Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-323/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Josipa Grubišića kao predsjednika vijeća, Sabine Dugonjić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice ŠF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tužitelja SF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. tužiteljice HF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Hrvoju Tokiću, odvjetniku iz Dubrovnika, protiv 1. tuženika Addiko bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, 2. tuženika Privredne banke Zagreb d.d. iz Zagreba, Radnička cesta 50, zastupanog po punomoćniku Zoranu Puljizu, odvjetniku iz Zagreba te 4. tuženika ZF [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi nedopuštenosti ovrhe, odlučujući o žalbi tužitelja protiv dijela presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P- 789/2023 od 21. studenog 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 17. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba 1., 2. i 3. tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P-789/2023 od 21. studenog 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I.b) izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev 1., 2. i 3. tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. a) izreke prihvaćen je tužbeni zahtjev 1., 2., i

3. tužitelja u odnosu na tuženika 1. Addiko bank d.d. i tuženika 4. ZF u dijelu koji glasi da se proglašava nedopuštenom ovrha Općinskog suda u Dubrovniku pod poslovnim brojem Ovr-834/2007 (raniji posl.br. Ovr(v)-471/2005) u odnosu na čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] zul. 42 k. o. [katastarska općina] i to za 165/438 dijela prava vlasništva dva stana koja se nalaze u prizemlju čest. zgr. [katastarska čestica] izgrađene na čest. zem. [katastarska čestica] z.ul 42 k. o. [katastarska općina]. Pod točkom II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev 1., 2., i 3. tužitelja u odnosu na tuženika 2. Privredna banka Zagreb d.d. i tuženika 4. ZF u dijelu da se proglasi nedopuštenom ovrha Općinskog suda u Dubrovniku pod poslovnim brojem Ovr-834/2007 (raniji posl.br. Ovr-3021/2005) u odnosu na čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] zul. 42 k. o. [katastarska općina] i to za 165/438 dijela prava vlasništva dva stana koja se nalaze u prizemlju čest. zgr. [katastarska čestica] izgrađene na čest. zem. [katastarska čestica] z.ul 42 k. o. [katastarska općina], dok je pod točkom II. izreke određeno da svaka strana snosi svoje troškove postupka.

2. Protiv dijela navedene presude pod točkom 1.b), žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. - 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19 i 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu preinačiti u skladu sa žalbenim navodima uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet postupka je zahtjev 1., 2. i 3. tužitelja da se proglasi nedopuštenom ovrha određena rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku pod poslovnim brojem Ovr- 471/2005, te su isti rješenjem toga suda broj Ovr-471/05 od 10. kolovoza 2001. upućeni na pokretanje ovog postupka.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, a niti žalitelji određeno ne navode koje bi to povrede bile učinjene.

6. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP) valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, time da u svojoj žalbi tužitelj navodi neodlučne činjenice prema kojima bi činjenično stanje ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno, a svode se zapravo na ocjenu provedenih dokaza od strane žalitelja odnosno njegovog viđenja predmetne pravne situacije.

7. Tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno je;

- da iz spisa Ovr-471/05 (sada Ovr-834/07) proizlazi da se vodi postupak po prijedlogu ovrhovoditelja tada Hypo Alpe Adria Bank d.d. (sada Addiko bank d.d.) protiv ovršenika ZF temeljem zadužnice ovjerene pred Javnim bilježnikom Nikšom Viđenom iz Dubrovnika kojom je bila osigurana tražbina Hypo Alpe Adria Bank d.d. iz Ugovora o kreditu broj 158/2022 u kunskoj protuvrijednosti 60.900,00 EUR radi naplate novčane tražbine po tom ugovoru od 656.360,32 kuna ovrhom na nekretninama ovršenika i to ZF čest. zem [katastarska čestica]. i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te da je pod Z-2473/02 zabilježeno tečenje spora pod P-1481/01 između ĐF i OF, te da su rješenjem Ovr-471/05 spojeni ovosudni postupci Ovr- 471/05, Ovr-3021/05 (PBZ d.d. protiv ZF) i Ovr-760/06 te se nastavio voditi pod Ovr-471/05;

