REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI SUD U PAZINU

Stalna služba u Poreču-Parenzo
Turistička ulica 2, 52440 Poreč

Posl.br. 31 P-1566/2019-25

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

R J E Š E N J E

i

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, po sutkinji tog suda
mr. sc. Marčeli Štefanuti kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice A. N.,
B., F. 34 A, OIB:, zastupane po punomoćnicima iz
Odvjetničkog društva M. & M., odvjetnicima u O., Z. trg 4, protiv
tuženika E. & S. B. d.d., R., J. T. 3a, OIB:
, zastupane po punomoćnicima Odvjetničkog društva M.,
K. & Partneri, odvjetnicima iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate,
nakon javne glavne rasprave zaključene dana 11. listopada 2023. godine u
prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, dana 23.
studenog 2023. godine

r i j e š i o j e

Odbacuje se tužba u odnosu na tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je Ugovor o kreditu broj 5102568749, sklopljen dana

16.08.2005. godine između tužitelja N. A., F. 34a, B.,
OIB:, kao korisnika kredita i tuženika E. & S. bank
d.d., J. trg 3a, R., OIB:, kao kreditora ništetan u dijelu u
kojem je ugovorena redovna kamatna stopa koje tijekom postojanja ugovorne
obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke - tuženika, odnosno u
dijelu u kojem je određeno da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti
promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s
važećim odlukama banke - tuženika, te u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz
koju je vezana glavnica švicarski franak."

i

p r e s u d i o j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"2. Nalaže se tuženiku E. & S. bank d.d., J. trg 3a,
R., OIB: da tužitelju N. A., F. 34a, B.,
OIB:, isplati iznos od 60.977,72 kn, koji se novčani iznos zbog

- 2 -

Posl.br. 31 P-1566/2019-25

ništetnosti odredbe o promjenjivim ugovornim kamatama i valuti otplate anuiteta
za koji je vezana glavnica švicarski franak ima vratiti tužitelju s pripadajućom
zateznom kamatom na svaki pojedini iznos više otplaćenog mjesečnog anuiteta
počevši od uplate svakog pojedinog iznosa prema kamatnoj stopi koju određuje
Zakon o kamatama i važeća Uredba o visini zakonske zatezne kamate do 31.
prosinca 2007. godine, a od 01. siječnja 2008. godine po stopi koju određuje čl.

29. Zakona o obveznim odnosima, a koja se određuje za svako polugodište
uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je
prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, te daljnjim odlukama HNB i
izmjenama Odluke o kamatnim stopama tekuće na iznose od:

27,15 kn od dana 2.10.2005. pa do isplate, 23,28 kn od dana 2.11.2005. pa do isplate, 24,22 kn od dana 2.12.2005. pa do isplate, 4,94 kn od dana 2.01.2006. pa do isplate, 27,88 kn od dana 2.2.2008. pa do isplate, 74,55 kn od dana 2.3.2008. pa do isplate, 116,49 kn od dana 2.4.2008. pa do isplate, 25,24 kn od dana 2.5.2008. pa do isplate, 35,97 kn od dana 2.7.2008. pa do isplate, 24,29 kn od dana 2.10.2008. pa do isplate, 286,25 kn od dana 2.11.2008. pa do isplate, 93,96 kn od dana 2.12.2008. pa do isplate, 307,43 kn od dana 2.1.2009. pa do isplate, 336,39 kn od dana 2.2.2009. pa do isplate, 350,99 kn od dana 2.3.2009. pa do isplate, 316,32 kn od dana 2.4.2009. pa do isplate, 433,11 kn od dana 2.5.2009. pa do isplate, 376,76 kn od dana 2.6.2009. pa do isplate, 327,20 kn od dana 2.7.2009. pa do isplate, 344,50 kn od dana 2.8.2009. pa do isplate, 381,28 kn od dana 2.9.2009. pa do isplate, 360,30 kn od dana 2.10.2009. pa do isplate, 339,88 kn od dana 2.11.2009. pa do isplate, 386,79 kn od dana 2.12.2009. pa do isplate, 431,22 kn od dana 2.1.2010. pa do isplate, 478,00 kn od dana 2.2.2010. pa do isplate, 465,72 kn od dana 2.3.2010. pa do isplate, 544,49 kn od dana 2.4.2010. pa do isplate, 524,20 kn od dana 2.5.2010. pa do isplate, 563,81 kn od dana 2.6.2010. pa do isplate, 786,88 kn od dana 2.7.2010. pa do isplate, 736,12 kn od dana 2.8.2010. pa do isplate, 926,57 kn od dana 2.9.2010. pa do isplate, 826,11 kn od dana 2.10.2010. pa do isplate, 659,30 kn od dana 2.11.2010. pa do isplate, 883,52 kn od dana 2.12.2010. pa do isplate, 1.022,14 kn od dana 2.1.2011. pa do isplate, 921,63 kn od dana 2.2.2011. pa do isplate,

