Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-476/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugoga stupnja, u vijeću koje čine sutkinje toga suda Ksenije Jakovčević, predsjednica vijeća, Jadranke Matić, članica vijeća i sutkinja izvjestiteljica i Lidije Bošnjaković, članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Biljana Grozdanić Pilat, odvjetnica u Poreču, protiv tuženika Hrvatske poštanske banke d.d., Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, kojeg zastupa punomoćnik Mihovil Granić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Žurić i partneri u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-859/2022-9 od 6. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 17. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika Hrvatske poštanske banke d.d., Zagreb, Jurišićeva 4 kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P- 859/2022-9 od 6. listopada 2023. u dijelu pod točkama I. do III., V. i VI. izreke i odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu, broj 212919, koji su stranke sklopile 10. prosinca 2007. i koji je potvrđen kod javne bilježnice Nansi Kopić iz [adresa] pod brojem OU-21756/07 i to odredba čl. 2.1. u dijelu koji glasi: „…promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora.“, čl. 4. u dijelu koji glasi: „Kredit se ugovora u valutu, a isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti.“, čl. 6.1. koja glasi: „Naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita: Jednokratno 1,5% (jedancijelapedesteposto) od iznosa kredita, minimalno 500,00 (petstokunainulalipa) kn naplaćuje se neposredno prije isplate kedita.“ i čl. 8. u dijelu koji glasi: „CHF 381,85 (tristoosamdesetjedan i 85/100 CHF) u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan dospijeća (točka I. izreke), naloženo je tuženiku platiti tužitelju 213,80 eura sa zateznim kamatama tekućim od 12. prosinca 2007. do isplate (točka II. izreke) i platiti tužitelju 6.172,45 eura sa zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose glavnice od ukupno navedenog na način kako je pobliže određeno izrekom te presude (točka III. izreke), odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 0,37 eura (točka IV. izreke), naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 552,86 eura sa zateznim kamatama tekućim od 06. listopada 2023. do isplate (točka V. izreke) te je u cijelosti odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka (točka VI. izreke).

2. Protiv te presude, u dijelu pod točkama I. do III., V. i VI. izreke, žali se tuženik pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan i da trošak parničnog postupka prizna tuženiku ili da ukine prvostupanjsku presudu i da predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a zahtjeva i naknadu troška nastalog podnošenjem žalbe.

3. Žalba tuženika nije osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnima odredbi čl. 2.1., čl. 4., čl. 6.1. i čl. 8. Ugovora o kreditu, broj 212919, koji su stranke sklopile 10. prosinca 2007. i koji je potvrđen kod javne bilježnice Nansi Kopić iz [adresa] pod brojem OU-21756/07 , u dijelu kako je uvodno naznačeno (točka 1. ovog obrazloženja) i u vezi s tim zahtjev za isplatu iznosa koji su više plaćeni s obzirom na te ništetne odredbe s pripadajućim zateznim kamatama, a tužbenim zahtjevom tužitelj zahtjeva i naknadu troškova parničnog postupka, također s pripadajućim zateznim kamatama.

5. U žalbenoj fazi postupka nije sporno da su stranke sklopile predmetni ugovor, sadržaj istih, kao niti činjenica u kojem je iznosu tužitelj podmirio svoju obvezu sukladno spornim odredbama. Sporna je zakonitost prvostupanjske odluke u dijelu kojim je sud utvrdio da se radi o nepoštenim ugovornim odredbama, zbog čega je prihvaćen i zahtjev za isplatu iznosa preplaćenih po osnovi ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valuti obveze, kao i iznosa naknade za obradu kredita, sporan je zaključak o neosnovanosti prigovora zastare te tijek kamata, a tuženik osporava i odluku o troškovima parničnog postupka.

6. Sud prvoga stupnja ništetnima je utvrdio ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u dijelu kojima se promjena iste veže uz jednostranu Odluku kreditora o visini kamatne stope te glede valute obveze, uz obrazloženje da se radi o odredbama koje su sadržane u standardnom, unaprijed sastavljenom ugovoru o kreditu, da se o tim odredbama s tužiteljem kao potrošačem nije pregovaralo, niti mu je na transparentan način objašnjen način na koji će se mijenjati kamatna stopa, već je to bilo prepušteno isključivoj volji i odluci tuženika, uz što da tužitelj nije bila informirana niti o rizicima vezanim za zaključenje ugovora o kreditu s ugovorenom valutnom klauzulom u CHF, što sve da je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama stranaka što sporne u odredbe u izreci određenom dijelu čini ništetnima. Također, sud ništetnom utvrđuje i odredbu o naknadi za obradu kredita jer utvrđuje da se i u tom dijelu radi o odredbi koja je unaprijed sastavljena, o odredbi o kojoj se nije pregovaralo, a niti je tužitelju objašnjeno za koje usluge tuženika plaća tu naknadu.