- da su ĐF, SF i AF, kao treće osobe u postupku Ovr-3021/05 (kasnije Ovr-471/05) rješenjem od 10. kolovoza 2011. upućeni pokrenuti parnicu jer su prigovorile da imaju pravo na nekretninama na kojima je određena ovrha budući da opravdanost prigovora nisu dokazale pravomoćnom presudom ili drugom javnom ispravom ili na temelju općepoznatih činjenica ili primjenom pravila o zakonskim predmnjevama;

- da treće osobe ovdje tužitelji u prigovoru u ovršnom postupku (još Ovr-3021/05), a kasnije u tužbi u bitnome navode da su izvanknjižni suvlasnici predmetne nekretnine čest. zgr. [katastarska čestica]. i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojoj je određena ovrha u postupku ovog suda Ovr-471/05 te da su zaključkom Ovr-834/2007 spojeni postupci Ovr-471/05 i Ovr-1992/06,Ovr-834/07, Ovr-676/12 i Ovr-758/13;

- da su se tijekom postupka tužitelji odrekli tužbenog zahtjeva u odnosu na 3. tuženika VB Leasing d.o.o., te je donesena presuda na temelju odricanja P-458/2016 od 09. studenog 2020. koja je postala pravomoćna;

- da iz dostavljene odluke presude i rješenja Županijskog suda u Dubrovniku Gž- 651/2019 i Gž-652/19 pod 31. srpnja 2019. i to toč. II izreke presude proizlazi da su ovdje 1., 2. i 3. tužitelji suvlasnici na jednake dijelove dva stana u prizemlju u čest. zgr. [katastarska čestica] izgrađene na čest. zem. [katastarska čestica]. zul. 42 k. o. [katastarska općina] koji stanovi kao posebni dijelovi nekretnine su povezani sa odgovarajućim dijelovima cijele nekretnine, koje su stekli dosjelošću, dok je toč. III odbijen zahtjev tužitelja 1 u ostalom dijelu kojim je zatraženo utvrđivanje prava vlasništva preostalog dijela zgrade čest. zem. [katastarska čestica]. izgrađene na čest. zem. [katastarska čestica], zkul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina];

- da je 2. tuženik sa 4. tuženikom kao dužnikom i zalogodavcem dana 8. siječnja 2002. sklopio Sporazum od osiguranju novčane tražbine za iznos od 120.000,00 € s pripadajućom kamatom te su se čl. 3. sporazumjeli da se radi osiguranja novčanih tražbina zasnuje u korist vjerovnika založno pravo na nekretnini z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] čest. zem. [katastarska čestica] vrt, čest. zgr [katastarska čestica] zgrada procijenjene vrijednosti od strane PBZ nekretnine u iznosu od 312.446,21 DEM;

- da iz zemljišnoknjižnog izvatka za k. o. [katastarska općina], k. č. [katastarska čestica] je uknjiženo pravo zaloga za dug u iznosu od 120.000,00 € na teret nekretnine ZF uz uvjete iz Ugovora, a u korist Privredne banke Zagreb, d. d., ovdje 2. tuženika;

- da je 2. tuženik tvrdio da je uknjižena hipoteka tuženika 2.Privredna banka Zagreb d.d. pod Z-174/02, dok je zabilježen spor pod Z-2473/02 odnosno kasnije, pa prilikom zasnivanja založnog prava nije bila evidentirana zabilježba spora u zemljišnoj knjizi, a nije bila zabilježena niti neka druga zabilježba koja bi odvratila 2. tuženika od osiguranja svoje tražbine zasnivanjem založnog prava, slijedom čega ga štiti načelo povjerenja u zemljišne knjige.