- 3 -

Posl.br. 31 P-1566/2019-25

936,37 kn od dana 2.3.2011. pa do isplate,
864,18 kn od dana 2.4.2011. pa do isplate,
886,47 kn od dana 2.5.2011. pa do isplate,

1.012,05 kn od dana 2.6.2011. pa do isplate,

1.045,54 kn od dana 2.7.2011. pa do isplate,

1.309,35 kn od dana 2.8.2011. pa do isplate,

1.213,58 kn od dana 2.9.2011. pa do isplate,

1.064,35 kn od dana 2.10.2011. pa do isplate,
923,16 kn od dana 2.11.2011. pa do isplate,
907,40 kn od dana 2.12.2011. pa do isplate,
959,75 kn od dana 2.1.2012. pa do isplate,

1.017,39 kn od dana 2.2.2012. pa do isplate,

1.019,12 kn od dana 2.3.2012. pa do isplate,
982,89 kn od dana 2.4.2012. pa do isplate,
997,60 kn od dana 2.5.2012. pa do isplate,

1.019,21 kn od dana 2.6.2012. pa do isplate,
995,91 kn od dana 2.7.2012. pa do isplate,
997,91 kn od dana 2.8.2012. pa do isplate,
976,42 kn od dana 2.9.2012. pa do isplate,
936,65 kn od dana 2.10.2012. pa do isplate,
985,13 kn od dana 2.11.2012. pa do isplate,

1.002,75 kn od dana 2.12.2012. pa do isplate,
995,71 kn od dana 2.1.2013. pa do isplate,
924,91 kn od dana 2.2.2013. pa do isplate,
973,98 kn od dana 2.3.2013. pa do isplate,
985,22 kn od dana 2.4.2013. pa do isplate,
963,17 kn od dana 2.5.2013. pa do isplate,
897,92 kn od dana 2.6.2013. pa do isplate,
857,39 kn od dana 2.7.2013. pa do isplate,
893,31 kn od dana 2.8.2013. pa do isplate,
918,07 kn od dana 2.9.2013. pa do isplate,
981,26 kn od dana 2.10.2013. pa do isplate,
946,47 kn od dana 2.11.2013. pa do isplate,
963,03 kn od dana 2.12.2013. pa do isplate,
974,78 kn od dana 2.1.2014. pa do isplate,
549,14 kn od dana 2.2.2014. pa do isplate,
571,75 kn od dana 2.3.2014. pa do isplate,
560,14 kn od dana 2.4.2014. pa do isplate,
537,57 kn od dana 2.5.2014. pa do isplate,
527,38 kn od dana 2.6.2014. pa do isplate,
531,85 kn od dana 2.7.2014. pa do isplate,
560,26 kn od dana 2.8.2014. pa do isplate,
589,27 kn od dana 2.9.2014. pa do isplate,
586,69 kn od dana 2.10.2014. pa do isplate,
601,27 kn od dana 2.11.2014. pa do isplate,
622,20 kn od dana 2.12.2014. pa do isplate,
613,68 kn od dana 2.1.2015. pa do isplate,
625,53 kn od dana 2.2.2015. pa do isplate,

- 4 -

Posl.br. 31 P-1566/2019-25

625,53 kn od dana 2.3.2015. pa do isplate, 625,53 kn od dana 2.4.2015. pa do isplate, 625,53 kn od dana 2.5.2015. pa do isplate, 625,53 kn od dana 2.6.2015. pa do isplate, 625,53 kn od dana 2.7.2015. pa do isplate, 625,53 kn od dana 2.8.2015. pa do isplate, 625,53 kn od dana 2.9.2015. pa do isplate,

a sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

3. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak zajedno sa pripadajućom
zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate u roku od 15 dana pod
prijetnjom ovrhe."

