Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-528/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Drage Grubeše, predsjednika vijeća, Snježane Androš, suca izvjestitelja i Sanje Sušilović, člana vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja IŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Butkoviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženice ŽŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Marku Fuštinu, odvjetniku iz Šibenika, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 09. studenog 2023. poslovni broj P-4460/22-57, u sjednici vijeća održanoj 17. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalbe tužitelja i tuženice odbijaju se kao djelomično neosnovane i uvažavaju kao djelomično osnovane te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od

09. studenog 2023. poslovni broj P-4460/22-57:

a) potvrđuje

- pod toč. I. izreke u pobijanom dosuđujućem dijelu kojim je naloženo tuženici da isplati tužitelju iznos od 6.684,64 EURA / 50.365,42 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. studenoga 2019. do isplate kao i u dijelu kojim je naloženo tuženici da isplati tužitelju zakonske zatezne kamate na iznos od 19.908,42 EURA / 150.000,00 kn tekuće od 13. studenoga 2019. do 14. siječnja 2020.,

- pod toč. II. izreke u pobijanom odbijajućem dijelu za isplatu iznosa od 34.265,21 EURA / 258.171,22 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. studenoga 2019. do isplate,

b) preinačava

- u preostalom dosuđujućem dijelu pod toč. I. izreke preko iznosa od 6.684,64 EURA / 50.365,42 kn do iznosa od 15.290,65 EURA / 115.207,40 kn, za iznos od 8.606,01 EURA / 64.841,98 kn i sudi:

Odbija se tužitelj EŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], sa zahtjevom da mu tuženica ŽŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 8.606,01 EURA / 64.841,98 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. studenoga 2019. do isplate,

c) preinačava se odluka o troškovima postupka pod toč. III. i IV. izreke tako da sada glasi:

Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

II. Odbija se tužitelj za zahtjevom na naknadu troška žalbenog postupka.

III. Odbija se tuženica sa zahtjevom za naknadu troška sudske pristojbe za žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Nalaže se tuženoj ŽŽ iz [adresa], OIB; [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju IŽ iz [adresa], OIB; [osobni identifikacijski broj] iznos od 15.290,65 eura / 115.207,40 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. studenog 2019. godine do isplate kao i kamate na iznos od 19.908,42 eura / 150.000,00 kuna tekuće od 13. studenog 2019. godine do 14. siječnja 2020. godine, s time da se kamate do 31. prosinca 2022. godine računaju po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a sve u roku od 15 dana.

II Odbija se zahtjev tužitelja u dijelu u kojem isti traži isplatu u iznosu od od 34.265,21 eura / 25.8171,22 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. studenog 2019. godine do isplate

III Nalaže se tužitelju da plati tuženoj trošak parničnog postupka u iznosu od 3.606,87 eura / 27.175,96 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 09. studenog 2023. godine pa do isplate, a koje kamate su određene za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a sve u roku od 15 dana.

IV Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog parničnog postupka."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužitelj u odbijajućem dijelu pod toč. II. izreke i u odluci o trošku pod toč. III. i IV. izreke zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači i usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu tužitelju troška postupka uvećano za trošak žalbe.

3. Prvostupanjsku presudu žalbom pobija i tuženica pod toč. I. izreke i u odluci o trošku pod toč. III. izreke zbog žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. ZPP-a, s prijedlogom da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti kao neosnovan uz naknadu parničnih troškova tuženici u cijelosti uvećano za trošak sudske pristojbe za žalbu.

4. U odgovoru na žalbu tužitelja tuženica istu osporava u cijelosti i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu.

5. Žalbe tužitelja i tuženice su djelomično osnovane.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu, postupak koji je prethodio i žalbene navode, ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

7. Nije u pravu tužitelj kada tvrdi da prvostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati iz razloga što prvostupanjski sud u obrazloženju presude daje jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, a ne postoje niti drugi nedostaci u zbog kojih pravilnost pobijane presude ne bi bilo moguće ispitati pa nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

8. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu na ime pruženih odvjetničkih usluga tuženici.

9. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je:

- da je tužitelj na temelju izdane punomoći zastupao tuženicu u razdoblju od 2015. do 2019. godine u izvanparničnom predmetu R1 Ob-284/2016 kod Općinskog suda u Zadru, u ostavinskom postupku iza pok. ČŽ Marka pred javnim bilježnikom, a potom kod Općinskog suda u Zadru pod poslovnim brojem O-1425/16 u postupku smetanja posjeda pod poslovnim brojem Psp-54/17 te u ovršnom postupku pod poslovnim brojem Ovr-1418/18,

- da između stranaka nije sklopljen ugovor o visini nagrade za odvjetnički rad te da je tuženica opozvala punomoć 3. listopada 2019. i raskinula ugovorni odnos te su dospjela sva tužiteljeva potraživanja po osnovi zastupanja slijedom čega je tuženici dostavio obračun troškova koji je zaprimila 27. studenog 2019.,

- da tužitelj uzimajući u obzir predujam uplaćene naknade za odvjetničke usluge od 20.000,00 kn potražuje iznos od 523.378,62 kn na ime odvjetničkih usluga,

- da je tuženica nakon podnošenja tužbe, a po okončanju ostavinskog postupka u kojem je prema nasljedničkom sporazumu o diobi imovine od 16. prosinca 2019. naslijedila imovinu u vrijednosti od oko 400.000,00 EUR što među strankama nije sporno te da je 15. siječnja 2020. uplatila tužitelju na ime nagrade iznos od 150.000,00 kn polazeći od jednostrane izjave da će po okončanju postupka isplatiti tužitelju 5% od vrijednosti naslijeđene imovine,

- da je tužitelj nakon izvršene uplate specificirao i postavio konačni tužbeni zahtjev te potražuje daljnji iznos od 373.378,62 kn te zakonske zatezne kamate na uplaćeni iznos od 150.000,00 kn od 13. studenoga 2019. do 15. siječnja 2020.,

- da je tužitelj u obračunu troškova za zastupanje tuženice u ostavinskom postupku polazio od vrijednosti predmeta spora koju čini cjelokupna ostavinska imovina pok. ČŽ koju je osobno procijenio na iznos 10.268.867,00 kn,

- da je tuženica u podnesku upućenom tužitelju 27. studenoga 2019. i ročištu od 6. travnja 2021. osporila obračun troškova prema vrijednosti cjelokupne ostavinske imovine koju je odredio sam tužitelj, a ne ostavinski sud uz tvrdnju da je bila ugovorena visina nagrade za obavljeni odvjetnički rad po okončanju svih postupaka 5% od iznosa naslijeđene imovine koja joj pripadne u ostavinskom postupku,

- da je iz priloženih zapisnika sastavljenih pred javnim bilježnikom kao povjerenikom suda u ostavinskom postupku iza pok. ČŽ Marka razvidno da je tužitelj zastupao tuženicu kao izvanbračnu suprugu ostavitelja koju činjenicu su osporili sunasljednici i da je na ročištu 6. rujna 2016. utvrđeno rodoslovlje i proglašena vlastoručna oporuka ostavitelja, a na ročištu 10. studenoga 2016. tužitelj je u ime i za račun tuženice izjavio da potražuje nužni dio koji joj pripada po zakonu što je ponovio i na ročištu za ostavinsku raspravu pred sudom 20. studenoga 2017. u danoj nasljedničkoj izjavi.

10. Polazeći od navedenih činjeničnih utvrđenja, prvostupanjski sud je djelomično usvojio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 15.290,65 EURA sa zateznim kamatama od 13. studenoga 2019. do isplate kao i kamata na iznos od 19.908,42 EURA / 150.000,0 kn tekuće od 13. studenoga 2019. do isplate dok je u preostalom dijelu za isplatu iznosa od 34.265,21 EURA / 258.172,22 kn sa zakonskim zateznim kamatama tužbeni zahtjev odbijen.

11. Iz naprijed navedenog nesporno proizlazi da je tužitelj kao odvjetnik za tuženicu izvršio rad o kojem govori odredba čl. 18. st. 1. Zakona o odvjetništvu ("Narodne novine" broj 09/94, 117/08, 50/09, 75/09, 18/11, 126/21) pa sukladno toj odredbi tužitelj ima pravo na nagradu i naknadu troškova u svezi s obavljenim radom, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., u daljnjem tekstu: Tarifa).

