Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Poslovni broj Gž-1656/2024-7

Osijek, Europska avenija 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Snježane Androš, predsjednika vijeća, Drage Grubeše, suca izvjestitelja i člana vijeća i Sanje Sušilović, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Vukić i dr. iz Rijeke, protiv tužene Republike Hrvatske, [osobni identifikacijski broj], zastupane po Općinskom državom odvjetništvu u Rijeci, radi naknade štete, rješavajući žalbe tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-130/2024-6 od 16. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 17. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužitelja djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično uvažava kao osnovana, a žalba tuženika odbija se kao neosnovana, pa se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-130/2024-6 od 16. rujna 2024.:

- potvrđuje u dosuđujućem dijelu pod toč. I. izreke,

- potvrđuje u odbijajućem dijelu za iznos od 10.420,74 EURA sa zateznim kamatama (toč. III. izreke),

- preinačava u odbijajućem dijelu pod toč. III. izreke i sudi:

Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, [osobni identifikacijski broj], da tužitelju NC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati daljnji iznos naknade štete od 3.689,69 EURA sa zateznim kamatama od 14. ožujka 2009. pa do isplate, u roku 15 dana,

- potvrđuje u odluci o trošku u dosuđujućem i odbijajućem dijelu (toč. II. i III. izreke).

II. Zahtjevi tužitelja i tuženika za naknadu troškova sastava žalbi odbijaju se kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Nalaže se tuženoj platiti tužitelju iznos od 29.489,57 eur (dvadesetdevettisućačetristoosamdesetdeveteuraipedesetsedamcenti) sa zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 21.110,31 eur od dana 14. ožujka 2009.g. do isplate

- na iznos od 1.979,26 eur od dana 16. rujna 2024.g. do isplate

- na iznos od 6.400,00 eur od dana 27. veljače 2023.g. do isplate

po stopi od 14% godišnje do 30.06.2011.g., po stopi od 12% godišnje od 01.07.2011.g. do 31.07.2015.g., od 01.08.2015.g. do 29.12.2022. sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, a od 01.01.2023. do isplate po stopi koja se obračunava uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 18.352,54 eur sa zateznom kamatom od dana 16. rujna 2024.g. do isplate po stopi koja se obračunava uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III U preostalom dijelu za iznos od 14.110,43 eur (do zatraženog iznosa od 43.600,00 eur) sa zatraženim zateznim kamatama tužbeni zahtjev se odbija kao i u preostalom dijelu zatraženih troškova postupka iznad iznosa dosuđenog u točci II."

2. Ovu presudu u odbijajućem dijelu (toč. III. izreke), te u odluci o trošku (toč. II. izreke) pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda u tom dijelu preinači u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troškova sastava žalbe.

3. Tužena pravovremeno podnesenom žalbom pobija prvostupanjsku presudu u dosuđujućem dijelu (toč. I. izreke), te u odluci o trošku (toč. II. izreke) zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda u tom dijelu preinači u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troškova sastava žalbe.

4. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

5. Žalba tuženika nije osnovana.

