Republika Hrvatska

Poslovni broj: P Ob-200/2023-22

Općinski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru po sucu toga suda Katji Morić Arambašić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja mlt. TŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po majci i zz OŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a ova po punomoćnici Gordani Šimunov, odvjetnici u Zadru, protiv tuženika LŽ iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Saši Omeragić, odvjetnici u Puli, Leherova ulica 1, radi izmjene odluke o uzdržavanju, nakon održane glavne rasprave na kojoj je bila isključena javnost zaključene 16. travnja 2025. u prisutnosti zz tužitelja i njezine punomoćnice, tuženika i njegove punomoćnice te objave 17. lipnja 2025.

p r e su d i o  j e

I. Dužan je tuženik SŽ, rođen **.**.1986., broj osobne iskaznice: CA70224UR izdane u Italiji, da za uzdržavanje mlt. tužitelja TŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], umjesto iznosa od 1.500,00 kn (199,08 EUR) mjesečno određenog pravomoćnom i ovršnom Presudom Općinskog suda u Zadru posl. broj P Ob-246/2020-79 od 26. siječnja 2022., počevši od 26. listopada 2023. pa do 30. ožujka 2024. doprinosi iznos od 220,00 EUR, od 01. travnja 2024. do 30. ožujka 2025. iznos od 245,00 EUR i od 01. travnja 2025. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti iznos od 280,00 EUR, slijedom čega se tuženiku nalaže da isplati:

- za razdoblje od 26. listopada 2023., kao dana podnošenja tužbe, do 31. listopada 2023. iznos od 3,33 EUR,

- za studeni 2023. iznos od 20,00 EUR,

- za prosinac 2023. iznos od 20,00 EUR,

- za siječanj 2024. iznos od 20,00 EUR,

- za veljaču 2024. iznos od 20,00 EUR,

- za ožujak 2024. iznos 20,00 EUR,

- za travanj 2024. iznos od 45,00 EUR,

- za svibanj 2024. iznos od 45,00 EUR,

- za lipanj 2024. iznos od 45,00 EUR,

- za srpanj 2024. iznos od 45,00 EUR,

- za kolovoz 2024. iznos od 45,00 EUR,

- za rujan 2024. iznos od 45,00 EUR,

- za listopad 2024. iznos od 45,00 EUR,

- za studeni 2024. iznos od 45,00 EUR,

- za prosinac 2024. iznos od 45,00 EUR,

- za siječanj 2025. iznos od 45,00 EUR,

- za veljaču 2025. iznos od 45,00 EUR,

- za ožujak 2025. iznos od 45,00 EUR,

- za travanj 2025. iznos od 80,00 EUR,

- za svibanj 2025. iznos od 80,00 EUR,

- od 01. lipnja 2025. pa nadalje dok budu za to postojali zakonski uvjeti, iznos od 280,00 EUR,

koje iznose je dužan isplatiti najkasnije do 15-og u mjesecu za tekući mjesec zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, po stopi do 31. prosinca 2023. od 7%, od 01. siječnja 2024. do 30. lipnja 2024. po stopi od 7,50%, od 01. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024. po stopi od 7,25%, od 01. siječnja 2025. pa do isplate po stopi od 6,15 %, a u slučaju promjene stope zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, s da je dospjele a neisplaćene obroke dužan isplatiti odjednom u roku od 15 dana i to sve na račun majke i zz mlt. tužitelja OŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], koji ista ima otvoren kod OTP banke d.d., broj IBAN: [broj bankovnog računa],

dok se u preostalom dijelu od dosuđenih mjesečnih iznosa do traženih iznosa od po 460,00 EUR mjesečno, tužbeni zahtjev mlt. tužitelja odbija kao neosnovan.

II. Svaka strana snosi svoj trošak.

Obrazloženje

1. Dana 26. listopada 2023. mlt. EŽ (dalje u tekstu: mlt. tužitelj) podnio je protiv LŽ (dalje u tekstu: tuženik) tužbu radi povećanja uzdržavanja u kojoj su u bitnome naveo da je pravomoćnom i ovršnom Presudom ovog Suda posl. br. P Ob-246/2020 od 26. siječnja 2022., naloženo ovdje tuženiku da za njegov uzdržavanje doprinosi mjesečni iznos od 1.500,00 kn. Međutim, da su se u međuvremenu od kada je donesena citirana presuda njegove potrebe za prehranom, odjećom, obućom i dr. povećale jer je postao stariji i krenuo u školu. Također da tuženik ostvaruje i dodatna primanja s osnove dječjeg doplatka u iznosu od 200,00 EUR jer ga nije odjavio sa adrese u Italiji. Slijedom navedenog, da podnesi ovu tužbu i predlaže da sud odnese presudu kojom će tuženika obvezati da od umjesto iznosa od 1.500,00 kn mjesečno, nadalje plaća iznos od 460,00 EUR mjesečno.

2. Tuženik je u svom odgovoru na tužbu od 08. listopada 2024. u bitnome naveo da predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan jer se okolnosti na koje tužitelj poziva nisu promijenile u smislu odredbi čl. 285. Obiteljskog zakona u odnosu na vrijeme kada je vođen postupak kojim je ranije određen iznos uzdržavanja. Naime, da su okolnosti koje tužitelj u tužbi prikazuje kao izmijenjene već uzete u obzir Presudom ovog Suda posl. br. P Ob-246/2020 od 26. siječnja 2022. jer je istom prilikom određivanja iznosa uzdržavanje uzeta u obzir činjenica polaska tužitelja u školu s obzirom sa je u godini presuđenja isti trebao krenuti u prvi razred osnovne škole. Da navedeno jasno proizlazi iz obrazloženja Presude u kojoj se navodi da je tamo tužiteljica predložila da on za uzdržavanje ovdje mlt. tužitelja mjesečno doprinosi iznos od 1.098,00 kn, međutim da je naknadno na ročištu od 08. listopada 2021. predložila da ga se uz tu novčanu obvezu dodatno obveže da sudjeluje u svim većim troškovima vezanim uz mlt. dijete (priprema za školu i sl.) ili da mu se obveza uzdržavanja utvrdi u visini od 1.500,00 kn mjesečno u kom slučaju bi onda tamo tužiteljica kupovala sve što je potrebno za mlt. dijete, a što se odnosi na povećane potrebe. Da je on tada pristao na predloženi veći iznos uzdržavanja kako bi se izbjeglo ponovno parničenje zbog povećanja troškova kada dijete krene u školu. Međutim, ukoliko sud već iz naprijed navedenog razloga ne odbije tužbeni zahtjev, da opreza radi nadalje ističe da su njegova primanja ostala načelno jednaka kao i u vrijeme kada je vođen raniji postupak te da sada iznose 1.660,00 EUR, dok su se njegovi troškovi povećali s obzirom da je predmetnom Presudom obvezan radi održavanja osobnih odnosa sa mlt. tužiteljem doći po njega i vratiti da majci na adresu boravišta. Da je u 2024. sukladno dogovoru sa tužiteljevom majkom to učinio dva puta za Uskršnje i ljetne praznike, što na godišnjoj razini čini trošak od najmanje 900,00 do 1.120,00 EUR. Osim toga, da su uslijed inflacije do koje je došlo u cijeloj Europskoj uniji, njegova režijska davanja i troškovi za prehranu narasli 10%-15%. Također da i nadalje otplaćuje u cijelosti stambeni kredit u mjesečnom iznosu 534,94 EUR, dok nije točno da prima dječji doplatak u iznosu od 200,00 EUR. Dakle, s obzirom na njegova primanja i njegove troškove koji su povećani zbog činjenice da on i tužitelj žive u različitim državama, da je jasno da je prethodno određeni iznos uzdržavanja koji se temelji na dogovoru roditelja pravično određen, tako da nema osnove za povećanjem istog, pa da predlaže i iz tog razloga tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

2.1. U odnosu na navode iz odgovora na tužbu očitovao se mlt. tužitelj podneskom od 25. listopada 2024. u kojem je u bitnome naveo da nije točno da su se prilikom donošenja presude P Ob-246/2020 u bilo kojem segmentu uzele u obzir bilo kakve njegove buduće povećane potrebe jer se uzdržavanje određuje u vremenu kada se presuda i donosi. Nadalje, da su se njegova majka i tuženik pravomoćno razveli u siječnju 2022., a da je tuženik nakon toga u ožujku 2022. predao tijelima u Republici Italiji zahtjev za dječji doplatak koji je iznosio 190,00 mjesečno, kojem zahtjevu je udovoljeno, iako on nije s njime nastavilo živjeti nakon razvoda braka. Također da je tuženik od države Italije na godišnjoj razini primao 700,00 EUR za uzdržavanje njegove majke, iako su bili razvedeni, što tuženik nije prijavio državi. Da je isti s tih osnova imao i dodatne porezne olakšice koje mu je priznala Italija i to u visini od 1.900,00 EUR godišnje. Da je tuženik sve navedene beneficije koristio do travnja 2024. kada se njegova majka (mlt. tužitelja) obratila nadležnim tijelima u Republici Italiji i bila savjetovana da ishodi internacionalni razvod.

3. U daljnjem tijeku postupka saslušani zz mlt. tužitelja i tuženik kao stranke, nakon čega je zaključeno s raspravljanjem u ovoj pravnoj stvari.

4. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze čitanjem isprava priloženih spisu i to: Presudu ovog suda posl. br. P Ob-246/20-79 od 26. siječnja 2020. (l.s. 6-19), Tužbu radi razvoda braka predanu ovom sudu 16. prosinca 2020. od strane OŽ (l.s. 48-49), Zapisnik sastavljen 08. listopada 2021. u predmetu ovog suda poslovni broj P Ob-246/20 (l.s. 50-52), ovjeren prijevod sa talijanskog jezika Potvrde nesamostalnog rada, dodataka i porezna pomoć izdane od strane Porezne uprave R Italije (l.s. 57-70), presliku avionske karte [adresa] iz srpnja 2020. (l.s.71), kartu sa udaljenosti između [adresa] i [adresa] (l.s. 72), ovjereni prijevod sa talijanskog jezika podataka o kreditu izdanog od strane Banco BPM (l.s. 78-83), Ugovor o sufinanciranju produženog boravka od 09. rujna 2024. (l.s. 89-90), račune za plin, struju, zajedničko stubište, zajedničku pričuvu, otpad i Internet (l.s. 112-122), dana 16. travnja 2025. saslušao zz tužitelja i tuženika kao stranke (l.s. 148-153) te izvršio uvid u spis ovog suda poslovni broj P Ob-246/20 kojem je spojen spis ovog suda poslovni broj R1 Ob- 289/21.

Tužbeni zahtjev mlt. tužitelja djelomično je osnovan.

5. Mlt. tužitelj tužbom traži povišenje iznosa za uzdržavanje koje je dužan davati tuženik kao roditelj koji s njim ne živi u zajednici, počev od 26. listopada 2023. kao dana podnošenja ove tužbe pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti. .

5.1. Tužitelj svoju tužbu temelji na tvrdnji da su u međuvremenu, od kada je Presudom posl. br. P Ob-246/2020-79 od 26. siječnja 2022. određena obveza tuženika da doprinosi za njegovo uzdržavanja, promijenile okolnosti i na njegovoj strani i na strani tuženika jer su uslijed odrastanja i kretanja u prvi razred osnovne škole porasli njegovi troškovi, kao što su porasla i tuženikova primanja.

5.2. Tuženik se usprotivio tužbenom zahtjevu tvrdeći da nije došlo do promijenjenih okolnosti jer su već prvotnom Presudom uzeti u obzir troškovi tužiteljevog polaska u školu, dok su njegova primanja ostala načelno jednaka. Osim toga, da su i njemu porasli troškovi, tako da s obzirom na sve svoje obveze i visinu svojih primanja nije u mogućnosti podmirivati povećani iznos od 460,00 EUR, koliko mlt. tužitelj traži tužbom.

6. Odredbom čl. 209. st. 1. Obiteljskog zakona (Narodne novine br. 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23, dalje - ObZ) propisano je da su roditelji dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete.

6.1. Odredbom čl. 285. ObZ propisano je da osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promijeni način uzdržavanja određen prijašnjom ovršnom ispravom ako su se okolnosti promijenile.

7. Među strankama nije sporno da je tuženik, kao otac mlt. tužitelja, pravomoćnom Presudom ovog suda posl. br. P Ob-246/2020-79 od 26. siječnja 2022. obvezan na ime uzdržavanja doprinositi za mlt. tužitelja iznos od 1.500,00 kn mjesečno, a kako to proizlazi iz priložene Presude.

7.1. Uvidom u spis ovog suda posl. br. P Ob-246/2020, ovaj sud je utvrdio:

- da je mlt. tužitelj rođen **.**.2015. (l.s. 113), što znači da je isti 26. siječnja 2022. kada je u tom postupku donesena presuda imao 6 godina i 7 mjeseci te da je još uvijek išao u vrtić, a da je u vrijeme podnošenja ove tužbe 26. listopada 2023. imao 8 godina i 4 mjeseca,

- da je tuženik SŽ u podnesku od 23. studenog 2021. naveo da ima plaću oko 1.400,00 do 1.500,00 EUR mjesečno, od čega podmiruje ratu kredita od 535,00 EUR mjesečno, režijske troškove za stan od 200,00 EUR mjesečno, a kako je naveo i u iskazu danom na raspravi održanoj 11. lipnja 2021. u predmetu R1 Ob-349/20 radi donošenja privremene mjere, koji je spojen sa predmetom P Ob- 246/20 (list spis 304)

- da je na raspravi održanoj 31. listopada 2021. (l.s. 357) tužiteljica CŽ u odnosu na prijedlog da se oca SŽ, ovdje tuženika, obveže da doprinosi za uzdržavanje mlt. EŽ, ovdje tužitelja, navela da predlaže da se utvrdi identična novčana obveza koja je predložena privremenom mjerom (1.150,00 kn – l.s. 290) uz dodatnu obvezu oca da sudjeluje u svim većim troškovima vezanim uz mlt. dijete (priprema za školu) ili da se obveza uzdržavanja utvrdi u visini od 1.500,00 kn mjesečno, u kojem slučaju bi ona kupovala sve ovo što je potrebno za mlt. dijete, a što se odnosi na povećane

potrebe.

7.2. Iz podatka Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalnog rada (Narodne novine, broj 48/23, 49/24 i 75/25) proizlazi da su minimalni novčani iznosi koje je dužan davati roditelj koji ne živi s djetetom za mjesečno uzdržavanje djeteta u dobi od 7 do 12 godina, koliko ima ovdje mlt. tužitelj, u 2023. iznosili 203,15 EUR (1.530,60 kn), u 2024. iznosili 229,60 EUR, a da u 2025. iznose 264,00 EUR.

7.3. Cijeneći naprijed navedeno, ovaj sud je našao da je doista, uslijed proteka skoro dvije godine od donošenja presude u predmetu ovog suda P Ob-246/20, došlo do promijenjenih okolnosti na temelju kojih je tuženiku određena obveza uzdržavanja mlt. tužitelja jer je mlt. tužitelj sada zbog svoje dobi prešao u kategoriju koja ima veće ukupne minimalne potrebe, kao što su i tuženiku porasla primanja sa 1.400,00- 1.500,00 EUR na 1.660,00 EUR, slijedom čega je zahtjev mlt. tužitelja za povećanjem uzdržavanja uslijed promijenjenih okolnosti cijenio osnovanim. Činjenica da je majka kada je određivala iznos koji potražuje za uzdržavanje ovdje mlt. tužitelja u visinu istog uključila i njegove potrebe koje će nastati polaskom u školu, a kako je izričito navela na raspravi održanoj 31. listopada 2021. u predmetu P Ob-246/20, nije presudan prilikom ocijene da li je došlo do promijenjenih okolnosti na temelju kojih je određeno uzdržavanje jer ukupne materijalne potrebe mlt. djeteta ne predstavljaju samo potrebe s osnove školovanja, već i sa osnovne troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, skrbi o djetetovu zdravlju i druge slične troškove djeteta, a kako je propisano odredbom čl. 311. ObZ, koje su se također povećale.

8. Slijedom navedenog, nadalje u postupku trebalo je odlučiti o osnovanosti visine iznosa uzdržavanja koji se traži tužbom, uz primjenu odredbe čl. 307. ObZ iz koje proizlazi da je potrebno utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje, te mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati pri čemu treba uzeti u obzir njezino imovinsko stanje, sva njezina primanja i stvarne mogućnosti sjecanja povećane zarade, njezine vlastite potrebe i druge zakonske odredbe uzdržavanja.