6.1. Takvu odluku sud prvoga stupnja temelji na čl. 81., čl. 82., čl.84. Zakona o zaštiti potrošača (Nar. nov. broj 96/03., dalje: ZZP/03), čl. 96., 97., čl. 99. Zakona o zaštiti potrošača (Nar. nov. broj 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 75/09., 133/09., 78/12., 56/13., dalje: ZZP/07), čl. 22. st. 1. i čl. 1021. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov. boj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje: ZOO) u vezi s čl. 1. st. 2. i čl. 4. st. 2. Direktive vijeća 93/13/EEZ, čl. 502. c. ZPP-a u vezi s čl. 138.a ZZP/07 i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Nar. nov. broj 41/14., 110/15., 14/19.) i u vezi s pravomoćnim odlukama donesenim u postupcima pokrenutim radi kolektivne zaštite potrošača koje navodi pod točkama

10. i 10.1. svog obrazloženja.

7. Zbog rečenog sud je osnovanim ocijenio i zahtjev za isplatu zbog preplate ugovorne obveze nastale kao posljedica ugovaranja ovakvih ugovornih odredbi i to pozivom na čl. 323. st. 1, čl. 1111. st. 1. te čl. 1115. u vezi s čl. 29. ZOO-a, utvrdivši visinu preplate po osnovi nepoštenih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valuti obveze na temelju ocjene nalaza i mišljenja vještaka financijske struke, dok nije sporno da je za obradu kredita tužitelj, po ništetnoj odredbi čl. 6.1. Ugovora o kreditu platio naknadu u iznosu od 1.610,89 kn (sada 213,80 eura).

8. Neosnovanim je sud ocijenio i prigovor zastare zahtjeva za isplatu pozivom na čl. 323. st. 1. ZOO-a i shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/2020 od 30. siječnja 2020.

9. Ispitujući tu odluku ovaj je sud ocijenio da u postupku pred sudom prvog stupnja nije počinjena apsolutno bitna povreda iz čl. 3654. st. 2. točka 11. ZPP-a na koju se ukazuje navodima žalbe tuženika, a nisu počinjene ni ostale povrede iz te zakonske odredbe na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u skladu s čl. 365. st. 2. tog Zakona.

10. Suprotno navodima žalbe u postupku pred sudom prvoga stupnja nije povrijeđeno niti pravo na procesnu jednakost stranaka, jer je tijekom postupka prvostupanjski sud proveo dokaze koje su stranke predložile te se u obrazloženju presude i pozvao na sve provedene dokaze koje je detaljno analizirao i potom procijenio, sve u skladu sa čl. 8. ZPP-a, kao što je obrazložio i odgovorio na sve relevantne prigovore stranaka u postupku. Pravo na ocjenu izvedenih dokaza je pridržano za prvostupanjski sud (čl. 8. ZPP) , kojemu pripada i ovlast (čl. 304. ZPP) odlučivanja o trenutku u kojem je predmet spora dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti valjana odluka, odnosno ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP), pa postupanjem prema toj ovlasti, time što možda i nije izveo dokaze koje je tuženik predložio nije ostvarena bitna povreda odredaba parničkog postupka iz čl. 354.st.1. ZPP niti je činjenično stanje pogrešno ili nepotpuno utvrđeno.

11. Na žalbene navode valja reći da je odredbe o valuti obveze i načinu promjenjive kamatne stope sud prvoga stupnja pravilno cijenio nerazumljivim.

