Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1090/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Drage Grubeše, predsjednika vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Sanje Sušilović i sutkinje Snježane Androš, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE banka dioničko društvo sa sjedištem u Rijeci, Jadranski Trg 3/a, OIB: 23057039320, kojeg zastupa punomoćnik Damir Metelko, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Virovitici od 26. travnja 2024., poslovni broj P-2/2024-10, u sjednici vijeća održanoj 17. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o  j e

I.Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Virovitici od 26. travnja 2024., poslovni broj P-2/2024-10.

II.Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Virovitici od 26. travnja 2024., poslovni broj P-2/2024-10.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda presuđeno je :

" I Utvrđuje se ništetnom odredba članka 10. pod nazivom NAKNADA Ugovora o [broj kredita], kreditna partija: [broj kredita] od 16. studenog 2006., sklopljenog između tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 23057039320, kao kreditora i tužiteljice SU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnice kredita, koja glasi: „ Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 2,000 % (dva posto) naknade na iznos kredita, odnosno minimalno 200,00 HRK (dvjestoHRK), obračunate s datumom Ugovora. Korisnik kredita suglasan je da se obračunati iznos naknade naplati prilikom isplate plasmana. Za slučaj prijevremenog povrata kredita, Banka ima pravo naplatiti jednokratnu naknadu sukladno odlukama Banke važećim u trenutku prijevremenog povrata."

II Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 23057039320, da tužiteljici SU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime plaćene naknade za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, isplati iznos od 134,46 EUR / 1.013,06 kn s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana 18. studenog 2006. godine pa do isplate, a koje kamate se obračunavaju po stopi koja je do 31. prosinca 2007. propisana čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, te nadalje, od 1. siječnja 2008. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno koja je do 31. srpnja 2015. godine određena, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te nadalje, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 23057039320, da tužiteljici SU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime plaćene naknade za prijevremenu otplatu kredita, isplati iznos od 2,65 EUR / 19,97 kn s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana 08. studenog 2013. godine pa do isplate, a koje kamate se obračunavaju po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno koja je do 31. srpnja 2015. godine određena, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te nadalje, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.

IV Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 23057039320, da tužiteljici SU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadokandi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 432,79 eura zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od dana 26.04.2024. kao dana donošenja presude pa do isplate, u roku od 15 dana."

1.1.Rješenjem prvostupanjskog suda riješeno je:

„ Odbija se tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Virovitici.“

2. Ovu presudu i rješenje pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik zbog žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači prvostupanjska presuda i odbije tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova tuženiku uvećano za trošak žalbe, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika je neosnovana.

5. Nasuprot žalbenim navodima tuženika prvostupanjska presuda i rješenje sadrže iscrpne i valjane razloge o odlučnim činjenicama, a između razloga presude i rješenja, te sadržaja isprava nema proturječnosti, pa stoga prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Presuda i rješenje su u cijelosti u skladu s odredbom čl. 338. ZPP-a.

6. Razmatrajući postupak koji je prethodio donošenju pobijane presude, ovaj sud nije uočio da bi prvostupanjski sud onemogućio tuženika u raspravljanju pred sudom, niti je povrijedio zajamčeno pravo stranaka (tuženika) na jednakost oružja pred sudom, a niti je postupak proveo protiv načela zajamčenog prava na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

7. Nije sporno da su dana 16. studenog 2006. godine tužiteljica i tuženik sklopili Ugovor o [broj kredita], kreditna partija: [broj kredita] (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu), kojim je tuženik, kao kreditor, odobrio i stavio na raspolaganje tužiteljici, kao korisniku kredita, kredit u iznosu od 11.063,00 CHF sve u protuvrijednosti u kunama, s rokom otplate od 84 mjeseca, da je toč. 10. Ugovora o kreditu propisana naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, a koju naknadu je korisnik kredita dužan prije korištenja kredita platiti u iznosu od 2,000 % iznosa kredita, odnosno minimalno 26,54 EUR / 200,00 HRK, obračunatu s datumom Ugovora o kreditu, te da je korisnik kredita suglasan da se obračunati iznos naknade naplati prilikom isplate plasmana, da je točkom 10. Ugovora o kreditu propisano i pravo Banke, ovdje tuženika, da u slučaju prijevremenog povrata kredita naplati jednokratnu naknadu sukladno odlukama Banke važećim u trenutku prijevremenog povrata, te da je tužiteljici dana 17. studenog 2006. naplaćena naknada za obradu kredita u iznosu od 134,46 EUR / 1.013,06 kn (prema fiksnom tečaju konverzije 1 EUR = 7,53450 kn), dok je dana 07. studenog 2013. naplaćena i naknada za prijevremenu otplatu kredita u iznosu od 2,65 EUR / 19,97 kn, a sve sukladno toč. 10. Ugovora o kreditu.