12. Ugovorom o nalogu nalogoprimac se obvezuje i ovlašćuje poduzimati za račun nalogodavca određene poslove. Nalogoprimac ima pravo na naknadu za svoj trud osim ako je drugačije ugovoreno ili ako proizlazi iz drugačije naravi međusobnog odnosa u smislu čl. 763. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje: ZOO). Nalogodavac je dužan naknaditi nalogoprimcu čak ako njegov trud bez njegove krivnje nije imao uspjeha sve potrebne troškove za izvršenje naloga sa kamatama od dana kada su učinjene u smislu odredbe čl. 773. ZOO.

13. Nadalje, odredbom čl. 765. st. 1. ZOO je propisano da je nalogoprimac dužan izvršiti nalog prema primljenim uputama s pažnjom dobrog privrednika odnosno dobrog domaćina ostajući u njegovim granicama i u svemu paziti na interese nalogodavca i njima se rukovoditi, a čl. 775. ZOO je propisano da ako nije drugačije ugovoreno nalogodavac duguje naknadu u uobičajenoj visini, a ako o tome nema običaja, onda pravičnu naknadu.

14. Među strankama nije sporno da je sklopljen ugovor o nalogu kojim se obvezuje i ovlašćuje nalogoprimca poduzimati za račun nalogodavca određene poslove.

15. Na temelju rezultata provedenih dokaza pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da između stranaka nije sklopljen ugovor o visini nagrade za odvjetnički rad niti je za to postojala volja stranaka zašto daje jasne i obrazložene razloge (toč. 16. obrazloženja).

16. Stoga se u konkretnom slučaju za određivanje nagrade tužitelju kao odvjetniku primjenjuje Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., u daljnjem tekstu: Tarifa).

17. I prema ocjeni ovog suda iz rezultata provedenih dokaza, a posebice činjenice da je ostavitelj BŽ svoju imovinu rasporedio oporukom što je bilo razvidno već na prvom ročištu za ostavinsku raspravu proizlazi da je tuženica potraživala nužni dio koji joj pripada po zakonu kao izvanbračnoj supruzi, a koji čini polovinu onoga što bi joj pripalo po zakonskom redu nasljeđivanja.

18. No, tužitelj je troškove zastupanja tuženice u ostavinskom postupku odmjerio prema vrijednosti predmeta spora koju čini cjelokupna ostavinska imovina koju vrijednost je utvrdio po slobodnoj procjeni.

19. Suprotno žalbenim navodima tužitelja tuženica je osporila utvrđenu vrijednost ostavinske imovine, a tužitelj na kome je teret dokaza u smislu odredbe čl. 219. ZPP- a istu činjenicu nije nedvojbeno dokazao.

20. Na žalbene navode valja odgovoriti da iz odredbi Tarife koja se u konkretnom slučaju primjenjuje za obračun troškova zastupanja ne proizlazi da bi utvrđenje vrijednosti ostavine od strane ostavinskog suda radi naplate sudske pristojbe predstavljalo vrijednost na temelju koje bi se utvrđivao način vrednovanja i obračun odvjetničke usluge u ostavinskom postupku.

21. Nastavno valja ukazati da je odredbom čl. 71. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15. i 14/19., u daljnjem tekstu: ZN) propisan način utvrđivanja vrijednosti ostavine na temelju koje se izračunava vrijednost nužnog dijela o kojem odlučuje ostavinski sud.

22. Zaključno, kako iz rezultata provedenih dokaza proizlazi da između stranaka nije bilo dogovora o vrijednosti predmeta spora na temelju kojega se nagrada za zastupanje tuženice u ostavinskom postupku obračunavala, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kad je pozivajući se na odredbu čl. 775. ZOO smatrao da nagrada mora biti pravična.

23. Prema ocjeni ovog suda tužitelj je kao nalogoprimac bio dužan postupiti pri određivanju predmeta spora u ostavinskom postupku čiji je ishod bio krajnje neizvjestan i u skladu s odredbom čl. 751. ZOO.

24. Imajući u vidu sve navedeno, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužitelju troškovi za zastupanje tuženice u ostavinskom postupku pripadaju prema vrijednosti predmeta spora koju predstavlja visina vrijednosti naslijeđene imovine prema sporazumu o diobi nasljedstva od 16. veljače 2019. u iznosu od 400.000,00 EURA što među strankama nije bilo sporno.

25. Naime, i prema ocjeni ovog suda, valjalo je u skladu s načelom pravičnosti i načelom zaštite nalogodavca nagradu nalogoprimca odrediti prema vrijednosti predmeta spora koju predstavlja visina naslijeđene imovine u skladu s odredbama Tarife o nagrada i naknadi troškova za rad odvjetnika koja je važila u vrijeme poduzimanja pravnih radnji.

26. Budući je tuženica prigovorila visini i načinu obračuna troškova primjenom Tarife, prvostupanjski sud je iste cijenio u ovom postupku.

27. Pravilan je zaključak da tužitelju za zastupanje u predmetu poslovni broj Psp- 54/17 pripada nagrada primjenom Tbr. 7/2 Tarife u iznosu 200 bodova i primjenom Tbr. 35 u iznosu 725 bodova, a za zastupanje u ovršnom predmetu Ovr-1418/18 primjenom Tbr. 11/2 Tarife u iznosu 80 bodova, te u izvanparničnom predmetu R1 Ob-284/16 primjenom Tbr. 17, 16. toč. 1. i Tbr. 35. Tarife u iznosu 562,5 bodova.

28. U odnosu na zastupanje u ostavinskom postupku polazeći od vrijednosti predmeta spora (400.000,00 EURA) i Tbr. 17. Tarife prvostupanjski sud pravilno cijeni da tužitelju pripada nagrada za zastupanje na ročištima 06. rujna 2016., 20. studenoga 2017., 25. travnja 2019., 14. svibnja 2019., 30. travnja 2018. primjenom Tbr. 9/1 Tarife u iznosu 2250 bodova, za ročište 10. studenoga 2016. u iznosu 1125 bodova primjenom Tbr. 9/2 Tarife. No, pravilno tužitelj upire u žalbi da ročišta održana 30. studenoga 2016. i 27. travnja 2017. nisu odgođena već se na istim raspravljalo o procesnim pitanjima te je valjalo obistiniti trošak primjenom Tbr. 9/2 Tarife u iznosu 1125 bodova za svako (umjesto 37,5 bodova) što daje ukupno 14.625 bodova, a uz pravo na nagradu za izbivanje iz pisarnice od ukupno 1400 bodova tužitelju za zastupanje u ostavinskom postupku pripada pravo na nagradu u iznosu 16025 bodova.

29. Dakle, pravilnom primjenom materijalnog prava prema ocjeni ovog suda tužitelj ima pravo na nagradu na temelju ugovora o nalogu za zastupanje u svim predmetima (Psp-54/17, Ovr-1418/18, O-1425/16, R1 Ob-284/16) u iznosu 17592,5 bodova.

30. No, pravilno tuženica upire u žalbi da je prvostupanjski sud pogrešno obračunao troškove koji pripadaju tužitelju prema vrijednosti boda od 2,00 EURA iz razloga što je tužitelj zatražio troškove zastupanja prema vrijednosti boda 10,00 kn /1,33 EURA te sud nije mogao postupiti iznad vrijednosti koju je tužitelj zatražio već sud odlučuje u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva.

31. Stoga, tužitelju prema vrijednosti boda 1,33 EURA pripada nagrada u iznosu 23.398,02 EURA što uvećano za PDV iznosi 29.247,52 EURA / 220.365,43 kn.

32. Kako je među strankama nesporno da je tuženica isplatila tužitelju na ime nagrade iznos od 22.562,88 ERA / 170.000,00 kn, to je tuženica dužna tužitelju isplatiti daljnji iznos od 6.684,64 EURA / 50.365,42 kn.

33. Na žalbene navode da tužitelj nije izdao račun za zastupanje tuženice valja odgovoriti da je između stranaka sklopljen ugovor o nalogu i pravo tužitelja na nagradu ovsi o izvršenju ugovorne obveze (što tuženica u konkretnom slučaju ne osporava), a ne o tome je li izdao račun za obavljene radnje zastupanja.

34. Neodlučni su i daljnji žalbeni navodi tuženice glede obračuna poreza na dodanu vrijednost jer je tužitelj potraživao nagradu za zastupanje tuženice u vrijeme kada je bio samostalni odvjetnik.