II Nalaže se tužiteljici da naknadi tuženiku parnične troškove u iznosu od 995,00 eur/ 7.496,83 kn, u roku do 15 dana.

III Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je dana 04. lipnja 2019. godine podnijela tužbu protiv tuženika
radi donošenja presude kako je to odbacujuće i odbijajuće opisano u izreci Rješenja
i Presude. U tužbi navodi da su stranke dana 16. kolovoza 2005. godine sklopile
Ugovor o kreditu kojim je tužiteljica podigla kredit u iznosu od 125.773,72 CHF u
kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke – tuženika na dan isplate i sa
promjenjivom kamatnom stopom koja je određena odlukom tuženika i takav Ugovor
da je ovjeren pred javnim bilježnikom Ž. K. u U. dana 17. kolovoza

2005. godine. Dana 03. veljače 2016. godine stranke da su sklopile Aneks
osnovnom Ugovoru o kreditu temeljem kojeg je izvršena konverzija iz valutne
klauzule u CHF u valutnu klauzulu u eur. Tuženik da je u osnovni Ugovor o kreditu
ugradio odredbe kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom
postojanja ugovorne obveze bila promjenjiva i to na osnovi jednostrane odluke
tuženika, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, što je protivno odredbama čl.

96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača koji je tada bio na snazi i zbog toga da je takva
ugovorna odredba ništetna, nepoštena, neodrediva. U Ugovoru da je ugovorena i
valutna klauzula u CHF, a o kojoj odredbi da se nije pojedinačno pregovaralo i zbog
toga da je i ta odredba ništetna, nepoštena i neodrediva. Tužiteljica se poziva na
pravomoćne Presude Visokog trgovačkog suda RH (Pž-7129/13-4 od 13. lipnja

2014. i Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018.) kojom da je valutna klauzula CHF
proglašena nepoštenom i ništetnom kao i ugovornu odredbu o promjenjivoj
kamatnoj stopi prema odluci tuženika i ta presuda da je pravno obvezujuća za sve
vrste potrošačkih ugovora pa tako i na predmetni Ugovor o kreditu sklopljen između
stranaka. Konačno, tužiteljica tvrdi da tužbom traži vraćanje onoga što je tuženik
primio po osnovi ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivim kamatnim stopama i o
valutnoj klauzuli.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je istakao prigovor mjesne nenadležnosti
ovog suda, jer da je odredbom čl.16. st. 5. Ugovora o kreditu od 16. kolovoza 2005.
godine ugovorena nadležnost suda u mjestu sjedišta banke, za slučaj spora, a to

