Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-416/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sutkinja Milene Vukelić Margan predsjednice vijeća, Helene Vlahov Kozomara članice vijeća i izvjestiteljice, Ingrid Bučković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika ČZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Morenu Pajkoviću, odvjetniku u Rijeci, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja podnesene protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1532/2022 od 27. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj 17. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1532/2022 od 27. studenog 2023.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: "1.Nalaže se tuženiku ČZ [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] da tužitelju HZ H [adresa] OIB; [osobni identifikacijski broj] na ime korištenja suvlasničkog dijela njegovih nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]/Nova izmjera zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]/ u naravni stan na II katu kao I dijela okućnice I zemljišta na istočnoj strani kuće naknadi iznos od 3.185,35 eura/24.000,00 kn ( fiksni tečaj konverzije: 1 euro= 7.53450 kn ) sa pripadajućom zateznom kamatom koja se obračunava sukladno čl. 20 st.2. ZOO-a računajući od dana tužbe pa do isplate u roku od 15 dana.

2.Nalaže se tuženiku da tužitelju naime korištenja njegovog suvlasničkog dijela nekretnina iz toč.I plaća mjesečni iznos od 172,54 eura/1.300,00, kn najkasnije do 10 u mjesecu za protekli mjesec sa zateznom kamatom koja se obračunava od dana dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do isplate, po stopi utvrđenoj prema čl.29 st.2 ZOO-a u roku do 15 dana. 3.Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak ovoga spora sa zateznom kamatom računajući od dana presuđenja do isplate po stopi koja se obračunava premačl..29 st.2 ZOO-a sve u roku od 15 dana. " II. Nalaže se tužitelju isplatiti tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 750,00 EUR/5.650,87 kn u roku od 15 dana."

2. Protiv te presude žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

3. Bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) nalazi u tome što je obrazloženje presude u suprotnosti sa nespornim činjenicama i sadržajem zapisnika o provedenim dokazima, a posebno sa priloženim ispravama i drugim materijalnim dokazima, što presudu čini nerazumljivom i kontradiktornom. Uz navedeno bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP-a nalazi u tome što sud nije brižljivo ocijenio svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno. Navodi da je stan i druge nekretnine naslijedio od oca temeljem rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O- 1430/13 UPP-OS-66/13 od 10. ožujka 2014. U tom rješenju nekretninu su točno identificirane i rješenje je provedeno u zemljišnim knjigama. Nakon nove katastarske izmjere, tuženik je od drugih suvlasnika zgrade kupio njihove suvlasničke dijelove, koji su u zemljišnoj knjizi pogrešno uknjiženi da predstavljaju sastavni dio nekretnine čiji je tužitelj suvlasnik u 1/5 dijela. Navodi da kupovinom drugih dijelova kuće od drugih suvlasnika, njihovom uknjižbom, tuženik nije mogao promijeniti realni dio i suvlasnički omjer tužitelja na nekretninama na kojima je do promjene bio upisan u zemljišnoj knjizi u 1/5 dijela, pa je pogrešan zaključak suda da je tužitelj suvlasnik predmetnog stana u 2/30 dijela, a tuženik u 11/30 dijela. Obzirom da je tuženik osporio suvlasnički omjer tužitelja, tu činjenicu bio je dužan dokazati tuženik. Navodi da sud u obrazloženju presude ne navodi iz kojeg razloga ne vjeruje iskazu tužitelja i svjedoka već vjeruje iskazu tuženika. Navodi kako do zaključenja glavne rasprave nije raspolagao dokazima kojima bi dokazao da tuženik u svom iskazu nije govorio istinu. Naknadno je angažirao djelatnike policijske postaje koji su dana 8. prosinca 2023. izvršili uviđaj i utvrdili da je tuženik stan iznajmio podstanarima BZ i TZ, koji na navedenoj adresi stanuju neprijavljeni, a što potvrđuje da je tužitelj govorio istinu. Uz žalbu dostavlja potvrdu II Policijske postaje Rijeka od 13. prosinca 2023. Također da sud nije zatražio od Porezne uprave podatke o visini zakupnine za identični stan na području Grada Rijeke iako je taj dokaz predložio na okolnosti visine zakupnine.

4. Predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

5. Tuženik u odgovoru na žalbu u bitnom navodi da tužitelj protivno odredbama Zakona o parničnom postupku u žalbi ističe nove činjenice i predlaže nove dokaze. Navodi da je prema sadržaju zapisnika od 7. studenog 2023. tužitelj bio osobno nazočan na navedenom ročištu te je u povodu rješenja iz predmetnog raspravnog zapisnika bio uredno obaviješten o danu objave odluke s ročištem zakazanim za 27. studenog 2023. u 14,00 sati, a što su prisutni primili na znanje, pa je žalba tuženika podnesena 21. prosinca 2023., podnesena nakon proteka roka.

6. Predlaže žalbu odbaciti kao nepravovremenu podredno odbiti kao neosnovanu. Traži trošak sastava odgovora na žalbu prema troškovniku u privitku istog.

7. Žalba nije osnovana.

8. Naime, odredbom čl. 335. st. 7. ZPP-a propisano je da stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje neće se dostaviti presuda prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena.

9. Odredbom čl. 336. st. 9. ZPP-a utvrđena je presumpcija dostave prvostupanjske presude za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem je presuda objavljena, a bila je uredno obaviještena o tom ročištu. Navedenom odredbom zakonodavac je jasno propisao da se u slučaju dostave presude stranci koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a koja je bila uredno obaviještena o ročištu smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem je presuda bila objavljena te da stranke ovjereni prijepis presude mogu preuzeti u sudskoj zgradi.

10. Nadalje, odredbom čl. 335. st. 10. ZPP-a propisano je da će sud istaknuti presudu koju je objavio na ročištu na kojem nije uredno pozvana stranka pristupila, na internetskoj stranici e-Oglasne ploče sudova, te presuda na toj stranici mora biti istaknuta osam dana računajući od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena. Iz odredbe čl. 335. st. 9. ZPP-a proizlazi da se radi o neoborivoj presumpciji prema kojoj se smatra da je dostava prvostupanjske presude obavljena stanci koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude ali nije pristupila na ročište na kojem je presuda bila objavljena, onog dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena. Međutim, imajući u vidu da je prvostupanjski sud strankama dao pogrešnu uputu o pravnom lijeku, odredivši da nezadovoljna stranka može protiv prvostupanjske presude podnijeti žalbu u roku od 15 dana računajući od dana dostave otpravka te presude, što je suprotno odredbi čl. 335. st. 9. ZPP-a, ovaj sud je pravnog shvaćanja, da pogrešna uputa suda o pravnom lijeku protiv prvostupanjske presude, ne smije ići na štetu stranke koja se pridržava te upute i koja je sukladno danoj (pogrešnoj) uputi , žalbu podnijela prvostupanjskom sudu u navedenom roku. Zato se takva žalba smatra ima smatrati pravodobnom.

11. Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu ni nejasni ni proturječni kako međusobno tako ni stanju spisa tako da je presudu moguće ispitati.

12. Nije počinjena ni bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP- a jer je utvrđeno činjenično stanje rezultat pravilne ocjene provedenih dokaza.

13. Pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje neke od bitnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijane presude nije počinjena niti jedna od tih povreda.

14. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 3.185,35 eur/24.000,00 kn sa zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja tužbe do isplate, te ubuduće isplatu iznosa od 172,54 eur/1.300,00 kn mjesečno sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa od isplate, sve na ime korištenja njegovog suvlasničkog djela nekretnine.

15. U provedenom postupku je utvrđeno:

- da su tužitelj i tuženik suvlasnici nekretnine označene k. č. br. [katastarska čestica] (ZK tijelo III) upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja nekretnina uslijed nove izmjere se ima voditi pod zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- da iz kopije izvatka iz zemljišne knjige Općinskog suda u Rijeci proizlazi da su tužitelj i tuženik suvlasnici nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] (ZK tijelo III), upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], naprijed označena nekretnina se uslijed nove izmjere ima voditi pod zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to tuženik u 11/30 dijela, a tužitelj u 2/30 dijela, a isto tako proizlazi da isti nisu jedini suvlasnici predmetne nekretnine,