6. Nasuprot žalbenim navodima tuženika, prvostupanjska presuda sadržava iscrpne i valjane razloge o odlučnim činjenicama, između razloga nema proturječnosti, pa stoga prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Također, nisu počinjene niti bitne povrede odredbi parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. Prvostupanjski sud je u iscrpno provedenom dokaznom postupku utvrdio da je tužitelj 20. srpnja 2007. zajedno sa drugim navijačima NK Rijeke došao na nogometnu utakmicu koja se igrala u [adresa] (NK Inter – NK Rijeka), da je zajedno sa još jednim brojem navijača (oko 250) na stadion želio ući bez karte. Temeljem iskaza saslušanih svjedoka IC, FC, EC, prvostupanjski sud je utvrdio da su navijači NK Rijeka napali zaštitare, da je upravo tužitelj udario zaštitarku EC koja je uslijed toga pala i zadobila tjelesne ozljede, te da je upravo napad tužitelja i ostalih navijača na djelatnike zaštitarske službe bio povod ulaska interventne policije na stadion. Nadalje, prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj rješenjem Prekršajnog suda u Zaprešiću poslovni broj J- 262/97 od 4. svibnja 2009. pravomoćno osuđen, da je fizički napao zajedno s drugim navijačima djelatnike zaštitarske tvrtke "Klemm Security", EC gurnuo i odbacio na metalnu ogradu uslijed čega je ista pala na tlo, a njegov napad uporabom sredstava prisile spriječili su policijski službenici interventne jedinice policije, te da se i nakon toga uspio udaljiti na tribinu i izgubiti u masi, a potom se u masi navijača koji su divljali izrugivao službenicima interventne policije koji su odbijali napade i uspostavljali javni red na način da je sa sebe skinuo svu odjeću, rukom se uhvatio za genitalije, vrijeđao policijske službenike govoreći im "Dođite i pušite mi kurac, majku vam jebem, pička vam materina, jebo vas N u guzicu, spalit ću vas sve", čime je počinio prekršaj kažnjiv po čl. 39. st. 1. toč. 5. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima ("Narodne novine" broj 117/03., 71/06., 43/09., 34/11. i 114/22.), te iz čl. 17. st. 2. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira ("Narodne novine" broj 41/77., 52/87., 41/89., 55/89., 05/90., 30/90., 47/90., 29/94., 114/22. i 47/23.), te da je protiv tužitelja obustavljen kazneni postupak u predmetu poslovni broj K-113/18, zbog kaznenih djela iz čl. 318. st. 1., čl. 319. st. 1. i čl. 129. st. 2. i 3. Kaznenog zakona zbog primjene načela ne bis in idem.

8. Pregledom snimke događaja prvostupanjski sud je utvrdio da je vidljivo da je djelatnik policije udario tužitelja po glavi u trenutku kada je tužitelj istom bio okrenut leđima nakon čega je tužitelj počeo krvariti iz glave, što je vidljivo na fotografiji lista 103., te da tužitelj u tom trenutku nije pružao aktivan otpor. Nadalje, prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj, nakon što je zadobio ozljedu glave i nakon što je nastavio vrijeđati policiju izveden izvan stadiona, da u tom trenutku djelatnici policije nisu bili ugroženi, te da je tužitelj u tom trenutku zadobio ozljedu noge.

9. O odgovornosti za štetu prvostupanjski sud je odlučio sukladno odredbi čl. 19. Zakona o policiji ("Narodne novine" broj 129/00. i 41/08., dalje: ZP) kojom odredbom je propisano da je u primjeni policijskih ovlasti policijski službenik dužan postupati čovječno i poštivati dostojanstvo, čast i ugled svake osobe te druga temeljna prava i slobode čovjeka, te odredbi čl. 21. st. 1. ZP-a kojom je propisano da primjena policijske ovlasti mora biti razmjerna potrebi zbog koje se poduzima (st. 1.), da primjena policijske ovlasti ne smije izazvati veće štetne posljedice od onih koje bi nastupile da policijska ovlast nije primijenjena (st. 2.), da će se između više policijskih ovlasti primijeniti ona kojom se s najmanje štetnih posljedica i u najkraćem vremenu postiže njen cilj (st. 3.).

10. Također, prvostupanjski sud je o odgovornosti za štetu odlučio po odredbi čl. 127. ZP-a kojom je propisano da Republika Hrvatske odgovara za štetu koju policijski službenik Ministarstva počini trećim osobama, osim ako se dokaže da je policijski službenik postupao sukladno propisima o načinu obavljanja policijskih poslova, te uz primjenu čl. 1092. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO) (doprinos oštećenika).

