REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU
Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11
Poslovni broj: 57. P-458/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Nelli Stipaničev, u pravnoj stvari tužitelja TEP d.o.o., Zagreb, Medarska 69, OIB: 66879790998, zastupan po punomoćniku Božidaru Husajini, odvjetniku iz Zagreba, protiv I.-tuženika I. HRVATSKA BANKA ZA OBNOVU I RAZVITAK, Zagreb, Strossmayerov trg 9, OIB: 26702280390, zastupana po punomoćniku ČG, dipl. pravniku, II. - tuženika EKOVENT d.o.o. u stečaju, Krapinsko Strahinje 28, Krapina, OIB:02693661308, kojeg zastupa stečajni upravitelj JG, radi ništetnosti, nakon javne glavne rasprave zaključene 6. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja RG i punomoćnika I.- tuženika MG, te u odsutnosti uredno pozvanog II. - tuženika, dana 17. lipnja 2025. godine:
p r e s u d i o j e
I. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja pod točkom 1, a koji glasi:
„ Utvrđuju se da su djelomično ništetni:
1.1. Ugovor o kupnji nekretnina od 19.12.2007., sklopljen između TEP d.d., Zagreb (Grad Zagreb), Medarska 69, MB: 3217566, kao prodavatelja i EKOVENT d.o.o., Brezovačka 24, Novo Čiće, Velika Gorica, OIB: 02693661308, sada EKOVENT d.o.o. u stečaju, Krapina, Krapinsko Strahinje 28, OIB: 02693661308, kao kupca, ovjeren pod posl, br. OV-22195/07 i OV-22198/07, i to: članak 2., članak 4. stavak 2., članak 5. stavak 4, te svi pripadajući Dodaci tom Ugovoru, u dijelu koji se odnosi na zk.č. 12925/4 upisana u zk.ul,br. 7150 K. O. [katastarska općina], Općinskog suda u Zlataru, Zemljišnoknjižni odjel Krapina, kao i sve druge odredbe koje se odnose na navedenu nekretninu;
1.2. Dodatak IV Ugovoru o kreditu broj: PRON-01/2007 od 15.07.2009., u odnosu na ugovorne strane: HRVATSKA BANKA ZA OBNOVU I RAZVITAK, Strossmayerov trg 9, Zagreb, OIB: 26702280390, i EKOVENT d.o.o., Krapinsko Strahinje 28, Krapina, OIB: 02693661308, sada EKOVENT d.o.o. u stečaju, Krapina, Krapinsko Strahinje 28, OIB: 02693661308, i to članak 2. i 3.;
1.3. Dodatak V Ugovoru o kreditu broj: PRON-01/2007 od 22.03.2013., u odnosu na ugovorne strane: HRVATSKA BANKA ZA OBNOVU I RAZVITAK, Strossmayerov trg 9, Zagreb, OIB: 26702280390, i EKOVENT d.o.o., Krapinsko Strahinje 28, 49000 Krapina, OIB: 02693661308, sada EKOVENT d.o.o. u stečaju, Krapina, Krapinsko Strahinje 28, OIB: 02693661308, i to članak 1. i 2.;
1.4. Dodatak II Sporazumu o zasnivanju založnog prava na nekretninama, brodu, poslovnim udjelima i pokretninama, radi osiguranja novčane tražbine od 21.07.2009., u odnosu na ugovorne strane: HRVATSKA BANKA ZA OBNOVU I RAZVITAK, Strossmayerov trg 9, Zagreb, OIB: 26702280390, kao založni vjerovnik, EKOVENT d.o.o., Krapinsko Strahinje 28, Krapina, OIB: 02693661308, sada EKOVENT d.o.o. u stečaju, Krapina, Krapinsko Strahinje 28, OIB: 02693661308, kao korisnik kredita i TEP d.d., Medarska 69, Zagreb, OIB: 66879790998, kao založni dužnik, i to članak 4., 5., 6. i 7. stavak 1. te svi navedeni pravni poslovi pod 1.2, 1.3. i 1.4 u dijelu koji se odnosi na zk.č. 12925/4 upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], Općinskog suda u Zlataru, Zemljišnoknjižni odjel Krapina, kao i na zk.č. 2875/1, 2875/3, 2878/2 i 2889/1, sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], kod Općinskog suda u Zlataru, Zemljišnoknjižni odjel Zabok, kao i sve druge odredbe koje se odnose na navedene nekretnine.“
II. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja pod točkom. 2. i 3., a koji glasi:
2. „ Djelomično se raskida: Dodatak Il Sporazumu o zasnivanju založnog prava na nekretninama, brodu, poslovnim udjelima i pokretninama, radi osiguranja novčane tražbine od 21.07.2009., u odnosu na ugovorne strane: HRVATSKA BANKA ZA OBNOVU I RAZVITAK, Strossmayerov trg 9, Zagreb, OIB: 26702280390, kao založnog vjerovnika, EKOVENT d.o.o. Krapinsko Strahinje 28, Krapina, OIB: 02693661308, sada EKOVENT d.o.o. u stečaju, Krapina, Krapinsko Strahinje 28, OIB: 02693661308, kao korisnika kredita, TEP d.d., Medarska 69, Zagreb, OIB:66879790998, kao založnog dužnika, i dr., i to članak 5., 6. i 7. stavak 1., odnosno sve ugovorne odredbe vezane za zk.č, 2875/1, 2875/3, 2878/2 i 2889/1, sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] kod Općinskog suda u Zlataru, Zemljišnoknjižni odjel Zabok.