- da su iskazi tužitelja i tuženika u pogledu svrhe korištenja predmetnog stana suprotni tako da temeljem njihovih iskaza sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi da li postoji najamni odnos,

- da se iskazi tužitelja i tuženika u bitnom razlikuju s obzirom na to da tuženik ističe da nekretninu koristi on sam dok tužitelj tvrdi da od smrti tuženikove majke unazad dvije godine tuženik stan iznajmljuje, pa temeljem istih sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi da li postoji najamni odnos,

- da tužitelj nije predložio dokaze na okolnosti da se predmetni stan koristi, a iskaz svjedokinje u pogledu ovog pitanja sud nije uzeo kao relevantan jer je svjedokinja supruga tužitelja, a o navodnom najamnom odnosu ima saznanja upravo od njega,

- da se iskazi stranaka i svjedoka podudaraju u činjenici da je tuženik obavijestio tužitelja da će živjeti u predmetnom stanu, dakle, tuženik je nekretninu uživao s dopuštenjem suvlasnika te od njega nitko do sada nije potraživao naknadu za korištenje,

- da se tuženik dugi niz godina nalazi u posjedu te je isti prema navodima svjedoka uz odobrenje ostalih suvlasnika živio u stanu,

- da je tuženik priznao da je on promijenio brave, no tužitelj da ključ nikada nije tražio pa to samo po sebi ne znači da je tuženik promjenom brave isključio tužitelja iz korištenja predmetnog stana,

- da tužitelj nikada nije izrazio želju da živi u predmetnom stanu niti ga je koristio na drugi način,

- da iz iskaza tužitelja i njegove supruge proizlazi da je problem nastao unazad tri godine kada je nekretninu tuženik navodno dao u najam, pa iz tog razloga tužitelj potražuje iznos najamnine za unazad dvije godine.

16. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja zaključuje da tuženik živi u stanu uz odobrenje suvlasnika te da isti nije negirao tuđa prava jer je imao odobrenje drugih suvlasnika za korištenje stana.

17. Nadalje, sud prvog stupnja smatra da tužitelj nije dokazao da stan iznajmljuje te ga koristi i za druge svrhe osim stanovanja, pa njegov zahtjev za isplatu na ime korištenja nije osnovan.

18. Pored toga, i pod pretpostavkom da je tužitelj dokazao kako tuženik iznajmljuje predmetni stan, njegov zahtjev i tada bi bio neosnovan jer nije dokazao visinu, budući da su iskazi stranaka suprotni u pogledu površine predmetnog stana. Navodi da predmetna nekretnina nije etažirana, te se uz tuženika i tužitelja pojavljuju još tri suvlasnika, dakle, radi se o alikvotnim dijelovima, pa sud na temelju provedenih dokaza nije uspio utvrditi točnu površinu predmetnog stana koja bi bila bitna za utvrđenje iznosa navodne najamnine.

19. Ujedno, navod tužitelja da bi se radilo o iznosu od 800,00 eura na ime najamnine za predmetni stan temelji se na kazivanju prijatelja i navodnim podacima Porezne uprave koji sudu nisu dostavljeni kao dokaz pa se radi o paušalnoj procjeni tužitelja koja nije prihvatljiva kao dokaz.

20. Na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

21. Prije svega valja navesti da je pravilno utvrđenje suda prvog stupnja da je tuženik pošteni posjednik predmetne nekretnine s obzirom na utvrđenja u postupku da je tuženik u posjedu predmetne nekretnine te da tužitelj od tuženika kao drugog suvlasnika te nekretnine nikada nije tražio suposjed iste, niti je pokrenuo bilo kakav postupak radi predaje u suposjed nekretnine. Uz navedeno tuženik je nekretninu koristio uz znanje i odobrenje ostalih suvlasnika, pa tako i tužitelja.

22. Također valja navesti da odredbe čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima(“Narodne novine” br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14; dalje ZV) propisuju pravni položaj poštenog i nepoštenog posjednika.

23. Prema odredbi čl. 164. st. 1. ZV-a pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno.

24. Odredbom čl. 165. st. 1. ZV-a propisano je da nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario, dok je st. 6. tog čl. propisano da od časa kad je pošteni posjednik postao nepošten, njegova se prava i obveze ravnaju prema pravilima postavljenim za nepoštenog posjednika, isto se tako ravnaju i u pogledu onoga što je pošteni posjednik činio sa stvarju neprimjereno onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada.