11. Prvostupanjski sud je polazeći od zaključka da je do potrebe za intervencijom policije došlo isključivo skrivljenim ponašanjem tužitelja, uz izrazitu upornost u protupravnom ponašanju, da je s takvim ponašanjem nastavio i nakon što je zadobio ozljedu glave, odgovoran za nastanak štetnog događaja 20%, a tužena 80% jer su djelatnici interventne policije nakon što je tužitelj izveden izvan stadiona primijenili višu silu od one koja je bila potrebna za savladavanje štetnih posljedica koje je izazvao tužitelj, prekoračili svoje ovlasti, te da stoga po čl. 127. ZP-a postoji odgovornost tužene za štetu 80%.

12. Nije sporno da je Ustavni sud Republike Hrvatske odlukom U-III-5017/19 od 3. veljače 2023. ukinuo presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 630/2015, odluka ovog suda poslovni broj Gž-1727/14 od 11. rujna 2014., te presudu Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-3749/08 od 20. prosinca 2013. i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, a ustavnu tužbu usvojio jer je tužitelju povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske.

13. Ustavni sud u citiranoj odluci u toč. 21.2. navodi: Međutim, šteta koju je podnositelj utužio u parničnom postupku, rezultat je štetne radnje nanošenja teške tjelesne ozljede i to u vrijeme kada je podnositeljevo divljanje prestalo, a on stavljen pod policijsku vlast i kontrolu. To samo po sebi upućuje na krajnju nepotrebnu primjenu takvog intenziteta sile koja rezultira teškom tjelesnom ozljedom osobe koja ne može ugroziti djelatnike policije ni treće osobe.

14. Razmatrajući žalbene navode tužitelja i tužene, ovaj sud smatra da ocjena odgovornosti za štetu koju daju u žalbama tužitelj i tužena nisu osnovane, jer je prvostupanjski sud iscrpno i ispravno utvrdio sve odlučne činjenice za ocjenu odgovornosti za štetu tužitelja i tužene koje u cijelosti prihvaća pravilnim ovaj sud.

15. Suprotno žalbenim navodima tužitelja i tuženika, odluka prvostupanjskog suda o odgovornosti za štetu nije suprotna sadržaju obrazloženja citirane odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske. Nadalje, na žalbene navode valja odgovoriti da se kod odgovornosti za štetu primjenjuje teorija adekvatnosti, te je zadaća sudova da analiziraju koji su odlučujući uzroci za nastanak štetnog događaja. Po ocjeni ovog suda, niti je odlučujući uzrok protupravno ponašanje tužitelja, a niti prekomjerna upotreba sile u svladavanju otpora oštećenika, već se radi o dva uzroka koja se ne mogu izdvojiti, a niti se štetni događaj može odvojeno razmatrati. Štetni događaj treba razmatrati upravo na način kako je to obrazložio prvostupanjski sud i koje razloge je u cijelosti prihvatio ovaj sud. Stoga, suprotno navodima žalbe tužitelja i tužene odluka prvostupanjskog suda o stupnju odgovornosti stranaka je zakonita kad je prvostupanjski sud zaključio da je tužitelj suodgovoran 20%, a tužena 80% za štetni događaj.

16. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka dr. Williama Klarića od 14. studenoga 2012. prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj u štetnom događaju zadobio prijelom vanjskog zgloba lijeve goljeničke kosti, udarnu razderotinu poglavice, natuk lijevog ramena, natuk lijevog kuka s krvnim podljevom, te natuk desne natkoljenice s krvnim podljevom.

17. Tužitelju je bila neophodna tuđa pomoć i njega od 25. srpnja 2007. do 27. srpnja 2007. 6 do 8 sati dnevno, od 6. kolovoza 2007., do 14. rujna 2007. 3 do 6 sati dnevno, a od sredine rujna 2007. do sredine studenog 3 do 4 sata tjedno. Tužitelj je trpio fizičke bolove 74 dana, strah 195 dana (nalaz vještaka psihijatra dr. Gordane Rubeša), naruženost srednjeg stupnja vidljivu trećim, a smanjenje životnih aktivnosti 15% s kirurške i psihijatrijske strane.

