Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2388/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirele Mijoč Kramar, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Ines Kovačević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mladenu Parčini, odvjetniku u Splitu, Hrvatskih iseljenika 8b, protiv tuženika Općina Dugopolje, Dugopolje, Trg Franje Tuđmana 1, OIB: 57240842564, zastupanog po punomoćniku Vinku Samardžiću, odvjetniku u Splitu, Ruđera Boškovića 21, radi raskida ugovora i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1374/2024-7 od 26. veljače 2025., ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj P-1374/2024 od 6. ožujka 2025. i o žalbi tuženika protiv rješenja istog suda poslovni broj P-1374/2024 od 6. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 17. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1374/2024-7 od 26. veljače 2025., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-1374/2024 od 6. ožujka 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 1.250,00 eura.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 1.250,00 eura.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1374/2024 od 6. ožujka 2025.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja ispravljenom rješenjem istog suda od 6. ožujka 2025. utvrđeno je da je 22. travnja 2019. raskinut Ugovor o kupoprodaji nekretnina, [broj], [broj] od 2. ožujka 2010. sklopljen između tuženika, kao prodavatelja, i tužitelja, kao kupca, Ugovor o financiranju troškova o izradi i uređenju pripreme zemljišta, te izgradnje objekata i uređenja individualne i zajedničke potrošnje, [broj], [broj], od 2. ožujka 2010. sklopljen između tuženika i tužitelja te Ugovor o financiranju troškova urbanističke pripreme zemljišta za izgradnju stambenog objekta u stambenoj zoni Koprivno, [broj], [broj], od 2. ožujka 2010. sklopljen između tuženika i tužitelja (točka I. izreke presude).Također, naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 36.250,45 eura sa pripadajućim zateznim kamatama (točka II. izreke presude), te da mu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 15.002,32 eura sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate (točka III. izreke presude).

2. Rješenjem suda prvog stupnja od 6. ožujka 2025. ispravljena je prvostupanjska presuda posl. broj P-1374/2024-7 od 26. veljače 2025. u točki III. izreke presude u pogledu iznosa parničnog troška (točka I. izreke rješenja) i u odnosu na točku 19.1. obrazloženja presude (točka II. izreke rješenja), te je određeno da u preostalom dijelu presuda ostaje neizmijenjena (točka III. izreke rješenja).

3. Protiv presude i rješenja žalbu je podnio tuženik iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu i rješenje preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti, odnosno podredno, iste ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu u kojem predlaže da se žalba tuženika odbije kao neosnovana.

5. Žalba nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za raskidom ugovora i isplatom iznosa 36.250,45 eura.

7. Sud prvog stupnja je tako u prvostupanjskom postupku u bitnome utvrdio:

- da je tuženik dana 20. siječnja 2010. raspisao javni natječaj za prodaju zemljišta u vlasništvu Općine Dugopolje i to, između ostalog, neizgrađenoga građevinskog zemljišta na području k. o. [katastarska općina], stambena zona "Koprivno" zemljišnoknjižne oznake 1203/1 upisane u zk. ul. br [broj ZK uloška], parcela radne oznake S-48, površine cca 607 m[2] , - da je na javnom natječaju najpovoljniju ponudu za kupnju predmetne nekretnine

dao tužitelj,

- da su nakon provedenog javnog natječaja i prikupljenih ponuda tuženik, kao prodavatelj i tužitelj kao kupac dana 2. ožujka 2010. sklopili Ugovor o kupoprodaji nekretnine

- da je predmetnim ugovorom o kupoprodaji nekretnine utvrđeno da je tuženik pravi i isključivi vlasnik nekretnine (čl. I. Ugovora), da tuženik tužitelju jamči da nekretnina nije opterećena nikakvim teretima ili pravima trećih osoba (čl. II/7. Ugovora), te da su se stranke suglasile da će točna površina, oblik i numeracija čestice zemlje koja je predmet kupoprodaje biti utvrđena nakon izrade parcelacionog elaborata a o čemu će se sklopiti aneks ovom ugovoru a da će parcelacioni elaborat izraditi tuženik o svom trošku,

