Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-550/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankice Jakovina, predsjednice vijeća, Dragice Sirovica Hranilović sutkinje izvjestiteljice i Zinke Bulka, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ico Škarpa, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika EOS MATRIX d.o.o., Zagreb, Horvatova 82, OIB: 76674680107, radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa sredstava, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P- 2231/2022-14 od 9. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 17. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja RO kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2231/2022-14 od 9. travnja 2025.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja RO za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

„Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I Proglašavaju se nedopuštenim pljenidba i prijenos sredstava u postupku izravne naplate koji je tuženik pokrenuo kod Financijske Agencije dana 24. ožujka 2022. na temelju zadužnice koju je tužitelj 16. lipnja 2009. izdao Impuls Leasing d.o.o., a koja je zadužnica ovjerena kod javnog bilježnika Borice Kovačević, OV-2930/09, Split 19.06.2009.

II Dužan je tuženik Eox Matrix isplatiti tužitelju trošak parbenog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe."

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. Traži trošak žalbenog postupka.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se proglasi nedopuštenim pljenidba i prijenos novčane tražbine tuženika u postupku izravne naplate, koji se vodi pred Financijskom Agencijom (dalje: FINA) na temelju bjanko zadužnice, ovjerene kod javnog bilježnika Borice Kovačević pod poslovnim brojem: OV-2939/2009 od 19. lipnja 2009., zbog žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22 - dalje: OZ).

5. Ispitujući pobijanu presudu nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), jer presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika te se presuda može ispitati.

6. Također, nisu se ostvarile niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom postupku i na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP valjano je utvrdio činjenično stanje.

8. Iz sadržaja spisa proizlazi, a što među strankama i nije sporno:

- da je 16. lipnja 2009. zaključen Ugovor o leasingu br. 03646 između društva Impuls

Leasing d.o.o. Zagreb i Senex d.o.o.;

- da je **.**.2009. RO u svojstvu jamca platca izdao zadužnicu radi naplate tražbine društva Impuls Leasing prema dužniku Senex d.o.o. u iznosu od 17.080,00 EUR, koja je ovjerena od javnog bilježnika Borice Kovačević br. OV-2930/09 19. lipnja 2009.;

- da je 1. srpnja 2011. Impuls Leasing d.o.o. temeljem naprijed navedene zadužnice od 16. lipnja 2009. ovjerene 19. lipnja 2009. zatražio od FINA-e pozivom na odredbu čl. 125. st. 5. Ovršnog zakona namirenje tražbine prenošenjem sredstava s računa dužnika na račun vjerovnika, odnosno pljenidbu novčanih sredstava RO po svim računima i oročenim novčanim sredstvima u svim bankama koje se vode pod njegovim osobnim identifikacijskim brojem;

- da je između tuženika EOS MATRIX d.o.o. i Impuls Leasinga d.o.o. 12. svibnja 2017. zaključen ugovor o cesiji radi prijenosa tražbina koje se odnose na dugove njegovih klijenata dospjelih, a neplaćenih dugovanja, što se odnosi na dugovanja Senex d.o.o. u stečaju, među kojima je i predmetno dugovanje po ugovoru o financijskom leasingu br. 03646;

- da je postupak naplate započet 1. srpnja 2011. okončan kada je FINA prestala s izvršavanjem po predmetnoj zadužnici koja je predmet ovog postupka 5. kolovoza 2018., iz razloga insolventnosti dužnika, temeljem odredbe čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine", broj 68/18, dalje: ZOPNS);

- da je tuženik EOS MATRIX d.o.o. kao ovrhovoditelj 24. ožujka 2022. podnio novi zahtjev za izravnu naplatu protiv ovršenika temeljem zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika Borice Kovačevića OV-2930/09 od 19. lipnja 2009.;

- da je rješenjem Općinskog suda u Splitu suda br. Ovr-1282/2022-4 od 11. svibnja 2022. odbijen prijedlog ovršenika (ovdje tužitelja) za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava ovršenika koja su zaplijenjena temeljem zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja podneseno kod FINA-e 24. ožujka 2022. temeljem zadužnice potvrđene 19. lipnja 2009. kod javnog bilježnika Borice

Kovačevića iz Splita br. OV 2930/09;

- da je Zaključkom Ovr-1282/2022-4 od 11. svibnja 2022. sud uputio ovršenika RO da u roku 15 dana pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate, pokrenutog kod FINA-e 24. ožujka 2022. na temelju zadužnice izdane od RO potvrđene 19. lipnja 2009. iz razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7. i 11. Ovršnog zakona.

9. Temeljem takvih činjeničnih utvrđenja sud prvoga stupnja odlučuje kao u izreci pobijane presude.

10. Takva činjenična utvrđenja i odluku suda prvoga stupnja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a ista nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima tužitelja.

11. Pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da je ovjerovljenom privatnom ispravom potraživanje s prethodnog vjerovnika prešlo na novog temeljem ugovora o cesiji, te je tuženik kao ovrhovoditelj ovlašten na pokretanje postupka izravne naplate u smislu odredbe čl. 32. st. 1. OZ, jer se u konkretnom slučaju ne radi o promjeni vjerovnika tijekom trajanja ovršnog postupka, već je podnošenjem prijedloga za postupak izravne naplate od 24. ožujka 2022. iniciran novi postupak izravne naplate od strane novog vjerovnika, odnosno ovrhovoditelja, radi čega nije bio potreban pristanak tuženika (ovršenika) na promjenu ovrhovoditelja.