18. U tijeku postupka utvrđeno je da se tužiteljevo zdravstveno stanje pogoršalo pa je prvostupanjski sud nakon provedenih medicinskih vještačenja po vještaku Williamu Klariću od 28. kolovoza 2022., 13. rujna 2022., 26. rujna 2022., 11. listopada 2022., 27. listopada 2022., 4. siječnja 2023., 12. siječnja 2023., te je nakon objedinjenog nalaza i mišljenja vještaka konačno utvrdio da je u odnosu na prvo vještačenje u kojem je utvrđeno smanjenje životnih aktivnosti 15% došlo zbog pogoršanja zdravstvenog stanja tužitelja od 25%, te da stoga ukupno smanjenje životnih aktivnosti tužitelja iznosi 47% trajno, te da kod tužitelja nakon pogoršanja zdravstvenog stanja (promjene na oba kuka, šepanje) sada postoji naruženost jakog stupnja vidljiva trećima.

19. Odlučujući o osnovu i visini štete prvostupanjski sud je nakon savjesne i brižljive ocjene svih provedenih dokaza zaključio da tužitelju prije pogoršanja zdravstvenog stanja pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti za tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 27.000,00 EURA, te zbog povrede prava na dostojanstvo 4.000,00 EURA, dakle, ukupno 31.000,00 EURA, te konačno tužitelju dosudio 24.800,00 EURA (31.000,00 EURA umanjeno za 20%).

20. Od ovog iznosa prvostupanjski sud je tužitelju pravičnu novčanu naknadu umanjio od 3.689,69 EURA / 27.800,00 kn pravomoćno dosuđen u parnici P-3749/08 od 20. prosinca 2013. i tužitelju konačno dosudio iznos od 21.110,31 EURA sa zateznim kamatama od 14. ožujka 2009. pa do isplate.

21. Prvostupanjski sud je tužitelju na ime imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege sukladno čl. 223. ZPP-a dosudio iznos od 1.974,08 EURA (1 sat x 3,98 EURA), umanjio imovinsku štetu za 20% i tužitelju dosudio po čl. 1095. st. 1. ZOO naknadu štete od 1.579,26 EURA sa zateznim kamatama od 16. rujna 2024. pa do isplate. Za troškove liječenja (liječničke kontrole) prvostupanjski sud je tužitelju dosudio imovinsku štetu u iznosu od 500,00 EURA, štetu umanjio za 20% i tužitelju dosudio štetu u iznosu od 400,00 EURA, sa zateznom kamatom od 16. rujna 2024.

22. Nastavno, zbog pogoršanja zdravstvenog stanja prvostupanjski sud je za razliku štete od 25% zbog smanjenja životnih aktivnosti tužitelju te zbog naruženosti između srednjeg stupnja vidljivog trećima i jakog stupnja vidljivog trećima tužitelju dosudio iznos od 8.000,00 EURA, štetu umanjio za 20% i tužitelju dosudio pravičnu novčanu naknadu štete od 6.400,00 EURA sa zateznim kamatama od 27. veljače 2023. (od dana postavljanja zahtjeva).

23. Ukupno je prvostupanjski sud tužitelju dosudio naknadu štete od 29.489,57 EURA s pripadajućim zateznim kamatama, dok je u preostalom dijelu do zatraženog iznosa od 43.600,00 EURA, dakle, za iznos od 14.110,43 EURA tužbeni zahtjev odbio.

24. Članak 76. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 99/99., 29/02., 49/02.) glasi: "(1) Odlukom kojom se ustavna tužba usvaja, Ustavni sud ukida osporavani akt kojim je povrijeđeno ustavno pravo.

