Baza je ažurirana 08.05.2025.
zaključno sa NN 72/25
EU 2024/2679
Broj: Ppž-9390/2023
-1-
Republika HrvatskaVisoki prekršajni sud Republike HrvatskeZagreb |
|
Broj:Ppž-9390/2023 |
|
|
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog N. L., zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 85/22. i 114/22.), odlučujući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Dugoj Resi od 2. listopada 2023., broj: 27 PpP-1043/2020, u sjednici vijeća održanoj 23. studenoga 2023.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba okr. N. L. kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.
II Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30 EUR (trideset eura) / 226,04 kn[1] (dvjestodvadesetšest kuna i četiri lipe), u roku trideset dana od dana primitka ove presude.
1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Dugoj Resi okr. N. L. proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te mu je na temelju citiranog propisa izrečena novčana kazna u iznosu od 1.320,00 eura.
1.1. Okrivljeniku je istom odlukom, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 2 mjeseca, s time da će se vrijeme za koje mu je vozačka dozvola bila privremeno oduzeta uračunati u trajanje izrečene mjere.
1.2. Nadalje je okrivljenik obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 48,62 eura.
2. Protiv te prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu, putem branitelja M. P., odvjetnika u K., zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji.
2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.
3. Žalba je neosnovana.
4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Pogrešno žalitelj ističe da je nastupila zastara prekršajnog progona za djelo iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, jer prema mjerodavnom Prekršajnom zakonu (čl. 13.) prekršajni progon zastarijeva nakon četiri godine. Zastara prekršajnog progona počinje teći danom kad je prekršaj počinjem (čl. 13.a), odnosno 17. travnja 2020. Iz navedenih razloga, budući da od vremena počinjenja djela do donošenja ove drugostupanjske odluke nisu protekle četiri godine, to je prigovor zastare neosnovan.
6. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu u pogledu navoda žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja vijeće ovog suda nalazi da je prvostupanjski sud nakon dostatnog dokaznog postupka i svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom pisane obrane okrivljenika, iskaza svjedoka M. T. te cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice, na temelju kojih je izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaj iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji je prihvatljiv i ovom sudu.
6.1. Naime, žalitelj ne dovodi u pitanje događaj i konzumaciju alkohola, a bez uspjeha i nadalje poriče svojstvo vozača, budući da činjenica njegovog upravljanja vozilom na cesti proizlazi iz rezultata provedenog postupka, odnosno o tome određenog iskaza policijskog službenika M. T. koji je postupao kritične zgode i neposredno ga uočio kao vozača predmetnog vozila, navodeći okolnosti njihovog postupanja, jasno opisujući slijed događaja, pokušaj zaustavljanja te parkiranje ovoga, kada mu je i pristupio. Prema tome, pravilno je utvrđeno da je upravljajući vozilom sudjelovao je u prometu na cesti. U takvoj prometnoj situaciji, obzirom su policijski službenici u smislu članka 4. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama obavljali nadzor i upravljanje prometom, te nadzor vozila, vozača i drugih sudionika u prometu, a iz provedenih dokaza nesporno proizlazi da je okrivljenik neposredno prije same kontrole imao svojstvo vozača u smislu odredbe članka 2. stavka 1. točke 68) Zakona o sigurnosti prometa na cestama, to je policijski službenik imao zakonske ovlasti podvrgnuti ga ispitivanju pomoću odgovarajućih sredstava i uređaja radi utvrđivanja prisustva alkohola u organizmu. Činjenica da u trenutku fizičkog pristupanja djelatnika policije već bio zaustavljen nije od utjecaja na pravilnost utvrđenja činjeničnog stanja. Stoga je pravilno žalitelju ponuđeno ispitivanje prisutnosti alkohola u organizmu, dok stupanj koncentracije alkohola u organizmu žalitelj ne dovodi u pitanje, a isto proizlazi i iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu od 17. svibnja 2020.
Neosnovano žalitelj dovodi u pitanje vjerodostojnost iskaza policijskog službenika, budući da sud slobodno cijeni dokaze, a žalitelj neargumentiranim navodima žalbe nije doveo u sumnju iskaz svjedoka, uz što je urednim pozivanjem na raspravu kada je ispitan svjedok imao mogućnost očitovati se o svim činjenicama i dokazima koji ga terete te iznijeti sve činjenice i dokaze koji mu idu u korist, što je propustio učiniti, dok branitelj nije prigovarao takvom iskazu niti je u cilju njegove provjere predlagao provođenje drugih dokaza.
6.2. Slijedom navedenog, budući da žalitelj niti sada ne upire, u smislu odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, na postojanje novih činjenica i dokaza, niti svojim žalbenim navodima dovodi u sumnju činjenično utvrđenje, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.
7. Razmatrajući odluku o kazni u pogledu navoda žalbe ovaj sud je mišljenja da je izrečena novčana kazna pravilna i zakonita, primjerena težini i opasnosti djela te svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, te suprotno tvrdnji žalitelja, nije prestrogo odmjerena. Prvostupanjski sud je u dovoljnoj mjeri vrednovao sve okolnosti na strani okrivljenika, pa je tako očito imao u vidu i njegove materijalne prilike, na koje žalitelj ponovno upire u žalbi, budući da je kaznu već izrekao u najnižoj mjeri blažim zakonom propisane novčane kazne za predmetno djelo, smatrajući da će njome postići svrha kažnjavanja i djelovati na ponašanje počinitelja i sve ostale da ubuduće ne čine takve prekršaje. Takvu ocjenu prihvaća i ovaj sud, dok žalitelj ne ističe nikakve naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje odluke o kazni, primjenom instituta ublažavanja.
8. Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne, u za to određenom roku od trideset dana.
9. Ispitujući odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 2 mjeseca u pogledu navoda žalbe ovaj sud nalazi da je ista, s obzirom na težinu i značaj počinjenog prekršaja opravdana i zakonita, utemeljena na odredbi članka 58. Prekršajnog zakona. Težina djela ogleda se u stupnju koncentracije alkohola i okolnostima postupanja te prilike s obzirom na vrijeme i mjesto upravljanja vozilom (u doba veće frekvencije prometa), čime je u velikoj mjeri ugrožavao druge sudionike u prometu i njihovu imovinu. Stoga je i ovaj sud mišljena da je potrebno na određeno vrijeme otkloniti uvjete koji mu omogućavaju ponovno činjenje takvog prekršaja.
Zaštitna mjera već je izrečena bliže donje granice zakonom propisanog vremena trajanja, razmjerno težini djela i osobinama ličnosti počinitelja, njegove životne dobi i nedovoljne svijesti o pogibeljnosti djela, odnosno naravi potrebe za ograničenjem prava u konkretnom slučaju u smislu članka 51. a Prekršajnog zakona, dok paušalni i nedokumentirani navodi žalbe ne dovodi u pitanje osnovanost i duljinu trajanja izrečene zaštitne mjere.
9.1. U vrijeme trajanja izrečene zaštitne mjere, sukladno odredbe članka 130. stavka 9. Prekršajnog zakona, uračunat će se vrijeme koje je okrivljeniku vozačka dozvola bila privremeno oduzeta naredbom o određivanju mjere opreza.
10. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.
11. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 23. studenoga 2023.
Zapisničarka: Predsjednica vijeća:
Nada Horvatović, v. r. Renata Popović, v. r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Karlovcu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
[1] Fiksni tečaj konverzije 7,53450
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.