- 5 -

Posl.br. 31 P-1566/2019-25

da je sud u Rijeci. Podredno, je dao i odgovor na tužbu u kojem osporava
osnovanost osnove i visinu tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva. Ističe da je
tužiteljica još pred Općinskim sudom u Rijeci (P-2382/15), a kasnije pred Općinskim
sudom u Puli podnijela tužbu vezano za predmetni Ugovor o kreditu od 16.
kolovoza 2005., a koji postupak je okončan Rješenjem kojim se utvrđuje da je tužba
povučena. Tuženik predlaže, pozivom na odredbu čl. 288. st. 2. Zakona o
parničnom postupku da sud odbaci tužbu. Tuženik je istakao i prigovor zastare
potraživanja tužitelja po Ugovoru o kreditu od 16. kolovoza 2005. godine. Poziva
se na odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača u svezi s čl. 230. Zakona o
obveznim odnosima. Dalje ističe da je u ovoj pravnoj stvari odlučna činjenica što je
između stranaka sklopljen Aneks broj 1 Ugovora o kreditu 03. veljače 2016. godine
kojim je izvršena konverzija osnovnog Ugovora o kreditu iz CHF u EUR. Tim
Aneksom da su stranke izmijenile osnovni Ugovor o kreditu, bez značaja obnove,
da je kredit koji je bio denominiran u kunama s valutnom klauzulom u CHF
konvertiran u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u eur i na taj
način da je položaj tužiteljice izjednačen s položajem u kojem bi bio da je koristila
kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u eur. Aneksom da je
promijenjena ugovorena valutna klauzula i ugovorna kamatna stopa i tužiteljica da je
prihvatila promjenjivu kamatnu stopu kako je određeno strukturirana u čl. 6. Aneksa,
a koja kamatna stopa se primjenjivala na kredite iste vrste s valutnom klauzulom u
eur od dana sklapanja osnovnog Ugovora. Tuženik da je u svemu postupao
sukladno odredbama Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom
kreditiranju (Narodne novine 102/2015 , dalje: ZID ZPK/15) tj. tužiteljici dostavio
izračun konverzije kredita sa stanjem na dan 30. rujna 2015. godine zajedno s
prijedlogom izmijenjenog Ugovora o kreditu. Tužiteljica da je prihvatila izračun
konverzije nakon svih zakonom propisanih informacija i omogućavanja provjere tih
informacija, te potvrde kalkulatora od strane ovlaštenog revizora. Zbog svega toga
tuženika se poziva na odredbe čl. 19.c toč. 4. ZID ZPK/15, te obrazlaže na koji
način je proveden postupak konverzije. U odgovoru dalje ističe da su tužiteljici bile
dostupne sve informacije prije i za vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu,
te da je mogla shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita u kojem je glavnica
vezana za valutu CHF, te da je bila obaviještena o riziku intervalutarnih promjena u
valutnoj klauzuli vezanoj za CHF. I u odnosu na odredbe o promjenjivoj kamatnoj
stopi ističe da su vršene sukladno tada važećim pozitivnim propisima, tvrdi da je
tužiteljici pružena zaštita sukladno noveli Zakona o potrošačkom kreditiranju.
Deklaratorna zaštita koju ovom tužbom traži tužiteljica da je usmjerena na izmjenu
sadržaja ugovornog odnosa. Konačno, tuženik tvrdi da na strani tužiteljice nije
nastupila šteta i osporava da bi odredba Ugovora vezano za promjenjivu kamatnu
stopu bila neodređena odnosno neodrediva. Pored svega, tuženik je istakao
prigovor prijeboja ukoliko bi sud prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice. Tuženik tako
prigovorom radi prijeboja traži utvrđenje da postoji njegova tražbina prema tužiteljici
u iznosu od 31.931,49 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na
pojedinačne iznose taksativno navedene od 02. veljače 2006. godine do 31.
ožujka 2016. godine (glede ugovorene valutne klauzule) i utvrđenje da postoji
njegova tražbina prema tužiteljici u iznosu od 2.165,54 CHF zajedno sa zakonskim
zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose taksativno navedene od 02.
veljače 2014. godine do 02. rujna 2015. godine (glede ugovorene promjenjive
kamatne stope).

- 6 -

Posl.br. 31 P-1566/2019-25

2.1. Podneskom od 07. lipnja 2022. godine tuženik se očitovao na odluku
suda EU u predmetu C-567/20 od 05. svibnja 2022. godine kojom da je sud utvrdio
da potrošači nemaju pravo osporavanja odredbi ugovora o kreditu i/ili aneksa kojim
je provedena konverzija, pa tako niti pravo povrata navodnih koristi. A stav suda
EU iz odluke C-567/20 da je već više puta i ranije potvrđen od strane Vrhovnog
suda RH u njegovim odlukama (npr. Rješenje VSRH Gos 1/2019 od 04. ožujka

2020. godine (ogledni postupak).

3. Rješenjem posl.br. P-1566/19-18 od 26. travnja 2023. godine odbijen je prigovor tuženika o mjesnoj nenadležnosti ovog suda, kao neosnovan.

3.1. Povodom žalbe tuženika Rješenjem Županijskog suda u Zadru posl.br. 6
Gž-569/2023-2 od 31. kolovoza 2023. godine odbijena je žalba tuženika, te je
potvrđeno Rješenje ovog suda posl.br. P-1566/19-18 od 26. travnja 2023. godine.

4. Tužba tužiteljice u odnosu na tužbene zahtjeve za utvrđenje ništetnosti
(one opisane u izreci Rješenja) predstavlja tužbu za utvrđenje (deklaratornu tužbu) iz
čl. 187. st. 1. ZPP-a.

4.1. Prema čl. 187. st. 2. ZPP-a takva se tužba može podići kad je to
posebnim propisima predviđeno, kad tužiteljica ima pravni interes da sud utvrdi
postojanje, odnosno nepostojanje kakvog prava ili pravnog odnosa ili istinitost
odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog
odnosa ili kad tužiteljica ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe.
4.2. Podizanje tužbe, s tužbenim zahtjevima kakvi su oni opisani u izreci
Rješenja, nije predviđeno posebnim propisima.