3. Nalaže se Općinskom sudu u Zlataru, Zemljišnoknjižni odjel Zabok, brisanje založnog prava upisanog temeljem Dodatka Il Sporazumu o zasnivanju založnog prava na nekretninama, brodu, poslovnim udjelima i pokretninama, radi osiguranja novčane tražbine od 21.07.2009., pod brojem Z-1795/09, sve u zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], što je I. Tuženik HRVATSKA BANKA ZA OBNOVU I RAZVITAK, Zagreb, Strossmayerov trg 9, OIB: 26702280390, dužan trpjeti.“
III. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja pod točkom 4. i 5., a koji glasi:
„ 4.1. Utvrđuje se da Dodatak Il Sporazumu o zasnivanju založnog prava na nekretninama, brodu, poslovnim udjelima i pokretninama, radi osiguranja novčane tražbine od 21.07.2009. u odnosu na ugovorne strane: HRVATSKA BANKA ZA OBNOVU I RAZVITAK, Strossmayerov trg 9, Zagreb, OIB: 26702280390, kao založni vjerovnika, EKOVENT d.o.o., Krapinsko Strahinje 28, Krapina, OIB: 02693661308, sada EKOVENT d.o.o. u stečaju, Krapinsko Strahinje 28, Krapina, OIB: 02693661308, kao korisnik kredita i TEP d.d., Medarska 69, Zagreb, OIB: 66879790998, kao založni dužnik, predstavlja simulirani (prividan) pravni posao u dijelu da je isti sklopljen radi osiguranja tražbine po osnovi Ugovora o kreditu broj: PRON-01/2007 od 24.08.2007, i pripadajućih Dodataka l, Il, i III za kredit u iznosu od 14.258.403,00 kn, s pripadajućom kamatom kako je navedena u navedenom Dodatku Il Sporazumu, koji prikriva da je pravni posao sklopljen radi osiguranja tražbine po Dodatku IV Ugovora o kreditu broj: PRON-01/2007 od 24.08.2007., sklopljenog 15.07.2009., u iznosu od 3.330.000,00 kn, s pripadajućim kamatama, specificiranom u Dodatku Il Sporazumu.
4.2. Nalaže se Općinskom sudu u Zlataru, Zemljišnoknjižni odjel Zabok, brisanje založnog prava upisanog temeljem Dodatka Il Sporazumu o zasnivanju založnog prava na nekretninama, brodu, poslovnim udjelima i pokretninama, radi osiguranja novčane tražbine od 21.07.2009., pod brojem Z-1795/09, u zk. ul. [broj ZK uloška] K O. Začretje, u dijelu kojim je isto upisano radi osiguranja novčane tražbine po osnovi Ugovora o kreditu broj: PRON-01/2007 od 24.08.2007. i pripadajućih Dodataka I, Il i III za kredit u iznosu od 14.258.403,00 kn, s pripadajućom kamatom i troškovima, tako da umjesto toga ima stajati da je upisano osiguranje tražbine po Dodatku IV Ugovora o kreditu broj: PRON-01/2007 od 24.08.2007., sklopljenog 15.07.2009., u iznosu od 3.330.000,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama specificiranim u Dodatku Il Sporazuma, što je I. Tuženik HRVATSKA BANKA ZA OBNOVU I RAZVITAK, Zagreb, Strossmayerov trg 9, OIB: 26702280390, dužan trpjeti.
5. Nalaže se I. Tuženiku HRVATSKA BANKA ZA OBNOVU I RAZVITAK, Zagreb, Strossmayerov trg 9, OIB: 26702280390, i II. Tuženiku EKOVENT d.o.o. u stečaju, Krapina, Krapinsko Strahinje 28, OIB: 02693661308, solidarno naknaditi Tužitelju TEP d.o.o., Zagreb, Medarska 69, OIB: 66879790998, trošak ovog parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate, određenim po čl. 29. st, 2 ZOO, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve naprijed navedeno, u roku od 8 dana.“
IV. Nalaže se tužitelju naknadi I.-tuženiku troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 76,38 eura, u roku od 15 ( petnaest) dana.