11.1. Valutna klauzula zaštitna je klauzula kojoj je svrha osigurati jednaku vrijednost ispunjenja činidbe i protučinidbe u slučaju inflacije. Međutim ona nije određeni iznos novčanih sredstava koje je banka isplatila potrošaču, već kao zaštitna klauzula, koja se veže na novčani iznos koji je isplaćen, neodvojivo je povezana i direktno utječe na visinu mjesečnih anuiteta u kojima se kredit vraća. Dakle, ista je sastavni dio novčanog iznosa čija visina varira ovisno o tečaju CHF, čime se vrijednost potrošačeve ugovorne obveze izračunava temeljem ugovornog tečaja CHF naspram kune na dan plaćanja svakog pojedinačnog mjesečnog anuiteta, pa visina glavnog predmeta ugovora – novčanog iznosa koji je kreditor isplatio potrošaču, izravno ovisi o promjeni tečaja. Stoga nije dovoljno da su odredbe samo gramatički razumljive, već sadržaj odredbe i ekonomske posljedice te odredbe moraju biti jasne i prosječnom potrošaču. Kad pročita tekst ugovora, nije dovoljno da potrošač samo razumije da, primjerice, tečaj valute može varirati gore ili dolje, nego da stvarni učinci moraju biti jasni prosječnom potrošaču. Dakle, potrošač mora biti svjestan mogućnosti dizanja ili padanja vrijednosti strane valute, a taj rizik promjene tečaja mora biti jasan i potrošač mora biti jasno upoznat s time da snosi financijski teret tog rizika i to bez ograničenja. Stoga banka, kao pružatelj usluge, mora iznijeti moguće promjene deviznog tečaja i rizike svojstvene uzimanju zajma u stranoj valuti, pa potrošač mora imati stvarnu mogućnost upoznati se sa svim odredbama ugovora, jer pravodobna informacija, pružena prije sklapanja ugovora o ugovornim odredbama i posljedicama navedenog sklapanja za potrošača je od temeljne važnosti kako bi donio odluku o tome hoće li se ugovorno vezati uz pružatelja usluge ili prodavatelja robe pristupajući po odredbama koje je ovaj prethodno sastavio, što je sve u konkretnom slučaju izostalo.

11.2. Nadalje, odredba o promjeni kamatne stope je, u konkretnom slučaju, ugovorna odredba ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja i to tuženikq, bez istovremeno jasno određenih uvjeta promjenjivosti i referentne stope za koju se veže promjena. Time takve odredbe uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja jer dovode do toga da tuženik kao vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, a da tužitelj kao dužnik svaku promjenu ne može predvidjeti niti provjeriti. To stoga jer razlozi za promjenljivost kamatne stope nisu razvidni potrošaču prilikom sklapanja ugovora, niti mu omogućuju da provjeri opravdanosti razloga za promjenu kamatne stope tijekom razdoblja trajanja kredita. Ugovorna kamata kao naknada koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih mu na određeno vremensko razdoblje od strane banke, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, mora biti određena, odnosno odrediva.

12. U bitnome iz istih razloga pravilno je sud ništetnom utvrdio i odredbu o naknadi za obradu kredita. Naime, tužitelju nije na jasan i razumljiv način objašnjeno niti na što se odnose troškovi obrade kredita, a niti koja je ekonomska svrha plaćanja istih. Iz toga dalje proizlazi zaključak da je prednik tuženika, uz to što je sam sastavio ugovornu odredbu o plaćanju jednokratnih troškova obrade kredita, koji je sklopljen kao formulirani standardni ugovor trgovca na tipskom obrascu, temeljem navedene ugovorne odredbe, isključivo svojom (jednostranom) odlukom odredio visinu naknade, pri čemu tužitelj nije na to mogao ni na koji način o utjecati, niti se o toj ugovornoj odredbi pregovaralo. Zbog takvog je postupanja prilikom sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, tuženik postupio nepošteno i nepošten je stjecatelj primljene naknade za trošak obrade kredita. Ovo osobito jer niti tijekom ovog postupka nije dokazao koju je to konkretno uslugu / troškove tužitelj plaćanjem naknade za obradu kredita, čija visina ovisi o iznosu odobrenog kredita, podmirio.

13. Slijedom iznijetoga, spornim ugovornim formulacijama o valuti obveze i promjenjivoj kamatnoj stopi tuženik nije udovoljio zahtjevima transparentnosti, jer obveza transparentnosti se ne može ograničiti isključivo na razumljivost odredbi na formalnoj i jezičnoj razini. Naprotiv, prilikom ocjene nepoštenosti ugovornih odredbi najodlučnije je postupanje kreditora, dakle konkretno tuženika kao pružatelja usluga, koje je moralo biti takovo da je tužitelju kao potrošaču moralo biti jasno i razumljivo što za njega nosi sklapanje određenog potrošačkog ugovora, što nije tako u konkretnom slučaju, sve uzevši u obzir formulacije ugovornih odredbi i način na koji je uopće kredit odobren o čemu je tužitelj detaljno i iskazao, a za suprotno tuženik nije ponudio uvjerljive dokaze.