4.3. Što se tiče pravnog interesa za podizanje tužbe za utvrđenje, isti ne
postoji, ako se pravna zaštita može postići kondemnatornom tužbom. Tužiteljica
pravnu zaštitu može postići kondemnatornom tužbom, a što tužiteljica i pokušava
tužbenim zahtjevom opisanim u točki I izreke ove Presude. Zato tužiteljica nema
pravnog interesa za podizanje tužbe s tužbenim zahtjevima opisanim u izreci
Rješenja.

4.4. U smislu čl. 288. st. 1. ZPP-a, ako se utvrdi da ne postoji pravni interes
tužiteljice za podnošenje tužbe, tada sud odbacuje tužbu.

4.5. A konačno Presudama u tzv. kolektivnom sporu pravomoćno je
presuđeno u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi glede promjenjive kamatne
stope i valutne klauzule, pa se radi i o presuđenoj stvari.

4.6. A konačno presudama Visokog trgovačkog suda u Zagrebu u tzv.
kolektivnom sporu (na koje se tužiteljica poziva u tužbi) već je pravomoćno
presuđeno u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi glede promjenjive kamatne
stope i valutne klauzule, pa se radi i o presuđenoj stvari.

4.7. Slijedom navedenog, riješeno je kao u izreci Rješenja.

5. U dokaznom postupku izvršen je uvid u: ugovor o kreditu (11-19), Anekse
broj 1, 2, 3 Ugovora o kreditu (20-39), obavijesti o usklađivanju i promjeni kamatne
stope, te uvjeta o kreditu sa pregledom prometa i otplatnim planom (40-93),
informacije poslovanje s građanstvom - tuženika (151-173), obavijest o izračunu
konverzije kredita s izračunom konverzije i nacrtom Aneksa ugovora (212-232),
obrazac za prihvat izračuna konverzije kredita (235-236), obavijest o kreditu s
otplatnim planom (237-241).

- 7 -

Posl.br. 31 P-1566/2019-25

Drugi dokazi nisu izvedeni budući da su iz provedenih dokaza dostatno
utvrđene odlučne činjenice za donošenje meritorne odluke.

6. Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

7. Uvidom u Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-
5102568749 od 16. kolovoza 2005. godine utvrđeno je da su Ugovor sklopili
tužiteljica kao korisnica kredita (ranije je tužiteljica imala prezime K.), R.
K. kao jamac platac i tuženik kao kreditor. Tuženik je tužiteljici odobrio kredit u
iznosu od 125.773,72 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF
tečajne liste banke važeće na dan puštanja kredita u tečaj. Prema članku 3. Ugovora
o kreditu isti je odobren za kupovinu nekretnine (stambeni kredit). Prema članku 6.
na rok otplate od 360 mjeseci. U članku 7. ugovoren je način vraćanja kredita i to u
360 mjesečnih anuiteta nakon puštanja kredita u tečaj, iznos anuiteta od 637,28
CHF, te je ugovorena valutna klauzula da se povrat obveza iz Ugovora (iznos
kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenja u plaćanju, naknade i drugi
eventualni troškovi) obračunavaju po srednjem tečaju banke za CHF na dan
odobrenja žiro računa banke. Korisnik kredita da je upoznat s mogućim promjenama
iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja i potpisom Ugovora
korisnik da potvrđuje da ga je banka informirala o posljedicama i svim eventualnim
rizicima promjene tečaja. Čl. 8. ugovorena je kamata i to da je kamatna stopa
promjenjiva i u trenutku ugovaranja da iznosi 04,500% godišnje. Također da su
ugovorne strane suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti
promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s
važećim odlukama banke. Ugovorene su i druge odredbe, koje su za ovu pravnu
stvar irelevantne.

