Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž-432/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Drage Grubeše predsjednika vijeća, Snježane Androš članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sanje Sušilović članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužiteljice EG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Rački i kolege j.t.d. iz Zagreba, Pisarnica u Slavonskom Brodu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Hanžeković i partneri iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški od 26. siječnja 2023. poslovni broj Pn-76/2019-42, u sjednici vijeća održanoj 17. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški od 26. siječnja 2023. poslovni broj Pn-76/2019-42 u pobijanom dijelu pod toč. I. i III. izreke.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
"I Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, da tužiteljici EG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade imovinske i neimovinske štete isplati iznos od ukupno 8.045,26 eura[1] /60.617,00 Kn (osam tisuća četrdeset pet eura dvadeset šest centi/ šezdeset tisuća šest stotina sedamnaest kuna) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 7.009,75 eura[1] /52.815,00 Kn od 2. veljače 2019. po stopi zakonske zatezne kamate koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenim na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena do 31. prosinca 2022, a od 1. siječnja 2023., do isplate po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a na iznos od 1.035,51 eura[1] /7.802,00 Kn od dana presuđenja 26. siječnja 2023. do isplate po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve to u roku od 15 dana.
II Sa preostalim dijelom tužbeni zahtjev preko dosuđenog iznosa, a u iznosu od 265,45 eura[1] / 2000,00 Kn, se odbija.
III Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, da tužiteljici EG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.566,53 eura[1] /19.337,50 Kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od presuđenja 26.siječnja 2023. pa do konačne isplate po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve to u roku od 15 dana."
2. Ovu presudu (pod toč. I. i III.) pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik zbog žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz naknadu troška žalbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode tuženika, ovaj sud ne nalazi da bi u postupku pred sudom prvog stupnja bila počinjena koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.
6. U pobijanoj presudi nema nejasnoća niti proturječnosti kao ni drugih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati tako da nije počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se ukazuje u žalbi tuženika.
7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete zbog pogoršanja zdravstvenog stanja koje je prema tvrdnji tužiteljice nastalo kao posljedica zadobivenih ozljeda u štetnom događaju.
8. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je:
- da je tužiteljica stradala kao pješak u prometnoj nezgodi koju je uzrokovao osiguranik tuženika dana 19. lipnja 2008. u kojoj je zadobila teške tjelesne ozljede nagnječenje desnog lakta, desne potkoljenice i stopala, trbuha i udarac u glavu i da je došlo do posttraumatske padavice nakon brojnih dijagnostičkih postupaka,
- da je tužiteljica u pravomoćno okončanom parničnom postupku temeljem presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-1715/11-37 od 28. listopada 2014. ostvarila naknadu štete na ime povrede prava osobnosti u iznosu 9.500,00 kn dok je tuženik tijekom postupka isplatio nesporni iznos od 47.000,00 kn,
- da je tužiteljica zbog daljnjih tegoba ukočenosti lakta od 2015. pa nadalje prolazila fizikalne terapije da bi 13. rujna 2018. bila podvrgnuta operativnom zahvatu lakta desne ruke te je bila na bolničkom liječenju i ponovno prolazila fizikalne terapije i da je došlo do pogoršanja psihičkog stanja zdravlja uz razvoj anksioznog poremećaja,
- da tuženik osporava da bi kod tužiteljice došlo do neke nove neimovinske štete te da je u pravomoćno okončanom parničnom postupku već utvrđeno smanjenje životnih okolnosti kod tužiteljice 30% zbog ulaganja pojačanih napora pri radu s desnom rukom i zbog posljedica epilepsije,
- da između stranaka nije sporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja i odgovornost tuženika ali je sporan osnov i visina tužbenog zahtjeva i je li došlo do povećanja stupnja umanjenja životne i radne aktivnosti tužiteljice,