14. Žalitelju valja odgovoriti i da ni jednim dokazom nije dokazano da tužitelj nije prosječni potrošač te iz provedenih dokaza ne proizlazi da je tužitelj imao znanja i mogućnosti da razumje općenito napisane sporne ugovorne odredbe. Upravo suprotno, iz iskaza tužitelja proizlazi da nije razumio posljedice ugovaranja spornih odredbi, iako je gramatički znao da je ugovorio valutu obveze vezanu uz CHF, promjenjivu kamatnu stopu i obvezu plaćanja naknade za odobrenje kredita, niti su mu sa strane tuženika na jasan i razumljiv način posljedice sklapanja ugovora s takvim odredbama pojašnjene usmeno. U takvoj situaciji tuženik neosnovano problematizira savjesnost tužitelja kao potrošača jer, u vezi konkretnog ugovora, iz dokaza u spisu proizlazi nesavjesnost tuženika kao kreditora kao jače strane, koja raspolaže specifičnim stručnim znanjima, koja je nerazumljive ugovorne odredbe iskoristila na štetu potrošača kao slabije strane, ne dajući mogućnost potrošaču da na bilo koji način utječe na ugovorne odredbe o kojima će neposredno ovisiti njegova prava i obveze.

15. Neosnovano žalbom tuženik osporava i pravilnost odluke suda prvoga stupnja vezano uz prigovor zastare. Prema obvezujućem pravnom shvaćanju Vrhovnog sud Republike Hrvatske sa sjednice Građanskog odjela br. Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022., a vezano uz shvaćanje Su-IV-47/2020 od 30. siječnja 2020. zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO/05 (članak 104. st. 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. To znači da kada ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača da tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Kako je ništetnost spornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli svih ugovora o kreditu u CHF koje je tuženik u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu nudio u tzv. kolektivnom sporu pravomoćno utvrđena tek presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., to u trenutku podnošenja tužbe (14. prosinca 2022.), nije protekao petogodišnji rok zastare pa je stoga, i po shvaćanju ovoga suda prigovor tuženika u ovom dijelu neosnovan, a taj je prigovor neosnovan i u odnosu na isplatu po ništetnoj odredbi o naknadu za obradu kredita, jer je ništetnost te odredbe utvrđena tek u ovom postupku.

16. Slijedom toga pravilno je sud zaključio da se radi o ništetnim odredbama.

17. Dalje valja odgovoriti da obveza vraćanja imovine ili nadoknada vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala, tako da se pri vraćanju onog što je stečeno bez osnove moraju vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja a inače od dana podnošenja zahtjeva (čl. 1115. ZOO).

17.1. U vezi s tim, u konkretnom slučaju, ništetnost potječe od tuženika i tuženik je taj koji je unaprijed sastavio sporne odredbe Ugovora o kreditu, s unaprijed pripremljenim sadržajem, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je tuženik nepošteni stjecatelj te je u smislu odredbi čl. 1111. i čl. 1115. ZOO dužan vratiti, ne samo ono što je stekao na temelju ništetnih odredbi, već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

17.2. Tuženik stoga neosnovano osporava tijek zatezne kamate, jer odredba čl. 1115. ZOO ne ostavlja nikakve sumnje od kojeg dana nepošteni stjecatelj mora platiti zateznu kamatu. S obzirom da se ovdje radi o nepoštenim ugovornim odredbama koje su ništetne a ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc), pravilno sud prvog stupnja dosudio tijek zateznih kamata od dana izvršenih uplata.

18. Zbog navedenog je odluka o glavnoj stvari potvrđena na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a, bez potrebe odgovaranja na navode žalbe izvan rečenog (čl. 375. st. 1. ZPP- a).

19. Odluka o troškovima postupka potvrđena je na temelju čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 380. točka 2. ZPP-a.

20. Tuženiku trošak žalbe nije priznat jer sa žalbom nije uspio (čl. 154. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a).

U Zagrebu 17. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Ksenija Jakovčević