V. Nalaže se tužitelju naknadi II. -tuženiku troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 76,38 eura, u roku od 15 ( petnaest) dana.
Obrazloženje
1.
Tužitelj ( ranije TEP d.d) u tužbi navodi da je kao prodavatelj i II.- tuženik kao kupac 2007. su dogovorili realizaciju projekta tj. kupnju zemljišta s pripadajućim objektima u Krapini i kupnja opreme u vlasništvu tužitelja i to iz sredstava I.- tuženika kao davatelja kredita. Predmet kupnje su bile nekretnine tužitelja. U svrhu te realizacije II. tuženik kao korisnik kredita je sa I.- tuženikom kao davateljem kredita dana 24.08.2007. zaključio ugovor o kreditu u iznosu od 14.258.403,00 kn te su u čl. 2 utvrdile kupnju kao isključivu namjenu kredita. II.- tuženik se radi osiguranja povrata kredita u korist I. - tuženika obvezao osigurati založno pravo na nekretninama u koju svrhu je tužitelj pristao biti založni dužnik I.- tuženiku na nekretninama. Pri sklapanju Ugovora o kreditu tužitelj je sa II. tuženikom zaključio Ugovor o kupnji nekretnina od 19. prosinca 2007. temeljem kojeg je tužitelj uz nekretninu A prodao II. tuženiku i nekretninu B. kao svoje izvanknjižno vlasništvo a što nije bilo nepoznato I. do II. tuženiku, a što je vidljivo iz priležećih isprava. Dakle, tuženici su znali za pravni status nekretnine B. i bez obzira na to I. tuženik je na svoj rizik odobrio II. tuženiku kredit za kupnju tih nekretnina. Dio ugovorene cijene za nekretninu A. je uredno isplaćen. Za nekretninu B. cijena je iznosila 3.313.484,65 kn te se II. tuženik obvezao tužitelju taj dio cijene isplatiti u roku od 8 dana po upisu tužitelja kao vlasnika i provedbi založnog prava u korist I. tuženika na nekretnini B. Po sklapanju Ugovora o kupnji stranke su zaključile 20. prosinca 2007. sporazum o zasnivanju založnog prava a sporazumom je tužitelj dao u zalog nekretninu A. Budući se tužitelj nije uspio uknjižiti u očekivanom roku na nekretnini B. to se sa tuženicima dogovorio oko isplate preostalog dijela kupovnine na način da tužitelj dok ne upiše pravo vlasništva na nekretnini B. daje u zalog neku svoju drugu nekretninu. Dana 15. srpnja 2009. a radi isplate kupovnine za nekretninu B. zaključen je dodatak 4. Ugovora o kreditu kojim je u članku 2. izričito navedeno da će se preostali iznos kredita od 3.330.000,00 kn isplatiti nakon što II. tuženik upiše zalog II. reda na tvornici tužitelja u Začretju. Također, je u članku 3. izričito navedeno da ostaje osnovna obveza II. tuženika da omogući upis zaloga u korist I. tuženika na nekretnini B. Napominje da je tvornica u vrijeme davanja hipoteke prema ovlaštenoj procjeni vrijedila 43.203.622,25 kn što je gotovo 13 puta više od vrijednosti nekretnine B. koju je I. tuženik Ugovorom o kreditu smatrao dovoljnim osiguranjem za povrat dijela kredita u iznosu od 3.330.000,00 kn. Nadalje, zaključen je i dodatak 2. sporazumu kojim se daje u zalog tvornica tužitelja. Iako, iz dodatka 2. sporazuma proizlazi da je hipoteka dana radi osiguranja cjelokupnog iznosa kredita prava volja stranaka je bila da se hipoteka upiše isključivo radi osiguranja isplate preostalog dijela kredita od 3.313.484,65 kn iz kojeg je II. tuženik dana 27. srpnja 2009. isplatio tužitelju kupovninu za nekretninu B. i to samo privremeno do očekivanog upisa zaloga u korist I. tuženika na nekretnini B. Nadalje, 13. rujna 2009. zaključen je dodatak 2. Ugovora