Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-5682/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirele Mijoč Kramar, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Ines Kovačević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Željki Kupčerić-Trcović, odvjetnici u Valpovu, M. Gupca 8, protiv tuženika Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćniku Zlatku Knezoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Knezović & Partneri j.t.d., Zagreb, Radnička cesta 54, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, poslovni broj P-94/2022-26 od 15. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 17. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, poslovni broj P-94/2022-26 od 15. studenog 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, poslovni broj P-94/2022-26 od 15. studenog 2024. u pobijanom dijelu pod točkom II. i III. izreke, te se predmet u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Ostavlja se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da je ništetan dio odredbi Ugovora o kreditu br. [broj kredita] sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišne knjige od 7. srpnja 2005. godine, a koji je ovjeren kod javnog bilježnika Dinka Đurđevića brojem OU-221/05-1 od 15. srpnja 2005. godine,zaključenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika, kao kreditora, i to: čl. 2. koji glasi: "…CHF odnosno u protuvrijednosti HRK prema srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek na dan korištenja kredita.", čl. 3. st. 1. toč. 4. koji glasi: "...otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, a podmiruje se u kunama obračunanim po srednjem tečaju Slavonske banke d.d. Osijek za devize na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja...", čl. 3. st. 1. toč. 4. koji glasi: "Kamate se obračunavaju u CHF, a naplaćuju u kunama po važećem srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek na dan plaćanja.", čl. 4. koji glasi: "Korisnik kredita izričito prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope..." (točka I. izreke). Također, naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 11.119,11 eura / 83.776,84 kuna[1] sa pripadajućim zateznim kamatama (točka II. izreke), te da mu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.662,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 15. studenog 2024. do isplate (točka III. izreke).

2. Protiv presude žalbu je podnio tuženik iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti, odnosno podredno, istu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem djelomične ništetnosti Ugovora o kreditu od 7. srpnja 2005., te restitucijski zahtjev tužitelja za vraćanjem iznosa koji su tuženiku plaćeni temeljem nepoštenih i ništetnih odredba ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

5. Sud prvog stupnja je u prvostupanjskom postupku u bitnome utvrdio:

- da su tužitelj i prednik tuženika Slavonska banka d.d. sklopili Ugovora o kreditu br. [broj kredita] sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišne knjige od 7. srpnja 2005. kojim je tuženik tužitelju odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 62.000,00 CHF uz rok otplate od 30 godina,

- da je ugovorom o kreditu ugovorena početna redovna kamatna stopa od 4,90 % godišnje koja je promjenjiva,

- da je ugovorom o kreditu ugovorena za tužitelja obveza povrata iznosa kredita u anuitetima koji su vezani uz valutnu klauzulu vezanu za švicarski franak,

- da se o ugovornim odredbama kojima su stranke ugovorile otplatu kredita uz primjenu valutne klauzule i kojima su ugovorile promjenjivost kamatne stope jednostranom odlukom tuženika nije pojedinačno pregovaralo, te da se radi o odredbama koje suprotnu načelu savjesnosti i poštenja dovode do znatne ravnoteže u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja,

- da su odredbe čl. 2., čl. 3. i čl. 4. u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula nepoštene.

6. Na temelju takvih utvrđenja sud prvog stupnja je primjenom odredbe čl. 81. i čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 96/03 – dalje: ZZP/03) utvrdio djelomičnu ništetnost odredbi čl. 2., čl. 3. i čl. 4. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem se iste odnose promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, te je s osnove restitucije naložio tuženiku da tužitelju isplati iznos od 11.119,11 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.

7. Neosnovano tuženik u žalbi ističe da je sud prvog stupnja pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje. Naime, sud prvog stupnja je imajući u vidu da je vezan presudom iz postupka kolektivne pravne zaštite, te materijalne i personalne dokaze koji su izvedeni tijekom postupka, pravilno ocijenio sporne odredbe ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, te je na temelju istih, a suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno utvrdio da su odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi tužitelju bile nerazumljive, da su iste uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, te da su iste u tom dijelu nepoštene. Za takvo svoje utvrđenje sud prvog stupnja je dao jasne, logične i neproturječne razloge koje ovaj sud u cijelosti prihvaća, a koje tuženik svojim žalbenim navodima nije uspio dovesti u sumnju. Nisu stoga osnovani žalbeni navodi tuženika da su tužitelj i tuženik pojedinačno pregovarali o valuti uz koju će tužitelj vezati ugovor o kreditu i da valutna klauzula nije prouzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka odnosno da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi tužitelju bila razumljiva. Tuženik naime u postupku nije dokazao niti da se o spornim odredbama ugovora pojedinačno pregovaralo, a niti da je potrošač bio informiran o posljedicama ugovaranja valutne klauzule i promjenjivosti kamatne stope. Činjenično stanje je dakle, u tom dijelu pravilno i potpuno utvrđeno pri čemu su dokazi izvedeni tijekom postupka pravilno ocijenjeni u smislu odredbe čl. 8. ZPP tako nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP koju u žalbi sadržajno ističe tuženik.