9. Kako bi se utvrdile ukupne potrebe mlt. tužitelja saslušana je njegova majka i zz CŽ iz čijeg iskaza proizlazi da tužitelj, kada je prvi puta određena obveza njegovog uzdržavanja 2022., još uvijek nije imao 7 godina te da je išao u vrtić, s tim da nije išao u redovan vrtić, već u privatnu igraonicu koja se plaćala 237,00 EUR jer nije bio cijepljen. Da je tada bio zdrav i da nije imao nikakvih posebnih potreba, već da su njegove potrebe bile uobičajen za dijete njegove dobi. Da su u to vrijeme njih dvoje živjeli kod njezinih roditelja, gdje nisu plaćali najam, već su samo sudjelovali u plaćanju režija. Da i danas žive na istom mjestu gdje i dalje ne plaćaju najam. Također da i dalje mlt. tužitelj nema nikakvih posebnih potreba, već da su iste uobičajene za dijete njegove dobi. Međutim, da su se njegove potrebe povećale jer je u rujnu 2023. krenuo u prvi razred osnovne škole, pa ga je bilo potrebno prije početka školske godine opskrbiti sa svim potrepštinama poput torbe, pernice, bilježnica i sl., za što je bilo potrebno oko 200,00 EUR. Također da isti u školi ima topli obrok koji se mjesečno plaća između 65,00 i 85,00 EUR ovisno o broju dana koliko ide u školu taj mjesec. Isto tako da su se povećale njegove potrebe i u odnosu na odjeću i obuću, s obzirom da je sada potrebno istu češće kupovati. Iako je škola u blizini, da ga ona i dalje vozi automobilom jer do škole nema nogostupa, na što troši 30,00 EUR tjedno. Da baka i djed po ocu mlt. tužitelju od kada se rodio na njegov račun uplaćuju 100,00 EUR mjesečno, međutim da ona taj novac stoji na računu i čeka njegovu punoljetnost.

9.1. Ovaj sud je poklonio vjeru navodima zz tužiteljice s obzirom da je ista kao roditelj s kojom mlt. tužitelj živi, iskazivala o okolnostima koje su joj osobno poznate te sukladne materijalnoj dokumentaciji koja se nalazi u spisu i to Ugovoru o sufinaciranju produženog boravka iz kojeg proizlazi da se za mlt. tužitelja u školskoj godini 2024/2025 sufinancira topli obrok u iznosu od 3,70 EUR dnevno (l.s. 89).

9.2. Pri ocjenjivanju potreba mlt. tužitelja, Sud je na temelju izvedenih dokaza utvrdio da je mlt. tužitelju u vrijeme podnošenja ove tužbe imao 8. godina i 4 mjeseca, dok je u vrijeme zaključenja glavne rasprave imao 9. godina i 10. mjeseci, da je zdrav te da su njegove potrebe za odjećom, obućom, školskim i higijenskim potrepštinama, uobičajene za djecu njegove dobi. Da od posebnih potreba isti ima trošak toplog obroka koji varira od 65,00 do 85,00 EUR. Ovaj sud nije uzeo u obzir trošak odvoženja mlt. tužitelj u školu jer je stava da isti nije nužan, s obzirom da je moguće da ga roditelj otpratiti do škole pješke.

9.3. Uzimajući u obzir naprijed navedeno, pri tome vodeći računa o troškovima života, te imajući u vidu podatke Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalnog rada (Narodne novine, broj 48/23, 49/24 i 75/25) navedene u toč. 7.2. ovog obrazloženja, ovaj Sud je našao da je za zadovoljenje ukupnih potreba mlt. tužitelja u razdoblju od 26. listopada 2023. pa do 30. ožujka 2024. bio potreban iznos od 270,00 EUR, od 01. travnja 2024. do 30. ožujka 2025. iznos od 295,00 EUR i od 01. travnja 2025. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti iznos od 330,00 EUR. Naime, iznosi propisani od strane nadležnog Ministarstva koje je dužan plaćati roditelj koji ne živi s mlt. djetetom, su minimalni iznosi koji ne obuhvaćaju i posebne potrebe poput troška toplog obroka u školi, koje ima ovdje mlt. tužitelj.

10. Kako bi se utvrdile sve okolnosti propisane odredbom čl. 307. ObZ na strani tuženika kao obveznika uzdržavanja izvršen je uvid u dokumentaciju koja se nalazi u ovom spisu, uvid u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovog suda P Ob-246/20 te je isti saslušan kao stranka.

10.1. Uvidom u ovjereni prijevod sa talijanskog jezika Potvrde nesamostalnog rada, dodataka i porezna pomoć za tuženika, utvrđeno je da je isti u 2024. ostvario prihod od nesamostalnog rada u visini od 21.577,24 EUR, umanjeno za porez od 1.906,45 EUR, odnosno 19.670,79 EUR, što gledano na godišnjoj razini prosječno iznosi 1.639,23 EUR.

10.2. Iz ovjerenog prijevoda sa talijanskog jezika Izvješća o socijalnoj istrazi sačinjenog od strna Servisa za zaštitu maloljetnika R Italije za potrebe predmeta ovog suda posl. br. P Ob-246/20, proizlazi da tuženik osim što je zaposlen kao serviser grijalica u lokalnoj firmi, ima strast i prema buvljacima korištenih stvari i da je prije zdravstvenih problema imao jedan štand radi bavljenja tom aktivnošću krajem tjedna (l.s. 351-355).

10.3. Iz iskaza tuženika proizlazi da i dalje živi u stanu u [adresa] koji je u njegovom vlasništvu, za kupnju kojeg je podigao kredit u rujnu 2015., koji će otplaćivati do 2030. s mjesečnom ratom od 535,00 EUR. Da rata kredita ne varira jer je kredit podignut sa fiksnom kamatnom stopom. Da za taj stan plaća režije koje su u vrijeme donošenje presude 2022. iznosile minimalno oko 250,00-300,00 EUR, a da danas iste iznose oko 300,00-350,00 EUR. Da osim ovog stana nema drugih nekretnina te da osim ovog kredita za stan nema drugih financijskih obveza. Također da osim mlt. tužitelja nema obvezu nikog drugog uzdržavati. Da od vrjednijih pokretnina ima automobil marke Fiat 600 godine proizvodnje 2003., kojeg je stekao nasljeđivanjem 2020. Da i dalje radi na istom radnom mjestu kao tehnički savjetnik u firmi, gdje je prije ostvarivao mjesečnu plaću oko 1.500,00-1.550,00 EUR, a da danas ostvaruje oko 1.600,00-1.650,00 EUR. Da je po zanimanju vodoinstalater te da osim posla u firmi ne obavlja nikakav dodatan posao jer po zakonu u Italiji ne možeš raditi na dva mjesta, već se moraš odlučiti za jedno. Da je prije prodavao na tržnicama određene stvari i na taj način zarađivao, međutim da to više ne čini jer su zatvorili tržnicu. Da je zdrav i da nema nikakvih posebnih potreba. Da on po mlt. tužitelja u Hrvatsku dolazi nekada automobilom, kada nema direktne linije avionom, a nekada avionom. Da svaki put dođe po sina u Hrvatsku, istog dovede u Italiju i nakon toga vrati u Hrvatsku. Kada to čini automobilom da trošak dolaska i vraćanja djeteta sveukupno iznosi 1.200,00 EUR, a kada to čini avionom da trošak sveukupno iznosi 1.000,00 EUR. Da svaki put kada dođe po sina i kada ga vrati prespava jedan dan u [adresa], koji trošak ovisi o mjesecu kada dolazi i iznosi od 70,00-120,00 EUR. Da on po sina dolazi 2 puta godišnje za Uskrs kada sin kod njega boravi 10-ak dana i za vrijeme ljetnih praznika kada boravi kod njega puna 2 mjeseca. Da osim što plaća uzdržavanje, mlt. tužitelju nekoliko puta godišnje na njegov račun u banci pošalje novac za kupnju odjeće, obuće i sl. Također kada se tužitelj nalazi kod njega da mu kupi odjeću, obuću i sl. Da se on sa sinom viđa samo dva puta godišnje zbog njegovih radnih obveza i troškova puta te da tada koristi ''očinski odmor'' koji može koristiti do 12 godine života djeteta kada prima samo 30 posto plaće.

10.4. Cijeneći sve dokaze zajedno i svaki zasebno, ovaj sud je našao da tuženik pokušava umanjiti povećanje svojih primanja jer sad navodi da mu je ranije plaća iznosila 1.500,00-1.550,00 EUR, a da mu sad iznosi 1.600,00-1.650,00, dok je u postupku P Ob-246/20 navodio da mu je iznosila 1.400,00-1.500,00 EUR te u odgovoru na tužbu danom u ovom postupku da mu sad iznosi 1.660,00 EUR, čime nastoji povećanje plaće sa 200,00-250,00 EUR umanjiti na 100,00-150,00 EUR. Nadalje, ovaj sud je našao da tuženik nastoji svoje troškove prikazati većima nego što jesu, pa tako isti u dogovoru na tužbu kao mjesečne troškove plina navodi trošak za četiri mjeseca, zatim kao mjesečne troškove struje navodi trošak za dva mjeseca te kao mjesečni trošak poreza na otpad navodi trošak za tri mjeseca, a kako jasno proizlazi iz dokumentacije sa l.s. 112, 114 i 120, iz koje se navedeno može iščitati iako je na talijanskom jeziku jer su ti podaci navedeni brojčano. Nadalje tuženik u spis dostavlja trošak avionske karte [adresa] iz srpnja 2020., iako ti podaci nisu relevantni za sadašnje razdoblje te je opće poznato da je moguće avionske karte naći i znatno jeftinije. Isto tako tuženik tvrdi da trošak putovanja automobilom na relaciji [adresa] iznosi 500,00 EUR, iako s obzirom na udaljenost od 777 km, uz prosječnu potrošnju goriva i prosječnu cijenu od 1,4 l/km taj trošak iznosi oko 180,00 EUR, te kada se isto uveća za cestarine u RH, Sloveniji i Italiji, isti maksimalno može iznositi 250,00 EUR, dakle za dolazak po dijete i njegovo vraćanje u mjesto boravka treba sveukupno 500,00 EUR. Kako tuženik po mlt. tužitelja ide samo dva puta godišnje, to bi automobilom predstavljalo trošak od 1.000,00 EUR (2x500,00), a ne 2.400,00 EUR (2x1.200,00) kako tvrdi tuženik u svom iskazu, a kako je i sam naveo u toč. IV. svog odgovora na tužbu (l.s. 45). Dakle, sveukupan trošak odlaska po dijete i vraćanja istog u mjesto boravka na godišnjoj razini iznosi manje od tuženikove trinaeste plaće koju dobije svake godine.

10.5. Pri ocjenjivanju mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati, odnosno tuženika, Sud je utvrdio da je isti zdrav i radno sposoban, da nema posebnih potreba, da nema obvezu osim mlt. tužitelja uzdržavati drugu djecu. Nadalje je utvrdio da su se istom troškovi povećali sukladno inflaciji koja je na području Italije 2024. iznosila 1.1%, a prognozira se da će 2025/2026 iznositi 1,5%, sukladno podacima Banke Italije objavljenih u svom Ekonomskom biltenu, s tim da mu je rata kredita ostala ista jer je ugovorio fiksnu kamatnu stopu, dok mu je plaća porasla 20-ak % i sada iznosi 1.660,00 EUR. Također je utvrđeno da tuženik uz svoju plaću ima mogućnost ostvarivati dodatne prihode jer je to već ranije činio prodajom na tržnici, a ovaj sud mu nije poklonio vjeru da takva vrsta podaje više ne postoji u njegovom mjestu stanovanja. Slijedom navedenog, ovaj sud je našao da je tuženik u mogućnosti doprinositi za mlt. tužitelja u iznosu većem do sada utvrđenog od 199,08 EUR, bez da time ugrozi svoju egzistenciju.

10.6. Ovdje je za napomenuti, da ovaj sud nije uzeo u obzir troškove održavanja automobila na koje se tuženik poziva jer je iste troškove imao i u vrijeme kada mu je prvi put određena visina uzdržavanja koje je dužan doprinositi na mlt. tužitelja. Isto tako ovaj sud nije uzeo u obzir niti stvari za koje tuženik tvrdi da kupuje mlt. tužitelju, na način da bi isto cijenio kao osnova za sniženje njegove obveze uzdržavanja, s obzirom da se obveza uzdržavanja djeteta sukladno odredbi čl. 309. ObZ, uvijek mora isplaćivati u novcu, već je navedeno cijenio kao dokaz da tuženik očito ima mogućnosti uz dosadašnji iznos uzdržavanje doprinositi za tužitelja i dodatno bez da time ugrozi svoju egzistenciju.

11. Prilikom donošenja odluke o visini uzdržavanja, ovaj Sud je osim ukupnih potreba djeteta i mogućnosti tuženika kao roditelja koji je sukladno odredbi čl. 288. ObZ dužan uzdržavati svoje mlt. dijete, uzeo u obzir i dopunske kriterije, pa je vodio računa i o doprinosu majke, njenoj brizi u podizanju zajedničkog djeteta na koji način ista ispunjava svoj udio u obvezi uzdržavanja sukladno čl. 310. st. 1. ObZ, međutim uzeo je u obzir i činjenicu da tuženik snosi sav trošak održavanja osobnih odnosa te je našao da je isti dužan doprinositi za uzdržavanje mlt. tužitelja od 26. listopada 2023. kao dana podnošenja tužbe pa do 30. ožujka 2024. iznos od 220,00 EUR, od 01. travnja 2024. do 30. ožujka 2025. iznos od 245,00 EUR i od 01. travnja 2025. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti iznos od 280,00 EUR.

