Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1547/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Ines Kovačević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ZL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Ante Gluić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva d.o.o Gluić Ninčević iz Zadra, protiv tuženika JL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]., kojeg zastupa punomoćnik Mladen Vušković, odvjetnik u Splitu, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru, posl. broj Psp-99/2024-15 od 12. prosinca 2024., dana 18. lipnja 2025.

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru, posl. broj Psp-99/2024-15 od 12. prosinca 2024.

II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška ovog žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio sljedeće rješenje:

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je tuženik smetao tužiteljicu u posjedu nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica], čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zgr. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] – precizirat će se nakon provedenog očevida i to na način da je fotografirao tužiteljicu, bez njezinog pristanka, nametljivo se ponašao te se pogrdno i podrugljivo obraćao tužiteljici; zabranjuje se tuženiku svako takvo ili slično smetanje tužiteljice ubuduće.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak, sve u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužitelju, u roku od 15 (petnaest) dana, naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 513,27 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku od donošenja ovog rješenja pa do konačne isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

2. Protiv navedenog rješenja žalbu ulaže zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja predlažući da drugostupanjski sud ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupka uz naknadu troška ovog žalbenog postupka.

3. Žalba tužiteljice je neosnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku odluku i postupak koji joj je prethodio ovaj sud smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 ,114/22 i 155/23 dalje: ZPP) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

5. Tužiteljica tužbenim zahtjevom traži zaštitu posjeda navodeći da je posjednica i vlasnica kuće u [adresa] na adresi [adresa] te da ju je tuženik kao susjed smetao u posjedovanju njene nekretnine na način da ju je fotografirao bez njenog pristanka dok se nalazila u dvorištu, nametljivo se ponašao te joj se pogrdno i podrugljivo obraćao narušavajući njen mir i osjećaj sigurnosti a kojim radnjama ju je uznemiravao u posjedovanju predmetne nekretnine.

6. Tužiteljica u žalbenim navodima u bitnome ističe da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da radnje koje navodi tužiteljica u činjeničnim navodima tužbe ne predstavljaju uznemiravanje posjeda tužiteljice na predmetnoj nekretnini odnosno ograničavanje njene faktične vlasti na nekretnini u čijem se posjedu nalazi.

7. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da radnje koje opisuje tužiteljica u činjeničnom supstratu tužbe ne predstavljaju smetanje posjeda u smislu odredbi zakona koji regulira institut smetanje posjeda te sudsku zaštitu jer se štiti faktična vlast glede neke stvari stoga su žalbeni navodi tužiteljice neosnovani i proizlaze iz pogrešnog tumačenja zakonskih odredbi koje reguliraju zaštitu posjeda.

8. Prema odredbi čl. 10. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje: ZV-a) propisano je da osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari, njezin je posjednik.

9. Prema odredbi čl. 21.a u vezi s čl. 22. ZV-a kroz institut sudske zaštite posjeda štiti se faktično stanje posjeda neke stvari.

10. Prema odredbi 21. stavak 1. ZV-a propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda, dok je odredbom čl. 22. st. 1. ZV-a propisano da posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. stavkom 2. istog članka propisano je da sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.

11. Stoga pravilno sud pozivajući se na naprijed navedene materijalno pravne odredbe zaključuje da u ovom konkretnom slučaju radnje koje tužiteljica opisuje činjeničnim supstratom tužbe (fotografiranje tužiteljice, pogrdno i podrugljivo, nametljivo ponašanje tuženika prema tužiteljici) u pogledu kojih je sud vezan kad odlučuje o osnovanosti tužbenog zahtjeva ne predstavljaju čin smetanja posjeda kojim bi se samovlasno mijenjalo posjedovno stanje i to uznemiravanjem ovdje tužiteljice u posjedovanju nekretnine ili oduzimanjem posjeda.

12. Naime posjed je oduzet kada je potpuno prestala faktična vlast dosadašnjeg posjednika a isti je uznemiravan kada je posjednikova faktična vlast ograničena ili ometana glede stvari a što nije slučaj u ovom predmetu jer radnje koje opisuje tužiteljica ne mogu se smatrati uznemiravanjem ili oduzimanjem njene faktične vlasti na nekretnini, stoga je pravilno sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži posjedovnu zaštitu jer čin koji tužiteljica opisuje u tužbi ne predstavlja čin smetanja posjeda glede njene nekretnine.

13. Slijedom navedenog valjalo je žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a a kako je to odlučeno u ovoj drugostupanjskoj odluci.

14. S obzirom da tužiteljica nije uspjela u ovom žalbenom postupku ista je odbijena s potraživanjem troška žalbenog postupka (čl.154. st. 1. ZPP-a).

U Zagrebu 18. lipnja 2025.

Sudac:

Ines kovačević