- da su tuženik i tužitelj istoga dana 2. ožujka 2010. sklopili i Ugovor o financiranju troškova urbanističke pripreme zemljišta za izgradnju stambenog objekta u stambenoj zoni Koprivno, te Ugovor o financiranju troškova u izradi i uređenju pripreme zemljišta, te izgradnje objekata i uređaja individualne i zajedničke potrošnje,

- da tuženik nikad nije izradio parcelacijski elaborat uslijed čega tužitelj nije mogao svoje pravo vlasništva upisati u zemljišne knjige,

- da je tužitelj dopisom od 18. ožujka 2019. nazvanim opomena pred raskid tužitelj pozvao tuženika da najkasnije u roku od 30 dana dostavi dokaz o provedbi parcelacije i formiranju posebne katastarske čestice površine 607 m[2] , kao i izvadak iz kojeg će biti razvidno da je predmetna čestica upisana u zemljišna knjige s upozorenjem da će se u protivno smatrati da su ugovori koje je sklopio s tuženikom raskinuti,

- da tuženik nije postupio po dopisu tužitelja od 18. ožujka 2019., već da ga je dopisom od 4. travnja 2019. izvijestio da smatra se nisu ostvarili razlozi za raskidom ugovora,

- da je dopisom od 29. travnja 2019. tužitelj tuženika obavijestio da smatra da je 22. travnja 2019. došlo do raskida ugovora,

- da je tužitelj ispunjavajući svoje obveze iz triju ugovora koje je 2. ožujka 2010. sklopio sa tuženikom tuženiku platio iznos od ukupno 36.250,45 eura.

8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvog stupnja je smatrao da je tužitelj zbog neispunjenja obveza od strane tuženika osnovano raskinuo ugovor, te je primjenom odredbi čl. 360. i čl. 362. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08 - dalje: ZOO) prihvatio deklaratorni dio tužbenog zahtjeva kojim je tužitelj zahtijevao da se utvrdi da su ugovori koje je dana 2. ožujka 2010. sklopio sa tuženikom raskinuti. Također, na temelju utvrđenja da je tužitelj tuženiku s osnove ispunjenja ugovora platio iznos od ukupno 36.250,45 eura, sud prvog stupnja je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. i 2. ZOO, prihvatio i kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatom navedenog iznosa.

9. Tuženik osporava pobijanu presudu ističući u žalbi da nije odgovoran za raskid ugovora, te da je do finalizacije kupoprodaje predmetne nekretnine, parcelacije i formiranja zasebne čestice kao i gradnje planiranog objekta moglo doći te da je upravo tužitelj mogao parcelirati nekretninu i potom izvršiti uknjižbu prava vlasništva na svoje ime. Međutim, takvi žalbeni navodi tuženika su neosnovani.

10. Naime, kako to pravilno utvrđuje sud prvog stupnja, čl. 7. toč. 2. Ugovora o kupoprodaji jasno je bila ugovorena obveza tuženika da o svom trošku izradi parcelacijski elaborat. Dakle, izrada parcelacijskog elaborata kojim će dio kčbr. [katastarska čestica] koji je bio predmetom kupoprodaje biti formiran kao zasebna katastarska čestica bila je obveza tuženika, a ne tužitelja. Tuženik nesporno tu svoju jasno ugovorenu obvezu nije ispunio tako da je sud prvog stupnja pravilno postupio kada je pobijanom presudom utvrdio da su ugovori koje je tužitelj sklopio sa tuženikom raskinuti.

11. Neosnovano je tuženikovo ukazivanje na odredbe čl. 69. Zakona o upravljanju državnom imovinom ("Narodne novine", br. 52/18 - dalje ZUDI). Naime, da bi se mogla primijeniti odredba čl. 69. st. 1. ZUDI koju u žalbi citira tuženik potrebno je da tužitelj stekne zemljišnoknjižno pravo. Tužitelj međutim, iako je kupoprodajni ugovor sklopio nakon provedenog javnog natječaja, nije stekao zemljišnoknjižno pravo u smislu odredbe čl. 69. st. 1. ZUDI jer se pravo vlasništva temeljem pravnog posla, a sukladno čl. 120. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 - dalje: ZVDSP), stječe uknjižbom u zemljišnim knjigama. Tužitelj dakle, nije stekao bilo kakvo zemljišnoknjižno pravo iz čl. 69. st. 1. ZUDI, pa stoga nema osnove za primjenu navedene odredbe. Također, neosnovano tuženik u žalbi ukazuje da se tužitelj trebao obratiti Republici Hrvatskoj sa zahtjevom za izdavanje tabularne isprave. Naime, nejasno je zašto bi se tužitelj sa takvim zahtjevom trebao obraćati Republici Hrvatskoj kada se nalazio u ugovornom odnosu sa tuženikom i to još u situaciji kada zbog neispunjavanja obveze tuženika i neizrade parcelacijskog elaborata nekretnina koja je bila predmetom kupoprodaje nije bila označena posebnim katastarskim brojem. Uz navedeno, potrebno je navesti i da je ZUDI stupio na snagu 14. lipnja 2018. dakle, više od 8 godina od sklapanja ugovora kojim se tuženik obvezao izraditi parcelacijski elaborat, pa je nejasno iz kojih razloga tuženik prije stupanja na snagu tog zakona nije ispunio svoje ugovorne obveze pri čemu za takvo svoje (ne)postupanje tuženik nije dao bilo kakvo razumno objašnjenje.

12. Neosnovano tuženik osporava i kondemnatorni dio presude kojim je tuženiku naloženo da tužitelju isplati iznos od ukupno 36.250,45 eura koje je tužitelj platio tuženiku ispunjavajući svoje obveze iz sklopljenih ugovora. Naime, u postupku je nedvojbeno utvrđeno da je navedeni iznos tužitelj tuženik platio ispunjavajući svoje obveze iz sklopljenih ugovora, pa stoga tužitelj s obzirom da su ugovori raskinuti, a sukladno odredbi čl. 368. st. 2. ZOO ima pravo na povrat onoga što je u ispunjenju ugovora dao. Što se tiče plaćanja iznosa od 8.477,13 kn koji je plaćen s osnove poreza na promet nekretnina, tužitelj sukladno odredbi 368. st. 1 ZOO ima pravo na naknadu štete koja je uzrokovana raskidom ugovora, a kako je do raskida ugovora došlo uslijed neispunjavanja obveza od strane tuženika, to tužitelj ima pravo i da mu tuženik i taj iznos nadoknadi.

13. Sud prvog stupnja je dakle, u prvostupanjskom postupku pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje tako da nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP. Na takvo, pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 360., čl. 362. st. 1. i 2. i čl. 368. st. 1., 2. i 5. ZOO kada je tužbeni zahtjev tužitelja prihvatio. Nije stoga ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP kojeg u žalbi također ističe tuženik.

14. Tuženik u žalbi ističe i da je sud prvog stupnja počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer postoji proturječje između onoga što se u razlozima presude navodi i izvedenim dokazima uslijed čega se pobijana presuda ne može ispitati. Međutim, suprotno žalbenim navodima tuženika, pobijana presuda o odlučnim činjenicama sadrži jasne, dostatne i neproturječne razloge, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati tako da nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koji ukazuje tuženik. Pritom sud prvog stupnja nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

15. Nisu osnovani niti žalbeni navodi tuženika kojima osporava odluku o troškovima parničnog postupka. Naime, odluka o troškovima parničnog postupka pravilna je i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP) dosuđenih troškova pri čemu je sud prvog stupnja pravilno tužitelju dosudio samo one troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice.

16. Neosnovano tuženik pobija i rješenje od 6. ožujka 2025. kojim je ispravljena prvostupanjska presuda. Naime, prilikom pisanja presude došlo je do pogreške u računanju odnosno zbrajanju dosuđenih troškova postupka tako da je sud prvog stupnja navedenu pogrešku primjenom odredbe čl. 342. ZPP pravilno ispravio. Stoga tuženik neosnovano pobija rješenje kojim je ispravljena prvostupanjska presuda.

17. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je, temeljem čl. 368. st. 1. i čl. 380. toč. 2. ZPP, žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu i rješenje suda prvog stupnja.

18. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka jer žalba nije bila osnovana (čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP). Tužitelju nisu dosuđeni troškovi sastava odgovora na žalbu jer navedeni troškovi u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP nisu bili potrebni za vođenje postupka.

19. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 17. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Mirela Mijoč Kramar