Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-585/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Vetma kao predsjednice vijeća, Kate Brajković kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Đorđa Benussi kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Nenad Horvat odvjetnik u Zagrebu, Kranjčevićeva 8, protiv tuženika Addiko bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, kojeg zastupaju punomoćnici , odvjetnici u Odvjetničkom društvu Knezović & Partneri j.t.d. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj: P-4827/2023-13 od 12. lipnja 2024., u sjednici održanoj 18. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-4827/2023-13 od 12. lipnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbe kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-4827/2023-13 od 12. lipnja 2024. suđeno je:

" I. Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o [broj kredita], sklopljenog između tužitelja i prednika tuženika, od dana 03.08.2005. godine, sadržana u čl. 5. Ugovora o kreditu, a koja glasi: “Prije isplate kredita odbijaju se troškovi obrade u iznosu od 1,25% (jednocijelihdvadesetpet posto) jednokratno.”

II. Nalaže se tuženoj ADDIKO BANK D.D., 10000 ZAGREB, SLAVONSKA AV. 6, OIB 14036333877 da tužitelju ĆR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od ... kn, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom počev od 13.08.2005. godine do 31.12.2007. godine po stopi određenoj čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01.01.2008. godine pa do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29 st. 2 i 8 ZOO-a, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 8, OIB: 14036333877 naknaditi tužitelju ĆR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.283,18 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. lipnja 2024. godine pa do isplate stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

2. Ovu presudu, pravovremenom i dopuštenom žalbom pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže pobijanu presudu preinačiti i odbit tužbeni zahtjev, a podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje. Žalitelj traži i naknadu troškova žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnosti članka 5. Ugovora o kreditu broj:016-1585/2005 od 3. kolovoza 2005. (ulazna naknada), te isplata iznosa kojeg je tuženik na ime te odredbe primio sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 24. siječnja 2006.

6. Prvostupanjski sud je utvrdio:

- da su stranke zaključile Ugovor o [broj kredita] od 3. kolovoza 2005. (dalje: Ugovor) na temelju kojeg je tuženik odobrio i stavio tužitelju na raspolaganje stambeni kredit u iznosu [osobni identifikacijski broj] CHF,

- da Ugovor ima obilježja potrošačkog kredita,

- da je člankom 5. Ugovora tužitelj obvezan na plaćanje naknade za obradu zahtjeva u visini od 1,25% na iznos odobrenog kredita, pa je naplaćena naknada u iznosu od 3.665,87 kn,

- da tužitelju nitko nije objasnio zbog čega je stavljena ta odredba te da mu nije ponuđen kredit bez te naknade

- da svjedokinji SR, službenici banke koja je u tuženikovo ime sklopila Ugovor, nije bilo poznato na što se koristio novac od ulazne naknade te da strankama nisu razgovarali detaljno o toj odredbe, odnosno oni su stranke informirali o toj obvezi.

7. Na temelju tih utvrđenja prvostupanjski sud je utvrdio da stranke nisu vodile pregovore u pogledu naknade za obradu kredita, već se radilo o uvjetima koje je odredio tuženik, a na koje tužitelj kao stranka odnosno prosječni potrošač nije mogao utjecati pa je pozivom na članke 81., 82. i 87 Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine 96/2003" dalje ZZP/03) te člankom 3 Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. utvrdio da je odredba sadržana u članku 5. Ugovora o kreditu nepoštena te time i ništetna. Temeljem članka 1111. i 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine"35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22; dalje ZOO) prvostupanjski je sud obvezao tuženika na isplatu iznosa od 6.065,57 kn zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana nakon što je naplaćena ulazna naknada obrade kredita. Ujedno je odbio tuženikov prigovor zastare navodeći u obrazloženju da se u ovoj pravnoj stvari radi o utvrđenju ništetnosti koji se odnosi na ulaznu naknadu (naknadu za obradu kredita), a o kojoj se nije odlučivalo u kolektivnom postupku, pa se presude iz tih postupaka ne odnose na ovo pravno i činjenično pitanje pa zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva tužitelja da mu tuženik temeljem ništetne odredbe o naknadi za obradu kredita vrati iznos sa zakonskim zateznim kamatama od dana stjecanja teče od pravomoćnosti sudske odluke kojim je utvrđena ništetnost ugovora, tako da zastara još nije niti počela teći. Prvostupanjski sud se pri tom pozvao na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na sjednici građanskog odjela od 30. siječnja 2020.

