Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-749/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihele Grahovac kao predsjednice vijeća te Renate Miličević i Koraljke Bumči kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ĐT, zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenog ĐT, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru broj: K-91/2016 od 12. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 17. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba okrivljenog ĐT kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Zadru broj: K-91/2016- od 12. srpnja 2024., n a temelju članka 544. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP) stavljena je izvan snage presuda o kaznenom nalogu Općinskog suda u Zadru poslovnog broja K-91/16-2 od 22. veljače 2016. u odnosu na okrivljenog ĐT (toč. I.) Istom presudom (toč. II.) okrivljeni ĐT proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano u članku 139. stavku 2. KZ/11 te je, na temelju istog zakonskog članka, osuđen na kaznu zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci, a na temelju članka 56. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda kojom je određeno da se kazna zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo. Sud je na temelju članka 148. stavka 6. ZKP okrivljenika u cijelosti oslobodio obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. ZKP.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljeni ĐT po branitelju Ivanu Perici, odvjetniku iz Zadra, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede Kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni. U žalbi je predložio da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Prije sjednice vijeća, u smislu članka 474. stavka 1. ZKP, predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
5. Žalba okrivljenog ĐT nije osnovana.
6. Okrivljenik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP navodeći da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama tj. da je prvostupanjski sud propustio navesti kazloge o krivnji okrivljenika. Međutim, prvostupanjski sud je utvrdio i obrazložio da je okrivljenik kritične zgode oštećenici uputio ozbiljnu prijetnju usmrćenjem podobnu da kod većine ljudi izazove strah ili uznemirenost, čega je okrivljenik svakako bio svjestan te je postupao evidentno s ciljem da kod oštećenice izazove učinak zastrašivanja (toč.12.), pa je svojim ponašanjem ostvario sva subjektivna i objektivna obilježja inkriminiranog mu kaznenog djela (toč. 13.). Time je prvostupanjski sud jasno naveo da je okrivljenik postupao s izravnom namjerom zbog čega obrazloženje pobijane presude sadrži sve bitne elemente krivnje te žalba okrivljenika u tom dijelu nije osnovana.
6.1. Okrivljenik u žalbi osporava pravilnost pravomoćnog rješenja o suđenju u odsutnosti navodeći da je time počinjena povreda članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Međutim, i ovaj drugostupanjski sud utvrđuje da su ispunjeni svi zakonom propisani uvjeti iz članka 402. stavka 3. ZKP tako da u tom djelu žalba okrivljenika nije osnovana. Potrebno je ukazati žalitelju da će se okrivljeniku kojem se sudilo u odsutnosti, a nakon što nastupi mogućnost da mu se sudi u njegovoj nazočnosti, obnoviti kazneni postupak uz uvjet da okrivljenik ili njegov branitelj podnesu takav zahtjev u zakonom određenom roku (članak 497. stavak 3. ZKP) zbog čega nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP.
7. Osporavajući pravilnost i potpunost, zapravo samo pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenik osporava vjerodostojnost iskaza oštećene KT, navodeći da njezin iskaz nije potvrđen drugim dokazima. Međutim, pravilno utvrđuje prvostupanjski sud da je okrivljenik u svom iskazu potvrdio da je, za vrijeme dok je na snazi bila mjera zabrane približavanja i uspostavljanja bilo kakvog kontakta sa oštećenicom istu nazvao s mobitela BT, njezinog očuha, i da joj je rekao da je voli i molio da mu oprosti te da dođe da se vide. Oštećena KT navodi da je inkriminiranog dana oko 17,00 sati primila poziv s mobitela svog očuha BT, a kada se javila čula je okrivljenika koji ju je pitao s kim je i gdje je te kada mu je odgovorila da ju pusti na miru, on joj je rekao da će ubiti sebe i nju ukoliko mu se ne vrati, da će ubiti i onoga tko bude s njom tražeći od nje da se vide, a kada je oštećenica prekinula poziv on ju je nastavio nazivati zbog čega je osjetila strah i zatražila policijsku zaštitu. Stoga je ispravno prvostupanjski sud prihvatio iskaze oštećene KT kao životan, logičan i vjerodostojan jer i sam okrivljenik potvrđuje da je želio nastaviti svoju vezu s oštećenicom u kojoj je, prema vlastitom priznanju, bio nasilan prema njoj.
7.1. Kaznenim djelom prijetnje štiti se osobna sigurnost kao psihički uvjet osjećaja osobne slobode. U konkretnom slučaju utvrđene riječi koje je okrivljenik izrekao oštećenici su objektivno podobne da kod oštećenice, ali i kod svake druge osobe izazovu osjećaj ustrašenosti i uznemirenosti. U konkretnom slučaju oštećenica je događaj prijavila policiji tražeći zaštitu svoje osobne sigurnosti pa nije u pravu okrivljenik kada smatra da izgovorene riječi nisu podobne da kod oštećenice izazovu osjećaj straha i uznemirenosti. Stoga, suprotno stavu okrivljenika, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice i ispravnom analizom svih provedenih dokaza pravilno utvrdio da je okrivljenik KT ozbiljno prijetio da će je usmrtiti, a kako je takvo ponašanje okrivljenika po svom sadržaju, okolnostima i načinu iznošenja objektivno podobno da izazove osjećaj straha, osobne ugroženosti i nesigurnosti kod oštećene IT, ali i bilo koje druge osobe, koja je i zatražila policijsku zaštitu, to su u utvrđenom ponašanju okrivljenika ostvarena sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. KZ/11 za koja ga je proglasio krivim. Za svoja utvrđenja prvostupanjski sud je u obrazloženju iznio jasne i valjane razloge koje je u cijelosti prihvatio i ovaj drugostupanjski sud, stoga žalba okrivljenika niti u ovom dijelu nije osnovana.
8. Okrivljenik se žali zbog odluke o kazni navodeći da je prvostupanjski sud propustio uzeti u obzir sve okolnosti koje utječu na odluku o kazni, pri čemu ne navodi koje je to okolnosti prvostupanjski sud propustio cijeniti. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud okrivljeniku pravilno utvrdio sve okolnosti važne da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja te je sve okolnosti u dostatnoj mjeri valorizirao. Tako je, ispravno, prvostupanjski sud na strani okrivljenika kao olakotno cijenio njegovu dosadašnju neosuđivanost, dok otegotnih okolnosti sud nije našao. Imajući na umu da je od kaznenog djela prošlo više od devet godina i vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11) te o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11), ovaj drugostupanjski sud smatra da je osuda na kaznu zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci i izrečena uvjetna osuda s rokom kušnje od 3 (tri) godine - u cijelosti primjerena svim utvrđenim okolnostima te će se njome ispuniti svi zahtjevi specijalne i generalne prevencije, odnosno, u dovoljnoj će mjeri utjecati kako na okrivljenika tako i na sve druge da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela. Stoga, blaže kažnjavanje okrivljenika nije osnovano.
9. Kako žalbenim razlozima okrivljenog ĐT nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkom 1. i 2. ZKP te nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka ni povreda Kaznenog zakona na štetu okrivljenika.
10. Stoga je primjenom članka 482. ZKP trebalo presuditi kao u izreci ove drugostupanjske presude.
U Zagrebu 17. lipnja 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Gordana Mihela Grahovac