- da je na temelju nalaza i mišljenja vještaka specijalista neurokirurga dr. Marcikić utvrđeno da je tužiteljica bila redovito u tretmanu specijalista ortopeda od 2015. pa nadalje i da je 11. svibnja 2015. zbog ukočenja desnog lakta uočeno slobodno tijelo koštani fragment koji blokira lakat, a zatim i uklještenje ulnarnog živca u laktu uslijed čega je zbog daljnjih smetnji i pogoršanja 12. rujna 2018. tužiteljica operirana te je uklonjeno strano tijelo, koštane izrasline u laktu i dekompresija živca u lakatnom kanalu i da nakon operacije postoji smanjena pokretljivost uvijanja podlaktice prema unutra i van od 50% ukupno opsega pokreta u odnosu na zdravu ruku što predstavlja umanjenje pokreta u srednjem stupnju,
- da je zaključak vještaka medicinske struke specijalista neurokirurga da je kod tužiteljice došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja od donošenja presude 2014. zbog kojeg je morala biti operirana i da je uslijed toga trpjela bolove jakog intenziteta 24 sata, srednjeg intenziteta 45 dana, sekundarni strah slabog intenziteta 45 dana prije operacije, srednjeg intenziteta 2 dana, te slabog intenziteta 20 dana te da je zaostalo naruženje lakog stupnja povremeno vidljivo trećim osobama, te da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega 45 dana 2 sata dnevno, kao i da ukupno umanjenje životnih aktivnosti u odnosu na pretrpljene ozljede bez mišljenja vještaka psihijatrijske struke u odnosu na psihičke posljedice može cijeniti 35%,
- da na temelju nalaza i mišljenja vještaka psihijatrijske struke dr. Gjurčević proizlazi da je kod tužiteljice došlo do pogoršanja psihičkog stanja nakon 2014. kada tužiteljica u provedenom postupku za naknadu štete i nije bila vještačena po specijalistu psihijatru, te se uz ranije tegobe pamćenja, pažnje, koncentracije javljaju ponovne smetnje u sklopu posttraumatskog stresnog poremećaja i anksioznog poremećaja vezano za operaciju 2018. godine što je potvrđeno psihologijskim testiranjem zbog čega je bila u tretmanu liječnika psihijatra,
- da je zaključak vještaka psihijatra, a imajući u vidu daljnje posljedice pretrpljene traume u vidu psihičkog oštećenja, da je kod tužiteljice došlo do daljnjeg umanjenja životnih aktivnosti 10% u kojem obimu postoji potreba za ulaganjem pojačanih napora i danas,
- da su vještaci specijalist neurokirurgije i psihijatrije dali objedinjeno mišljenje koje su i usmeno obrazložili da su kod tužiteljice zaostale trajne posljedice ozljeđivanja iz 2008. godine koje umanjuju njezinu životnu aktivnost 40% i to zbog zaostalih psihičkih tegoba koje će morati stalno nadzirati uzimanjem antiepileptika te zbog ozljede lakta kod kojega je zaostala umanjena pokretljivost za 50% srednjeg stupnja umanjenjem pokreta te će ulagati pojačane napore pri služenju desnom rukom te da izbjegne činitelje i iritacije funkcije mozga čime prevenira napad padavice uzimanjem antiepileptika kao i da će morati ulagati pojačane napore u svladavanju psihičkih tegoba,
- da je u ranije provedenom parničnom postupku naknade štete pod poslovnim brojem P-1715/2011 provedeno vještačenje po vještaku specijalistu ortopedu Hrvoju Mitroviću i vještaku Marcelu Marcikiću specijalistu neurologije te je prilikom ocjene umanjena životnih aktivnosti s 30% uzeto u obzir da će ulagati pojačane napore pri radu desnom rukom zbog umanjenja pokretljivosti lakta u lakšem stupnju i radi izbjegavanja rizičnih faktora za prevladavanje napada padavice,
- da je tužiteljica nakon provedenog vještačenja na ime naknade štete potraživala iznos od 8.310,70 kn / 62.617,00 kn.
9. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da postoji uzročno-posljedična veza između pogoršanja stanja tužiteljice i štetnog događaja te je uzimajući u obzir pojedine kvalifikatorne kriterije u odnosu na trajanje i intenzitet fizičkih bolova, straha, naruženja i duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti i sve okolnosti slučaja utvrdio visinu neimovinske štete u iznosu 7.009,75 EURA / 52.815,00 kn te na ime naknade imovinske štete iznos od 1.035,51 EURA / 7.802,00 kn.
10. Zaključak prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
11. Sud prvog stupnja je na temelju izvedenih dokaza, a posebno provođenjem vještačenja po vještacima medicinske struke, utvrdio da postoji pogoršanje zdravstvenog stanja tužiteljice u odnosu na zdravstveno stanje utvrđeno u ranijem postupku.
12. U tom pravcu pravilno je sud prvog stupnja i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda ocijenio nalaze i mišljenja vještaka specijalista neurokirurga i psihijatra koji su svoje nalaze dali na temelju medicinske dokumentacije, pregleda tužiteljice te usporedbom s medicinskom dokumentacijom i utvrđenim zdravstvenim stanjem tužiteljice u postupku koji se vodio pod poslovnim brojem P-1715/2011, a prema čijem objedinjenom nalazu i mišljenju kod tužiteljice je nastupilo pogoršanje zdravstvenog stanja sa neurokirurške strane jer je i nakon operativnog zahvata zaostala pokretljivost desnog lakta srednjeg stupnja kao i zbog posttraumatske epilepsije kao i zaostalih psihičkih tegoba te da ukupno umanjenje općih životnih aktivnosti iznosi 40%.
13. Zaključak vještaka prihvaća i ovaj drugostupanjski sud smatrajući da je dan stručno, objektivno i detaljno obrazložen zbog čega nije bilo potrebno u smislu čl. 261. st. 2. ZPP-a izvršiti otklanjanje suprotnih nalaza vještaka.
14. Nije sporno da je tužiteljica i ranije imala psihičkih tegoba u vidu anksioznog poremećaja te posttraumatskog stresnog poremećaja od 2011. godine, no, suprotno žalbenim navodima isti nisu uzeti u obzir prilikom ocjene smanjenja životne aktivnosti tužiteljice u ranijem postupku.
15. Naime, u istom postupku provedeno je vještačenje po vještacima specijalistima neurokirurgu i ortopedu te su duševni bolovi zbog smanjenja životnih aktivnosti ocijenjeni 30% i to zbog pojačanih napora pri radu desnom rukom i zbog prevladavanja povremenih napada padavice.
16. Dakle, razvidno je da psihičke tegobe koje su uzrokovane štetnim događajem nisu uzete u obzir jer u ranijem postupku nije niti provedeno vještačenje po vještaku psihijatru na što ukazuje u svom nalazu i mišljenju vještakinja Senka Gabud Gjurčević.
17. Imajući u vidu utvrđenje da je kod tužiteljice došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja u smislu psihičkih tegoba odmah po saznanju da će biti podvrgnuta operativnom zahvatu, po ocjeni ovog suda navedeno ukazuje da su promjene na psihičkom planu nakon štetnog događaja takvog intenziteta da će kod tužiteljice stresne situacije tijekom života uzrokovati pogoršanje psihičkog stanja i da će u tom smislu morati ulagati pojačane napore što svakako opravdava umanjenje životnih aktivnosti tužiteljice za daljnjih 10%.
18. Prvostupanjski sud je polazeći od nalaza i mišljenja vještaka specijalista neurokirurga i psihijatra koji je prihvatio kao objektivne i stručne te uzimajući u obzir okolnosti slučaja i cilj kojem služi naknada pravilno utvrdio visinu neimovinske štete u iznosu 7.009,75 EURA / 52.815,00 kn sukladno odredbi čl. 19. st. 2. i čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO) kao i Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 16. lipnja 2020.
19. I prema ocjeni ovog suda utvrđeno činjenično stanje u odnosu na trajanje i intenzitet fizičkih bolova, straha, naruženja, duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti koje je prvostupanjski sud uzeo u obzir kao i ograničenja koja će tužiteljica trpjeti opravdavaju visinu neimovinske štete koju je utvrdio prvostupanjski sud.
20. Na žalbene navode valja odgovoriti da se u smislu odredbe čl. 19. ZOO šteta na ime povrede prava osobnosti utvrđuje u jednom novčanom iznosu, a da su fizički bolovi, strah, naruženje i duševni bolovi zbog smanjenja životnih aktivnosti samo kvalifikatorne okolnosti za izračunavanje pravične novčane naknade. Radi se o neimovinskoj šteti koje se u svakom slučaju odmjerava vodeći računa o nizu relevantnih okolnosti, dakle, strogo je individualizirana i ne može i ne smije biti rezultat matematičkih operacija.
