1              Poslovni broj: Gž R-116/2023-2

 

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od suca Gorana Milakovića kao predsjednika vijeća, sutkinje Nade Sambol kao člana vijeća i suca izvjestitelja i sutkinje Dobrila Ćuruvija kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. R. iz Z., OIB: …, zastupane po punomoćnicima iz Z. o. u. D. B. i M. P. V., odvjetnicima u Z., protiv tuženika Klinika V. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima po zaposlenju i umješača na strani tuženika T. o. d.d. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima iz O. d. M. & L., odvjetnicima u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1451/2022-18 od 20. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj 23. studenog 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1451/2022-18 od 20. veljače 2023.

 

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška i zahtjev umješača za naknadu troška za odgovor na žalbu.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1451/2022-18 od 20. veljače 2023. odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice radi isplate tužiteljici iznosa od 60.420,00 kn sa zateznom kamatom od 29. travnja 2022. do isplate i naloženo je tužiteljici umješaču T. o. d.d. naknadit parnični trošak u iznosu od 497,50 eur[1]/3.748,41 kuna.

2. Protiv presude žalbu je podnijela tužiteljica zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19. – dalje: ZPP), predlaže uvažiti žalbu, preinačit presudu i prihvatit tužbeni zahtjev ili ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Umješač u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode i predlaže žalbu odbiti, potražuje trošak odgovora na žalbu.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Ispitujući presudu utvrđeno je da nije počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, dani su jasni i neproturječni razlozi o bitnim činjenicama koji nisu u protivnosti sa izvedenim dokazima. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski sud primjenom članka 365. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

 

6. Predmet ove parnice je tužbeni zahtjev tužiteljice radi naknade imovinske i neimovinske štete zbog ozljede na radu.

 

7. Ocjenom izvedenih dokaza prvostupanjski sud je utvrdio da je tužiteljica zaposlena kod tuženika na radnom mjestu servirke-spremačice, da je 26. svibnja 2021. prilikom dolaska na posao pala u krugu tuženika i pritom zadobila ozljedu.

 

8. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tuženik ne odgovara za štetu koju je tužiteljica pretrpjela, jer ista nije nastala tijekom rada ili u vezi s radom.

 

9. Odredbom članka 111. stavak 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17., 98/19.) propisano je da je poslodavac dužan radniku nadoknadit štetu po općim propisima obveznog prava ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom. Tužiteljica je pala kada je dolazila na posao, dakle šteta nije nastala za vrijeme rada tužiteljice i nije u vezi sa radom tužiteljice. To što tužiteljica, obzirom na posao koji obavlja kod tuženika za potrebe obavljanja posla koristi i prostor kruga izvan objekta tuženika ne utječe na odgovornost tuženika za naknadu štete, jer tužiteljica nije pala za vrijeme rada, niti je u to vrijeme obavljala poslove koje obavlja kod tuženika ili poslove koji su u vezi s obavljanjem tih poslova.

 

10. Odredbom članka 25. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18 – dalje: ZZR) propisano je da se ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovora po načelu objektivne odgovornosti, a može se oslobodit odgovornosti u cijelosti ili djelomično ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe na koju poslodavac nije mogao utjecati, niti njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Dakle, prema odredbama ZZR-a ozljeda na radu je ozljeda koju radnik pretrpi obavljajući poslove za poslodavca te se smatra da potječe od rada. Tužiteljica nije pala kada je obavljala poslove za poslodavca.

 

11. Žalbeni navodi tužiteljice, kojima ističe da je tuženik podnio prijavu ozljede na radu, pa da je time potvrdio da je ozljeda tužiteljice nastala na radu i da tužiteljica ima pravo na naknadu štete nisu osnovani, neovisno o prijavi ozljede na radu, kraj pravilno utvrđene činjenice da tužiteljica nije zadobila ozljedu kod obavljanja posla ili u vezi s obavljanjem posla. Činjenica da prema odredbi članka 3. stavak 1. točka 14. ZZR-a je ozljeda na radu definirana kao ozljeda radnika nastala u prostoru poslodavca u kojem obavlja rad ili ga tijekom rada koristi ili mu može pristupiti, odnosno u drugom prostoru koji nije prostor poslodavca, ali radnik u njemu obavlja rad ne utječe na odgovornost tuženika za naknadu štete, jer tužiteljica ozljedu nije zadobila za vrijeme rada i obavljajući poslove za koje je sklopila ugovor o radu ili obavljajući poslove koji su vezani za obavljanje poslova za koje je sklopila ugovor o radu. Već iz same definicije ozljede na radu proizlazi da je ozljeda nastala na radu, a ozljeda tužiteljice nije nastala na radu.

 

12. Tužiteljica tužbeni zahtjev nije temeljila na činjenicama da bi za štetu koju je pretrpjela tuženik bio odgovoran zbog toga što bi postojali nedostaci na mjestu na kojem je pala i bili u uzročnoj vezi s padom tužiteljice, pa da bi tuženik odgovarao kao vlasnik nekretnine.

 

13. Kraj pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja da tužiteljici šteta nije nastala na radu i u vezi s radom, sud je pravilno primijenio odredbu članka 25. ZZR-a i članka 111. stavak 1. Zakona o radu kada je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

14. Kod donošenja odluke o parničnom trošku koji je tužiteljica dužna naknaditi umješaču na strani tuženika, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo odredbu članka 154. stavak 1. i članak 155. ZPP-a i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.).

 

15. Primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

16. Tužiteljica nije uspjela sa žalbom, pa joj se ne dosuđuje trošak žalbe. Trošak odgovora na žalbu nije potreban trošak, pa se umješaču ne dosuđuje taj trošak.

 

Bjelovar, 23. studenog 2023.