8. Nisu osnovani niti žalbeni navodi tuženika da koji se odnose na nevezanost presudom donijetom u postupku kolektivne pravne zaštite. Naime, odredbom čl. 502.c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14) propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozivati na pravna utvrđenja iz kolektivnog spora. Međutim, navedenu odredbu ne treba tumačiti strogo gramatički, već teleološki imajući u vidu svrhu postupka povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa. Stoga, imajući u vidu svrhu podnošenja tužbe u postupku kolektivne pravne zaštite, kao i odredbe cjelokupne Glave XXXII-a, ovaj sud smatra da bi strogo formalističko tumačenje prema kojem bi se vezanost presudom iz kolektivne pravne zaštite odnosila samo na postupke naknade štete bilo neprihvatljivo. To pogotovo kada se ima u vidu okolnost da je odredbom čl. 107. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 70/19) predmetna odredba čl. 502.c ZPP izmijenjena na način da je i izričito propisano da se vezanost presudom donijetom u postupku kolektivne pravne zaštite odnosi i na posebne parnice koje su pokrenute radi isplate.

9. Međutim, neovisno o navedenoj vezanosti presudama iz kolektivne pravne zaštite, potrebno je navesti, a kako je već ranije i navedeno, da je sud prvog stupnja je pravilno ocijenio, kako sporne odredbe ugovora o valutnoj klauzuli, tako i iskaz saslušanog tužitelja, te je na temelju istih pravilno utvrdio da su odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivosti kamatne stope tužitelju bile nerazumljive, da su iste uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, te da su iste u tom dijelu nepoštene za koje utvrđenje je sud prvo stupnja dao jasne razloge. Neosnovani su dakle, žalbeni navodi tuženika da su odredbe o promjenjivosti kamatne stope bile uočljive, jasne i razumljive, te da je u tom dijelu sud prvog stupnja pogrešno ocijenio dokaze i primijenio materijalno pravo. Također, neosnovano je i tuženikovo ukazivanje da je ugovaranje valutne klauzule bilo dopušteno. Naime, okolnost što je pozitivnim propisima dopušteno ugovaranje valutne klauzule ne znači i da pojedina ugovorna odredba ne može biti nepoštena.

10. Dakle, u odnosu na deklaratorni dio presude sud prvog stupnja je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje tako da u tom dijelu nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP. U tom dijelu je i materijalno pravo pravilno primijenjeno, te u tom dijelu pobijana presuda sadrži jasne i neproturječne razloge i nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

11. Stoga u tom, deklaratornom dijelu presude, nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP, a niti je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju u žalbi ističe tuženik.

12. Međutim, iako sud prvog stupnja u odnosu na utvrđenje djelomične ništetnosti ugovora o kreditu nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP., istu je počinio odlučujući o kondemnatornom dijelu tužbenog zahtjeva. Naime, pobijana presuda u odnosu na tuženikov prigovor zastare ne sadrži jasne i neproturječne razloge, te se ista u kondemnatornom dijelu ne može ispitati.

13. Naime, sud prvog stupnja u obrazloženju pobijane presude (točka 78. obrazloženja) navodi da je prekinuta zastara počela ponovno teći 14. lipnja 2014., a da je tužba podnijeta 4. veljače 2022. Sud prvog stupnja u obrazloženju tog dijela pobijane presude ne navodi u kojem roku tražbina tužitelja uopće zastarijeva i bilo kakve razloge na temelju čega je zaključio da je cjelokupna tražbina tužitelja nije zastarjela. S obzirom da u tom dijelu presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, presuda se u tom dijelu ne može ispitati čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

14. U tom smislu potrebno je navesti da je o pravnom pitanju zastare Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeo je pravno shvaćanje broj Su-IV-33/2022 od 31. siječnja 2022. Prema tom pravnom shvaćanju, koje prihvaća i ovaj sud, ako je ništetnost ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

15. Dakle, pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva iznova ponovno počinje teći od trenutka pravomoćnosti odluke donesene u tom sporu. Stoga rok zastare ponovno počinje teći od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., odnosno od 13. lipnja 2014. u odnosu na dio zahtjeva koji se odnosi na ništetnost promjenjivosti kamatne stope, odnosno od 14. lipnja 2018. u odnosu na ništetnost valutne klauzule.

16. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tuženika odbiti kao djelomično neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke.

17. S druge strane, u odnosu na kondemnatnorni dio presude sadržan u točki II. izreke, valjalo je temeljem čl. 369. st. 1. ZPP prvostupanjsku presudu ukinuti i u tom dijelu vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

18. S obzirom da obveza naknade troškova ovisi o konačnom rješenju spora, to je ukinuta i odluka o troškovima parničnog postupka sadržana u točki III. izreke.

19. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavljena je za konačnu odluku, sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

20. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka na kojem mu je ovaj sud ukazao ovim rješenjem, te će, imajući u vidu pravna shvaćanja ovog suda, ponovno raspraviti tuženikov prigovor zastare. U tu svrhu utvrditi će i činjenice koje su pravno relevantne za odlučivanje, te će, ako smatra da je tuženikov prigovor osnovan samo djelomično u odnosu na jedan dio tužiteljeve tražbine, utvrditi u odnosu na koji dio tražbine je prigovor osnovan, a u odnosu na koji dio nije osnovan. Nakon toga će moći donijeti pravilnu i na zakonu osnovanu odluku koje će obrazložiti jasnim, neproturječnim i razumljivim razlozima.

21. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 17. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Mirela Mijoč Kramar