21. Iz naprijed navedenih razloga neosnovani su žalbeni navodi tuženika kojima osporava odmjerenu visinu naknade po osnovi duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti u iznosu 33.000,00 kn pozivajući se samo na Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
22. Na žalbene navode nadalje valja odgovoriti da je prvostupanjski sud prilikom dosude naknade neimovinske štete polazio upravo od okolnosti konkretnog slučaja, da je tužiteljica mlada osoba koja nije završila školovanje niti izbor svog zanimanja i da će u životu u svim stresnim izazovnim situacijama koje joj predstoje u životu morati ulagati znatne napore u svladavanju fizičkih i psihičkih posljedica uzrokovanih štetnim događajem.
23. Pravilno je prvostupanjski sud temeljem odredbe čl. 1093. ZOO utvrdio i visinu imovinske štete u vidu troškova prijevoza na preglede i terapiju i dosudio iznos od 796,61 EURA / 6.002,00 kn, kao i tuđe pomoći i njege u iznosu 238,90 EURA / 1.800,00 kn, a tuženik u žalbi i ne iznosi prigovore u odnosu na visinu naknade imovinske štete.
24. Stoga je pravilno tužiteljici na ime naknade neimovinske i imovinske štete dosuđen iznos od 8.045,26 EURA / 60.617,00 kn.
25. Nadalje, suprotno žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud dosudio tužiteljici zatezne kamate na iznos neimovinske štete od podnošenja odštetnog zahtjeva odgovornom osiguravatelju neovisno o završetku liječenja primjenom odredbe čl. 12. st. 4. Zakona o obveznom osiguranju u prometu ("Narodne novine" broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. i 155/23., dalje ZOOP), a koji je lex specialis u odnosu ZOO te uređuju tijek kamata u odnosu na cjelokupni odštetni zahtjev koji sadržava neimovinsku i imovinsku štetu (Rev-960/21, Rev-666/21).
26. Prvostupanjski sud je na iznos imovinske štete dosudio zatezne kamate od presuđenja do konačne isplate, a u kojem dijelu presuda nije pobijana žalbom.
27. Odluka o troškovima pravilno je utemeljena na odredbi čl. 154. st. 5. u svezi čl. 155. ZPP-a i troškovi su pravilno omjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 69/93., 11/96., 91/04., 37/05., 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., u daljnjem tekstu: Tarifa).
28. Suprotno žalbenim navodima tužiteljica ima pravo na trošak sastava odštetnog zahtjeva jer se radi o trošku koji je nastao u povodu parničnog postupka u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a. Naime, podnošenje odštetnog zahtjeva oštećenika prema osiguravajućem društvu dovodi do nastanka predprocesnog troška između stranaka koji zahtijeva odgovarajuće postupanje osiguravajućeg društva.
29. U odnosu na podneske od 30. lipnja 2020., 8. travnja 2022. i 27. listopada 2022. koji priznati trošak osporava tuženik valja odgovoriti da se tužiteljica u podnescima od 30. lipnja 2020. i 8. travnja 2022. očitovala na nalaz i mišljenje vještaka i predložila dopunu kombiniranim vještačenjem koje je prvostupanjski sud odredio, a podneskom od 27. listopada 2022. očitovala se na dopunu nalaza i mišljenja i po istom specificirala tužbeni zahtjev te se suprotno žalbenim navodima radi o podnescima koji su bili potrebni za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a.
30. Pravilno je tužiteljici priznat i trošak pristupa na ročište za objavu presude jer se radi o trošku koji je bio potreban za vođenje parnice. Naime, odredbom čl. 335. st. 7. ZPP-a propisano je da stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud neće dostavljati presudu prema odredbama istog Zakona o dostavi pismena već će joj prema st. 8. istog članka uručiti ovjereni prijepis presude s uputom o pravu na izjavljivanje pravnog lijeka protiv presude kako je to propisano st. 13. istog članka. S obzirom na navedene odredbe radi se o trošku koji je bio potreban iz kojih razloga je pravilno prvostupanjski sud zaključio da tužiteljici pripada taj trošak.
31. Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja pod toč. I. i III. izreke.
32. U nepobijanom dijelu pod toč. II. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.
33. Temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.
Osijek, 17. lipnja 2025.
Predsjednik vijeća
Drago Grubeša