o kupnji nekretnina od 13. srpnja 2009. kojim su stranke u čl. 4. utvrdile da je pred Hrvatskim fondom za privatizaciju u tijeku postupak utvrđivanja statusa nekretnine B. iz čega je vidljiva namjera stranaka da je hipoteka na tvornici tužitelja upisana samo privremeno. Dana 1. prosinca 2011. provedeno je brisanje prava tužitelja na nekretnini B. te je kao vlasnik upisana RH čime je postalo očito da tužitelj neće moći ispuniti svoju ugovorenu obvezu i prenijeti na II. tuženika nekretninu B. Tuženici su bez znanja tužitelja zaključili dana 31. siječnja 2013. dodatak 5. Ugovora o kreditu kojim su reprogramirali iznos tražbine po osnovi glavnice i kamata i time povećali vrijednost tražbine koja tereti tvornicu. Isto je tužitelj zaprimio tek u tijeku parničnog postupka radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe. II. tuženik nije redovito podmirivao svoje obveze iz Ugovora o kreditu zbog čega je I. tuženik otkazao – raskinuo Ugovor o kreditu sa svim njegovim dodacima. I. tuženik je radi naplate cjelokupnog iznosa kredita pokrenuo ovršni postupak nad tvornicom te je time I. tuženik došao u situaciju da svoju tražbinu prema II. tuženiku naplaćuje iz zaloga koji je 13 puta vrjedniji od zaloga koji je bio predmet ugovora o kreditu. Nad II. tuženikom 29. siječnja 2015. otvoren je stečajni postupak. 7. lipnja 2019. II. tuženik je djelomično raskinuo ugovor o kupnji sa svim dodacima u odnosu na nekretninu B. radi neispunjenja ugovorene obveze budući se tužitelj nije upisao kao vlasnik nekretnine kao preduvjet upisa II. tuženika. Tužitelj smatra da je sukladno čl. 270. ZOO-a u odnosu na nekretninu B. djelomično ništetan Ugovor o kupnji nekretnina i svi pripadajući dodaci obzirom da je na opisani način postalo nemoguće da tužitelj ispuni svoju ugovorenu obvezu iz kupnje obzirom da je dana hipoteka za nepostojeću nemoguću činidbu. Navodi da je tužitelj morao postupiti na način opisan člankom 2. dodatka 4. Ugovore o kreditu i dati puno veću hipoteku jer je to I. tuženik postavio kao uvjet za isplatu preostalog iznosa kredita II. tuženiku a iz kojeg je tužitelju isplaćena kupovnina za nekretninu B. Ističe da nije imao namjeru niti je postojao bilo kakav razlog zbog kojeg bi on zalogom trebao osigurati cjelokupni iznos kredita II. tuženika već je prava namjera stranaka bila da se I. tuženiku osigura zalog na nekoj drugoj nekretnini kao osiguranje povrata samo preostalog iznosa kredita dok se ne provede uknjižba zaloga na nekretnini B. Nadalje, zbog svega navedenog ranije tužitelj podredno smatra i da su ostvareni uvjeti za raskid dodatka 2. Sporazuma i zbog promijenjenih okolnosti. Smatrao je da će se upisati kao vlasnik nekretnine B. a što nije jer je u postupku utvrđeno da nekretninu B. koristi neki drugi korisnik a koji je bio upravo II. tuženik. Na kraju predmetna nekretnina prešla je u vlasništvo RH. Nadalje, dana 28. prosinca 2012. Visoku upravni sud RH usvojio je tužbu tužitelja poništio rješenje a kojim rješenjem je tužitelj dokazao da je upravo on korisnik nekretnine B. ali u međuvremenu je upisana kao vlasnica RH i time tužitelj više nije bio u mogućnosti ispuniti svoju ugovorenu obvezu I. tuženiku i prenijeti mu nekretninu B. odnosno upisati zalog za korist I. tuženika i osloboditi tužitelja hipoteke na nekretninama tužitelja.
Predlaže usvojiti objektivno kumulirane tužbene zahtjeve.
2.
