Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-192/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća Slavice Garac, suca izvjestitelja i člana vijeća Diane Preglej te člana vijeća Nike Grospić Ivasović, u pravnoj stvari tužitelja ŠA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Šebalj, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Osnovna škola Kardinal Alojzije Stepinac, Krašić, Krašić bb, OIB: 58957365765, kojeg zastupa punomoćnik Mate Burazin, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Josip Janković i Mate Burazin u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-370/2023-26 od 20. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 17. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-370/2023-26 od 20. siječnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkama I., II., III, IV i V. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se žalba tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-370/2023-26 od 20. siječnja 2025. pod točkom VI/, kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja pod točkom I/ izreke je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime razlike bruto plaće iznos od 48.428,43 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku na svaki pojedinačno navedeni iznos od dospijeća pa do isplate, počevši od 9. travnja 2020. pa do isplate izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, prema stopi koja se određuje do 31.12.2022. za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30.12.2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

U točki II/ izreke je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime regresa iznos od 398,17 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 199,08 eura od 15.07.2020. pa do isplate te na iznos od 199,08 eura od 15.07.2021. pa do isplate, prema stopi koja se određuje do 31.12.2022. za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30.12.2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Pod točkom III/ izreke je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime božićnice iznos od 398,17 eura sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 199,08 eura od 31.12.2020. pa do isplate te na iznos od 199,08 eura od 31.12.2021. pa do isplate, prema stopi koja se određuje do 31.12.2022. za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30.12.2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

U točki IV/ izreke je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime jubilarne nagrade iznos od 418,08 eura sa zateznim kamatama koje teku od 31.12.2022. pa do isplate, prema stopi koja se određuje do 31.12.2022. za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30.12.2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Pod točkom V/ izreke je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka od 5.475,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 20.1.2025. do isplate po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

U točki VI/ izreke je odbijen tužbeni zahtjev u dijelu isplate iznosa poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosima naknade plaće te zahtjev za naknadom parničnog troška u preostalom dijelu preko dosuđenog.

2. Protiv navedene presude u cijelosti žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 353. st. 1. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) te predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti ili presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, pred drugog suca.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Kako je pod točkom VI/ izreke prvostupanjske presude djelomično odbijen tužbeni zahtjev, u tom dijelu je tuženik uspio u sporu pa sukladno odredbi čl. 358. st. 3. ZPP-a nema pravni interes podnositi žalbu protiv te točke izreke, slijedom čega je na temelju odredbe čl. 367. st. 1. ZPP-a valjalo riješiti kao u izreci rješenja.

5. Žalba tuženika je neosnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao radnika tuženika za isplatom naknade plaće za razdoblje nakon prestanka radnog odnosa kod tuženika 26. ožujka 2020., a na temelju izvanrednog otkaza ugovora o radu koji je pravomoćno utvrđen nedopuštenim, sve do vraćanja na rad kod tuženika 9. listopada 2022.

7. U tijeku prvostupanjskog postupka i pri izradi pobijane presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2, 4, 8, 9, 13. i 14. ZPP- a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, dok tuženik ne ističe niti ne obrazlaže postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti.

8. Polazeći od utvrđenja:

- da je tužitelj zaposlen kod tuženika na radnom mjestu učitelj Tjelesne i zdravstvene kulture,

- da mu je tuženik otkazao ugovor o radu Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 25. ožujka 2020. koja je u sudskom postupku pri Općinskom radnom sudu u Zagrebu broj Pr-1853/2020 pravomoćno utvrđena nedopuštenom,

- da nije sporna ni visina tužbenog zahtjeva koja je usklađena sa obračunom tuženika,

prvostupanjski sud je zaključio da tužitelj ima pravo na naknadu plaće za razdoblje u kojem nije radio zbog krivnje poslodavca, u skladu s odredbom čl. čl. 95. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23 - dalje ZR), kojom je propisano da radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojega je došlo krivnjom poslodavca ili uslijed drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran. Odredbom čl. 95. st. 5. ZR-a propisano je da se naknada plaće određuje u visini prosječne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako zakonom, propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije drukčije određeno.

9. Pravilno je shvaćanje prvostupanjskog suda da je cilj navedene odredbe da se radnikovo imovinsko stanje dovede u položaj kao da je cijelo vrijeme radio kod tuženika, dakle kao da otkaza nije bilo, pa stoga, suprotno navodima tuženika, tužitelju osim naknade plaće pripadaju i ostala materijalna prava i to božićnica, regres i jubilarna nagrada, jer se radi o primicima koje bi redovno primio da nije bilo otkaza.

10. Tuženik u bitnome navodi da je tužitelju „izdan izvanredni otkaz“ temeljem kojeg su njegove radne obveze prestale, a radni odnos je formalno prekinut pa se ima smatrati da je izgubio pravo na naknade koje su vezane uz obavljanje rada, uključujući bruto plaću i ostale materijalne naknade, konkretno pravo na božićnicu, regres, uskrsnicu i jubilarnu nagradu.

11. Žalitelju treba odgovoriti da je tužitelj poništenjem nezakonite odluke o prestanku radnog odnosa došao u takav položaj kao da mu svojstvo radnika nije ni prestalo te da kao takav ima sva prava koja su imali i drugi djelatnici tuženice u navedenom razdoblju, pa tako i pravo na isplatu plaće, regresa za godišnji odmor i božićnice, a u konkretnom slučaju pored toga i pravo na isplatu jubilarne nagrade, s obzirom na to da radnik ne smije trpjeti posljedice zbog nezakonitog poslodavčevog postupanja (tako i Revr- 15/2008 od 18. ožujka 2008, Revr- 486/12-2 od 11. prosinca 2013., Revr 86/13-2 od 30. rujna 2015.), zbog čega su tuženikovi žalbeni navodi neosnovani.

12. Tuženik u žalbi također ističe da tužitelju ne pripada pravo na isplatu uskrsnice, budući da se ista počela isplaćivati tek od 2024. godine.

13. No, i taj žalbeni navod je neosnovan jer tužitelju pobijanom presudom uopće nije dosuđena naknada za uskrsnicu, već regres za 2020. i 2021., božićnica za 2020. i 2021. te jubilarna nagrada za 2022.

14. Stoga je žalbu tuženika u odnosu na odluku o glavnoj stvari valjalo odbiti kao neosnovanu.

15. U odnosu na odluku o troškovima postupka tuženik navodi da je prvostupanjski sud neosnovano priznao tužitelju naknadu za sastav podneska od 5. lipnja 2023 jer žalitelj smatra da je sve navode iz tog podneska tužitelj mogao iznijeti na ročištu 5. veljače 2024.

15.1. S obzirom da se u podnesku od 5. lipnja 2023. tužitelj očitovao na tuženikove navode iz odgovora na tužbu, radi se o obrazloženom podnesku za koji tužitelj u skladu s čl. 155. st. 1. ZPP-a i Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 138/2023) u ovoj pravnoj stvari ima pravo na naknadu troška u visini od 1.000,00 eura. Nadalje, točna je tuženikova tvrdnja da tužiteljevi podnesci od 19. ožujka 2024. i 23. rujna 2024. nisu obrazloženi, no upravo iz tog razloga je prvostupanjski sud tužitelju pravilno priznao trošak sastava tih podnesaka u visini od 50,00 eura za svaki podnesak.

16. Slijedom navedenoga i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a je odlučeno kao u točki I izreke.

17. Budući da tuženik nije uspio u žalbenom postupku, valjalo je u skladu s odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a odbiti njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe (točka II izreke).

U Zagrebu 17. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac