, nije tužitelju oduzeo posjed nekretnine;

- tuženik gradnjom kamina unutar svog dvorišta nije prešao granicu svog posjeda postavljenu gradnjom zida i žičane ograde, odnosno nije ušao u dio nekretnine u posjedu tužitelja;

- tuženik odlaganjem kamene klupčice na dio betonskog zida unutar žičane ograde (koju tužitelj u tužbi i tužbenom zahtjevu označava kao posložene kamene ploče) također nije izašao izvan granica svoga posjeda;

- novoizgrađeni kamin tuženika, postavljena tenda te kamena klupčica u cijelosti se nalaze na dijelu nekretnine u posjedu ovdje tuženika.

8. Na utvrđene činjenice sud je prvog stupnja primijenio propise iz čl. 10., čl. 21., čl. 22. i čl. 27. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 18/15, 94/17, dalje: ZV), te odlučio kao u izreci prvog osporenog rješenja.

9. Sud je prvog stupnja pravilno utvrdio činjenice i pravilno primijenio materijalno stanje.

10. Sud prvog stupnja navodi u obrazloženju kako je utvrđeno da se novoizgrađeni kamin tuženika, postavljena tenda te kamena klupčica u cijelosti nalaze na dijelu nekretnine u posjedu ovdje tuženika pa opisani čin poduzet po tuženiku ne predstavlja čin smetanja posjeda nekretnine tužitelja. Navodi kako tužitelj, neovisno o poziciji tuženikovog kamina te činjenici da je žičana ograda dijelom prekrivena ceradom (vanjska strana iste gledanog iz dvorišta tužitelja), kao i da je na dijelu betonskog zidića koji se nalazi izvan žičane ograde, gledano iz tužiteljevog dvorišta, tuženik odložio kamenu klupčicu, i dalje ima faktičnu vlast na nekretnini koju je i do tada posjedovao. Tuženik radnjama, po tužitelju opisanima kao čin smetanja posjeda, tužitelju nije oduzeo posjed nekretnine koju je ovaj do tada posjedovao, a nije ga ni uznemirio u posjedu, pa da bi tužiteljeva vlast u pogledu nekretnine koju posjeduje bila i na koji način ograničena. Predmet spora, kako ga je tužitelj označio, u cijelosti je u posjedu tuženika te stoga tužitelj nije ni zadnji mirni posjednik dijela kojeg je označio kao predmet spora.

11. Ovaj viši sud smatra gornja činjenična utvrđenja i pravna shvaćanja pravilnim, a tužitelj svojim žalbenim razlozima nije doveo u pitanje takvu ocjenu.

12. Naime, utvrđeno je kako odavno postojeća žičana ograda, postavljena na metalnim stupovima po sredini betonskog parapeta, predstavlja granicu posjeda tužiteljeve i tuženikove nekretnine. Sve što je tuženik napravio sporne zgode, napravio je sa svoje strane te žičane ograde, na prostoru koji je od ranije u njegovom posjedu.

13. Tužitelj tvrdi kako je betonski zid – parapet njegovo vlasništvo čime se poziva na pravo na posjed, i zato smatra kako tuženik nema pravo graditi komin tako da "ugrađuje čvrstu konstrukciju komina u zid tužitelja". Ali u ovoj vrsti postupka nije dozvoljeno raspravljanje o pravu na posjed i o pravnoj osnovi. Prema čl. 441. ZPP, raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničit će se samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

14. Drugim riječima, u ovoj vrsti postupka nije odlučno čije je vlasništvo betonski zid – parapet, tko ga je sagradio i na čijoj čestici se nalazi, već samo u čijem je zadnjem mirnom posjedu bio prije utuženog čina, čitav ili neki njegov dio. Sud je prvog stupnja pravilno zaključio kako tužitelj nije bio u posjedu dijela betonskog zida – parapeta južno od žičane ograde. Dakle taj prostor nije bio u njegovoj faktičnoj vlasti već u faktičnoj vlasti tuženika.

15. Tužitelj može u drugoj vrsti spora, ustajući s odgovarajućom vlasničkom tužbom, zatražiti sudsku zaštitu, i tu onda dokazivati kako je predmetni betonski zid, i čitava ograda, njegovo vlasništvo te pripadajući dio njegove zemljišne čestice.

16. Zbog svega rečenog valjalo je po čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi osporeno rješenje o smetanju posjeda.

17. Tužitelj nije dostavio obrazloženi troškovnik pa ovaj viši sud smatra kako nije ni zahtijevao naknadu troška žalbe.

U Zagrebu 18. lipnja 2025.

Sudac:

Tomislav Aralica