8. Uvidom u Aneks broj 1 Ugovora o kreditu od 03. veljače 2016. godine
utvrđeno je da su istog sklopili tužiteljica kao korisnica kredita i založni dužnik, R.
K. kao jamac platac s jedne strane, te tuženik kao kreditor. Tim Aneksom su
ugovorne strane izmijenile svoje ugovorne odnose i to i u pogledu valute tj. izvršena
je konverzija iz CHF u EUR, i u pogledu kamatne stope. Čl. 2. Aneksa broj 1
ugovorne strane su suglasno utvrdile da se radi o istom ugovorno pravnom odnosu
bez obzira na promjene kreditne partije te druge izmjene utvrđene tim Aneksom ili
bilo kojim ranijim Aneksom ugovora u CHF, te da iste nemaju značaj obnove
(novacije) u smislu čl. 145. Zakona o obveznim odnosima. Daljnjim odredbama
Aneksa broj 1 od 03. veljače 2016. izvršen je izračun konverzije, obveze po
osnovnom Ugovoru u CHF, te konverzija, kao i iznos anuiteta u eur, te otplatni plan.

9. Ugovorne strane su sklopile još nekoliko aneksa Ugovoru o kreditu, ali
navedeni aneksi nisu relevantni vezano za meritorno odlučivanje u ovoj pravnoj
stvari.

10. Tužiteljica tvrdi da sklapanjem Aneksa Ugovoru o kreditu nije prestala
obveza tuženika da izvrši povrat iznosa kojeg tužiteljica potražuje u ovom postupku.
10.1. Tuženik tvrdi upravo suprotno tj. da je sklapanjem Aneksa Ugovoru o
kreditu prestao postojati prijašnji Ugovor o kreditu te da tužiteljica više nema osnova
potraživati možebitno stečeno bez pravne osnove.

- 8 -

Posl.br. 31 P-1566/2019-25

10.2. Dakle između stranaka, u ovoj pravnoj stvari, sporno je da li je
sklapanjem Aneksa broj 1 Ugovoru o kreditu broj 5102568749 dana 03. veljače

2016. godine, sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom
kreditiranju (NN 102/15, dalje ZIDZKP/15), prestala obveza tuženika da izvrši povrat
iznosa kojeg tužiteljica potražuje.

11. Stajalište je suda da je sklapanjem predmetnog Aneksa ugovoru o
kreditu kojem su izmijenjene odredbe osnovnog ugovora, kako u pogledu valute
tako i u pogledu kamate – od utjecaja na pravo tužiteljice da potražuje razliku na
koju se poziva u tužbi, na način da je sklapanjem predmetnog Aneksa prestala
obveza tuženika da izvrši povrat iznosa koji tužiteljica potražuje u ovom postupku.
11.1. Aneks Ugovoru o kreditu koji podrazumijeva konverziju predmetnog
kredita iz CHF u EUR, sklopljen je na temelju ZIDZPK/15. Vezano za valjanost
sporazuma stranaka o konverziji, a koja konverzija je izvršena na temelju ZIDZPK/15
izjasnio se VSRH u Rješenju od 04. ožujka 2020. godine u oglednom sporu pod
brojem Gos-1/2019. U navedenom postupku VSRH je trebao odgovoriti na pitanje da
li je sporazum o konverziji sklopljen temeljem ZIDZPK nepostojeći ili ništetan u
slučaju kad su ništetne odredbe odnosnog Ugovora o krediti o promjenjivoj stopi i
valutnoj klauzuli, te je VSRH odgovorio da sporazum o konverziji sklopljen na temelju
ZIDZPK/15 ima pravne učinke i da je valjan u slučaju kad su ništetne odredbe
osnovnog Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.
11.2. Svrha koju je zakonodavac donošenjem ZIDZPK/15 namjeravao ostvariti
i djelom ostvario bila je trajni temelj za rješenje problema u CHF, osigurati redovitu
otplatu kreditnih zaduženja dužnika, u iznosu i pod uvjetima koji dužnika ne dovode u
neravnopravan i dužnički ovisan položaj u odnosu na vjerovnika, pri tome vodeći se
načelom kojim se osigurava ravnopravan, a nikako povoljniji položaj u odnosu na
dužnike koji su ugovorili zaštitni mehanizam u valuti EUR.

11.3. Predmetna konverzija provedena je s retroaktivnim djelovanjem, tj. s
djelovanjem od trenutka zaključenja Ugovora i na taj je način potrošača stavila u
poziciju u kojoj bi se on nalazio da je zaključio Ugovor o kreditu s valutnom klauzulom
u valuti EUR. Predmetnim Aneksom ugovora ugovorne strane potvrdile su da je
izračun konverzije kredita izvršen sukladno ZIDZPK/15, te je tužiteljica prihvatila
izračun konverzije.

11.4. VSRH je u obrazloženju zauzetog pravnog shvaćanja ocijenio da je riječ
o posebnom uređenju, novoj pravnoj osnovi, i da pobuda nije bila relevantna za
zaključenje konverzije. VSRH posebno u svom pravnom shvaćanju apostrofira da
su potrošači, u primjeni ZIDZPK/15 imali mogućnost izabrati da li će zaključiti Ugovor
o konverziji ili ne, čime taj sud pravi distinkciju između Presude u predmetu suda EU
broj C-118/17 Dunai vs Erste Bank Hungary od 14. ožujka 2019. godine, jer je ta
Presuda donesena povodom izravne zakonske intervencije u svaki ugovorni odnos,
dok su prema ZIDZPK/15 korisnici kredita kao potrošači mogli odbiti konverziju koju
su im prethodno banke morale ponuditi.

11.5. Stajalište VSRH je da bi tužiteljica kao korisnik kredita imala pravni
interes i bila ovlaštena tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi kako bi na
temelju toga mogla ostvariti neka eventualna prava koja joj pripadaju, a riječ je o
kondemnatornim tužbenim zahtjevima, i bez obzira na sklapanje Aneksa Ugovora o
kreditu, ali samo u slučaju postojanja razloga eventualne nevaljanosti koji izviru iz
općeg obveznog uređenja, neovisnih o posebnom zakonskom uređenju ZIDZPK/15.

- 9 -

Posl.br. 31 P-1566/2019-25

To pravno shvaćanje primjenjuje se i u odnosu na postavljene zahtjeve tužiteljice u ovoj pravnoj stvari.

11.6. Sklapanjem Aneksa Ugovoru o kreditu 03. veljače 2016. godine
ugovorne strane su se suglasile o načinu izračunavanja ugovorne obveze u skladu s
člankom 22. Zakona o obveznim odnosima. (NN 35/05, 41/2008, 125/2011, 78/2015,
29/2018, dalje: ZOO), koju obvezu tužiteljica ispunjava u EUR u protuvrijednosti
kuna, te je potpisivanjem Aneksa Ugovoru o kreditu izrazila suglasnost tj. volju za
izmjenom načina obračuna obveza preuzetim Ugovorom o kreditu.

11.7. Dakle, sklapanjem Aneksa Ugovoru o kreditu riješeni su svi međusobni
odnosi između stranaka koji proističu iz uplaćenog iznosa na ime kamata po stopama
koje su jednostrano bile određivane od strane tuženika, a po osnovu kojih tužiteljica
potražuje utužene iznose, a to sve temeljem članka 19c. i 19e. Zakona o
potrošačkom kreditiranju (NN 112/12, 143/13, 147/13, 95/15, 78/15 i 102/15, dalje:
ZPK), obzirom da je na dan 30. rujna 2015. godine predmet konverzije preračunat na
način da je sadržavao jasan pregled svih promjena iz kojih mora biti razumljivo na
koji način je utvrđen iznos preostalih neotplaćenih glavnica u EUR i kunama sa
valutnom klauzulom u EUR u slučaju prihvata konverzije.

11.8. Nesporno je da su stranke provele konverziju kredita u CHF na način
propisan glavom 4. ( članak 19a do 19i) Zakona o potrošačkom kreditiranju koje su
odredbe u navedeni Zakon unesene ZIDZPK/15.

11.9. Člankom 19c. stavak 1. ZPK propisano je da konverzija kredita
podrazumijeva konverziju radi promjene valutne klauzule u kojoj je denominiran i
izračunava se na način da se:

1. na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i
denominiranog u kunama sa valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice
kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama sa valutnom klauzulom u
EUR, po tečaju primjenjivom na dan isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one
vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredit iste vrste i trajanja
denominirane u EUR i kunama sa valutnom klauzulom u EUR pri čemu se iznosom
početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama
vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog
kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita,

2. umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominirane u CHF i
denominiranog u kunama sa valutnom klauzulom u CHF primjeni jednaka kamatnoj
stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite
iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama sa valutnom
klauzulom u EUR na dan sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenje
kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača
temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama sa valutnom
klauzulom u EUR na dan sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i
denominiranog u kunama sa valutnom klauzulom u CHF,