(2) Ako su nadležno sudbeno ili upravno tijelo, tijelo jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravna osoba s javnim ovlastima dužni umjesto akta koji je ukinut odlukom iz stavka 1. ovoga članka donijeti novi akt, Ustavni sud predmet vraća na ponovni postupak tijelu koje je donijelo ukinuti akt. Ako se do donošenja odluke Ustavnog suda promijenio zakon koji određuje nadležnost za postupanje u toj pravnoj stvari, tijelo koje je provelo postupak i donijelo ukinuti akt dužno je bez odgode dostaviti predmet nadležnom tijelu.

(3) U slučaju da osporavani akt kojim je povrijeđeno ustavno pravo podnositelja više ne proizvodi pravne učinke, Ustavni sud u odluci utvrđuje njegovu neustavnost, navodeći u izreci ustavno pravo koje je podnositelju tim aktom povrijeđeno."

25. Polazeći od citirane odredbe Ustavnog Zakona o Ustavnom sudu, te od odredbe čl. 76. st. 2. i čl. 77., ovaj sud smatra da su odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-5017/19 od 3. veljače 2023. ukinute sve odluke redovnih sudova, da je time pravomoćna presuda u dijelu u kojem je tužitelju dosuđen iznos od 3.689,69 EURA / 24.800,00 EURA izgubila pravomoćnost (čl. 333. ZPP-a) i da tužitelj osnovano ukazuje u žalbi da nema pretpostavki da se za iznos od 3.689,69 EURA umanjuje visina šteta tužitelju, ovo tim više što tuženik nije isplatio dosuđenu štetu u iznosu od 3.689,69 EURA.

26. Stoga je valjalo uvažiti žalbu tužitelja i preinačiti prvostupanjsku presudu u odbijajućem dijelu i tužitelju dosuditi iznos od 3.689,69 EURA sa zateznim kamatama od 14. ožujka 2009. pa do isplate.

27. Na žalbena navode stranaka ovaj sud može ukazati da je shvaćanje ovog suda da je prvostupanjski sud ispravno primijenio odredbu čl. 1100. st. 1. ZOO kada je zahtjev tužitelja za razliku od 3.689,69 EURA do 14.110,43 EURA odbio (10.420,74 EURA).

28. Člankom 1103. ZOO propisano je: Obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

29. Sporno je pravno pitanje da li tužitelju nakon pogoršanja zdravstvenog stanja pripada pravo na naknadu neimovinske štete od 24. ožujka 2009. ili od 27. veljače 2023.

30. Po pravnom shvaćanju ovog suda tužitelju zatezna kamata na naknadu neimovinske štete zbog pogoršanja zdravstvenog stanja po odredbi čl. 1103. ZOO pripada od 27. veljače 2023. Naime, štetu koja je nastala zbog pogoršanja zdravstvenog stanja tužitelja štetnik nije mogao u vrijeme podnošenja tužbe predvidjeti, kako po opsegu, tako i po visini, pa je stoga prvostupanjski sud ispravno primijenio materijalno pravo kada je tužitelju na iznos od 6.400,00 EURA zateznu kamatu dosudio od 27. veljače 2023. pa do isplate.

31. Prvostupanjski sud je odluku o troškovima parničnog postupka utemeljio na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, ispravno utvrdio konačni uspjeh stranaka (78% / 22%), ispravno utvrdio neophodne troškove za vođenje parnice (čl. 155. ZPP-a), a visinu parničnih troškova za zastupanje pravilno utemeljio na Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23., u daljnjem tekstu: Tarifa) te dao iscrpne razloge o naknadi troškova parničnog postupka koje u cijelosti prihvaća pravilnim ovaj sud (toč. 46. do 46.4. presude).

32. Tužitelj je samo neznatno uspio sa žalbom, a tuženikova žalba je u cijelosti odbijena kao neosnovana, pa je stoga valjalo odbiti žalbe i potvrditi odluku o troškovima parničnog postupka (toč. II.), te odbiti zahtjev stranaka za naknadu troškova sastava žalbe.

33. Slijedom iznijetog, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. i čl. 370. toč. 3. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

Osijek, 17. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća

Snježana Androš