U odgovoru na tužbu I. tuženik navodi da osporava sve navode iz tužbe osnovanost tužbenog zahtjeva u cijelosti ali i alternativno postavljene tužbene zahtjeve. Ističe prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje djelomične ništetnosti Ugovora o kupnji nekretnine od 19.12.2007. i pripadajućih dodataka budući su isti zaključeni između tužitelja kao prodavatelja i II. tuženika kao kupca dok I. tuženik nije ugovorena strana navedenog Ugovora niti dodataka. Navodi da nije jasno koju to točnu činidbu tužitelj smatra nemogućom pa bi ista za posljedicu imala djelomičnu ništetnost. Činidba na koju se tužitelj obvezao a koju nije izvršio je obveza da II. tuženiku kao kupcu po isplati kupoprodajne cijene izda tabularnu ispravu koja će mu omogućiti prijenos vlasništva nekretnine B. na II. tuženika. Razlog iz kojeg tužitelj obvezu nije ispunio je upis vlasništva RH na nekretnini B. Također, tužitelj je očito smatrao prilikom zaključenja dodatka 2. Ugovora o kupnji da je predmetna nekretnina njegovo vlasništvo odnosno očekivao je da će u odnosu na istu nekretninu uspjeti uknjižiti pravo vlasništva. Posebno napominje da činjenica što tužitelj nije uspio izvršiti svoju ugovorenu obvezu ne čini činidbu na koju se obveza odnosi nemogućom u smislu čl. 270. ZOO-a jer da bi se neka činidba smatrala nemogućom ista bi morala biti objektivno nemoguća u trenutku zaključenja Ugovora o kupnji a što ovdje nije slučaj. Činjenica da tužitelj zbog promijenjenih okolnosti nije bio u mogućnosti izvršiti svoju obvezu može imati za posljedicu pravo tužitelja da zahtjeva izmjenu ili djelomični raskid ugovora ali ne i utjecati na valjanost ugovora. Posebno se napominje kako je dodatkom 2. sporazuma zaključen upravo između ovdje stranaka tužitelj dopustio zasnivanje založnog prava na tvornici tužitelja a radi osiguranja cjelokupnog potraživanja I. tuženika prema II. tuženiku s osnova Ugovora o kreditu. Isti dodatak je solemniziran od strane javnog bilježnika ima pravnu snagu javnobilježničkog akta. Navodi da je zahtjevom za izmjenom uvjeta isplate preostalog dijela kredita tužitelj potvrdio da pristaje biti jamac platac za cjelokupan iznos potraživanja po ugovoru o kreditu. Navodi da je potpuno nejasno iz kojeg razloga bi predmetni sporazum bio protivan moralu društva. Tkđ. se ističe kako je kod ocijene stvarne vrijednosti tvornice tužitelja bitno uzeti u obzir i činjenicu da je ista u trenutku zasnivanja založnog prava bila opterećena založnim pravom u iznosu od 1.160.000,00 EUR uvećano za kamate za korist Erste banke. Napominje se da dodatak dva sporazumu ne može biti protivan moralu društva čak niti kada bi vrijednost nekretnina koje služe za osiguranje bila veća od visine potraživanja ugovoru o kreditu budući je navedeni dodatak zaključen kao rezultat dogovora između stranaka i isti je zaključen upravo na inicijativu tužitelja i II. tuženika sa izmjenom uvjeta isplate preostalog iznosa kredita uz napomenu da su vrijednosti navedenih nekretnina ugovorenim stranama bile poznate i u trenutku zaključenja dodatka 2. sporazumu. Nadalje, u pogledu dodatka 5. Ugovoru navodi da je isti sastavni dio ugovora o kreditu, istim se reprogramira potraživanje bez promjene identiteta tražbine te se povećava kamatna stopa, te slijedom svega navedenog nedvojbeno su potpis tužitelja u dodatku 5. nije bio nužan da bi se na njega predmetni dodatak mogao primijeniti te da bi I. tuženik mogao pokrenuti ovrhu na tvornici tužitelja već je tužitelj upravo svojim potpisom dodatka II. sporazuma pristao na zasnivanje založnog prava radi osiguranja potraživanja I. tuženika a koji ugovor može biti izmijenjen bez njegova pristanka. Tkđ. zakonsko je pravo I. tuženika da svoje neplaćeno potraživanje naplaćuje iz založnog prava koja radi osiguranja tog potraživanja i zasnovano. Nadalje, sadržaj dodatka 2. sporazumu odgovara upravo pravoj volji stranaka. Zaključno, kako obveze koje je tužitelj preuzeo dodatkom 2. sporazuma ne obuhvaćaju zasnivanje založnog prava na nekretnini B. već zasnivanje založnog prava na tvornici tužitelja a koju obvezu je tužitelj u cijelosti ispunio izvanredna okolnost na koju se tužitelj poziva nema učinak na ispunjenje obveze preuzete dodatkom 2. sporazuma pa ne može biti niti razlog za njegov raskid. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.
3.
U odgovoru na tužbu II. tuženik navodi da osporava isti u cijelosti. Navodi da je točno da je predmet ugovora o kupnji nekretnina od 19. prosinca 2007. sa pripadajućim aneksima bila nekretnina koja se u tužbi navodi kao nekretnina B. te da je II. tuženik djelomično raskinuo navedeni ugovor sa pripadajućim dodacima i tražio od tužitelja vračanje tog dijela kupovnine budući se tužitelj nije upisao kao vlasnik a što je preduvjet da ista pripadne u vlasništvo II. tuženika. Navodi da se može zaključiti da su sve tri strane bile upoznate s navedenim rizikom. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.
4.