3. početno utvrđen otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog
u kunama sa valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju
kojih su izračunati obroci, odnosno anuiteti u CHF i u kunama sa valutnom klauzulom
u CHF, zamijeni novim otplatnim planom izračunatim u skladu s t. 1. i 2. i na temelju
kojeg se izračunavaju novi obroci, odnosno anuiteti u EUR i kunama sa valutnom
klauzulom u EUR, uzimajući u obzir sve izmjene ugovornih uvjeta koji se odnose na
iznos, namjenu i rokove dospijeća glavnice, te iznos, vrstu i razdoblje promjene

- 10 -

Posl.br. 31 P-1566/2019-25

kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu
uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i obroka odnosno anuiteta,
4. iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka, odnosno anuiteta
u CHF i kunama sa valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih
zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna
konverzije) pretvore u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na dan
uplate, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koje je vjerovnik na taj datum
primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u
kunama sa valutnom klauzulom u EUR. Takvi iznosi pretvoreni u EUR i valutnu
klauzulu predstavljaju osnovu za namirenje obroka, odnosno anuiteta u EUR i
valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli
i EUR iz t. 3. ovog stavka, pri čemu se poštuje redoslijed namirenja sukladno općim
uvjetima vjerovnika, ali ne obračunavajući zatezne kamate.

12. S obzirom na činjenicu da je tužiteljici dostavljen izračun konverzije s
prijedlogom izmijenjenog ugovora o kreditu, da je tužiteljica prihvatila izračun, da na
to nije bila obvezna niti prinuđena, te da je u konačnici i sklopljen Aneks ugovoru o
kreditu, kako je to vidljivo iz odredbe čl. 19.e st.6. ZPK, prema kojem se ako
potrošač ne prihvati izračun konverzije kredita, da se otplata kredita nastavlja prema
važećim ugovorenim uvjetima, a s obzirom da su stranke sklapanjem Aneksa
ugovoru o kreditu izmijenile svoj ugovorni odnos i to ne samo u pogledu valute već su
i predefinirale i ugovorenu kamatnu stopu, to proizlazi da ta odredba nije i ne može
biti ništetna.

13. Stoga imajući u vidu sadržaj zakonskih odredbi, te nesporno utvrđenje da
su stranke sklopile Aneks ugovoru o kreditu sukladno ZIDZPK/15 temeljem odredbi
čl. 19.c ZPK i da stranke nisu ni dovodile u dvojbu da je Aneks sklopljen uz pravilnu
primjenu navedene zakonske odredbe, tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

14. O prigovoru zastare i prigovoru radi prijeboja, s obzirom da je tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen, nema potrebe odlučivati i obrazlagati.

15. I tužiteljica i tuženik su potraživali parnični trošak.

16. Prema odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a ona strana koja izgubi parnicu dužna
je protivnoj strani naknaditi parnični trošak. Tužiteljica je izgubila ovu parnicu pa je
dužna tuženiku naknaditi parnični trošak. Tuženiku je priznat trošak za zastupanje po
punomoćniku odvjetniku za sastav odgovora na tužbu, sastav podneska od 01.
lipnja 2022. godine, za zastupanje na ročištima 26. travnja 2023. i 11. listopada

2023. za svaku radnju po 199,08 eur/ 1.500,00 kn, plus PDV u iznosu 199,08
eura/1.500,00 kn, a što sveukupno iznosi 995,00 eura/7.496,83 kn. Visina priznatog i
obračunatog troška temelji se na tarifnom broju 8/1., 9/1., 42., 48. i 50. Tarife o
nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/2012, 103/2014,
118/2014,107/2015, 37/2022, 126/2022, dalje: Tarifa).

16.1. Tužiteljici nije priznat parnični trošak, jer ista nije uspjela u ovom postupku.

17. Slijedom svega naprijed navedenog, presuđeno je kao u izreci.

- 11 -

Posl.br. 31 P-1566/2019-25

U Poreču - Parenzo, dana 23. studenog 2023. godine.

S u t k i nj a:

mr. sc. Marčela Štefanuti, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove Presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu, a
podnosi se putem ovog suda u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana objave ove
Presude.

DNA:

1. Pun. tužitelja,

2. Pun. tuženika.