8. Na temelju savjesne i brižljive ocjene iskaza tužiteljice i samog Ugovora o kreditu prvostupanjski sud je utvrdio da iz pobijanih odredbi Ugovora o kreditu proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o tipičnom formulacijskom obrascu Ugovora, unaprijed sročenom i priređenom od strane Banke, koji korisnik kredita može ili potpisati ili ne, da Ugovor sadrži odredbu prema kojoj se korisnik kredita obvezuje prilikom isplate kredita platiti Banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 2% od iznosa kredita, međutim, da u Ugovoru nije navedeno od čega se sastoji navedena naknada, niti zašto je ona određena baš u visini od 2% od iznosa kredita, te da Ugovor sadrži i odredbu prema kojoj se u slučaju prijevremene otplate kredita tužiteljica obvezuje platiti jednokratnu naknadu za prijevremenu otplatu kredita sukladno odlukama Banke važećim u trenutku prijevremenog povrata kredita, bez istovremenog preciznog označavanja na što se ista naknada odnosi, odnosno bez informacija o načinu određivanja te naknade. S obzirom na navedeno, sud prvog stupnja smatra da se o odredbama akata kreditora koji reguliraju materiju kreditiranja, a koji su sadržani u samom Ugovoru, po samoj prirodi stvari niti ne može pojedinačno pregovarati, pa da se stoga nije moglo pojedinačno pregovarati niti o spornim odredbama Ugovora u konkretnom slučaju. Kako tuženik, a u smislu odredbe čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/2003, dalje u tekstu ZZP 96/2003), odnosno čl. 96. stavka 4. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07 i 79/09, dalje u tekstu: ZZP), nije dokazao da se o pobijanim odredbama Ugovora o kreditu, sadržanih u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru, pojedinačno pregovaralo i da tužiteljica nije imala utjecaj na sadržaj spornih odredbi, smatra da se radi o odredbama koja su nepoštene u smislu citiranih članaka, a posljedica čega je ništetnost istih.

9. Ova činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća pravilnim ovaj sud.

10. Po ocjeni ovog suda sporne odredbe Ugovora o kreditu uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, s obzirom na to da su bile unaprijed formulirane i pripremljene od strane tuženika, sama tužiteljica na njihov sadržaj nije imala nikakav utjecaj, a tuženik nije dokazao da se o tim odredbama po čl. 81. st. 4. ZZP 96/2003 pojedinačno pregovaralo.

11. Točno je da je tuženik kao trgovac imao određene troškove kod obrade kredita, no, sama činjenica da su troškovi obrade kredita određeni u postotku od odobrenog iznosa kredita ne ukazuje da su tako ugovorenim naknadama stvarno plaćeni stvarni troškovi (operativni troškovi djelatnika banke), pa su stoga ove odredbe ništetne, a tuženik je kao nepošteni stjecatelj dužan vratiti stečeno bez osnove (čl. 1111. i čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO)) sa zateznim kamatama kako je i dosuđeno, jer je tuženik od uplate naknada nepošteni stjecatelj (čl. 1115. ZOO).

12. Prvostupanjski sud je ispravno tužiteljici dosudio restitucijski zahtjev i pravilno odluku o prihvaćanju restitucijskog zahtjeva utemeljio na odredbi čl. 323. st. 1. i čl. 1111. ZOO. Također, prvostupanjski sud je ispravno tužiteljici dosudio zatezne kamate od prvog idućeg dana kada su naknade plaćene.

13. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika kojima tvrdi da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi pogrešno dosudio tužiteljici zatezne kamate za vrijeme važenja Zakona o interventnim mjerama u ovršnim i stečajnim postupcima za vrijeme trajanja posebnih okolnosti (NN 53/20) i Odluke o produženju roka trajanja posebnih okolnosti (NN 83/2020), budući su prema čl. 1. Zakona o interventnim mjerama u ovršnim i stečajnim postupcima za vrijeme trajanja posebnih okolnosti (NN 53/20) tim Zakonom propisane posebne interventne mjere samo u ovršnim i stečajnim postupcima za vrijeme trajanja posebnih okolnosti uslijed proglašenja epidemije bolesti COVID-19 uzrokovane virusom SARS-CoV-2. Stoga se isti Zakon ne odnosi na tijek zateznih kamata u ovoj pravnoj stvari.

14. Pravilno je prvostupanjski sud odbio prigovor zastare tuženika, jer restitucijski zahtjev tužiteljice za naknadu troškova naknada zastarijeva od dana kada je pravomoćnom odlukom utvrđena (ustanovljena ništetnost), pa stoga prigovor zastare nije osnovan, jer zastara zahtjeva nije niti počela teći (shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Su-IV-47/2020 od 20. siječnja 2020.).

15. Slijedom navedenog, činjenična utvrđenja, zaključci i pravna shvaćanja prvostupanjskog suda o osnovanosti restitucijskog zahtjeva potrošača, navodima žalbe tuženika nisu dovedeni u sumnju.

16. Na žalbene navode valja odgovoriti i da Zaključak Vrhovnog suda sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 5. studenog 2020. glasi: "Prorogacijska klauzula (o mjesnoj nadležnosti) u korist registriranog sjedišta banke, je klauzula o kojoj se nije posebno pregovaralo, a ista je ništetna ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača imajući u vidu vrijednost predmeta spora, udaljenost između prebivališta tužitelja (potrošača) i sjedišta tuženika (banke), mogućnost dolaska na sud (u mjeri da taj trošak i način dolaska stranku odvrati od bilo kakvog prigovora ili pravnog lijeka ili tužbe), opće imovno stanje potrošača, te ostale relevantne okolnosti koje predstavljaju questio facti."

17. Tužiteljica ima prebivalište na području nadležnosti prvostupanjskog suda, koji je nadležan za postupanje u ovoj pravnoj stvari, te i ovaj drugostupanjski sud zaključuje da sam tuženik nije ponudio dokaze da bi se stranke jasno i na transparentan način, sporazumjele o prorogaciji nadležnosti, kao i da je navedenom klauzulom u znatnijoj mjeri narušena procesnopravna ravnoteža položaja ugovornih strana, pa je posljedično tome valjalo zaključiti da u konkretnom slučaju između stranaka u postupku nije sklopljena valjana prorogacijska klauzula u smislu odredbe čl. 70. st. 1. i 4. ZPP-a, a kako to pravilno smatra i prvostupanjski sud.

18. Prvostupanjski sud je ispravno odluku o troškovima parničnog postupka utemeljio na odredbama čl. 154. st. 1. ZPP-a, a visinu troškova pravilno odmjerio primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15), te ispravno i iscrpno obrazložio.

19. Slijedom iznijetog, prvostupanjski sud je na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, donošenjem odluke pod toč. I, II. III. i IV. izreke presude, te u izreci rješenja ispravno primijenio materijalno pravo.

20. Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, a niti razlozi za žalbu na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je odbiti žalbu tuženika i potvrditi presudu i rješenje suda prvog stupnja (čl. 368. st. 1. i 380. toč. 2. ZPP-a).

21. Tuženiku nije dosuđen trošak sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu jer sa žalbom nije uspio (čl. 166. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a), slijedom čega je odlučeno kao pod III. izreke presude.

Osijek, 17. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća

Drago Grubeša