11.1. Prilikom određivanja visine obveze uzdržavanja, ovaj sud se vodio vremenskim razdobljima u kojima nadležno Ministarstvo određuje minimalne iznose koje je dužan plaćati roditelj koji ne stanje s djetetom kao, te je odredio iznose za koje je našao da će zadovoljiti tužiteljeve redovne potrebe, a da pri tome ne bude ugrožena egzistencija tuženika jer se radi o uvećanjima tuženikove obveze u iznosima koji su manji od povećanja njegove plaće do kojeg je u međuvremenu došlo. Po ocjeni ovog Suda, iako su ukupne potrebe mlt. tužitelja veće, na ovaj način ukupnim novčanim doprinosima tuženika, uz rad i brigu koju će ulagati majka s kojom mlt. tužitelj živi, biti će zadovoljene njihove redovite potrebe.

12. Dakle, s obzirom da je ovaj Sud utvrdio da su se od 26. siječnja 2022. kada je Presudom ovog suda posl. br. P Ob-246/2020 tuženik obvezan za uzdržavanje mlt. tužitelja plaćati mjesečno 1.500,00 kn, promijenile okolnosti na temelju kojih je donesena ta odluka na način da su uslijed odrastanja tužitelja troškovi porasli te da su porasla i primanja tuženika, to je našao osnovanim zahtjev mlt. tužitelja da se povisi iznos za njegovo uzdržavanje počevši od 26. listopada 2023. kao dana podnošenja tužbe pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti.

12.1. Međutim, kako je među strankama nesporno da je tuženik uredno podmiruje svoju obvezu uzdržavanja koja mu je do sada bila određena uplatama od 200,00 EUR mjesečno, to je ovaj sud za razdoblje od studenog 2023. do 30. svibnja 2025. umanjio njegovu obvezu za taj iznos, tako da ga je za studeni 2023., prosinac 2023., siječanj 2024., veljaču 2024. i ožujak 2024. obvezao na uplatu iznosa od 20,00 EUR za svaki mjesec (220,00-200,00), zatim za travanj 2024., svibanj 2024., lipanj 2024., srpanj 2024., kolovoz 2024., rujan 2024., listopad 2024., studeni 2024., prosinac 2024., siječanj 2025., veljaču 2025. i ožujak 2025. iznosa od 45,00 EUR za svaki mjesec (245,00 -200,00) te za travanj 2025. i svibanj 2025. iznosa od 80,00 EUR za svaki mjesec (280,00-200,00), dok ga je za razdoblje od 01. lipnja 2025. pa nadalje dok budu za to postojali zakonski uvjeti obvezao na uplatu iznosa od 280,00 EUR. Također, za 5 dana listopada 2023. tuženika je obvezao na uplatu samo razmjernog dijela povišenog iznosa uzdržavanja od 3,33 EUR, do kojeg se došlo da se razlika između 200,00 EUR kojeg uplaćuje tuženik i povećanog iznosa obveze za to razdoblje od 220,00 EUR podijelila sa 30 i pomnožila sa 5, koliko je dana ostalo u tom mjesecu.

12.2. Slijedom navedenog, ovaj sud je obvezao tuženika na uplatu iznosa kako je to navedeno u toč. I. izreke ove presude, dok je u preostalom dijelu od dosuđenih do traženih iznosa od 460,00 EUR mjesečno tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

12.3. Odluka o stopi zakonske zatezne kamate temelji se ona odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine broj Narodne Novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23).

13. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 366. st. 1. ObZ kojom je propisano da će u stvarima u kojima se odlučuje o roditeljskoj skrbi, osobnim odnosima i mjerama za zaštitu prava i dobrobiti djeteta te u stvarima uzdržavanja djeteta sud o troškovima postupka odlučiti slobodno, vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka, pa je ovaj sud uzimajući u obzir da je svaka strana djelomično uspjela u sporu te da je tužitelj maloljetna osoba koja ne ostvaruje primanja i nije u mogućnosti pomiriti bilo kakav trošak bez da ugrozi svoju egzistenciju, odlučio da svaka strana snosi svoj trošak, a kako je odlučeno u toč. II. izreke ovog rješenja.

U Zadru, 17. lipnja 2025.

S U D A C

Katja Morić Arambašić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba Županijskom sudu u RH. Žalba se podnosi pismeno, putem ovog suda, u 3 primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku