Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž -340/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Josipa Grubišića kao predsjednika vijeća, Sabine Dugonjić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice GO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima Josipu Vugrinu i Petri Vugrin Posavec, odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda iz Čakovca, protiv 1. tuženika KO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] te 2. tuženice AO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupanih po punomoćniku Josipu Pintariću, odvjetniku u Čakovcu, radi činidbe, odlučujući o žalbama tužiteljice te 1. i 2. tuženika protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj P- 725/2019-40 od 14. studenog 2022., na sjednici vijeća održanoj dana 17. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba 1. i 2. tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj P-725/2019-40 od 14. studenog 2022.u pobijanom dijelu pod točkom I. i III. izreke.
II. Odbija se žalba tužiteljice kao djelomično neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj P-725/2019-40 od 14. studenog 2022. u dijelu izreke pod točkom III. u kojoj joj nije dosuđen parnični trošak preko iznosa od 14.775,30 kn/1.961,02 €.
III. Preinačuje se odluka o trošku sadržana u točki III. izreke rješenja Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj P-725/2019-40 od 14. studenog 2022. u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka za iznos od 741,15 €/ 5.584,18 kn sa pripadajućim zateznim kamatama i rješava:
Nalaže se tuženicima naknaditi tužiteljici daljnji trošak postupka u iznosu od 741,15 €/ 5.584,18 kn zajedno sa zateznim kamatama od 17. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
IV. Nalaže se tuženicima naknaditi tužiteljici trošak žalbenog postupka u iznosu od 51,43 €, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženicima da oborinsku vodu sa krovova gospodarskih (poslovnih) objekata na svojim nekretninama upisanim u: zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čestica [katastarska čestica] [adresa] od 3346 m2: dvorište od 2138 m2, gospodarska zgrada, [adresa] od 292 m2, stambena zgrada, [adresa] od 222 m2, gospodarska zgrada, [adresa] od 525 m2, gospodarska zgrada, [adresa] od 14 m2, gospodarska zgrada, [adresa] od 31 m2, poslovna zgrada, [adresa] od 124 m2, i zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čestica br. [katastarska čestica] [adresa] od 426 m2: dvorište od 3965 m2, nadstrešnica, [adresa] od 261 m2, horizontalnim i vertikalnim žljebovima, odvode na svoju nekretninu, tako da vertikalne žljebove i odvodne cijevi žljebova na svojim gospodarskim /poslovnim/ objektima sagrađenim na njihovim nekretninama, spoje na revizijska okna čiji je položaj prikazan na skici građevinskog vještaka TO, ing. građ. uz njegovo "očitovanje na podnesak tužiteljice" od 25.08.2022. i označen slovima RO uz objekt nazvan "dogradnja", međusobno spojenim PVC cijevima fi 160mm, te da ta revizorska okna, dalje spoje na PVC cijevi promjera fi 160 mm na slivnik SL 3 prikazan skici građevinskog vještaka TO ing. građ., te da izvedu na svojoj nekretnini dva nova slivnika od betonskih cijevi fi 600 mm, povezana međusobno PVC cijevima fi 160mm i spojena na slivnik SL 3 sa cijevima fi 160 mm, te da padove opločnika na svojoj nekretnini prilagode novim slivnicima prikazanim na skici građ. vještaka TO ing. građ. i označenim slovima SL 1 i SL 2, kao i da slivnik označen na skici slovima SL 3 koji je povezan sa glavnim revizijskim oknom označenim slovima RO, putem odvodne cijevi fi 200mmm, spoje sa upojnim bunarima iza hale na nekretninama tuženika, sve to u roku od petnaest dana. Pod točkom II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev da naloži tuženicima da prestanu uznemiravati tužiteljicu u vlasništvu njene nekretnine upisane u: zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čestica [katastarska čestica] [adresa] od 2495 m2: oranica od 1819 m2, dvorište od 523 m2, gospodarska zgrada, [adresa] od 16 m2, gospodarska zgrada, [adresa] od 22 m2, gospodarska zgrada, [adresa] od 24 m2, gospodarska zgrada, [adresa] od 13 m2, stambena zgrada, [adresa] od 78 m2, sve u 1/1 dijela, na način da s gospodarskih /poslovnih/ zgrada koje se nalaze na njihovim nekretninama upisanim u: zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čestica [katastarska čestica] od 3346 m2: dvorište od 2138 m2, gospodarska zgrada, [adresa] od 292 m2, stambena zgrada, [adresa] od 222 m2, gospodarska zgrada, [adresa] od 525 m2, gospodarska zgrada, [adresa] od 14 m2, gospodarska zgrada, [adresa] od 31 m2, poslovna zgrada, [adresa] od 124 m2, i zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čestica [katastarska čestica] [adresa] od 426 m2: dvorište od 3965 m2, nadstrešnica, [adresa] od 261 m2, ispuštaju oborinske vode na navedenu nekretninu tužiteljice, dok je pod točkom III. izreke naloženo tuženicima da tužiteljici naknade parnični trošak u iznosu od 9.191,12 kn/1.219,87 €[1] , sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja pa do isplate.
2. Protiv dijela navedene presude pod točkom III. u dijelu u kojem joj nije dosuđen parnični trošak preko iznosa od 1.219,87 €/9.191,12 kn, žali se tužiteljca ne navodeći zakonom predviđene žalbene razloge, ali bi iz sadržaja žalbe proizlazilo da se žali zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana odluka preinači u skladu sa žalbenim navodima.
3. Isto tako, protiv dijela navedene presude pod točkom I. i III. izreke kako bi to proizlazilo iz sadržaja žalbe, žale se tuženici zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. -3. ZPP s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači u skladu sa žalbenim navodima odnosno podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje uz naknadu troška žalbenog postupka.
4. Žalba 1. i 2. tuženika je neosnovana dok je žalba tužiteljice djelomično osnovana.
5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice da se naloži tuženicima da poduzmu radnje kojima bi se prestale ispuštati oborinske vode na nekretninu tužiteljice na način da oborinsku vodu sa krovova gospodarskih (poslovnih) objekata na svojoj nekretnini, horizontalnim i vertikalnim žljebovima, odvode na svoju nekretninu, kako je pobliže navedeno u nalazu i mišljenju građevinskog vještaka.
6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji im je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju određeno u žalbi ukazuju žalitelji. Naime, sud prvog stupnja u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, kao što niti ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava odnosno zapisnika. Ne postoje ni drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, slijedom čega nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
7. Iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi:
- da su nekretnina u vlasništvu i posjedu tužiteljice, na adresi u [adresa], upisana u z. k. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čestica [katastarska čestica], te nekretnine u suvlasništvu i suposjedu tuženika na adresi u [adresa], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čestica [katastarska čestica] i u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čestica [katastarska čestica], međusobno susjedne nekretnine;
- da su na predmetnim nekretninama tuženika sagrađene poslovne građevine, koje se protežu u nizu, i to cijelom jednom stranom zida i plohom krovišta uz među s nekretninom tužiteljice;
- da su tuženici za poslovne građevine izgrađene na svojim nekretninama ishodili građevnu dozvolu i uporabne dozvole, te da je, kako to ističu tuženici, inspekcijskim nadzorom građevinskog inspektora Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, Uprave za inspekcijske poslove, Područna jedinica u Čakovcu, provedenim 2015. godine, a po prijavi ovdje tužiteljice, utvrđeno da izvedeno stanje poslovnih građevina tuženika – strojobravarske radionice, trgovine i uredskog prostora s pratećim sadržajima odgovora projektnoj dokumentaciji za koju su izdani vodopravni uvjeti, te da se te građevine mogu koristiti, a tuženici su pribavili i Prikaz tehničkih rješenja odvodnje oborinskih voda s dijela krovnih površina od prosinca 2017.;
- da je u postupku osiguranja dokaza u predmetu Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj R1-68/18, Nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka Dragutina Matoteka, dipl.ing. iz društva Moderna-energetika d.o.o. Čakovec od 17. prosinca 2018., dano mišljenje – zaključak da ugrađeni postojeći žljebovi postavljeni na poslovnoj zgradi-radioni na nekretnini tuženika adekvatno su postavljeni samo na mjestu gdje su dvije vertikale spojene na sabirno okno, a da ostali dio zgrade nije spojen na sabirna okna već se oborinske vode izravno slijevaju na nekretninu tužiteljice, a da nadstrešnica u dužini od 6,25 m nema ugrađene ni horizontalne ni vertikalne žljebove pa se oborinske vode također izravno slijevaju na nekretninu tužiteljice, zatim da postojeće sabirno okno (šaht) na nekretnini tuženika nije dovoljne zapremnine za skupljanje oborinskih voda s krovišta radionice, da u okno su spojene dvije vertikalne cijevi krovne odvodnje fi 10 cm, a odvodnja iz okna s jednom cijevi fi 12 cm, da na nekretnini postoji 5 komada sabirnih okna koja su spojena na separtor i da u takvim slučajevima sabirna okna ne mogu pokupiti svu oborinsku vodu a još se i dio oborinskih voda slijeva sa susjedne parcele, s poslovnih zgrada tvrtke "Bernarda" i sve zajedno se slijeva na najnižu točku terena - na nekretninu tužiteljice; te da do štete na nekretnini tužiteljice dolazi uslijed neadekvatno izvedenog sustava odvodnje na nekretninama tuženika jer dio sustava nije ni izveden – naime vertikalni žljebovi nisu spojeni na sabirna okna, a oborinske vode nisu odvedene na nekretninu tuženika već se slijevaju na nekretninu tužiteljice;
- da je očevidom na licu mjesta 7. veljače 2020. utvrđeno da je nakon prednje navedenog postupka osiguranja dokaza i podnošenja tužbe u ovom predmetu došlo do izmjene stanja glede odvodnje oborinskih voda sa poslovnih građevina tuženika;
- da iz nalaza i mišljenja MO, ing.građ., proizlazi da su tuženici ispravili nedostatak naveden u osiguranju dokaza tako su sve žljebove kojima je oborinska voda puštana na vrt tužiteljice spojili kanalizacijskim cijevima u upojne bunare, koji se nalaze iza proizvodnog pogona, no da što se tiče dvorišta tu postoji problem kada pada jača kiša, jer izvedena odvodnja ne može "progutati" svu vodu koja padne u kratkom vremenu, da naime, tuženici oborinsku vodu sa dijela proizvodne hale i dijela dvorišta odvode u upojne bunare ispred proizvodne hale, koji nisu naznačeni u projektu oborinskih voda, što se vidi u priloženom projektu, da to su vjerojatno bivše septičke jame koje se sad ne koriste, jer tuženici imaju spojenu fekalnu kanalizaciju u gradsku izvedenu kanalizaciju, pa postojeće septičke jame koriste kao upojne bunare, te da pošto je teren tužiteljice u velikoj depresiji u odnosu prema dvorištu tuženika, od skoro dva metra, kad voda iz upojnih bunara ponire u dubinu, dio nje zbog niskog terena tužiteljice probija ispod ograde i izlijeva se po dvorištu tužiteljice, te ulazi čak i u podrum tužiteljice, s time da dio vode koja se slijeva po dvorištu, dolazi i sa krova kuće tužiteljice, a da također tuženik je upozoren da velika količina oborina dolazi sa proizvodne hale Bernarda d.o.o., da svaki vertikalni žlijeb od hale Bernarda d.o.o. ima svoj upojni bunar, međutim, za vrijeme jače kiše oni su premali i ne mogu prihvatiti svu vodu, pa se ista izlijeva po dvorištu tuženika, pa ta ista voda završava i u dvorištu tužiteljice;
- da je vještak predložio kako da se riješi problem odvođenja oborinskih voda i to; 1. Pošto upojni bunari nisu u projektu, a nalaze se u blizini potpornog zida tužiteljice, čiji je teren u depresiji, preporuča se anuliranje tih upojnih bunara, na način da se zatrpaju, a dva slivnika koja usmjeravaju vodu u njih, moraju se rekonstruirati na način da se odvodnja izvede kao što je po projektu, znači u upojne bunare iza proizvodne hale, te da isto tako žljebovi hale tuženika koji odvode vodu u te bunare se moraju također preusmjeriti prema upojnim bunarima iza hale;
2. Potrebno je rekonstruirati opločnike jer su ulegnuti i radi toga padovi nisu dobri, odnosno potrebno ih je izvaditi i ponovno postaviti sa pravilnim padovima; 3. Tuženik se upućuje da riješi problem sa viškom oborinske vode od tvrtke Bernarda d.o.o., tako da voda sa susjedne hale ne završava u dvorištu tuženika jer je radi tih voda dvorište poplavljeno, a dio vode završava i u dvorištu tužiteljice;
- da je sudski vještak izradio Dopunu Vještačkog nalaza i mišljenja od 19. siječnja 2022. kojim je razradio raniji prijedlog rješenja problema, zatim je vještak dao Očitovanje od 25. kolovoza 2022. sa priloženom skicom: Prikaz rješenje vanjskog uređenja odvodnje oborinskih voda (listovi br. 136-137 spisa), te je ponovno saslušan na raspravi kod suda radi dodatnog pojašnjenja predloženog načina rješenja odvodnje oborinskih voda te je u skladu sa navedenim tužiteljica postavila tužbeni zahtjev.
8. Temeljem tako izvedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud je utvrdio iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka da u vrijeme provedenog osiguranja dokaza, kao i u času podnošenja tužbe u ovom predmetu, tuženici nisu imali adekvatno riješen problem odvodnje oborinskih voda sa svojih poslovnih građevina, kako glede odvodnje sa horizontalnim i vertikalnim žljebovima sa krovnih ploha svojih poslovnih građevina, tako niti glede daljnje odvodnje istih do upojnih bunara, te se zbog nedostatno izvedenih horizontalnih žljebova i nepravilno izvedenih vertikalnih žljebova, jer isti nisu bili spojeni na upojne bunare, oborinska voda sakupljena sa krovova poslovnih građevina tuženika izravno slijevala na nekretninu tužiteljice, dok što se tiče daljnje odvodnje oborinskih voda sa prednjeg dijela poslovne građevine, nedvojbeno je kako se iste i nadalje ne odvode u upojne bunare iza proizvodne hale kako je to predviđeno projektom tehničkog rješenja odvodnje oborinskih voda, već u nekadašnju septičku jamu (šaht) koja se nalazi u dvorištu tuženika ispred navedene poslovne građevine, koja septička jama niti je za to predviđena, a niti je potrebne zapremnine, uslijed čega kod jačih kiša dolazi do prelijevanja te septičke jame, a da potom se, zbog neadekvatno popločenog dvorišta tuženika, koje nije izvedeno sa pravilnim padovima, uslijed nepravilnog nagiba opločenja dvorišta tuženika oborinske vode sa dvorišta tuženika slijevaju na nekretninu tužiteljice.
9. Stoga je prvostupanjski sud u skladu sa nalazom i mišljenjem vještaka naložio tuženicima da oborinsku vodu sa krovova gospodarskih (poslovnih) objekata na svojim nekretninama upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čestica [katastarska čestica] i zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čestica [katastarska čestica], horizontalnim i vertikalnim žljebovima, odvode na svoju nekretninu, tako da vertikalne žljebove i odvodne cijevi žljebova na svojim gospodarskim /poslovnim/ objektima sagrađenim na njihovim nekretninama, spoje na revizijska okna čiji je položaj prikazan na skici građevinskog vještaka TO, ing. građ. uz njegovo "očitovanje na podnesak tužiteljice" od 25.08.2022. i označen slovima RO uz objekt nazvan "dogradnja", međusobno spojenim PVC cijevima fi 160mm, te da ta revizorska okna, dalje spoje na PVC cijevi promjera fi 160 mm na slivnik SL 3 prikazan skici građevinskog vještaka TO ing. građ., te da izvedu na svojoj nekretnini dva nova slivnika od betonskih cijevi fi 600 mm, povezana međusobno PVC cijevima fi 160mm i spojena na slivnik SL 3 sa cijevima fi 160 mm, te da padove opločnika na svojoj nekretnini prilagode novim slivnicima prikazanim na skici građ. vještaka TO ing. građ. i označenim slovima SL 1 i SL 2, kao i da slivnik označen na skici slovima SL 3 koji je povezan sa glavnim revizijskim oknom označenim slovima RO, putem odvodne cijevi fi 200mmm, spoje sa upojnim bunarima iza hale na nekretninama tuženika, slijedom čega prvostupanjski sud odlučuje kao u izreci pod točkom I.
10. Takva utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud. Tuženici svojim žalbenim navodima osporavaju činjenično stanje utvrđeno od strane suda prvog stupnja, te u žalbi iznose vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Međutim, ta ocjena, prema stajalištu ovog suda, nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka, te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane suda prvog stupnja. Stoga je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, a nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP koju sadržajno ističu žalitelji.
11. Naime, odredbom čl. 113. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 – dalje u tekstu: ZV), propisano je da je vlasnik nekretnine dužan poduzeti sve potrebne mjere da kišnica koja se slijeva s njegove zgrade ne pada na tuđu nekretninu. Isto tako, odredbom čl. 30. ZV- a, utvrđeno je pravo vlasnika kao nositelja stvarnog prava na određenoj stvari da tu stvar posjeduje, upotrebljava, koristi i njome raspolaže, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima, dok je odredbom članka 31. istog Zakona propisano da je vlasnik općenito prilikom izvršavanja svoga prava vlasništva dužan postupati obzirno prema općim i tuđim interesima koji nisu protivni njegovu pravu odnosno da se ne smije služiti svojim pravom na način da drugome šteti ili da ga smeta.
12. U odnosu na žalbene navode da je tijekom postupka utvrđeno da tuženici uistinu poduzeli sve potrebne mjere da se kišnica ne slijeva na nekretninu tužiteljice, valja reći da su neosnovani. Naime, iz nalaza i mišljenja vještaka jasno proizlazi da, suprotno navodima žalbe, što se tiče dvorišta tu postoji problem kada pada jača kiša, jer izvedena odvodnja ne može "progutati" svu vodu koja padne u kratkom vremenu, da naime, tuženici oborinsku vodu sa dijela proizvodne hale i dijela dvorišta odvode u upojne bunare ispred proizvodne hale, koji nisu naznačeni u projektu oborinskih voda, što se vidi u priloženom projektu, da to su vjerojatno bivše septičke jame koje se sad ne koriste, jer tuženici imaju spojenu fekalnu kanalizaciju u gradsku izvedenu kanalizaciju, pa postojeće septičke jame koriste kao upojne bunare, te da pošto je teren tužiteljice u velikoj depresiji u odnosu prema dvorištu tuženika, od skoro dva metra, kad voda iz upojnih bunara ponire u dubinu, dio nje zbog niskog terena tužiteljice probija ispod ograde i izlijeva se po dvorištu tužiteljice, te ulazi čak i u podrum tužiteljice, s time da dio vode koja se slijeva po dvorištu, dolazi i sa krova kuće tužiteljice, a da također tuženik je upozoren da velika količina oborina dolazi sa proizvodne hale Bernarda d.o.o., da svaki vertikalni žlijeb od hale Bernarda d.o.o. ima svoj upojni bunar, međutim, za vrijeme jače kiše oni su premali i ne mogu prihvatiti svu vodu, pa se ista izlijeva po dvorištu tuženika, pa ta ista voda završava i u dvorištu tužiteljice.
13. Isto tako, u odnosu na žalbene navode da vještak potvrđuje da tuženici ništa ne „ispuštaju“ na nekretninu tužitlejice, te da za vrijeme normalnih kiša ne dolazi do slijevanja vode te da slijevanje oborinskih voda za vrijeme obilnih kiša i jakoga nevremena ne pretpostavlja sudsku zaštitu u tome smislu kako je postavlja tužiteljica, jer se radi o iznimkama koje Zakon ne sankcionira, kao što sankcionira slijevanje otpadnih voda, valja reći da su ocijenjeni kao neosnovani. Naime, iz dopunskog očitovanja vještaka proizlazi da se radi o oborinskim vodama i da za vrijeme normalnih kiša ne dolazi do istjecanja vode, međutim, kako to proizlazi iz pisanog nalaza i mišljenja što se tiče dvorišta tu postoji problem kada pada jača kiša, jer izvedena odvodnja ne može "progutati" svu vodu koja padne u kratkom vremenu, da naime, tuženici oborinsku vodu sa dijela proizvodne hale i dijela dvorišta odvode u upojne bunare ispred proizvodne hale, koji nisu naznačeni u projektu oborinskih voda, što se vidi u priloženom projektu, te da budući je teren tužiteljice u velikoj depresiji u odnosu prema dvorištu tuženika, od skoro dva metra, kad voda iz upojnih bunara ponire u dubinu, dio nje zbog niskog terena tužiteljice probija ispod ograde i izlijeva se po dvorištu tužiteljice, te ulazi čak i u podrum tužiteljice, s time da dio vode koja se slijeva po dvorištu, dolazi i sa krova kuće tužiteljice, a da također tuženik je upozoren da velika količina oborina dolazi sa proizvodne hale Bernarda d.o.o., da svaki vertikalni žlijeb od hale Bernarda d.o.o. ima svoj upojni bunar, međutim, za vrijeme jače kiše oni su premali i ne mogu prihvatiti svu vodu, pa se ista izlijeva po dvorištu tuženika, pa ta ista voda završava i u dvorištu tužiteljice
14. Dakle, ne radi se o ekstremnim uvjetima već o jačim kišama pa tuženici kako to proizlazi iz dokaznog postupka nisu poduzeli sve sve potrebne mjere da kišnica koja se slijeva s njihovih nekretnina ne završava na nekretnini tužiteljice. Kišnica koja se slijeva sa nekretnina tuženika rezultat je vremenskih uvjeta i ne ovisi o bilo kojoj radnji tužiteljice te se po ocjeni ovog suda ne radi niti o posrednoj imisiji iz čl. 110. st. 2. ZV-a, kako to pogrešno smatraju žalitelji, pri čemu je bez utjecaja činjenica da su tuženici dobili uporabnu dozvolu za svoje poslovne građevine.
15. Slijedom navedenog, suprotno žalbenim navodima tužiteljica na kojoj je bio teret toga dokaza dokazala je da su tuženici postupali suprotno odredbi čl. 113. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, odnosno da nisu poduzeli sve potrebne mjere da se kišnica uslijed jačih kiša, sa njihovih nekretnina ne slijeva na nekretninu tužiteljice pri čemu valja reći žaliteljima da odredba čl. 113. ZVDSP ne štiti samo od slabih, normalnih kiša, budući da tužiteljica nije dužna trpjeti da se i uslijed jačih kiša, kišnica sa tuženikovih nekretnina slijeva na njenu nekretninu.
18. Nadalje, tuženici žalbenim navodima osporava činjenično stanje utvrđeno od strane suda prvog stupnja, te u žalbi iznosi vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni dokaza prvostupanjskog suda. Vlastita ocjena dokaza nije način na koji stranka može dovesti u pitanje pravilnost i zakonitost sudske odluke (čl. 8. ZPP-a).
19. Prema tome, prvostupanjski sud je, i po ocjeni ovoga suda, prihvaćanjem tužbenog zahtjeva pod točkom I. pobijane presude pravilno primijenio materijalno pravo jer su tuženici kao vlasnici poslovnih nekretnina dužni poduzeti sve potrebne mjere da kišnica koja se slijeva s njegove zgrade ne pada na nekretninu tužiteljice.
20. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke.
21. U odnosu na žalbu tužiteljice, valja reći da osnovano tužiteljica ističe da je prvostupanjski sud pogrešno obračunao njen uspjeh u sporu. Naime, tužiteljica je postavila dva tužbena zahtjeva na činjenje te je uspjela s jednim zahtjevom zbog čega njezin uspjeh u sporu iznosi 50%, a ne 40% kako je to odredio prvostupanjski sud.
22. Slijedom navedenog, troškovi zastupanja tužiteljice po punomoćniku iznose 17.205,00 kn/2.283,50 € što sukladno uspjehu u sporu od 50% iznosi 8.602,50 kn/1.141,75 € uz troškove sudske pristojbe na tužbu od 400,00 kn te troškove vještačenja od 5.772,80 kn odnosno ukupno 14.775,30 kn/1.961,02 €.
23. Stoga je valjalo pobijani dio rješenja pod točkom III. u tome dijelu preinačiti i tužiteljici temeljem odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP dosuditi daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od ukupno 741,15 €/ 5.584,18 kn.
24. Budući da je tužiteljica uspjela sa svojom žalbom 20%, to joj je na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 154. st. 2. ZPP valjalo dosuditi trošak za sastav žalbe u iznosu od 187,50 kn/24,89 € i plaćene pristojbe od 26.54€ odnosno ukupno 51,43 € te je odlučeno kao pod točkom IV. izreke.
U Zagrebu 17. lipnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Josip Grubišić