8. Temeljem takvih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje u odnosu na 2. tuženika Privrednu banku Zagreb d.d. da je ovrha Ovr-3021/2005 dopuštena jer je pravo zaloga za dug u iznosu 120.000,00 € na teret nekretnina ZF zabilježen pod Z-174/02 na korist Privredne banke Zagreb d.d. dakle prije zabilježbe spora pod Z- 2473/02 vođenog između OF i ĐF, tako da je tamo ovrhovoditelj, a ovdje tuženik 4. Privredna banka Zagreb d.d. bio savjestan stjecatelj tog založnog prava. Također, iz dostavljenog Očitovanja na elaborat o procijenjenoj vrijednosti nekretnina (revizija) PBZ nekretnine d.o.o.iz prosinca 2001. godine je razvidno da je procjenjivana vrijednost čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] )839/1 k. o. [katastarska općina]) nova izmjera, na adresi [adresa], da je Elaborat o vrijednosti nekretnine izradio vještak Zdravko Nivić koji je izvršio i očevid na licu mjesta da je za predmetnu nekretninu u reviziji utvrđena cijena od 312.446,21 DEM ili 1.177.922,19 kn s time da se u predmetnom očitovanju ništa ne navodi glede stanovanja u nekretnini odnosno eventualno o postojanju drugih osoba izvanknjižnih vlasnika različitih od upisanog zk vlasnika, a niti tužitelji 1-3 na tu okolnost predlažu daljnjih dokaza, radi čega prvostupanjski sud utvrđuje da 2. tuženik nije imao razloga posumnjati da stvar ne pripada upisanom zk vlasniku, pa ne nalazi da je 2. tuženik prilikom upisa zaloga bio nesavjestan, nepošten, odnosno da je zloupotrijebio svoje pravo. Slijedom navedenog, a da su tamo ovrhovoditelj Privredna banka Zagreb d.d. i ovršenik ZF iz Ovr-3021/2005 u ovom postupku jedinstveni i nužni suparničari, to je odbijen u tom dijelu tužbeni zahtjev i u odnosu na 4. tuženika te je odlučeno kao pod točkom I b.) izreke.

9. Takva utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

10. Za ocjenu nedopuštenosti ovrhe u okolnostima konkretnih činjenica (da tužitelji imaju valjani pravni temelj –za stjecanje prava vlasništva na predmetnim stanovima te da su u posjedu nekretnine još od 1980., a da je izostao modus stjecanja prava vlasništva – upis u zemljišne knjige, te da je uknjiženo pravo zaloga 2. tuženika za dug u iznosu od 120.000,00 € na teret nekretnine ZF), odlučne su odredbe članka 122. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje ZVDSP) prema kojoj se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine pa tko u dobroj vjeri postupa s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, uživa glede toga zaštitu prema odredbama zakona (stavak 1.), dok je stavkom 2. istog članka određeno da je stjecatelj u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kad je zahtijevao upis nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga sumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju. Prema stavku 3. istog članka nedostatak dobre vjere ne može se predbaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje. Gotovo na identičan način načelo povjerenja u zemljišne knjige propisano je člankom 8. ranije važećeg Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13 - ispravak i 108/17 - dalje u tekstu: ZZK).

11. Isto tako, odredbom čl. 130. st. 2. ZVDSP propisano je da se vlasništvo stečeno na temelju zakona (što je i dosjelost na koji način tužiteljica tvrdi da je stekla vlasništvo predmetne nekretnine), ne može se suprotstaviti pravu onoga koji je postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je bilo stečeno na temelju zakona nije bilo upisano. Iz naprijed citiranih zakonskih odredbi valja zaključiti da pravo stjecatelja koji je postupao s povjerenjem u zemljišne knjige ima jaču pravnu zaštitu od prava vlasnika čije je pravo vlasništva stečeno na temelju zakona, a u vrijeme stjecateljeva upisa prava u zemljišnu knjigu pravo vlasništva stvarnog vlasnika nije bilo upisano, pri čemu je odlučna savjesnost stjecatelja.

12. Dakle, i predmnijevano vlasništvo predstavlja pravo koje sprječava ovrhu, te i predmnijevani vlasnik može uspješno štititi svoje pravo na predmetu ovrhe, ali kada u postupku dokaže da je ovrhovoditelj bio nesavjestan, nepošten, odnosno da je zloupotrijebio svoje pravo (Pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-4/18-4 od 22. veljače 2018. te odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-1031/2020 od 21. listopada 2021.), a što tužitelji nisu u konkretnom slučaju dokazali.