35. Obzirom je među strankama nesporno da je tužiteljica 15. siječnja 2020. nakon podnošenja tužbe isplatila tužitelju na ime nagrade za zastupanje iznos od 150.000,00 kn / 19.908,42 EURA, dakle, nakon zaprimljenog obračuna po opozivu punomoći tuženica je pala u zakašnjenje pa temeljem odredbe čl. 29. st. 1. ZOO tužitelj ima pravo potraživati zakonske zatezne kamate na taj iznos od 13. studenoga 2019. do 14. siječnja 2020. što je pravilno i dosudio prvostupanjski sud.

36. Stoga je valjalo žalbe tužitelja i tuženice odbiti kao djelomično neosnovane i uvažiti kao djelomično osnovane te potvrditi presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 6.684,64 EURA / 50.365,42 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 13. studenoga 2019. kao i u dijelu kojim su dosuđene zatezne kamate na iznos glavnice od 19.908,42 EURA / 150.000,00 kn od 13. studenoga 2019. do 14. siječnja 2020., kao i u pobijanom odbijajućem dijelu pod toč. II. izreke, a preinačiti u preostalom dosuđujućem dijelu pod toč. I. izreke i odbiti tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 8.606,01 EURA / 64.841,98 kn te je odlučeno kao pod I. a) i b) izreke ove odluke.

37. Budući je prvostupanjska presuda djelomično preinačena, to je temeljem odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a o troškovima cijelog postupka valjalo donijeti novu odluku.

38. Djelomičnim preinačenjem prvostupanjske presude došlo je do promjene uspjeha u sporu uz to što obje stranke žalbom spore odluku o troškovima, a tužitelj i uspjeh izračuna po prvostupanjskom sudu, pa je ovaj sud odluku o trošku ispitao u cijelosti.

39. Imajući u vidu djelomični uspjeh stranaka u sporu, odluku o troškovima valjalo je utemeljiti na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a.

40. U ovom predmetu bila je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva.

41. Pravilno tužitelj upire u žalbi da uspjeh tužitelja ne čini samo dosuđeni iznos ovom presudom u odnosu na vrijednost predmeta spora konačno postavljenog tužbenog zahtjeva već i iznos koji je tužitelju u vezi ovog spora tuženica namirila nakon podnošenja tužbe u iznosu 150.000,00 kn / 19.908,42 EURA.

42. U takvim okolnostima prilikom obračuna pripadajućih parničnih troškova tužitelju se taj isplaćeni iznos (150.000,00 kn) ima uzeti kao njegov uspjeh u sporu u odnosu na konačni zahtjev (373.378,62 kn) neovisno što je zbog djelomično izvršene isplate smanjio zahtjev (Rev-1325/13).

43. Polazeći od činjenice da je zahtjev tužitelja prema tuženici iznosio 373.378,62 kn od čega je tuženica dragovoljno isplatila 150.000,00 kn / 19.908,42 EURA, a tužitelju je dosuđeno daljnjih 50.365,42 kn / 6.684,64 EURA, to je uspio u odnosu na visinu zahtjeva 53%.

44. Stoga, budući je tužitelj uspio u odnosu na osnovu zahtjeva 100%, a u odnosu na visinu 53%, to je ukupan uspjeh 76% (153 : 2 = 76%). Kada se od postotka uspjeha tužitelja oduzme postotak uspjeha tuženice, to konačni uspjeh tužitelja iznosi 52%.

45. Imajući stoga na umu ukupni uspjeh stranaka, ovaj sud ocjenjuje da su stranke uspjele u postupku u bitno podjednakom dijelu zbog čega je valjalo odlučiti na način da svaka stranka snosi svoj trošak što je sukladno odredbi čl. 154. st. 4. ZPP-a.

46. Stoga je preinačena i odluka o trošku pod toč. III. i IV. prvostupanjske presude te je odlučeno kao pod I.c) izreke ove odluke.

47. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka jer nije uspio sa žalbom u odnosu na glavnu stvar već samo djelomično u odluci o troškovima postupka (toč. II.).

48. Tuženica je odbijena sa zahtjevom za naknadu troška sudske pristojbe za žalbu jer ista nije niti plaćena pa isti trošak nije niti nastao (toč. III.).

49. Temeljem odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 17. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća

Drago Grubeša