REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-596/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, mr.sc. Igora Periše člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Mirko Kovač, odvjetnik u Zagrebu, Palmotićeva 50, protiv tuženika Republika Hrvatska, Ministarstvo pravosuđa i uprave, OIB 52634238587, kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku, Građansko-upravni odjel, radi isplate naknade za terenski dodatak, odlučujući o tužiteljevoj reviziji protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž R-167/2023-2 od 5. travnja 2024., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pr-401/2020-15 od 25. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 17. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e :

Prihvaća se revizija tužitelja te se preinačuje presuda Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž R-167/2023-2 od 5. travnja 2024. u točkama I. i II. izreke te u dijelu točke III. izreke kojom je tuženiku dosuđen trošak žalbenog postupka i sudi:

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pr-401/2020-15 od 25. listopada 2023.

II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe u iznosu od 124,43 eur.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime terenskog dodatka iznos od 617,16 eur sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (točka I. izreke) te je naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.062,50 eur sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (točka II. izreke).

2. Presudom suda drugog stupnja preinačena je prvostupanjska presuda i u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev (točka I. izreke), naloženo je tužitelju nadoknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu 396,17 eur (točka II. izreke) te je naloženo tužitelju nadoknaditi tuženiku trošak sastava žalbe u iznosu od 124,43 eur dok je u odnosu na više zatraženi iznos troškova žalbenog postupka tuženik odbijen (točka III. izreke).

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-2882/24-2 od 25 veljače 2025. dopušteno je protiv drugostupanjske presude tužitelju podnijeti reviziju u odnosu na pravno pitanje:

"Da li državni službenik – pravosudni policajac ima pravo na terenski dodatak odnosno smatra li se da je rad koji je tužitelj obavljao u mjestu rada na koje je privremeno premješten odlukom poslodavca – terenskim radom?".

4. Tužitelj je protiv drugostupanjske presude, na temelju dopuštenja za podnošenje revizije, podnio reviziju u odnosu na dopušteno pravno pitanje, te se pozvao na izraženo pravno shvaćanje u odluci ovog revizijskog suda poslovni broj Rev-1199/22- 2 od 13. ožujka 2024.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev kao državnog službenika – pravosudnog policajca, da mu tuženik isplati terenski dodatak za razdoblje od 5. lipnja 2018. do 5. srpnja 2018. kada je na temelju rješenja o privremenom premještaju premješten sa stalnog radnog mjesta u Šibeniku u Zadar.

8. Ovaj sud povodom revizije odlučuje samo glede onog dijela presude koji se pobija revizijom i samo zbog pitanja radi kojeg je revizija dopuštena (čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).

9. Nižestupanjski sudovi su utvrdili:

- da je tužitelj zaposlen kod tuženika kao državni službenik Ministarstva pravosuđa i uprave kao državni službenik-mlađi pravosudni policajac u odjelu osiguranja u

Kaznionici i zatvoru u Šibeniku,

- da je rješenjem Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za zatvorski sustav i probaciju od 4. lipnja 2018. privremeno premješten na rad u Zatvor u Zadru,

- te da je tužitelj u razdoblju od 5. lipnja 2018. do 5. srpnja 2018. proveo na radu u Zatvoru u Zadru gdje je obavljao poslove svog radnog mjesta.

10. Prvostupanjski sud je primijenio odredbe čl. 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike s Dodacima I, II i III ("Narodne novine" 93/08, 23/09, 39/09, 90/10, 89/12 i 104/13 – dalje: KU) i odredbu čl. 31. st. 9. Zakona o izvršenju kazne zatvora ("Narodne novine" 128/99, 55/00, 59/00, 129/00, 59/01, 67/01, 11/02, 76/07, 27/08, 83/09, 18/11, 48/11, 125/11, 56/13, 150/13, 98/19 – dalje: ZIKZ).

11. Sud drugog stupnja preinačio je prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev smatrajući da tužitelj za vrijeme premještaja u Zadru nije imao pravo na dodatak za rad na terenu jer se ovdje ne radi o terenskom radu u smislu propisa KU.

12. U odnosu na postavljeno pravno pitanje Vrhovni sud Republike Hrvatske izrazio je svoje pravno shvaćanje u istovrsnim predmetima poslovni broj Rev-1199/22-2 od 13. ožujka 2024. i u Rev-598/24-2 od 3. rujna 2024.

Odgovor na postavljeno pitanje glasi:

"Na temelju odredbe članka 56. KU-a i Tumačenja Zajedničke komisije broj 12/56 od 12. svibnja 2015., službenik ima pravo na dodatak za rad na terenu (tzv. terenski dodatak) kada je radio izvan stalnog mjesta rada i izvan mjesta stalnog boravka, ako je na terenu proveo najmanje 8 sati neovisno o tome je li doneseno rješenje o privremenom premještaju".

13. Slijedom navedenog pravilno je stajalište suda prvog stupnja da tužitelju koji je upućen na rad izvan svog stalnog mjesta rada i izvan mjesta stalnog boravka u Zatvor u Zadar gdje je doista i radio, pripada pravo na terenski dodatak.

14. Zbog navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP prihvatiti tužiteljevu reviziju i preinačiti drugostupanjsku presudu te odbiti tuženikovu žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Zagreb, 17. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća:

dr.sc. Jadranko Jug