13. Pri tome, valja napomenuti da kad je stjecatelj bio savjestan, polazeći od svrhe i značaja odredbi o zaštiti povjerenja u zemljišne knjige, prednost u zaštiti stečenog prava treba dati 2. tuženiku koji se poziva na načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige (tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III-2536/2014 od 5. srpnja 2017. i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-1867/12 od 29. listopada 2013.).

14. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je ovrha u odnosu na 2. tuženika, a samim time i ZF dopuštena jer je pravo zaloga za dug u iznosu 120.000,00 eura na teret nekretnina ZF zabilježen pod Z-174/02 na korist Privredne banke Zagreb d.d. dakle prije zabilježbe spora pod Z-2473/02 vođenog između OF i ĐF, slijedom čega je pravilno utvrđenje da je 2. tuženik Privredna banka Zagreb d.d. bio savjestan stjecatelj tog založnog prava.

15. U odnosu na žalbene navode da je PBZ je znao odnosno morao znati da treće osobe polažu prava na sporne nekretnine te je, prilikom odobrenja kredita, zanemario očite spoznaje o pravima trećih osoba na spornim nekretninama tj. očite nesukladnosti između zemljišnoknjižnog i stvarnog stanja nekretnine, valja reći da su nedokazane tvrdnje jer nije jasno od kuda i kako bi 2. tuženik trebao znati da netko treći različit od zemljišnoknjižnog vlasnika polaže prava na sporne nekretnine kad takvi izvanknjižni vlasnici nisu bili upisani u zemljišne knjige kao vlasnici, a sukladno odredbi čl. 122. st. 3. ZVDSP, nedostatak dobre vjere ne može se predbaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje, a isto tako, suprotno žalbenim navodima ne radi se o općepoznatim činjenicama.

16. Žalbeni navodi da postupanje 2. tuženika pokazuje jasnu namjeru ignoriranja svih ključnih činjenica koje su mu bile poznate ili dostupne, uključujući nalaze očevida provedenog 18. prosinca 2001., ocijenjeni su kao neosnovani. Naime, iz dostavljenog Očitovanja na elaborat o procijenjenoj vrijednosti nekretnina (revizija) PBZ nekretnine d.o.o.iz prosinca 2001., razvidna je procjenjivana vrijednost čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] )839/1 k. o. [katastarska općina]) nova izmjera, na adresi [adresa]., te da je Elaborat o vrijednosti nekretnine izradio vještak Zdravko Nivić koji je izvršio i očevid na licu mjesta i da je za predmetnu nekretninu u reviziji utvrđena cijena od 312.446,21 DEM ili 1.177.922,19 kn, a iz predmetnog očitovanja ne proizlaze nikakvi navodi niti činjenice glede stanovanja u nekretnini odnosno eventualno o postojanju drugih osoba izvanknjižnih vlasnika različitih od upisanog zk vlasnika, a niti su tužitelji tu okolnost predložili izvođenje dokaza, zbog čega je pravilno prvostupanjski sud zaključio da 2. tuženik nije imao razloga posumnjati da stvar ne pripada upisanom zk vlasniku odnosno da je bio nesavjestan, nepošten, odnosno da je zloupotrijebio svoje pravo.

17. Zbog svega navedenog ovaj sud ne prihvaća žalbene navode tužitelja, s obzirom da je prvostupanjski sud, na temelju pravilno provedenog dokaznog postupka, u potpunosti i pravilno utvrdio činjenično stanje relevantno za donošenje odluke, na koje je pravilno primijenio materijalno pravo, kada je odlučio kao u izreci pod točkom I b), radi čega je valjalo odbiti žalbu 1., 2. i 3. tužitelja te potvrditi presudu u pobijanom dijelu temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

18. Odluka o parničnom trošku donesena je pravilnom primjenom odredbi članka 154. stavka 4. ZPP-a, a niti ju tužitelji osporavaju.

19. Zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava žalbe nije osnovan jer sa žalbom nisu uspjeli te je stoga valjalo, sukladno odredbama čl. 154. st. 1. i 166. st. 1. ZPP, odlučiti kao pod toč. II. izreke.

U Zagrebu 17. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Josip Grubišić