8. Ispitujući presudu na temelju dužnosti i ovlaštenja iz članka 365. stavka 2. ZPP-a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjska presuda, kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, bila opterećena povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, a nije počinjena niti povreda odredbi iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje tuženik. Protivno žalbenim tvrdnjama pobijana presuda nema proturječnosti pa tako ni onih koji se u razlozima presude odnose na sadržaj iskaza stranaka i svjedoka i samih zapisnika o saslušanju, a niti su razlozi presude o odlučnim činjenicama proturječni.

9. Prvostupanjski sud je sve odlučne činjenice pravilno utvrdio, a ta utvrđenja nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima. Iz izvedenih dokaza jasno proizlazi kako se o spornoj ugovornoj odredbi nije moglo pregovarati niti je tužitelj na njezin sadržaj mogao utjecati jer je ista unaprijed nametnuta, a sama činjenica da je ista utvrđena u postotku od odobrenog iznosa kredita, znači da korisnicima kredita kojima je odobren veći iznos kredita plaćaju višu naknadu, a što govori u prilog tome da tako ugovornom naknadom za obradu zahtjeva i odobravanje kredita nisu pokriveni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog zahtjeva i odobravanju kredita. Tuženik nije dokazao opravdanost naknade obrade kredita u fiksnom postotku pa je jasno da je ta ugovorna odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu na štetu tužitelja kao potrošača te je sukladno članku 81 i 82 ZZP/03 nepoštena i ništetna, pa je tuženik dužan i vratiti ono što je primio temeljem te nepoštene i ništetne odredbe.

10. Žalitelj žalbom ne dovodi u pitanje da se o spornoj ugovornoj odredbi nije moglo pregovarati niti da je tužitelj na njezin sadržaj mogao utjecati te zapravo potvrđuje da je ulazna naknada unaprijed nametnuta po principu "uzmi ili ostavi" , a ujedeno je bila sastavni dio svih ponuđenih ugovora o kreditu. Tijekom postupka je kao svjedok saslušana i djelatnica tuženika koja je u ime tuženika s tužiteljem sklopila Ugovor, a niti putem iskaza nije bilo moguće utvrditi prirodu usluga za koje se plaća ta naknada niti trošak svake od eventualno pružene usluge odnosno niti djelatnica tuženika nije prezentirala o kakvim se točno stvarnim troškovima radi ,a koji ulaze u spornu naknadu.

11. Tuženik smatra da zbog toga što je odredba o ulaznoj nakadi jasna, razumljiva i lako uočljiva to sukladno članku 84 ZZP/03 nije dopušteno ocjenjivati je li ta odredba poštena, ali kako tom ugovornom odredbom nije određen predmet ugovora i cijena to je dopušteno ocjenjivati je li ugovorna odredba o ulaznoj naknadi poštena.

12. Nije od značaja pozivanje tuženika na praksu sudova drugih država (članica i nečlanica EU), a ujedno valja istaknuti kako je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Rev-673/2023 od 13. veljače 2024. potvrdio ništetnost ulaznih naknada za obradu kredita.

13. Tuženik je taj koji je tužitelju nametnuo nepoštenu i ništetnu odredu radi čega je nepošten i to od dana stjecanja navedenog iznosa, a to je dan isplate odnosno u konkretnom slučaju dan "ustezanja" naknade od ugovorenog kredita pa je pravilno prvostupanjski sud tijek zakonske zatezne kamate odredio temeljem članka 1115.

ZOO odnosno od 13. kolovoza 2005.

14. Pravilno je sud prvog stupnja ocijenio neosnovanim prigovor zastare. Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odnosu na početak tijeka zastare je na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. donio zaključak Broj: Su-IV-47/2020 kojim je određeno da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18 i 126/21, dalje: ZOO) kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, pa je prvostupanjski sud pravilno ocijenio prigovor zastare neosnovanim, jer zastara restitucijskih zahtjeva još nije ni počela teći, nego će početi tek pravomoćnošću ove presude u kojoj je odlučeno o ništetnosti predmetne ugovorne odredbe.

15. Neosnovano tužitelj smatra da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo prilikom donošenja odluke o troškovima parničnog postupka. Tužitelj je kao vps. označio iznos od 1.813,78 EUR, a ne 486,55 EUR kao što tuženik navodi te se u ovoj pravnoj stvari osim o zahtjevu za isplatu odlučivalo i o zahtjevu za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o ulaznoj naknadi pa je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23 - dalje: OT) zbog čega je i odluka o parničnim troškovima pravilna i zakonita.

16. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I. izreke na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a.

17. S obzirom da tuženik nije sa žalbom uspio to je njegov zahtjev da mu tužitelj naknadi troškove žalbe valjalo odbiti i odlučiti kao pod točkom II. izreke ove drugostupanjske presude na temelju članka 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP-a.

Dubrovnik, 18. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Marija Vetma