25. Nadalje, prema odredbi čl. 18. st. 3. ZV-a posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada, dok prema st. 4. tog čl. ako je u sporu o pravu na posjed pravomoćno odlučeno da pravo na posjed ne pripada posjedniku, njegov je posjed nepošten od časa kad je primio tužbu.

26. Odredbom čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22 - dalje ZOO) propisano je da kad je netko tuđu stvar uporabio u svoju korist, vlasnik može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe.

27. Dakle, kada neka osoba posjeduje tuđu stvar ili tuđi suvlasnički dio stvari, plaćanje vrijednosti postignute koristi u smislu odredbe čl. 1120. ZOO moguće je samo u slučaju kada je nekretnina ili neka druga stvar uporabljena na način da je promijenila identitet zbog čega nije moguće ili nije gospodarski opravdano vraćanje te nekretnine ili neke druge stvari, dok u situaciji kada je moguća predaja nekretnine ili stvari u posjed ili suposjed, naknada koristi prosuđuje se prema odredbama čl. 164. i čl. 165. ZV-a

28. Stoga, s obzirom da je tuženik pošteni posjednik predmetne nekretnine (a u postupku nije utvrđeno da bi predmetna nekretnina bila uporabljena na način da je promijenila identitet), te s obzirom da je prema odredbama čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. ZV-a samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari (ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku), to je prema shvaćanju ovog suda, prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

29. S prethodnim u vezi, a da bi tužitelj uspio u sporu u kojem traži da mu se isplate koristi koje je tuženik ostvario od navodnog iznajmljivanja stana, treba dokazati sukladno odredbi čl. 7. st.1. i čl.219. st. 1. ZPP-a, prema kojima je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev, da je od tuženika zahtijevao predaju nekretnine u suposjed i da mu tuženik to nije omogućio, površinu predmetnog stana i najamni odnos.

30. Međutim, kako tužitelj navedeno nije dokazao, pravilno je pravno shvaćanje suda prvog stupnja da se nisu ostvarile zakonske pretpostavke temeljem kojih bi tuženik bio u obvezi tužitelju naknaditi utuženi iznos.

31. Žalbenim navodima tužitelja nije dovedena u sumnju pravilnost odluke suda prvog stupnja kojom je odbijen dokazni prijedlog da se izvrši upit na Poreznu upravu o visini najamnine za slične stanove na području grada Rijeke. Navedeno iz razloga što je utvrđeno da je tuženik pošteni posjednik predmetne nekretnine, pa slijedom toga nije dužan naknaditi koristi od uporabe stvari u suvlasništvu. Zbog toga nije bilo potrebe provoditi dokaze radi utvrđivanja najamnine za takav ili sličan stan. Osim toga, tijekom postupka je bila sporna i površina stana ( tužitelj je tvrdio da iznosi oko 120 m2, dok je tuženik tvrdio da iznosi oko 60,00 m2 ), kao i postojanje najamnog odnosa, a tužitelj nije dokazao o kolikom stanu se radi, niti je dokazao postojanje najamnog odnosa, pa je dokazni prijedlog i zbog toga pravilno odbijen.

32. Tužitelj u žalbi navodi da je naknadno provjerom djelatnika II Policijske postaje Rijeka utvrdio da predmetni stan koriste BZ i TZ, te prilaže potvrdu Policijske postaje primorsko-goranske, II Policijske postaje Rijeka od 13. prosinca 2023. što predstavlja novu činjenicu i novi dokaz koji ne mogu biti predmet razmatranja u žalbenom postupku (čl. 352. st. 1. ZPP-a).

33. Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi, a kako je odlučeno u izreci ove presude pozivom na odredbu iz čl. 368. st. 1. ZPP-a.

34. Tuženiku nije priznat trošak koji se odnosi na nagradu odvjetnika za sastav odgovora na žalbu, jer se radi o radnja koja nije bila potrebna u smislu čl. 155. ZPP-a.

U Rijeci 17. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić Margan