Tijekom postupka, izvršen je uvid u izvadak iz z.k. (stranice 8-10, 36-37, 95-97 spisa), Ugovor o kreditu (stranice 11-19 spisa), ugovor o kupnji nekretnina (stranica 20- 21 spisa), Sporazum (stranica 22-35 spisa), elaborat procijene vrijednosti (stranice 38-51 spisa), dodatak II. sporazumu (stranice 52- 57, 89-94 spisa), dodatak V. sporazumu (stranica 58-62 spisa), otkaz ugovora o kreditu ( list 63 spisa), prijedlog za ovrhu (stranica 64-66 spisa) Dodatak 2 ugovoru ( list 67-70 spisa), izjava o djelomičnom raskidu ( list 71-72 spisa), rješenje TSRH ( list 73-75 spisa), Dodatak IV ugovoru ( list 34-35, 87-88 spisa), dodatak V ugovora ( list 88-103 spisa), saslušao svjedoke EG ( list 153-154 spisa), ŽG ( 154 spisa), SG ( list 138-139 spisa), HG ( list 159 spisa), TG ( list 165-166 spisa), GG ( list 166 spisa), LG ( list 174-175 spisa), stečajnog upravitelja II.- tuženika JG ( list 174-175 spisa).
5.
Ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014., 70/19 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje u tekstu: ZPP), sud je zaključio da su svi tužbeni zahtjevi neosnovani.
6.
Između stranaka nije sporno:
- da su tužitelj TEP d.o.o. s II. – tuženikom Ekovent d.o.o. zaključili ugovor o kupnji nekretnina dana 19.12.2007.g., iz kreditnih sredstava I.- tuženika HBOR- a kao davatelja kredita,
- da su I.- II. tuženik zaključili ugovor o kreditu, kojim se ugovorom II.- tuženik obvezao osigurati založno pravo u korist I. - tuženika, a u koju svrhu je tužitelj pristao biti založni dužnik I. - tuženiku na nekretninama, te da je predmetni ugovor s dodacima otkazan dana 28.11.2013.
- da je nekretnina B ( tako opisana u tužbi i tijekom postupka) bila u društvenom vlasništvu i kasnije je vlasništvo nad istom stekla Republika Hrvatska
- Da su stranke zaključile Sporazum o zasnivanju založnog prava dana 20.12.2007., a koji je solemniziran od strane javnog bilježnika, Dodatak II sporazumu o zasnivanju založnog prava od 21.07.2009., Dodatak IV Ugovora o kreditu od 15.07.2009., Dodatak V Ugovora o kreditu od 22.03.2013., Dodatak 2 Ugovora o kupnji nekretnina od 14.07.2009.,
- da je I.- tuženik pokrenuo ovršni postupak radi naplate cjelokupnog iznosa kredita, odnosno došao u situaciju da svoju tražbinu prema II. - tuženiku naplaćuje iz zaloga koji je bio predmet ugovora o kreditu , tj. Iz zaloga tužitelja.
7.
Između stranka je sporno:
u odnosu na 1. točku tužbenog zahtjeva:
- da li je navedeni ugovor o kupnji nekretnina od 19.12.2007. kao i Dodatak IV ugovora o kreditu, Dodatak V. ugovora o kreditu, Dodatak II sporazuma o zasnivanju založnog prava od 21.7.2009., djelomično ništavi,
u odnosu na 4. točku tužbenog zahtjeva:
- da li Dodatak II sporazuma o zasnivanju založnog prava od 21.7.2009., predstavlja simulirani prividni pravni posao u dijelu koji je sklopljen radi osiguranja tražbine po osnovi Ugovora o kreditu i pripadajućih dodataka.
8.
Prvenstveno u odnosu na toč. 2. tužbenog zahtjeva a kojom tužitelj zahtjeva da sud djelomično raskine Dodatak II sporazuma o zasnivanju založnog prava od 21.7.2009., valja naglasiti da tužitelj može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost ili neistinitost kakve isprave sukladno čl. 187 st. 1 ZPP-a, stoga je takav postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja valjao odbiti i odlučiti kao u toč. II. izrijeke.
9.
Čl. 285. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23, dalje: ZOO) propisano je da prividan ugovor nema učinka među ugovorenim stranama i ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor taj drugi ugovor vrijedi ako je udovoljeno pretpostavkama za njegu pravnu valjanost. Dakle, takvi ugovori spadaju u poslove kod kojih volja suugovaratelja svjesno ne odgovara njihovim očitovanjima prema vani. Znači radi se o svijenom neskladu između prave volje i očitovanja. Ta vrsta nesklada postoji onda kada ugovorena strana svjesno izjavi, u ovom slučaju potpiše Dodatak II sporazuma o zasnivanju založnog prava, radi osiguranja tražbine po osnovi Ugovora o kreditu i svih Dodatka, a zapravo to je nešto što nije htjela, već želi ostvariti neki drugi cilj.
10.
Člankom 322. ZOO-a, proizlazi da je ugovor ništetan ako je protivan Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva.
11.
Iz saslušanja svjedoka HG u bitnome proizlazi da se ne može sjetiti detalja, da je bila u Čiću, a to se radilo o Krapini. Zna samo da su osiguranja bila nekretnine u Čiću i brod jer to je jedinio što su imali. Zna da je kredit bio cca 2 milijuna eur-a, te da su svi potpisali sve što je pokojni suprug rekao jer sve što smo imali je on i stvorio.
12.
Iz saslušanja svjedoka TG, u bitnome proizlazi da je zaposlenica TEP-a od 14. svibnja 1981. na poslovima voditelja financija i računovodstva, te zna da je pokojni g. Č rekao da će se poslovni prostor u Krapini prodati tvrtki EKOVENT a ona će to isplatiti putem kredita HBOR-u. Dogovor je bio da će HBOR upisati hipoteku na nekretnini koja je premet kupoprodaje i da će nakon toga biti isplata. Kada je došlo do upisa založnog prava ustanovljeno je da jedna čestica greškom nije ušla u pretvorbu te je banka upisala zalog na ostale čestice, isplatila jedan dio kupoprodajne cijene, a zadržala je otp. 3.330.000,00 kn te je rečeno da se taj iznos zadržava upravo radi te čestice. Nakon toga pokrenut je postupak za privatizaciju te predmetne čestice, ali je bio dosta spor. Kako se ta predmetna čestica nije rješavala cca 3 godine, pokojni direktor je zatražio isplatu tih preostalih novaca i rečeno mu je da će banka za taj iznos upisati zalog na nekretnini u vlasništvu TEP-a ,a koja se nalazi u Sv. Križ Začretje. Radila se procjena te nekretnine, ali ne znam na koji iznos je procijenjena. Naglašavam da se je zalog upisao samo za taj preostali a neisplaćeni iznos, a zalog je ostao upisan i na nekretnini u Krapini. Kada je došao ugovor od HBOR-a vidjela sam da je hipoteka upisana na kompletan iznos kupoprodajne cijene, a trebalo je biti samo za taj ostatak iznosa. Direktor je rekao, a s obzirom na našu lošu financijsku situaciju, da je bio prisiljen potpisati taj ugovor. U razgovoru sa savjetnicima direktoru je bilo rečeno da će se ta " sporna čestica" koja greškom nije ušla u privatizaciju riješiti pa da će se hipoteka prebaciti. Iznos od 3.330.000,00 je HBOR isplatio TEP-u. ta sporna čestica se nikad nije riješila jer je došlo do izmjene zakona o privatizaciji. Navodi da su Ekovent i Tep prije ove kupoprodaje nisu imali poslovnog odnosa, a ni nakon kupoprodajnog ugovora. Poznato joj je da Ekovent nije tražio upis hipoteke. Sve nekretnine koje su bile u vlasništvu TEP- a ušle su u temeljni kapital prilikom privatizacije. TEP trenutno ima 60 zaposlenika a posao se obavlja upravo u nekretnini koja je predmet ovog postupka.
13.
Iz saslušanja svjedoka LG, u bitnome proizlazi da je bila u upravi HBOR-a od 2005.-2009. u sklopu 4-godišnjeg mandata. Sada je zaposlenica u povezanom društvu HBOR-a. Vezano za kredit između stranaka navodi da se ne može ničega sjetiti, ali kada joj se predoči ugovor o kreditu koji prileži na listu 11.-19. spisa, navodi da je to njen potpis. Ističe da je postupak za odobravanje kredita bio kada bi se pokupila potrebna dokumentacija ista bi išla na kreditni odbor te se postojale određene razine odlučivanja o istome. Navodim da je svaki slučaj bio specifičan i pojedinačno se odlučivalo.
14.
Iz saslušanja stečajnog upravitelja JG, u bitnome proizlazi da je preuzeo II. tuženika 2017.g. kao stečajni upravitelj te je iz dokumentacije saznao da je tužitelj bio založni dužnik temeljem predmetnog kredita. Također je utvrdio da jedan dio nekretnina nije prešao u vlasništvo II. tuženika radi imovinsko pravnih problema s RH. Poznata mu je situacija i oko založnih prava.
15.
Sud vjeruje iskazima svih svjedoka jer su svi iskazivali u skladu s drugim privedenim dokazima osim u dijelu svjedokinje TG,u kojem iskazuje da joj je direktor rekao da zbog njihove loše financijske situaciju, da je bio prisiljen potpisati taj ugovor.
16.
Iskaze svjedoka ŠG i GG sud nije posebno obrazlagao jer isti niti nemaju neposredna saznanja u ovom postupku.
17.
Sud je proučivši predmet utvrdio da su tužitelj TEP d.o.o. s II. – tuženikom Ekovent d.o.o. zaključio ugovor o kupnji nekretnina dana 19.12.2007.g., iz kreditnih sredstava I.- tuženika HBOR-a kao davatelja kredita. Nadalje, I. - II. tuženik zaključili su ugovor o kreditu, kojim se ugovorom II. - tuženik obvezao osigurati založno pravo u korist I.- tuženika, a u koju svrhu je tužitelj pristao biti založni dužnik I.- tuženiku na nekretninama, te da je predmetni ugovor s dodacima otkazan dana 28.11.2013. Također sud je utvrdio da je nekretnina B ( tako opisana u tužbi i tijekom postupka) bila u društvenom vlasništvu i kasnije je vlasništvo nad istom stekla Republika Hrvatska ( vidljivo iz. Zk. Izvadaka). Nadalje utvrđeno je da su stranke zaključile Sporazum o zasnivanju založnog prava dana 20.12.2007., a koji je solemniziran od strane javnog bilježnika, Dodatak II sporazumu o zasnivanju založnog prava od 21.07.2009., Dodatak IV Ugovora o kreditu od 15.07.2009., Dodatak V Ugovora o kreditu od 22.03.2013., Dodatak 2 Ugovora o kupnji nekretnina od 14.07.2009., te da je I.- tuženik pokrenuo ovršni postupak pred Općinskim sudom u Zlataru, a radi naplate cjelokupnog iznosa kredita.
18.
Iz provedenih dokaza sud zaključuje kako navedeni ugovori i to Ugovor o kupnji nekretnina od 19.12.2007. kao i Dodatak IV ugovora o kreditu, Dodatak V. ugovora o kreditu, Dodatak II sporazuma o zasnivanju založnog prava od 21.7.2009., nisu djelomično ništavi, temeljem čl. 342 st. 1 ZOO-a. Ovo stoga jer bi ništetno ponašanje tuženih moralo biti protivno moralu društva, temeljnim vrijednostima i etičkim pravilima, što nije obzirom da upravo sam tužitelj tijekom postupka navodi da je isti nekretninu B smatrao svojim vlasništvom odnosno ista je tada bila upisana kao društveno vlasništvo s pravom korištenja tužitelja i stoga da je osnovano očekivao da će u odnosu na istu nekretninu uspjeti uknjižiti svoje pravo vlasništva što nije, dakle tu nema riječi o ništetnom ponašanju tuženih. Nadalje, predmetni ugovori nisu niti djelomično ništetni posebno iz razloga što je Dodatak II. sporazuma, a kojim dodatkom je tužitelj dopustio zasnivanje založnog prava na Tvornici tužitelja radi osiguranja cjelokupnog potraživanja I. tuženika prema II. - tuženiku s osnova Ugovora o kreditu, solemniziran po javnom bilježniku, stoga da je isti protivan moralu društva, da je u istima eventualno sadržano ništeteno ponašanje tuženih, zasigurno javni bilježnik ne bi takve ugovore ovjerio i solemnizirao.
19.
Nadalje, u pogledu prividnog pravnog posla, suda navodi je upravo prilikom solemnizacije, a koja se provodi kod javnog bilježnika, upravo javni bilježnik morao objasniti svim strankama smisao i posljedice posla i uvjerio se u njihovu pravu i ozbiljnu volju posla, stoga a na temelju tako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da tužitelj nije dokazao svoje tvrdnje da bi bilo riječ o prividnim pravnim poslovima, jer je ovdje riječ o svjesnoj volji stranka obzirom da tužitelj niti tvrdi niti dokazuje da mu javni bilježnik nije objasnio smisao i posljedice javnog posla, stoga sud zaključuje da je javni bilježnik posebno objasnio smisao i posljedice pravnog posla, dakle nije riječ o neskladu volje i očitovanja, potpisa predmetnih ugovora, te se konkretno ne radi niti o ništetnim ugovorima, niti o simuliranim pravnim poslovima, stoga je valjalo odlučiti kao u toč. I. i III. izrijeke.
20.
Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a.
21.
I. – II. tuženik su zatražili trošak u visini sudske pristojbe stoga je svakome od njih priznat iznos od 76,38 eura za pristojbu na odgovor na tužbu, te je odlučeno kao u točki IV-V. izreke.
U Zagrebu 17. lipnja 2025.
Sudac:
Nelli Stipaničev
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i u jednom primjerku za svaku protivnu stranku.
DNA:
1. TEP d.o.o., Zagreb, Medarska 69, OIB: 66879790998, zastupan po punomoćniku Božidaru Husajini, odvjetniku iz Zagreba,
2. HRVATSKA BANKA ZA OBNOVU I RAZVITAK, Zagreb, Strossmayerov trg 9, OIB: 26702280390, zastupana po punomoćniku ČG, dipl. pravniku,
3. EKOVENT d.o.o. u stečaju, Krapinsko Strahinje 28, Krapina, OIB:02693661308, kojeg zastupa stečajni upravitelj JG