12. Vezano uz sporno materijalno pravno pitanje je li tražbina iz predmetne Zadužnice tužitelja zastarjela, pravilno se prvostupanjski sud pozvao na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na sjednici Građanskog odjela tog suda održanoj 19. studenog 2018. prema kojem se na tražbinu iz zadužnice koja je privatna isprava i na koji je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika (zadužnica sastavljena prije 1. siječnja 2011.) i koja nije potvrđena kod javnog bilježnika (solemnizirana), kao u ovom slučaju, primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina iz članka 371. ZOO/91 (sada članak 225. ZOO/05), dok se na tražbine iz zadužnice koje su potvrđene kod javnog bilježnika (solemnizirane) primjenjuje zastarni rok od 10 godina iz članka 379. ZOO/91 (sada članka 233. ZOO/05). U konkretnom slučaju radi se o tzv. običnoj Zadužnici na kojoj je samo ovjeren potpis dužnika po javnome bilježniku pa se na tražbinu iz Zadužnice primjenjuje opći zastarni rok od pet godina iz članka 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 25/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – dalje: ZOO), na što upućuje naprijed navedeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

13. Nadalje, pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da je podnošenjem zadužnice na naplatu FINA-i po prijašnjem vjerovniku 1. srpnja 2011. došlo do prekida zastare te da je ista ponovno počela teći najranije 5. kolovoza 2018. kada je isknjižena iz Očevidnika temeljem članka 12. i 33. ZPONS iz razloga nemogućnosti izvršenja, odnosno insolventnosti dužnika, pa do podnošenja novog prijedloga za izravnu naplatu FINA-i nije protekao petogodišnji rok zastare. Pri tome utvrđuje da raniji vjerovnik nije odustao od ovršnog prijedloga niti radnji koje je poduzeo radi realizacije novčane tražbine utvrđene predmetnom Zadužnicom, a niti je njegov ovršni prijedlog odbačen ili odbijen, a niti je zadužnica odbijena odnosno poništena.

14. Naime, prema odredbi čl. 241. ZOO zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom radnjom vjerovnika poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Prema odredbi čl. 242. ZOO prekid zastare izvršen podnošenjem tužbe ili kojom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, smatra se da nije nastupio ako vjerovnik odustane od tužbe ili radnje koju je poduzeo (st. 1.). Isto tako, smatra se da nije bilo prekida ako vjerovnikova tužba ili zahtjev bude odbačen ili odbijen, ili ako određena mjera osiguranja bude stavljena izvan snage (st. 2.).

15. Na žalbene navode tužitelja kojima osporava pravilnost primjene materijalnog prava ističući činjenicu da je tuženik kao ovrhovoditelj bio više od tri godine pasivan te stoga tvrdi da je zbog njegove pasivnosti zastara ponovo počela teći od dana pravomoćnosti i ovršnosti isprave te je nastupila 19. lipnja 2014. te je stoga trebalo primijeniti odredbu čl. 243. st. 1. ZOO, nisu osnovani. Navedenom odredbom propisano je postupanje suda u slučaju ako je tužba protiv dužnika odbačena zbog nenadležnosti suda ili kojeg drugog uzroka koji se ne tiče biti stvari, pa vjerovnik ponovno podnese tužbu u roku od tri mjeseca od dana pravomoćnosti odluke o odbacivanju tužbe, u kojem slučaju se smatra da je zastara prekinuta prvom tužbom. Prvostupanjski sud pravilno je utvrdio kako ovrhovoditelj nije odustao od ovršnog prijedloga niti radnji koje je poduzeo radi realizacije novčane tražbine utvrđene predmetnom zadužnicom, da njegov ovršni prijedlog nije bio odbačen ili odbijen, niti je zadužnica ukinuta, ili poništena, već je isknjižena iz očevidnika uslijed stupanja na snagu ZPONS, na temeljem odredaba čl. 12. i 33. tog Zakona zbog razloga nemogućnosti izvršenja, odnosno insolventnosti dužnika, a što se ne može pripisati krivnji ovdje tuženika, niti je tuženik na to mogao utjecati, te kako je zastara počela ponovo teći 5. kolovoza 2018. godine, pa to do podnošenja novog prijedloga za naplatu 24. ožujka 2022. godine nije istekao zastarni rok od pet godina.

16. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud odbio kao neosnovane navode tužitelja o postojanju i primjeni roka od 3 mjeseca u kojem je ovrhovoditelj trebao podnijeti radnju protiv ovršenika, jer navedeni prigovor nema osnovu u odredbama OZ koji se odnose na naplatu predmetnog potraživanja kao niti u odredbi čl. 243. st. 1. ZOO na koju se tužitelj poziva u žalbi.

17. Slijedom svega navedenog, prvostupanjski sud pravilno je odbio kao neosnovan zahtjev tužitelja u ovome postupku jer je utvrdio kako nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 11. OZ zbog čega bi ovrha pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava u postupku izravne naplate, pokrenutog kod FINA-e 24. ožujka 2022. na temelju zadužnice izdane od RO kao jamca platca 19. lipnja 2009., bila nedopuštena.

18. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi presudu suda prvoga stupnja.

19. Kako tužitelj nije uspio sa žalbom, to je temeljem odredbe čl. 166. st. 1. ZPP i čl. 154. st. 1. ZPP odbijen kao neosnovan njegov zahtjev za naknadom troška žalbenog postupka.

U Velikoj Gorici 17. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina